Pozovite » (+381) (0)24 535-533
Izdvajamo
Slijedom uređivačke koncepcije, dvobroj časopisa za književnost i umjetnost Nova riječ za 2019., u sunakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i NIU Hrvatska... detaljnije...
Opsegom do sada najveći, a sadržajem to i potvrđuje, deseti broj Godišnjaka za znanstvena istraživanja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata tiskan je krajem studenoga 2019. godine. Na 624... detaljnije...
U sunakladi Hrvatske čitaonice i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice, u listopadu 2019., povodom XVIII. Dana hrvatske knjige i riječi – dana Balinta Vujkova, objavljena je... detaljnije...
Na svom redovitom radnom susretu, održanom 30. studenoga 2019. godine u Stanišiću, u organizaciji Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i Hrvatskoga nacionalnog vijeća, predstavnici hrvatskih udruga kulture u... detaljnije...
Hrvatsko-ugarska nagodba u svjetlu povijesnih osoba : u povodu njezine 150. obljetnice naziv je nove knjige Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata čiji je autor Zavodov dugogodišnji suradnik docent... detaljnije...
Početkom kolovoza 2019. godine iz tiska je izišla četvrta knjiga Izabranih djela Miroslava Slavka Mađera, prirediteljice dr.sc. Hrvojke Mihanović Salopek, a u zajedničkoj nakladi Društva hrvatskih književnika, Ogranak... detaljnije...
Iz iskusne uredničke ruke i mentorice brojnih studenata prof. dr. sc. Milane Černelić stiže još jedna monografija, na skoro 700 stranica, pod naslovom Tradicijska baština, identitet i migracije... detaljnije...
Knjiga sabranih pjesama Jakova Kopilovića Ponad jablana sunce, koju je priredila Katarina Čeliković, sredinom studenog 2018. izišla je iz tiska, a objavljuje ju Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata... detaljnije...
38. međunarodni festival URTI u Parizu
- Hitovi: 119
Dokumentarni film Pouke o čovječnosti redatelja Branka Ištvančića dobitnik je Brončane medalje za autorski dokumentarac na 38. izdanju Međunarodnog festivala URTI Grand Prix for Author’s Documentary u Parizu.
Bela Ivković (1939. – 2020.), odvjetnik, kulturni i društveni djelatnik
- Hitovi: 219
In memoriam
Bela Ivković (1939. – 2020.), odvjetnik, kulturni i društveni djelatnik
Na blagovijest, 25. ožujka, nakon kratke bolesti, u Subotici je preminuo višegodišnji predsjednik Hrvatskog kulturnog centra „Bunjevačko kolo“, jedan od osnivača Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, poznati subotički odvjetnik i društveni djelatnik Bela Ivković. Za života ga je krasila posvećenost poslu, odgovorni pristup spram preuzetih obveza i obnašanja dužnosti te samozatajnost.
Godina hrvatskih velikana: Uz 25. obljetnicu smrti pjesnika i svećenika Marka Vukova
- Hitovi: 354
Marko Vukov – pobjednik nade
Kada se u četvrtak 2. ožujka 1995. godine pronijela vijest da je Marko Vukov preminuo naglom smrću u Končanici u Hrvatskoj, 45 km južno od Virovitice, gdje je bio u posjetu Marijanu Đukiću, prijatelju svećeniku (tadašnje) Zagrebačke nadbiskupije i bivšem župniku u Đurđinu, njegovi prijatelji u Zagrebu i drugdje ostali su tužno iznenađeni. (Datum smrti Marka Vukova u knjizi Ja, buntovnik s razlogom je krivo otisnut /26. 2. 1991./). U srijedu 8. ožujka 1995. g. Markov kolega svećenik Matija Stepinac je organizirao kombi kojim smo nas nekoliko Markovih prijatelja otišli iz Zagreba u Viroviticu na ispraćaj njegova tijela za Suboticu. Bilo je to u vrijeme Domovinskog rata kada je područje zapadne Slavonije bilo nesigurno za promet i pod upravom UNPA-e (United Nations Protected Areas, tj. Zaštićene zone Ujedinjenih naroda). U Franjevačkoj crkvi u Virovitici je nakon sv. Mise zadušnice uslijedio ispraćaj pokojnika u njegov rodni kraj, Suboticu. Bio je to naš zadnji ovozemaljski pozdrav s Markom Vukovom, ali onaj naš duhovni odnos s njim ostao je do današnjeg dana. O tom nekadašnjem prijateljevanju preko izgovorene riječi, misli, razgovora, a u ovom slučaju poezije, želim nakon 24. godišnjice njegove smrti reći nešto više u ovom osvrtu.
Prije 150 godina - 19. ožujka 1870, objavljen je prvi broj Bunjevačkih i šokačkih novina
- Hitovi: 335
Na dan sv. Josipa, 19. ožujka 1870. godine, pred čitateljstvom se pojavio prvi broj Bunjevačkih i šokačkih novina. Bio je to, kako je pisalo, „od stranaka nezavisni“ politički tjednik, koji je u Kalači pokrenuo vođa narodnog preporoda među Hrvatima u ugarskom Podunavlju i tamošnji kanonik Ivan Antunović (Kunbaja, 1815. – Kalača, 1888.). Izlazio je nepune tri godine – od 21. III. 1870. do kraja 1872., a objavljeno je ukupno 146 brojeva na po 4 stranice maloga četvrtinskog formata. Tjednik je imao i kulturni prilog, u početku Nadometak, a od 1871. Bunjevačku i šokačku vilu. Nakon gašenja Novina, Vila je do kolovoza 1876. izlazila samostalno.
Čestitka za praznik hrvatske zajednice – blagdan sv. Josipa
- Hitovi: 192
Svim pripadnicima hrvatske zajednice u Srbiji čestitamo blagdan svetog Josipa – zaštitnika hrvatskoga naroda!
Današnji praznik obilježavamo u uvjetima izvanrednog stanja u državi zbog epidemije prouzročene koronavirusom. Svjesni svoje odgovornosti trudimo se biti potpora jedni drugima, graditi još jače zajedništvo i jačati u vjeri da ćemo po uzoru na svog zaštitnika, sv. Josipa, kao narod hrabro i odlučno graditi novi kulturni i duhovni preporod.
150. godišnjica „Bunjevačkih i šokačkih novina" i hrvatskog preporoda u Bačkoj (I. dio)
- Hitovi: 222
Ove godine obilježavamo 150. godišnjicu pokretanja Bunjevačkih i šokačkih novina. Prvi broj je izašao 19. ožujka 1870. godine. To je vrlo važan datum, jer je pokretanjem tih novina ujedno započeo i nacionalni preporod podunavskih Hrvata (Bunjevaca i Šokaca). Nekoliko je povijesnih uzroka zašto je narodni preporod podunavskih Hrvata (bunjevačkih i šokačkih Hrvata) započeo u Bačkoj tri desetljeća nakon preporoda koji su u Hrvatskoj pokrenuli Ljudevit Gaj i njegovi suradnici. Prvo, nacionalni pokret Hrvata od početka je imao brojne prepreke. Povijest tuđinskog osvajanja hrvatskih zemalja dovela je do toga da su Hrvati početkom 19. stoljeća bili snažno međusobno podijeljeni. Regionalni (dalmatinski, dubrovački, bosanski, slavonski) i subetnički (bunjevački, šokački) identiteti ojačali su na štetu hrvatskog narodnog identiteta toliko da su primjerice Dalmatinci gotovo potpuno izgubili svijest o tome da su Hrvati i da je središte srednjovjekovne hrvatske države bilo upravo u Dalmaciji. Zbog toga su se i bunjevački Hrvati u Bačku doselili kao Bunjevci i Dalmatinci iako su došli s prostora koji je bio središte hrvatskog naroda. Naravno, u tome su veliku ulogu imale države koje su vladale hrvatskim zemljama. Mletačka je Republika bila presudno odgovorna za to što je u Dalmaciji nestalo hrvatsko ime, kao što je i u zapadnoj Bosni (Turskoj Hrvatskoj) hrvatsko ime nestalo zbog osmanlijskih osvajanja, a u Slavoniji su Mađari poticali slavonski regionalizam, nadajući se da će tako lakše asimilirati Slavonce. Tako je ime Hrvat početkom 19. stoljeća uglavnom doživljavano kao ime kojim su se označavali stanovnici središnje Hrvatske.
150. Godišnjica „Bunjevačkih i šokačkih novina“ i hrvatskog preporoda u Bačkoj ( II. dio)
- Hitovi: 131
Dugo se nije znalo je li Ivan Antunović 1869. godine imao kakvu podršku iz viših crkvenih i političkih krugova za pokretanje Bunjevačkih i šokačkih novina. Povjesničari su nejasno pretpostavljali da je bio u kontaktu s đakovačkim biskupom i najistaknutijim vođom Hrvata Josipom Jurjem Strossmayerom, ali nije bilo jasno kada su se oni upoznali i je li đakovački biskup od početka podržavao Antunovićev pokret. Nedavno otkriveni povijesni izvori ipak dokazuju da 1869. godine Strossmayer još nije poznavao Antunovića, te da je kalački kanonik u svoju preporodnu borbu krenuo sâm, bez podrške iz viših crkvenih i političkih krugova.
150. godišnjica „Bunjevačkih i šokačkih novina“ i hrvatskog preporoda u Bačkoj (III. dio)
- Hitovi: 131
Dana 1. siječnja („sičnja“) 1870. godine objavio je Ivan Antunović dvije „Otvorene knjige“, tj. otvorena pisma. Jedno pismo naslovio je „na sve učene Bunjevce i Šokce“, a drugo „na sve rodoljubne Bunjevce i Šokce“. U prvome pismu Antunović je opet pozvao bačke Bunjevce i Šokce da prepoznaju važnost očuvanja vlastitog jezika, važnost prosvjete i kulture te da prihvate njegovo nastojanje oko pokretanja bunjevačko-šokačkih novina. Također, u njemu je istaknuo i da ne želi raditi ništa protuzakonito, pa ni na štetu Mađara i mađarske države. Naprotiv, smatrao je da Mađari upravo prihvaćanjem manjinskih prava mogu ojačati svoju državu. U tome smislu je i nastavio sljedećim riječima: „Neka vlada magjarski jezik na pristolju kraljevskom, na saboru, na ravnateljskom kormilu, na varmegjam i na ovećim škulam biti će magjarska slavna kraljevina. Zašto da nam nenavidite pučke i poljodilske, gradjanske i obrtničke škule i naše obćine“.
