Pozovite » (+381) (0)24 535-533
Izdvajamo
Slijedom uređivačke koncepcije, dvobroj časopisa za književnost i umjetnost Nova riječ za 2019., u sunakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i NIU Hrvatska... detaljnije...
Opsegom do sada najveći, a sadržajem to i potvrđuje, deseti broj Godišnjaka za znanstvena istraživanja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata tiskan je krajem studenoga 2019. godine. Na 624... detaljnije...
U sunakladi Hrvatske čitaonice i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice, u listopadu 2019., povodom XVIII. Dana hrvatske knjige i riječi – dana Balinta Vujkova, objavljena je... detaljnije...
Na svom redovitom radnom susretu, održanom 30. studenoga 2019. godine u Stanišiću, u organizaciji Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i Hrvatskoga nacionalnog vijeća, predstavnici hrvatskih udruga kulture u... detaljnije...
Hrvatsko-ugarska nagodba u svjetlu povijesnih osoba : u povodu njezine 150. obljetnice naziv je nove knjige Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata čiji je autor Zavodov dugogodišnji suradnik docent... detaljnije...
Početkom kolovoza 2019. godine iz tiska je izišla četvrta knjiga Izabranih djela Miroslava Slavka Mađera, prirediteljice dr.sc. Hrvojke Mihanović Salopek, a u zajedničkoj nakladi Društva hrvatskih književnika, Ogranak... detaljnije...
Iz iskusne uredničke ruke i mentorice brojnih studenata prof. dr. sc. Milane Černelić stiže još jedna monografija, na skoro 700 stranica, pod naslovom Tradicijska baština, identitet i migracije... detaljnije...
Knjiga sabranih pjesama Jakova Kopilovića Ponad jablana sunce, koju je priredila Katarina Čeliković, sredinom studenog 2018. izišla je iz tiska, a objavljuje ju Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata... detaljnije...
Znameniti banatski Hrvati: Miša Brajac (1900. – 1990.)
- Hitovi: 177
Dana 27. rujna 1900. godine u Starčevu, u obitelji Josipa Brajca i Terezije Butine, kao četrnaesto dijete, rođen je sin po imenu Miša. Od velikog broja djece u obitelji, starost su osim njega doživjele samo još dvije starije sestre. U rodnom mjestu je završio osnovnu, a potom i višu školu. O društvenim prilikama za vrijeme djetinjstva i mladenačkog doba pisao je kasnije u zabilješkama koje s ponosom čuvaju njegov unuk Vinko i unuka Julijana. Pamtio je to doba po miroljubivom ratarskom načinu života i slozi i prijateljstvu koji su karakterizirali odnose između Srba, Hrvata i Nijemaca u Starčevu.
Budući da je njegov otac Joso bio jedan od rijetkih seljana pretplaćenih na tisak, Brajac je vrlo rano počeo čitati i na taj način se upoznavati sa svijetom oko sebe. U njihovu je kuću stizao zagrebački Prijatelj naroda, ali i Miletićeva Zastava iz Novog Sada. Idilično odrastanje u jednom tipičnom južnobanatskom selu prekinuo mu je Prvi svjetski rat u čijem je jeku 1917. preminula glava obitelji Brajac. Gubitak oca spasio je Mišu od regrutacije. Vraćen je doma, jer nije bilo nikoga da brine o majci i obrađuje zemlju.
Obnovljen križ u Bajmoku
- Hitovi: 168
Prema predanju koje Bajmačani prenose s naraštaja na naraštaj, u ovome selu kraj Subotice nekada je bilo puno križeva i kapelica. Nakon Drugog svjetskog rata i dolaska komunizma došlo je do njihovog nasilnog rušenja, a dvije obitelji usprkos izlaganju riziku od nekakve kazne nisu dozvolile da im se krž ispred kuće sruši. Jedan od ta dva križa ovih dana je obnovljen, odnono zamijenjen drugim.
„U Bajmaku je nekada gotovo na svakom uglu ulice bila kapelica sa slikom ili kipom nekoga sveca. Česti su bili i križevi ispred kuća. No, kako su i meni rekli kada sam došao u ovu župu, sve to su komunisti srušili. Bajmačani uvijek s ponosom ističu da je bilo dvije obitelji koje nisu dale da im se sruše križevi i oni su i danas, više od 100 godina, na svojemu mjestu – u selu ispred obiteljskih kuća. Jedan križ je od mramora i on je u dobrome stanju, a drugi je drveni. Taj drveni smo mi sada zamijenili drugim jer se onaj stari potpuno raspao, a od staroga smo uzeli samo Isusov korpus i Marijin lik“, kaže vlč. Zsolt Bende i dodaje kako mu je od svih križeva koje je župa sv. Petra i Pavla u Bajmaku obnovila od kako je on župnik ovaj najdraži, jer predstavlja svojevrsno svjedočanstvo da je vjera jača od politike, vlasti i odolijeva zubu vremena.
Ističe vlč. Bende kako mu je drago što i župljani i drugi mještani sela dijele radost zbog obnove ovoga križa, jer on svima puno znači.
Kako doznajemo, obitelj koja je spriječila rušenje križa su István i Tereza Sekač, a tko je podigao križ i koje godine je nepoznanica.
Izvor: Hrvatska riječ (J. D. B.)
Čestitka književnici i jezikoslovki Jasni Melvinger uz 80. rođendan!
- Hitovi: 345
Iznimnoj književnici i jezikoslovki Jasni Melvinger, ponosni na njezine nezaobilazne prinose, čestitamo 80. rođendan sa željom da ju možemo slijediti u njezinom djelovanju na očuvanju književne i jezične baštine Hrvata u Republici Srbiji!
Jasna Melvinger, hrvatska književnica starije generacije, jezikoslovka, sveučilišna profesorica u mirovini, rođena je 26. svibnja 1940. u Petrovaradinu. Osnovnu školu završava u rodnom mjestu, gimnaziju i Filozofski fakultet, grupa za južnoslavenske jezike i jugoslavensku književnost u Novom Sadu, gdje 1969. magistrira nakon poslijediplomskih studija i stručnog usavršavanja u Francuskoj. Od 1971. do 1976. je djelatnica, a potom direktorica Kulturnog centra u Novom Sadu, glavna i odgovorna urednica Tribine mladih, te članica uredništva studentskog lista Indeks, književnog časopisa Polja, edicije Matice srpske Prva knjiga i edicije grupe autora Kairos. Doktorirala je 1981. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U svojoj jezikoslovnoj struci radila od 1964. do 1971. kao asistentica na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, te od 1976. do 1991. prvo na Pedagoškoj akademiji a potom na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, od 1981. u zvanju izvanrednog, a od 1987. u zvanju redovitog sveučilišnog profesora. Članica je Hrvatskog društva pisaca, Hrvatskog P.E.N. centra, te nekoliko hrvatskih udruga u Vojvodini. Kao umirovljenica živi u Petrovaradinu.
Hrvatski ban Josip Jelačić Bužimski
- Hitovi: 114477
Podrijetlo obitelji, rođenje, djetinjstvo, rana mladost i školovanje
Prvo spominjanje obitelji Jelačić može se dovesti u svezu sa srednjovjekovnom Bosnom. Povijesni podaci spominju Stanoja Jelačića 1381. godine kao službenika bosanskog kralja Tvrtka I. Kotromanića. Ne može se sa sigurnošću tvrditi da su ovi Jelačići izravni preci slavnoga hrvatskoga bana. Obitelj Jelačić je svoju službu domovini započela još u vrijeme Frankopana-Slunjskih. Četiri stoljeća pripadnici toga roda bijahu ratnici, istaknuti krajiški časnici, visoki vojni zapovjednici, državnici, svećenici, prosvjetitelji, dobrotvori i pisci. U XVI. stoljeću u Psunju se pojavljuju obitelji Jelačića, ali se dolaskom Turaka one sele u Liku, Turopolje i dalje. U Lici kod Gospića se nalazi znamenito utvrđenje Bužimski, čije ime se dodaje kao pridjevak obitelji Jelačić. Ono se prvi put spominje u svezi s jednim Jelačićem početkom XVI. stoljeća. U XVII. stoljeću su živjela znamenita braća Jelačići: Janko i Stjepan. Stjepan, pradjed hrvatskoga bana Josipa Jelačića, bio je podžupan Zagrebačke županije, podban i podzapovjednik Banske krajine u razdoblju od 1695. do 1710. godine.
Plavna, Vajska i Bođani u Topoteci
- Hitovi: 242
Na našoj platformi Topoteka Baština Hrvata u Srbiji nastavljamo putovanje po Vojvodini te predstavljamo novi album fotografija, ovoga puta iz općine Bač. Točnije, imamo priliku zaviriti u bogatu povijest Plavne, Vajske te Bođana – u stara vremena koja će zasigurno u nama pobuditi sjetu i divljenje prema ovim mjestima, a zahvaljujući marnom, prerano preminulom Zvonimiru Pelajiću.
Sjećanje: Vojislav Sekelj (Subotica, 20. travnja 1946. – Subotica, 4. svibnja 2017.)
- Hitovi: 418
U osami lipota osvitlan
Pravim perom
svit kitio,
slovima trošen bio,
razuman no prpošan,
nerazumivan oronio,
nevoljama sustanut
na mrginju, skrajnut,
uz ljubav napuštan,
voljen
PRENOSIMO: Digitalizacija sakralne pisane baštine vojvođanskih Hrvata
- Hitovi: 284
Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata započeo je krajem 2016. godine realiziranje projekta digitalizacije baštine nastale u toj zajednici.
Nakon tri i pol godine iskustva suradnje s javnim knjižnicama i onima koje su u osobnom vlasništvu u Srbiji i Hrvatskoj, te s uredništvima katoličkih publikacija, odnosno s korisnicima digitalizirane baštine, rad ove institucije na čuvanju i prezentiranju pisane baštine reprezentativno pokazuje, izmeću ostaloga, i bogatstvo pisane baštine čiji je nositelj Crkva, njezini pojedini klerici i laici, kao i strukture koje su bile nositelji objavljivanja i prezentiranja pisane riječi.
Dužijanca u Subotici našla mjesto u topoteci „Baština Hrvata u Srbiji“
- Hitovi: 496
Topoteka Baština Hrvata u Srbiji predstavlja novi niz fotografija koje tematiziraju Dužijancu u Subotici, tradicionalni običaj Hrvata – Bunjevaca u Srbiji.
Projekt Topoteka Baština Hrvata u Srbiji, pokrenut je u suradnji s Međunarodnim centrom za arhivska istraživanja ICARUS 2019. godine i to kao prva takva platforma na području Republike Srbije, uz financijsku potporu Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave R. Srbije i Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan R. Hrvatske. Za cilj ima prikupljanje i prezentiranje starih fotografija kako bi one bile dostupne na jednom mjestu, a nudi mnoštvo pretraživačkog alata koji gledatelju omogućuju raznovrsnu pretragu te informiranje o fotografskoj građi.
Najave
