Ispis
Kategorija: Vijesti iz zajednice
Hitovi: 150

U najstarijoj subotičkoj matičnoj knjizi krštenih koju je 1. prosinca 1687. godine počeo voditi fra Barholomeus (Bartolomej, što je redovničko ime franjevca Bariše – Bartula Benjovića) već na prvoj strani ovog zavičajno i, uopće, povijesno izuzetno važnog dokumenta nailazimo na prezime Sučić (Szuczich). Dana 5. prosinca je krštena Marta (Martha), kći Marka Jurića i Marte Sučić, kumovao je Matija Kulić.

 

Krštenje Jakova Sučića (Jacobus Szuczich) 25. srpnja 1688. godine upisano je pod brojem 24 na drugoj strani prve subotičke matične knjige: otac Luka (Lucas); majka Marta Tikvić (Martha Tykvich). Jednostavan upis, no promatrajući ga i analizirajući danas, poslije više od tri stoljeća, od povijesne je važnosti, jer svjedoči o datumu i mjestu rođenja Jakova, znamenite ličnosti i kapetana Subotice iz vremena dok se još ovim prostorom uzdizala samo jedna vojna utvrda okružena šančevima, močvarama i skromnim nastanbama. Jakovljev otac – upisan u ovom starom dokumentu – legendarni je ratnik, kapetan Luka, prvi zapovjednik subotičke tvrđave nakon duge osmanske vladavine, u ratovima opustošenom naselju s vojnom utvrdom, koje će tek početi rasti i razvijati se stoljećima do grada Subotice, kakvog danas poznajemo. I Jakov je u odrasloj dobi postao kapetan u Vojnom šancu Sabatka, što je desetljećima podrazumijevalo najvišu vojnu, pa i mjesnu vlast, sve do 1743. godine kada je naselje iz dotadašnjeg vojno-graničarskog statusa posebnom poveljom unaprijeđeno u Kraljevsko-komorsku varoš Sent Marija (Szent Mária), s određenim pravima i slobodama kojima kao vojni komunitet ranije nije raspolagala. Varoš Sent Marija, osim vašarskih privilegija i ekonomskih koncesija, time dobija građanski status umjesto dotadašnjeg vojnog.

Mnogo je nepoznanica...

No, vratimo se još teškom periodu subotičke povijesti pri kraju sedamnaestog stoljeća, kada je u vrijeme stalnih ratova i velikih stradanja stanovništva rođen Jakov, kapetanov sin i budući kapetan Vojnog šanca Sabatka, koji će za života svjedočiti ratištima ovdje i drugdje, ali i nešto mirnijem razdoblju života jedne varoši. Pretpostavlja se da je Jakov bio Lukin jedini sin. Poslije Jakovljevog rođenja, u prvoj subotičkoj matičnoj knjizi krštenih kapetan Luka više ni jednom nije upisan kao otac. Međutim, u malobrojnim detaljima iz života prvog kapetana, ne navodi se je li imao djece prije Jakova, što bi bio prirodan slijed događaja, s obzirom na to da je rođen 1648. godine (ukoliko je točan ovaj često korišten podatak), a sin Jakov rodio se u Subotici 1688. godine.
Danas – povijest i život značajne i brojne obitelji Sučić okružuju mnoge pretpostavke, kao što je i upravo navedena o Lukinom sinu jedincu, a malo je povijesnih dokumenata, kao argumentirane i pouzdane potvrde. Njihova je povijest poput puzzlea koje treba poslagati koristeći ne samo subotičku već i druge arhive u inozemstvu. Detaljno obiteljsko stablo Sučićevih u prošlosti u Subotici u javnosti nije objavljeno, iako je upravo ova obitelj (nekoliko njenih pripadnika) pola stoljeća bila na čelu preteče grada, u vrijeme vojne uprave, kao i na važnim gradskim pozicijama desetljećima poslije 1743. godine i uspostavljanja civilne gradske uprave. Istovremeno, povijest obitelji Sučić od šireg je značaja, ne samo lokalnog, što se vidi po interesiranju istraživača i publicista i drugih regija i država.
Značajan pomak u istraživanju, a pogotovo u prezentiranju podataka o povijesti obitelji Sučić načinjen je u novije vrijeme, održavanjem međunarodnog znanstvenog skupa posvećenog biskupu Pavlu Matiji Sučiću, članu ove stare subotičke plemićke loze, 15. prosinca 2017. u Đakovu i 8. ožujka 2018. godine u Subotici, gdje je istaknuta potreba i daljih istraživanja. Tiskanim zbornikom stručnih radova, upravo objavljenim, iznijeti podatci su dostupni i javnosti.

Kapetanska obitelj

U priči o povijesti Sučića u Subotici pođimo od najšire dostupnih informacija, a to je internet i nezaobilazna Wikipedia: „Luka Sučić (Bila kod Livna, 1648 – ?) je bio bački hrvatski plemić, vojskovođa i graničarski kapetan, zapovjednik grada Subotice. Iz obitelji je starog hrvatskog plemstva Sučića koje je podrijetlom iz livanjskog kraja. Izvori navode da je rođen u ’Albani u Bosni’ (oko 1648.), što je Bila (lat. alba = bijela) kod Livna...“.
Dr. Robert Skenderović (Hrvatski institut za povijest) u istraživanju Društveno-političke prilike u sjevernoj Bačkoj u prvoj polovici 18. stoljeća (Zbornik radova sa znanstvenog skupa u povodu 300. obljetnice osnutka Franjevačke rezidencije u Subotici) navodi značajne podatke i impresiju:
„Na život Subotice najznačajniji je utjecaj u prvoj polovici 18. stoljeća imala subotička kapetanska obitelj Sučića. Nažalost, historiografija se nije potrudila do danas bolje istražiti povijest ove subotičke kapetanske obitelji, pa još uvijek o njenim članovima iz toga najranijeg razdoblja prve polovice 18. stoljeća raspolažemo samo nekim fragmentarnim činjenicama.
Jedinu cjelokupnu genealošku rekonstrukciju obitelji Sučića objavio je 2002. Márton Szluha u svojem djelu Bács-Bodrog vármegye nemes családjai (Szluha 2002, 354-355). No, ona je sigurno netočna u dijelu koji se odnosi na najstarije članove tijekom prve polovice 18. stoljeća. Mnogo pouzdanijim pokazali su se podatci koje u svojoj knjizi o Subotici navodi László Magyar. Prema njemu su u to vrijeme prve polovice 18. stoljeća bila najznačajnija petorica Sučića: 1. Luka od oca Ilije, 2. Ilija od oca Ilije, 3. Jakov od oca Luke, 4. Juraj od oca Andrije te 5. Luka od oca Ilije (Magyar 2004, 49). Temeljem tih podataka i mojih istraživanja utvrdio sam da najstariju generaciju kapetanske porodice čine trojica Sučića – Luka (stariji), Ilija i Andrija, dok su drugu generaciju Sučića činili Lukin sin Jakov, Ilijin sin Luka ml. i Andrijin sin Juraj/Đuro. Može se pretpostaviti da su Luka st., Ilija i Andrija vjerojatno bili braća. Pogotovo je to moguće tvrditi za Luku i Iliju, jer Magyar navodi da su obojica imali oca Iliju...
Četvorica od petorice spomenutih Sučića bili su subotički kapetani – Luka stariji, Ilija, Jakov i Luka ml., dok se Juraj Sučić sin Andrije spominje u povijesnim izvorima kao potkapetan. Luka stariji je bio kapetan Subotice od oslobođenja grada (dakle od 1686.) do svoje smrti krajem 1705. ili početkom 1706. godine (Gavrilović, 2005, 45). Ilija je bio kapetan od 1714. do 1724. godine. Zatim je kapetan postao Jakov koji je tu dužnost obnašao skoro dva desetljeća – od 1724. sve do 1740-ih godina. Ne zna se točno kada je Jakov prestao biti kapetanom, ali se 1740-ih javlja i Luka ml. kao kapetan. Sva petorica bili su, dakle, časnici i to časnici subotičke (gradske) konjaničke postrojbe.“
Najviše je kontraverzi i kontradiktornih podataka o prvom kapetanu subotičkog Vojnog šanca (ili Vojne krajine, što je, također, jedan od raširenih naziva tadašnjih regija pod vojnom upravom) Luki Sučiću. Već u sljedećoj generaciji obitelji podatci su dokumentiraniji, te je tako, primjerice, Lukin sin Jakov pouzdano kršten i sahranjen u Subotici, o tome postoje upisi u ovdašnjim matičnim knjigama (koje su u to vrijeme vodili franjevci). Lukini osobni podatci su, međutim, upitni: spominje se nekoliko varijanti kao godina smrti. U subotičkoj matičnoj knjizi umrlih nema upisa smrti kapetana Luke Sučića starijeg, no u njoj podatci postoje tek od 1718. godine, za razliku od knjige krštenih s upisima koji počinju već s kraja sedamnaestog stoljeća. Za umrle prije 1718. danas nema raspoloživih podataka. Tajanstvenost prvih subotičkih kapetana ostaje trajati stoljećima, slično i drugim obiteljima iz daleke povijesti. Ipak je neobično kako u usmenim predanjima nije sačuvan podatak o smrti kapetana Luke, jer su sačuvana ona o izrazitoj hrabrosti, pa čak i o dužini ili izgledu brade.
Kada je 1971. godine objavljena knjiga Blaška H. Vojnića Moj grad u davnini, Subotica od 1391. do 1941. godine u odjeljku Senke istaknutih graditelja prošlosti svoje mjesto našla je i priča o Luki Sučiću, gdje se među ostalim podatcima navodi i sljedeće:
„Potiče iz vojničke – oficirske porodice. Prije dolaska u Suboticu bio je u Bosni deset godina vojnik-oficir i učestvovao u više ratnih pohoda, a u jednom je bio zarobljen i natrag otkupljen za jednu stotinu talira. Sučić je iz Bosne prvo došao u Slavoniju i 1687. godine dolazi sa svojom rodbinom u Suboticu. Postaje prvi graničarski kapetan u našoj gradini poslije uspostavljanja Vojne krajine i održanog mira u Srijemskim Karlovcima...
Legenda o njemu priča da je bio iskusan, hrabar i odlučan vojskovođa. Vojnici i građani su ga voljeli zbog divnih osobina i čvrstog karaktera, njegove romantične brade i iskustva u vojevanju. Neprijatelj ga je poznavao i izbjegavao. Zbog uspjelih vojni i okršaja s turskom vojskom i Rákoczijevim kurucima, 1705. godine bio je odlikovan zlatnim vijencem oko vrata, a plemićkom titulom odlikovan je 1690. godine od cara Leopolda Prvog.“

Izvor: Hrvatska riječ (Katarina Korponaić)

Preuzeto sa internet stranica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata
Thursday 5th of December 2019 08:54:15 PM