Pozovite » (+381) (0)24 535-533
Pozovite » (+381) (0)24 535-533
Povodom XIX. Dana hrvatske knjige i riječi – dana Balinta Vujkova, u sunakladi Hrvatske čitaonice i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice, krajem rujna 2020., objavljene su... detaljnije...
Monografija Identitet srijemskih Hrvata kroz prizmu tradicijske baštine objavljena je polovicom godine, a treća je u nizu i ujedno plod terenskog etnološkog istraživanja među Hrvatima u Vojvodini. Monografija... detaljnije...
Slijedom uređivačke koncepcije, dvobroj časopisa za književnost i umjetnost Nova riječ za 2019., u sunakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i NIU Hrvatska... detaljnije...
Opsegom do sada najveći, a sadržajem to i potvrđuje, deseti broj Godišnjaka za znanstvena istraživanja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata tiskan je krajem studenoga 2019. godine. Na 624... detaljnije...
Hrvatsko-ugarska nagodba u svjetlu povijesnih osoba : u povodu njezine 150. obljetnice naziv je nove knjige Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata čiji je autor Zavodov dugogodišnji suradnik docent... detaljnije...
Iz iskusne uredničke ruke i mentorice brojnih studenata prof. dr. sc. Milane Černelić stiže još jedna monografija, na skoro 700 stranica, pod naslovom Tradicijska baština, identitet i migracije... detaljnije...
Knjiga sabranih pjesama Jakova Kopilovića Ponad jablana sunce, koju je priredila Katarina Čeliković, sredinom studenog 2018. izišla je iz tiska, a objavljuje ju Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata... detaljnije...
Ovog ljeta žetva je bila pravo otimanje ljetine ispod ćudljivog neba. Čak su i suvremeni kombajni koji na dan „gutaju“ hektare žita gubili utrku s kišom koja je malo-malo tjerala ratare s njiva. I podsjetilo je ovo ljeto ratare da se za svaki otkos žita, svako zrno skinuto prije tuče ili oluje iznova i iznova moraju zahvaljivati Bogu. Kao što su to radili i stoljećima prije. U svojim obiteljima, pokorno se zahvaljujući Bogu što je uslišio njihove molitve, sačuvao ljetinu i podario sigurnost do naredne žetve. Vremenom su te obiteljske zahvale postale javne slaveći se u crkvi. A te javne proslave završetka žetve i blagoslov kruva od novog žita kod Hrvata Bunjevaca u Somboru traju duže od osam desetljeća – točnije 84 godine. Nekada su se osim u Hrvatskom domu Dužionice priređivale na svim okolnim salašima, ali se one za razliku od središnje Dužionice u Somboru nisu održale, ali je i ove godine završetak žetve obilježilo Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo Vladimir Nazor, i to na 84. Dužionici. Bandaš i bandašica ovogodišnje Dužionice bili su Milorad Stojnić i Sara Horvat iz Berega.
Prije točno 50 godina, 1968., održano je prvo Takmičenje risara, prva gradska Dužijanca, zapravo te godine je Dužijanca izašla na ulice grada Subotice, a prije 25 godina, 1993., su se Katolička Crkva i Grad Subotica ujedinili i od tada, pa sve do danas, skupa zahvaljuju Bogu za plodove zemlje. Svi ovi zlatni i srebrni jubileji bili su povod za ograniziranje svečane akademije, na kojoj je organizator – Udruga bunjevačkih Hrvata Dužijanca, zahvalila svima koji su radili ili još uvijek rade za Dužijancu. Na akademiji, koja je održana 19. srpnja u Velikoj vijećnici Gradske kuće, dodijeljene su zahvalnice, plakete i statua risara. Statua risara, kao najvrednija nagrada dodijeljena je Subotičkoj biskupiji, Gradu Subotici, Hrvatskom kulturnom centru Bunjevačko kolo i Lazi Vojniću Hajduku, dugogodišnjem predsjedniku OO Dužijance.
Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo Matija Gubec iz Tavankuta je od 16. do 21. srpnja organiziralo VII. seminar bunjevačkog stvaralaštva. Polaznici seminara stigli su iz Hrvatske, Njemačke, Meksika i Srbije. Njih četrdeset su se u pet dana oprobali u različitim radionicama, teorijskim i praktičnim vještinama. Seminar se pokazao kao prigodno mjesto za osobe koje žele više naučiti o bunjevačkoj kulturnoj baštini.
Mladen Franjo Nikšić ima dinamičnu i bogatu životnu priču. Ova legenda kulturnog miljea Novog Sada, u kojem živi od 1945. godine (rodio se u Hercegovcu, pokraj Garešnice 1929. godine), i u svojim poznim godinama sposobna je oživjeti ozračje onog Novog Sada kakvog više nema. Najuspješnije to čini na svojim grafikama i akvarelima, na koje preciznošću građevinskog tehničara, što je njegova profesija, upečatljivo i precizno, a kitnjasto i razdragano, kao u zrcalu, preslikava gradsku arhitekturu. Kako ugođaj života u ambijentu bogatog graditeljskog izričaja, dokazano, oplemenjuje čovjekovu dušu, generacije stanovnika Novog Sada, novih i starih, privremenih i stalnih, moraju mu biti zahvalne. Znaju to dobro u Matici srpskoj, u Novosadskom klubu, u bezbrojnim kavanama i drugim javnim i skrivenim prostorima koje krase njegove grafike. Nikšić, sa značajnim optimizmom, ali i sjetom, kaže da su novosadske građevine još uvijek lijepe i privlačne i da ih i dalje jako voli.
Brojne su manifestacije pod okriljem Dužijance i svi mi rado odemo pogledati, vidjeti, a nerijetko i prokomentirati što je valjalo, a što ne. Pitamo li se ikada tko je sve to uradio? Tko pripremio? Tko su ljudi koji su utkali sebe u to?
Jedna od takvih manifestacija koja iziskuje veliki posao jest i Takmičenje risara. Ove godine domaćini Takmičenja risara bili su Marija i Stipan Kujundžić, no to je bio samo onaj dio koji je običan posjetitelj vidio. Iako mislimo kako je njihov zadatak bio samo dočekati goste i biti domaćinima, oni su radili danima prije, a i poslije. Tako rade posljednjih 27 godina.
Od 1991. godine kada su se prvi put uključili u ovu manifestaciju, unijeli su puno novina, puno toga postavili na svoje noge, uključili i druge ljude u organiziranje i pripremanje kako ove, tako i drugih manifestacija.
„Da su podunavski Bunjevci i Šokci Hrvati nije nešto što se dogodilo nekakvom propagandom između dva svjetska rata kao što su tvrdili pojedini srpski povjesničari prije 1990. godine, nekakvim dekretom Komunističke partije 1945., već je naš identitet tu bio star, ukorijenjen, povezan s ostalim Hrvatima na čitavom hrvatskom etničkom prostoru“, istaknuo je zagrebački povjesničar Robert Skenderović na predstavljanju svoje knjige Povijest podunavskih Hrvata (Bunjevaca i Šokaca) od doseljavanja do propasti Austro-Ugarske Monarhije, koje je u srijedu, 18. srpnja, u Galeriji Prve kolonije naive u tehnici slame u Tavankutu priredio Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, u čijoj je sunakladi, uz Podružnicu za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest iz Slavonskog Broda, ona objavljena koncem 2017. godine. Nakon promocije u Subotici, Budimpešti i Zagrebu, predstavljanje je održano u Tavankutu, mjestu autorovih predaka.
Ovogodišnje projektne aktivnosti XXXIII. saziva Prve kolonije naive u tehnici slame i VII. seminara bunjevačkog stvaralaštva, upotpunjene su projektnom suradnjom triju udruženja: Fondacije Olaška čipka iz Olasa (Mađarska), Kulturno-umjetničkog društva obrtnika Ernő Lányi iz Subotice i Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva Matija Gubec iz Tavankuta. Zatvaranje pomenute kolonije je obilježeno još jednim susretom članova ovih udruženja čime je nastavljena realizacija programa Interreg – IPA CBC između Mađarske i Srbije.
Dužijanca u Tavankutu ove je godine bila u znaku jubileja. Naime, prva tavankutska dužijanca organizirana je 1928. godine, pa je tako ove godine obilježeno 90 godina od njenog prvog održavanja. Tavankut je bio prvo selo koje je organiziralo obilježavanje dužijance nakon što je isto započeto u Subotici.