Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Zavitni danListopad 1944. godine bio je mjesec u kome se na prostorima Bačke privodio kraju Drugi svjetski rat. S jedne strane okupatorska vojska u svom povlačenju i s druge strane osloboditelji koji su tu istu vojsku potiskivali ka Dunavu. Biti na putu vojskama koje su vodile odsudne bitke značilo je opasnost. Svjesni su toga bili i mještani Monoštora, jer se njihovo selo baš našlo između dvije vojske – jedne koja se povlačila i druge koja je nadirala u oslobodilačkom pohodu.

Molitva u dramatičnoj noći

Baka Janja Đanić u vrijeme završnice Drugog svjetskog rata bila je sedmogodišnje dijete, ali se sjeća tih dramatičnih dana:
„Pričalo se da će cilo selo biti srušeno. Pričali su da će ga Nijemci, mi kažemo Švabe, srušiti, al nisu to bili Nijemci već partizani. Pobigli smo mi zato u Sombor i salaše oko Sombora i tamo smo bili nedilj dana. Pobigle su žene i dica. Mi smo pobigli na salaš moje snaje i tamo smo ostali nedilj dana. Bila sam mala, ali to nikada neću zaboraviti. Stariji koji su ostali u selu zatvorili su se tog 13. listopada u crkvu sa svojim župnikom Matišom Zvekanovićem i cilu noć su molili krunicu. Crkvu su zatavnili ponjavama, da se ne vidi svitlo i do ujtru su molili. I naše selo je sačuvano. To je živa istina. Draga Gospa Fatimska nas je sačuvala. Zato mi taj 13. listopad ne zaboravljamo“, priča baka Janja.
Kaže, nije to dan kada se ne radi, ali je dan kada se pred podne ostavljaju svi poslovi i ide u crkvu.
„Najveći posao u jesen bila je berba kukuruza, radilo se to ručno, ali oko 11 sati ostavljao se poso na njivi i žurilo kući. Pralo se i sprimalo na misu, a posli mise opet na poslove. Sad je to malo drugačije, drži se ko neki svetac. Ove godine 13. pada baš u subotu, a oćel biti puna crkva ne znam, kad mladi slabo iđu u crkvu“, jada se baka Janja.
„Naš svećenik Matiša Zvekanović, koji je kasnije postao biskup nije htio napustiti crkvu i vjernike koji su tog dramatičnog listopada 1944. godine ostali u selu. Ostali su stari i bolesni, a svi pokretni su napustili selo. Svećenik je ljude koji su ostali u selu okupio u crkvu da se svi mole Gospi Fatimskoj da sačuva selo i da se svi živi vratu svojim kućama. On se zavitovo prid kipom Majke Božije, koji ćemo danas poneti u procesiji – draga Gospo ako sačuvaš Monoštor od bombardiranja, da niko ne nastrada, svake godine tačno u podne biće sveta misa u zahvalu. Ove godine 13. je subotom, nekada je to radni dan, ali su svi u 11 sati ostavljali svoje poslova na njivama i žurili iz polja u selo da se opravu za svetu misu. Virujte, ja sam treća generacija koja čuva taj naš zavit. A sada ja to prinosim na moju dicu, snaje i unučad. Zahvalni smo Gospi što je sačuvala selo, jer ni jedna kuća nije srušena i svi su se vratili. Dok smo živi i dok smo tu čuvat ćemo taj naš zavit, prinećemo mlađima da nikada ne zaboravu“, kaže Marija Turkalj.

Crkva puna vjernika

U monoštorskoj crkvi Goran Vilov župnik je 13 godina i zajedno sa svojim vjernicima sudjeluje u proslavi Zavitnog dana.
„Svake godine taj dan je posebno svečan. Crkva bude puna, svi se oblače u nošnju, svi pjevaju punim srcem pjesme, srdačno se mole dragoj Gospi, odnosno zahvaljuju što je Gospa sačuvala selo od razaranja. Može se reći da je danas dan kada je crkva najviše ispunjena vjernicima“, kaže župnik Vilov.
Žene su u tradicijskim šokačkim nošnjama i ruhu, a crkva ukrašena šokačkim ponjavama. Posebice balkon crkve.
„To je spomen na šokačke ponjave kojima je crkva bila zamračena tog 13. listopada 1944. godine, kako se ne bi vidjela svjetla svijeća u crkvi. I to što je balkon prekriven tim ponjavama još je jedan način prisjećanja te 1944. godine“, kaže župnik Vilov.
Osim u crkvi, Zavitni dan obilježava i KUD Hrvata Bodrog, koji u povodu ovog, za Monoštorce značajnog dana, priređuje kulturno-umjetnički program. Proslava Zavitnog dana utemeljena je još pri osnutku udruge 2001. godine radi promocije tradicije, običaja i nošnje koju su novim generacijama Monoštoraca ostavili njihovi preci da čuvaju, njeguju i pokazuju drugima. I kao što Monoštorci 74 godine čuvaju zavjet Gospi Fatimskoj, tako i Bodrog istrajava u obilježavanju Zavitnog dana kao jedne od redovitih manifestacije ove udruge. Uz sve skupine Bodroga, ove godine u programu su sudjelovali gosti iz Slavonskog Broda – Muška pjevačka skupina Veseli Šokci i KPZH Šokadija iz Sonte.

Izvor: Hrvatska riječ (Z. Vasiljević)