Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Promocija tradicijskog ruha i običaja „Zimsko spremanje", 13. po redu, održano je 14. siječnja 2012. godine u Antinu. Manifestacija je utemeljena 1999. godine na inicijativu predsjednika KUD-a „Lela i Vladimir Matanović", Stjepana Belića i otada se svake godine održava pred blagdan sv. Antuna Pustinjaka. Revija je to cura, snaša i momaka odjevenih isključivo u zimsko tradicijsko ruho s područja Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, a od prije dvije godine dobila je i međunarodni karakter sudjelovanjem natjecatelja iz Bačke - iz Bačkog Monoštora, Novog Žednika, Bača i Tavankuta.

Natjecateljskog je karaktera, a jedinstvena je i po tomu što se na njoj ne promovira samo tradicijsko ruho, nego i razni tradicijski obrti, pjesme, plesovi i tradicijska glazbala Šokadije, a natjecatelji moraju svoje ruho opisati na svom izvornom lokalnom dijalektu. Prosudbena komisija sastavljena je od stručnjaka s područja etnologije, a ove godine bili su to prof. Josip Forjan, ravnatelj Radionice i posudionice tradicijskog ruha iz Zagreba, etnologinja iz Muzeja Đakovštine Branka Uzelac i student etnologije i kulturne antropologije iz Antina Antun Božić.

Da s ove strane Dunava još uvijek ima Hrvata koji drže do svoje tradicije, tradicijskog ruha i običaja dokazuje činjenica da se snaše nisu vratile kući praznih ruku. Marija Vuković koja je predstavljala UG „Tragovi Šokaca" iz Bača, odjevena u svečano tradicijsko zimsko ruho koje je njezina baka dobila kao vjenčani dar, a koje se nosilo u najsvečanijim prigodama, osvojila je i publiku i prosudbenu komisiju koja joj je dodijelila visoko drugo mjesto u kategoriji snaša.

Mateja Оanić, natjecala se u kategoriji cura i ovaj je put ostala bez priznanja, no to ne umanjuje ljepotu i vrijednost ruha koje je nosila. Zimsko ruho s kraja XIX. stoljeća koje su bačke cure nosile u adventu, a koje je Mateja ovaj put predstavila bilo je jedno od rijetko viđenih dosad. „Prvi puta sam na jednom ovakvom događaju i odmah ovako visoko priznanje. No, moram priznati, iako je bilo naporno ovako odjevena biti gotovo deset sati, neizmjerno sam sretna i zadovoljna, a to moram zahvaliti u prvom redu mojim 'spremačicama' koje su me ovako lijepo spremile i, naravno, svojoj mami koja je za mene sve ovo sačuvala i priredila", nije krila zadovoljstvo Marija. „Imala sam veliku tremu jer je trebalo predstaviti se u najljepšem svjetlu, na šokačkoj ikavici koju mi u Baču već odavno ne 'divanimo'. Bilo je straha da će se potkrasti poneka riječ koja ne pripada toj prigodi, no sve je dobro prošlo."

Mateja nije razočarana što je ostala bez javnog priznanja, njoj je, kako kaže, dovoljno priznanje i sudioništvo na ovakvim manifestacijama. „I pokraj svih priznanja i nagrada koje su već dolazile u Bač za našu nošnju, još uvijek moramo poraditi na kvaliteti čuvanja i nošenja našeg ruha. Ovdje se gledalo i ocjenjivalo baš sve, od prigodno odabrane frizure i marame, pa do cipela ili pepula. Osobito moramo poraditi na našoj ikavici jer na ovakvim priredbama samo se 'divani' lokalnim dijalektom koji mi mlađi ne znamo, pa čak pojedine riječi niti ne razumijemo. Zato su tu naše udruge kroz koje možemo i moramo naučiti i znati kako hrvatski jezik, tako i našu lijepu ikavicu«, kaže Mateja.

Bunjevce su na ovoj manifestaciji predstavljali članovi HKPD-a „Matija Gubec" iz Tavankuta - Jozefa Skenderović, koja je za svoju nošnju dobila pohvalu, Snežana Nović je predstavila zimsku nošnju za cure, a momačku je nosio Marinko Francišković.

Tekst: Stanka Čoban