Pozovite » (+381) (0)24 535-533

plodovi prekogranicne suradnjeOvogodišnje projektne aktivnosti XXXIII. saziva Prve kolonije naive u tehnici slame i VII. seminara bunjevačkog stvaralaštva, upotpunjene su projektnom suradnjom triju udruženja: Fondacije Olaška čipka iz Olasa (Mađarska), Kulturno-umjetničkog društva obrtnika Ernő Lányi iz Subotice i Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva Matija Gubec iz Tavankuta. Zatvaranje pomenute kolonije je obilježeno još jednim susretom članova ovih udruženja čime je nastavljena realizacija programa Interreg – IPA CBC između Mađarske i Srbije.

Program ima vrlo jasno definiran cilj, a to je jačanje perspektive autohtonih rukotvorina i zanata u kontekstu turističkog prezentiranja istih kroz proizvode i radionice. Smisao nije samo komercijalni već ima svrhu očuvati zanate i umjetničke tehnike čineći ih financijski održivima. Prekogranična suradnja kroz nove pristupe povezuje ono što je već povezano interkulturalnom razmjenom koja traje desetljećima, a u nekim slučajevima čak i stoljećima. Ovaj program koji financira Europska unija ukazuje na postojanje kulturne razmjene kroz nekoliko generacija i sada nam pruža znanja i vještine kako tu razmjenu oživjeti u suvremenom okruženju gdje je od vitalnog značaja razmišljati i o financijskoj opstojnosti ovih zanata i umjetničkih pristupa. U daljem promišljanju očuvanja trebalo je razmišljati i o publici koja bi taj proces pratila, a jedan od načina kako povezati umjetnike, zanatlije i publiku je upravo turizam. Suvremeni trendovi već godinama diktiraju odnose u turizmu na relaciji pružatelja usluga i korisnika i naš cilj je pronaći najadekvatniji model kojim bi se ispunio uvjet zanimljivog turističkog proizvoda ili usluge a da se pri tome ne narušava autentičnost ovih umjetničkih izričaja. Taj zadatak nije dovršen i on će svakako zahtijevati još napora i međusobne razmjene iskustava ovih udruženja. Olakšavajuća okolnost jest da se partneri u projektu razumiju, prihvaćaju promjene i prilagođavanja koja se od njih očekuju. U tim razmjenama postalo je očigledno koliko se naši umjetnički pristupi prepliću, koliko je sličnosti u kulturnom naslijeđu osim različitog jezika i prije svega, shvaćanje da su upravo ta preplitanja i sličnosti naša okosnica suradnje a nikako predmet unitarnog svojatanja kulturnog naslijeđa.
Rezultati ove suradnje još nisu u potpunosti vidljivi, ali je bilo važno postaviti njihove okvire. Direktni sudionici projekta su s lakoćom primijetili međusobno razumijevanje i osjećaj spomenutog kulturološkog preplitanja u radu naših udruženja koja zapravo predstavljaju samo jedan dio aktivnosti naših zajednica. Predsjednica udruženja Ernő Lányi Katalin Mihályi je na vrlo dirljiv način sažela smisao tavankutske Kolonije i umjetnost u tehnici slame na zatvaranju XXXIII. saziva. Govorila je upravo o onome što naše slamarke već desetljećima predano pokušavaju, a to je prenijeti osjećaj zahvalnosti kroz umjetnički izričaj u tehnici slame, duh zajedništva koji se 33 godine u kontinuitetu obnavlja tijekom Kolonije i koji je očigledno vidljiv i onima koji nisu dio naše zajednice. To su upravo one najvažnije vrijednosti koje dijelimo s partnerskim udruženjima i baš iz tog razloga su oni mogli te vrijednosti tako lako uočiti. Naša sljedeća misija mora podrazumijevati prijenos tih vrijednosti široj publici. Ta će publika, vjerujemo, dolaziti iz različitih područja, urbanih sredina s drugačijim kulturološkim naslijeđem i razumijevanjem prošlosti. Naša je obveza prilagoditi se toj novoj publici i izgraditi pristup u prenošenju tih vrijednosti koje percipiramo kao najvažnije kolektivne odlike naših zajednica. Taj proces je od iznimnog značaja jer naša zajednica otvara i stvara interkulturalne linije suradnje, a istovremeno uči naše članove udruženja o vlastitom naslijeđu jer najbolje se nauči o sebi kada svoje kulturno naslijeđe pokušavate prezentirati drugima.

Izvor: Hrvatska riječ (Dubravko Bilinović)