Trijenalna nagrada Antun Gustav Matoš za najbolju knjigu poezije u razdoblju od 2023. do 2025. godine dodijeljena je Neveni Mlinko za zbirku Magma. Odabrana među 28 naslova, zbirka je prepoznata po dubini egzistencijalnih i religioznih pitanja te izrazitoj umjetničkoj i jezičnoj kreativnosti autorice. Nagrada je autorici dodijeljena na Multimedijalnoj večeri 25. Dana hrvatske knjige i riječi – Dana Balinta Vujkova održane 23. listopada 2026. godine na sceni Jadran nekadašnjega Narodnog kazališta u Subotici.

U obrazloženje stručnog povjerenstva stoji sljedeće:

„U konkurenciju za natječaj za trijenalnu nagradu Antun Gustav Matoš ove godine ušlo je 28 knjiga pjesama. Povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Davor Šalat (predsjednik), Morena Rendulić (članica) i Žarko Milenić (član) jednoglasno je odlučilo da u najuži izbor za nagradu uđu tri knjige - Katarina Čeliković: Miljokaz vlastitosti, Nevena Mlinko: Magma i Lajčo Perušić: Jarka svitanja. Povjerenstvo je, također jednoglasno, odlučilo da laureatkinja nagrade bude Nevena Mlinko za zbirku pjesama Magma.  

Zbirka pjesama Nevene Mlinko pod naslovom Magma knjiga je o drami ljudskog, ženskog, a ponajprije osobnog postojanja, razapetosti između rastrojstvenih društvenih, psiholoških, čak i kozmičkih dimenzija i nezatomive žudnje za nadilaženjem rasapnih sila s osloncem na kršćanskoj religiji, osobnoj maštovitosti i oslobađajućim mogućnostima pjesničke kreativnosti. U pitanju je, na kraju krajeva, jedna osobnost, naglašeno ženska, i njezino pasionirano, dramatično doživljavanje vlastite životne sudbine i njezina ishoda. Poezija je to koja ne samo da postavlja najteža pitanja vlastite conditio humana, nego se, gotovo nagonskim intenzitetom, nastoji povezati s nadonosnim i spasonosnim uporištima koja sprečavaju da se životna drama pretvori u tragediju. U toj inherentnoj dramatičnosti zbirka nužno iskušava različite antitetične konstelacije na tematskom planu, a sama subjektica prolazi kroz proces mijenjanja maski vlastite samospoznaje te raznih spoznajnih perspektiva u odnosu na kozmički (ne)red. Sve to logično dovodi do određene pjesničke i poetičke heterogenosti, kao žanrovske i diskursne drame teksta. Radi se, dakle, o zbirci u kojoj se subjektica usložnjava i govori ponešto drugačijim glasovima, iskušavajući različite karaktere pjesama i njihova jezika kako bi izrazila vlastitu razuđenost unutar raslojene stvarnosti. Zato bi od zbirke Magma, već u skladu s naslovom koji označava materiju u rastaljenom stanju prije konačnog oblikovanja, bilo pogrešno očekivati bilo koju vrstu uniformnosti, konceptualne dosljednosti. Ona, naprotiv, svojom refleksivnom, emotivnom, oblikovnom i jezičnom razbarušenošću vjerno svjedoči egzistencijalnu dramu koja je u potki svih pjesmovnih dimenzija. Ima tu gotovo minimalističkih pjesama smirenije intonacije i mudrosnih zaključaka kao i onih rapsodične evokacije tjeskobnog i kaotičnog stanja vanjske i nutarnje zbilje. Pjesme su tu i racionalnije kontrole tekstualnog razvoja koja jasnije ocrtava koordinate životnog i kozmičkog križa, pa čak i rijetkih uočavanja harmonije doživljene u prirodi, u promišljanju vlastite stvorenosti („po Tvom kroju”) i u odnosu prema Bogu.

No tu su i pjesme u kojima se nagomilana emotivnost izražava razdrtom slikovitošću, često organiziranom logikom poetske asocijativnosti, kao i intrigantnim kombinacijama slobodnog i vezanog stiha s intenzivnim zvučnim efektima među koje spada i nekonvencionalna upotreba rime. Upravo u toj heterogenosti, raznoglasju, posebna je draž zbirke Magma, za koju – kao i za magmu – nikad ne možemo znati gdje će se (poetski) razliti. Temeljnu predmetnotematsku, ali i motivsku, figurativnu i versifikacijsku dimenziju knjige možemo iščitati upravo u pjesmi Magma, po kojoj je knjiga dobila naslov. Evo njezina početka i kraja: „Odjekuje prasak smijeha junaka,/ lomljava svijeta do najdubljih raka/ i ja propadam, propadam laka... Ne čuje se više prasak svijeta niti/ krckanje stanica željnih zraka,/ ali magma, magma, magma// osjeti, zna, čeka/ svog najvećeg junaka”. U toj pjesmi čiju dramatičnost intenziviraju vanjske i unutarnje rime, aliteracije, asonance, gradacije i metafore, prvo se aludira na današnje duboko propadanje svijeta („lomljava svijeta do najdubljih raka”) koje uzrokuju njegove vođe („junaci”). Potom se odmah sa svjetske pozornice prelazi na onu privatnu, gdje subjektica ponavljanjem riječi naglašava sve teži vlastiti položaj („i ja propadam, propadam laka”) da bi se nakon aluzije na Mariju kao drugu Evu i „početak boljeg svijeta” („Novu istinu začeća pamti/ nepovratna majka druga”) iz kaotične zbilje prešlo na „magmu”. Ona je nutarnji žar, žudnja kojom se duša najbolje može raspoložiti za očekivanje („osjeti, zna, čeka”) „svog najvećeg junaka”. Njega bismo pak, u kontekstu cijele knjige mogli identificirati kao Boga, još specifičnije kao Krista, Zaručnika kojeg vjerna duša očekuje kao zaručnica. 

Zanimljivo je, kako u pogovoru zbirke lucidno primjećuje Neven Ušumović, da se u spletu raznih samospoznajnih maski subjektice i poetskih perspektiva, mijenja i viđenje božanskog Ti. Ono „ima svoju dinamiku i svoje mijene i od očigledno uzvišenog (božanskog) karaktera, ono u nekim pjesmama dolazi i 'nadomak ruke': to je intimno Ti, koje se hrani ovosvjetovnom ljubavi”. Božansko Ti može se čak, vrlo neobično, doživjeti kao dijete, odnosno „neodgonetljivi igrač” koji „žmiri svisoka”. Taj „igrač” tek na koncu stvaranja stvara ženu i neprestano je prepušta „žalosnoj tajni” njezine prirode. Ipak, božansko Ti češće se doživljava sa svim nijansama zaručnice iz Pjesme nad pjesmama, dakle intenzivnim promjenama emotivnih stanja prema Zaručniku, doživljaju Zaručnika kao prisutnog ili odsutnog, duhovnog ili tjelesnog, s dakako novozavjetnim ispunjenjem u čistom odnosu Marije Magdalene prema Isusu Kristu. Zbirka Magma tako je neprestana oscilacija između kaotičnog svijeta (kako kaže Isus, „u kojem ćete imati muku”), ženske žilavosti u trnovitom traženju ljubavi i spasenja („I traju, traju duše žena u kolopletu života i smrti/ i vole, vole tvrdo... za drugo mišljenje ne pitajući”), teških iskušenja vjere u „noći duše” i prividnoj Božjoj odsutnosti („Noćna, k'o kozmos duboka tama”) i ekstatičnih proboja u kojima duša iskušava „slobodni let”, „blagoslovljeno svjetlo ponad svih žena”, „tvoje novo nebo”. Uz egzistencijalno iskanje iskupljenja („naša močvara iskupljenje zove”) i „vremena ljubavi” kao protuteže kaosu, subjektica knjigu završava i s, još uvijek, velikim povjerenjem u oslobađanje čovjeka uronom u umjetničku kreativnost i maštovitost („fluorescentno sazviježđe mašte”). Cijela zbirka pjesama Magma uspjelo je očitovanje toga povjerenja te pjesnički uvjerljivo svjedočanstvo čovjekovih temeljnih životnih borbi i njihovih umjetničkih preobrazbi.

Zbog dubine pitanja koje postavlja Nevena Mlinko u knjizi Magma, kreativnosti u traženju odgovora te nadahnutog i raznovrsnog poetskog svijeta koji izražava razne aspekte životne drame, Povjerenstvo je odlučilo da je ta zbirka umjetnički najkvalitetnija na ovogodišnjem natječaju i da autorici dodjeljuje trijenalnu nagradu Antun Gustav Matoš za najbolju knjigu poezije objavljenu u razdoblju od 2023. do 2025. godine.“

ZKVH

Foto: Hrvatska riječ