Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Zasnovan na čudesnom događaju, tijekom ratne 1944. godine, u Bačkom Monoštoru se tradicionalno 13. listopada svake godine od tada svečano slavi Zavitni dan. Utemeljen je za župnikovanja Matiše Zvekanovića, kada je u prijetećim ratnim okolnostima 1944. odlučeno da partizansko-rusko topništvo sravni Monoštor, kako bi se neprijateljskim trupama onemogućilo da se utabore u ovom mjestu. Zapovjeđena je evakuacija sela, mještani su se skrivali po obližnjim salašima, a veliki broj starih i onih koji se nisu htjeli odvojiti od svojih imanja, ipak je ostao u selu.

Na poziv župnika svi su se seljani okupili u crkvi sv. Petra i Pavla. Župnik je zaiskao od Boga i Gospe pomoć za selo na koje se imalo sručiti veliko zlo. I župnik i seljani molili su Boga i Gospu tijekom cijele noći da ih poštedi velikog zla. Sutradan, molba im je uslišena: generali su ipak promijenili nakanu, partizansko-ruske snage nisu sravnile selo, a u znak zahvalnosti Monoštorci su se zavjetovali da će svake godine 13. listopada točno u podne svetom misom zahvaljivati Bogu i Gospi za spasenje. Od tada se u Monoštoru ne radi toga dana, a seljani se u župnoj crkvi okupljaju na misnom slavlju. Toga dana na balkone crkve (ovdje se balkoni zovu „tavani") stavljaju se raznobojne šokačke „ponjave", tj. tkanine - šokački ručni rad, kao spomen na one dane kada su vjernici zajedno sa župnikom Matišom proveli čitavu noć u molitvi, a na prozore crkve postavili su „ponjave" kako se ne bi izvana vidjelo svjetlo u crkvi, budući da su bili ratni dani kad je manje-više bilo zabranjeno okupljanje u kasne sate.

Od tada se zavjet ispunjava, pa je tako bilo i ove godine, 13. listopada. Veliki broj vjernika iz sela, kao i gostiju iz drugih mjesta, prisustvovao je svečanoj svetoj misi. Za ovu se priliku oblače svečane nošnje, a u crkvi i stari i mladi, svi skupa pjevaju poznate pučke marijanske pjesme. Iako je bio radni dan, crkva je bila prepuna svijeta, što govori o iskrenom štovanju i zahvalnosti Gospi. Glavni misnik i propovjednik bio je vlč. Josip Vogrinc, rodom iz Odžaka, na službi u subotičkoj katedrali sv. Terezije, koji je godinama bio župnik i u Njemačkoj. Osim njega, službu su suslavili i svećenici iz okolnih krajeva: Sombora, Kupusine, Telečke, kao i Monoštorac koji ne propušta ovaj značajni događaj - vlč. Marko Forgić, trenutačno odgojitelj u sjemeništu u Subotici. U propovijedi su vjernici ohrabreni i dalje iskazivati zahvalnost Gospi i čuvati svoju vjeru.

Povodom ove svečanosti, monoštorski župnik vlč. Goran Vilov rekao je: „Drago mi je što još uvijek postoji ovakva svijest među vjernicima, da na ovaj dan ostavljaju sve svoje poslove i dolaze u crkvu na svetu misu, proslaviti Zavitni dan. Ove je godine proslavljen 67. puta i nadam se da će se ova tradicija nastaviti. Kao i svake godine, i ove imamo mnoštvo gostiju, osim svećenika tu su i vjernici koji dolaze iz okolnih mjesta zajedno s Monoštorcima zahvaliti Gospi što je sačuvala njihovo selo", kazao je vlč. Goran Vilov.

Seoska proslava Zavitnog dana održana je 15. listopada, u sportskoj dvorani, s bogatim kulturno-umjetničkim programom, nastupima domaćina - KUDH-a „Bodrog" i dječjom skupinom ovoga KUDH-a, kao i gostiju. Ovoga su puta gosti bili: HKUD „Vladimir Nazor" iz Sombora, KUD „Lemeš" iz Svetozara Miletića, KUD „Suza" i KUD iz Sonte, kao i predstavnici kulturno-umjetničkih društava iz okolice.

Sjećanje na nemoć i strah
Među uzvanicima nazočnim na proslavi, izdvajalo se i jedno lice obasjano specifičnim sjajem. To je lice jedne bake, Mande Pejak, koja nam je rekla kako je presretna što je i danas ovdje, prisutna ovome slavlju i zahvalna Gospi što je sačuvala njezino selo, jer se sjeća dobro te 1944., kada je kao trinaestogodišnja djevojčica, skupa sa sestrom, majkom i još puno djece i njihovim roditeljima, drhtala od straha i hladnoće, skrivena u štali na jednom salašu. Iako je bila mala, sjeća se nemoći i straha, ali i radosti kada je selo ostalo ipak čitavo. Kaže: „Ne znam na koji se način to dogodilo, ali i danas zahvaljujem dragoj Gospi što nas je spasila, jer vjerujem da je ona ta koja nije dala da naše selo bude uništeno."

Živopisnim je igrama proslavljen ovaj dan, a za sudionike i goste organizirana je i večera uz neizbježne tamburaše. Budući da je organizator ovog dijela proslave Zavitnog dana KUDH, njegov je predsjednik Željko Šeremešić povodom održane manifestacije rekao:

zavitnidan2011-1„Učinili smo napor da 13. listopada, nakon misnog slavlja, obilježimo i kroz plesove, pjesme, veselje, zajedništvo i druženje ljudi koji žive oko Dunava, a spaja ih, pokraj ove rijeke, i slična tradicija i običaji. Ugostili smo svoje drage prijatelje, kako izvođače, tako i uzvanike i novinare, uz pomoć Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu, Generalnog konzulata RH u Subotici, Hrvatskog nacionalnog vijeća, Grada Sombora i lokalnih poduzetnika, koji su na svoj način potpomogli organizaciju proslave. Drago mi je da i danas živi tradicija obilježavanja ovog dana i da Monoštorci nisu zaboravili zavjet koji je dan Gospi u trenucima kada je bilo najteže, a trudit ćemo se svojim doprinosom očuvati ovu tradiciju i uključivanjem što većeg broja mladih u aktivnosti KUDH-a svim snagama raditi na što boljem očuvanju kulture i tradicije Monoštora i Šokaca."

Svečanosti je nazočio i Mata Matarić, predsjednik podružnice DSHV-a Sombor, dopredsjednik stranke, vijećnik u Skupštini Sombora i član Gradskoga vijeća, kao i predsjednik HKUD-a „Vladimir Nazor" iz Sombora. Za ovu je prigodu rekao:

„Jako poštujem tradiciju i mislim da je Monoštor na dobrom putu da je i očuva. Naime, bojim se da će za desetak godina sela ostati bez gospodarstva i egzistencije i biti prepuštena surovoj privatizaciji, koja ne poštuje interese sela. Očigledno je da su ranije kolektivi imali većeg sluha za kulturu, a poznato je da ona prva strada u besparici. Zato smatram da događaje kao što je Zavitni dan, u općoj poplavi izmišljenih 'tradicionalnih' manifestacija, treba favorizirati. Značajnu ulogu u potpori tome imaju Hrvatsko nacionalno vijeće, Demokratski savez Hrvata u Vojvodini i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, koji trebaju pomagati i preferirati ovakve događaje, koji čuvaju jednu dugu tradiciju. Kao predsjednik HKUD-a 'Vladimir Nazor', zadovoljan sam kada možemo prikazati bunjevačke plesove, pa smo se s radošću odazvali pozivu za sudjelovanje na današnjoj proslavi."

Tekst i fotografije: Zdenka Mitić