Pozovite » (+381) (0)24 535-533
Pozovite » (+381) (0)24 535-533
Povodom XIX. Dana hrvatske knjige i riječi – dana Balinta Vujkova, u sunakladi Hrvatske čitaonice i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice, krajem rujna 2020., objavljene su... detaljnije...
Monografija Identitet srijemskih Hrvata kroz prizmu tradicijske baštine objavljena je polovicom godine, a treća je u nizu i ujedno plod terenskog etnološkog istraživanja među Hrvatima u Vojvodini. Monografija... detaljnije...
Slijedom uređivačke koncepcije, dvobroj časopisa za književnost i umjetnost Nova riječ za 2019., u sunakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i NIU Hrvatska... detaljnije...
Opsegom do sada najveći, a sadržajem to i potvrđuje, deseti broj Godišnjaka za znanstvena istraživanja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata tiskan je krajem studenoga 2019. godine. Na 624... detaljnije...
Hrvatsko-ugarska nagodba u svjetlu povijesnih osoba : u povodu njezine 150. obljetnice naziv je nove knjige Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata čiji je autor Zavodov dugogodišnji suradnik docent... detaljnije...
Iz iskusne uredničke ruke i mentorice brojnih studenata prof. dr. sc. Milane Černelić stiže još jedna monografija, na skoro 700 stranica, pod naslovom Tradicijska baština, identitet i migracije... detaljnije...
Knjiga sabranih pjesama Jakova Kopilovića Ponad jablana sunce, koju je priredila Katarina Čeliković, sredinom studenog 2018. izišla je iz tiska, a objavljuje ju Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata... detaljnije...
Bile riči – rječnik govora Monoštora (vrijeme pedesetih godina prošloga stoljeća) naslov je druge knjige u biblioteci Prinosi za dijalektološka istraživanja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, koja je objavljena koncem travnja 2016. godine, autorice Marije Šeremešić iz Sombora. Knjigu je uredila Katarina Čeliković, a recenzentica je profesorica osječkog Sveučilišta dr. sc. Ljiljana Kolenić, stručna suradnica Zavoda u području jezika, točnije dijalektologije, likovna oprema djelo je Darka Vukovića, a tehnički je knjigu uredio Ervin Čeliković.
U svom pogovoru, dr. sc. Kolenić je istaknula važnost rječnika zavičajnih (slavonskih) govora: „…oni pomažu u rekonstrukciji hrvatske jezične povijesti, oni su konzervirali staro stanje hrvatskoga štokavskoga narječja i daju vrijedne podatke izučavanju povijesti slavenskih jezika. Govor Monoštora pripada govorima slavonskoga dijalekta, a javlja se izvan hrvatskih državnih granica. Govori općenito nestaju, standardni ih jezik potiskuje i istiskuje. Ako su ti govori izvan matične domovine, uz navedeno standardnojezično potiskivanje dolazi i do asimilacije manjinskoga stanovništva pa onda i do još veće ugroze govora. Terenska istraživanja su pokazala kako upravo zavičajni govor pokazuje snažan otpor nestajanju kada je izvan matične domovine jer takav govor zapravo znači u svijesti izvornih govornika pripadnost. Drugim riječima, čuvanje svojega zavičajnoga govora znak je i čuvanja nacionalnoga identiteta. Mjesni govor Monoštora izvan je hrvatske državne granice, dakle s pravom očekujemo da stanovnici toga mjesnoga govora čuvaju svoj govor, a time i nacionalni identitet. Još je jedan dosta bitan razlog za čuvanje monoštorskog govora, a on leži u smještaju sela.“
U biblioteci „Prinosi za etnografska istraživanja“ Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata je tijekom travnja 2016. godine objavio knjigu Garavi salaši : cio život za godinu dana Katarine Firanj iz Sombora, kao drugu u nizu. Knjigu je uredila Katarina Čeliković, stručnu redakturu teksta napravila je diplomirana etnologinja Bojana Poljaković, lekturu Zlatko Romić, likovnu opremu je uradio Darko Vuković, a tehnički uredio Ervin Čeliković.
Knjiga počinje uvodnim stihovima bećarca Ovi naši garavi salaši, / što su stariji, sve su garaviji! i time najavljuju glavni dio knjige. U uvodnom dijelu autorica smješta radnju knjigu prostorno i vremenski u sljedećim naslovima: Nenadić salaši (str. 6-10), Koćevi salaši (str. 10-13), Didin salaš – moja obitelj (str. 14-15) i Izgled salaša (str. 15-26). Slijede dva poglavlja, Svakodnevni i blagdanski život na salašu kroz godinu (str. 29-102) i Životni običaji na salašu (str. 105-136).
Hrvatski književnik, jezikoslovac i kulturni povjesničar i dopisni član HAZU dr. Ante Sekulić umro je 18. ožujka 2016. u 96. godini u Zagrebu.
Ante Sekulić je rođen u Tavankutu, u Bačkoj, 16. studenoga 1920. godine, a odrastao kod dide na salašu kod Žednika. Školovao se u Subotici i Somboru, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1946. godine diplomirao je hrvatski i latinski jezik i književnost, te doktorirao s temom Govor bačkih Hrvata. Još kao srednjoškolac između dva svjetska rata se u Subotici angažirao u društvenom životu svoga naroda – u radu Bačkog okružja križara, bio je suradnik Subotičkih novina, književnog časopisa Klasje naših ravni i Subotičke matice, a kasnije kao student u Društvu bačkih Hrvata u Zagrebu i drugih. Jugoslavenske komunističke vlasti su ga zbog djelovanja kao pripadnika križarskog pokreta osudile 1947.
Dragi Zvonimire, hvala Ti na svemu što si učinio za kulturu vojvođanskih Hrvata! Toga nije malo. Pamtit ćemo Te kao velikoga čovjeka, vjernog supruga i dobrog oca, čovjeka kojega je resila principijelnost u držanju, požrtvovnost u radu, samozatajnost i posvećenost boljitku Hrvata u Vojvodini. Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata je bio i ostao ponosan što smo Te imali za suradnika i člana Upravnog odbora.
Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!
Neka mu je laka plavljanska zemlja
Tomislav Žigmanov, Katarina Čeliković i Ljiljana Dulić Mészáros
Dosadašnja istraživanja o bunjevačkim Hrvatima koji su u južnu Ugarsku migrirali krajem XVII. stoljeća s područja današnje Bosne i Hercegovine i Hrvatske (Dalmacije) spominju mahom Suboticu, Baju i Sombor kao mjesta u kojima su se nastanili. Međutim, dio njih se nastanio i u Segedinu, dajući u sljedeća dva i pol stoljeća, odnosno do svoje skoro potpune asimilacije, značajan doprinos razvitku toga grada. Uzmimo za primjer samo Dugonicsev trg u središtu tog grada na Tisi koji nosi ime po sveučilišnom profesoru, matematičaru i romanopiscu Andriji Dugoniću (1740.-1818.). Značajan izvor podataka o ovoj temi jest knjiga dr. sc. Ladislava Heke Dalmatini (Bunjevci) u slobodnim kraljevskim gradovima Segedinu i Subotici (nakladnici: Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i Znanstveni zavoda Hrvata u Mađarskoj, 2015.) koja je predstavljena 22. siječnja 2016. godine u Subotici.
Časopis za književnost i umjetnost Nova riječ predstavljen je 14. siječnja 2016. godine u Monoštoru. O časopisu su, u ime nakladnika, govorili nakladnika ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i urednik Nove riječi Tomislav Žigmanov i Ivan Karan, ravnatelj NIU Hrvatska riječ, sunakladnik Nove riječi. „Bez jezika nema kulture, bez jezika nema naroda, nema ni osobnosti. Zbog toga oko jezika, oko 'riči', oko riječi treba voditi brigu. Trebamo imati pozitivan odnos prema njoj, kako o svakodnevnom govoru tako i o pisanoj riječi. Hrvati u Vojvodini imaju bogatu pisanu tradiciju o kojoj se još uvijek, nažalost, nedovoljno zna. To nije zbog toga što mi ne pokazujemo interese, niti je to zbog toga što mi o njoj ne želimo više znati. To je posljedica prije svega negativnih, tragičnih povijesnih okolnosti, gdje hrvatski narod u Vojvodini nije imao svoje kulturne institucije, svoje ustanove koje bi vodile računa o tome, gdje bi se sve ono što je vrijedno zabilježilo“, kazao je Žigmanov.
Koncem prosinca 2015. godine iz tiska je izašao dvobroj za 2015. časopisa za književnost i umjetnost Nova riječ, što ga u sunakladi izdaju Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i NIU „Hrvatska riječ“. Na 312 stranica bogat sadržaj pokriva cijelu lepezu književnih tema, a časopis je obogaćen i grafičkim crtežima Vladislave Dudvarski iz Petrovaradina.
Na tragu predstavljanja recentne hrvatske književnosti, u tematu „Hrvatska mlada proza“ predstavljeni su mladi prozaisti iz Hrvatske: Ivana Simić Bodrožić, Sven Popović, Iva Tkale, Jelena Zlatar, Andrija Škare i Marko Gregur. Poetski blok, naslovljen „Subotički pjesnički krug“ donosi poeziju već afirmiranih pjesnika (Vojislav Sekelj, Milovan Miković, Mirko Kopunović, Robert G. Tilly, Zvonko Sarić, Tomislav Žigmanov, Željka Zelić), ali i onih koji se povremeno javljaju svojim pjesmama (Katarina Čeliković, Josipa Dević, Nevena Mlinko) te otkriva prve pjesničke korake (Vedran Horvacki).
Velika zajednička priredba Alaj igram i pivati znadem, u okviru manifestacije Šokci i baština, održana je 5. prosinca 2015. godine, u velikoj dvorani Doma kulture u Bačkom Bregu. Ova manifestacija, organizirana sedmi put zaredom, održava se kao zajednički projekt udruga podunavskih Hrvata Šokaca. Domaćin ovogodišnje priredbe bio je HKPD Silvije Strahimir Kranjčević. U programu su sudjelovale hrvatske udruge iz Bača, Plavne, Vajske, Sonte, Sombora, Berega, Monoštora, te gosti iz Subotice.