U Monoštoru je 7. i. 8. studenoga 2025. godine održan XXIII. Međunarodni znanstveni skup Šokačka rič. Središnja tema ove znanstvene, književne i kulturne manifestacije bila je Govori slavonskoga dijalekta zapadnobačkog Podunavlja. Nakon 20 godina Šokačka rič izašla je iz okvira granica Hrvatske i nakon Tolise u BiH, gdje je ovaj znanstveni skup održan prošle godine, ove godine domaćin je bio Monoštor.
Dekanica FOOZOS-a prof. dr. sc. Emina Berbić Kolar istaknula je da je Šokačka rič jedina konferencija posvećena slavonskom dijalektu unutar i izvan Hrvatske. Kako je kazala, to je pravi primjer kako treba graditi odnose između dviju država i nacionalnosti. Naredne godine Šokačka rič bit će održana u Mađarskoj čime će se obuhvatiti sva područja izvan Hrvatske gdje se još divani šokački. „Vrlo sam ponosna na ovu manifestaciju, a posebno mi je drago što smo se poslije 20 godina približili Šokcima koji su izvan Hrvatske i tako pokušali animirati sve sredine gdje postoje Šokci, da govore šokačkim govorima da se i oni uključe u ovu manifestaciju i sve druge u kojima dolazi do izražaja naše naslijeđe, s posebnim naglaskom na govorima“, kazala je predsjednica Programskog odbora XXIII. Šokačke riči dr. sc. Anica Bilić.
Bartolovićev bunjevačko-šokački rječnik
Sudionici znanstvenog skupa, čiji je suorganizator bio Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, pod nazivom Slavonski dijalekt u okviru znanstvene, književne i kulturne manifestacije Šokačka rič 23 analizirali su šokački govor u pjesmama, kuharicama, dramskim djelima, a predstavljena je i nematerijalna kulturna baština Šokaca u bačkom Podunavlju. Senka Davčik, stručna suradnica u Zavodu moderirala je prvu sekciju izlaganja, a potom i održala izlaganje na temu Nematerijalna kulturna baština šokačkih Hrvata u zapadnobačkom Podunavlju.
Ivana Kurtović-Budja s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje predstavila je rječnik Stjepana Bartolovića (rođen u Baču), koji je 1989. godine pripremio Rječnik bunjevačko-šokačkih Hrvata, ali on nikada nije tiskan. Želja znanstvenika je da se ovaj rječnik tiska i digitalizira jer, kako je kazala Kurtović-Budja, on je leksičko blago koje objedinjuje i Šokce i Bunjevce. „Jednom sretnom okolnošću rječnik je došao u Institut za hrvatski jezik. Nije to tipični dijalektalni rječnik, jer ima povijesne, etnološke i antropološke cjeline koje su jako dragocjene. Može se čitati kao kulturno-antropološka i etnografska monografija, jer su u njemu brojna tumačenja koja nisu iz lingvistike. Rječnik ima 760 stranica, više je od 26.000 riječi, kod svake riječi navedeno je gdje se govori, je li u uporabi kod Šokaca ili Bunjevaca, upućuje na riječi koje nemaju isto značenje kod Šokaca i Bunjevaca“, kazala je Kurtović-Budja i dodala da je krajnji čas da se objavi i digitalizira Bartolovićev Rječnik. Iz ovog Rječnika vidi se povezanost bunjevačkih i šokačkih govora iz Bačke s drugim govorima u Hrvatskoj. „Bartolović vrlo vješto povezuje bunjevačke i šokačke govore s čakavskim i kajkavskim govorima i potvrđuje ono što je u XXI. stoljeću već posve jasno: da su štokavski, čakavski i kajkavski govor povezaniji nego što smo mislili. Jeste to ikavica, jer primjerice riječ dida nalazimo od juga Hrvatske, preko Like i Slavonije do Bačke, ali su to i riječi koje su kulturološke, primjerice už(i)na za ručak“, kazala je Kurtović-Budja.
Jakšićeva komedija na bereškoj ikavici
Dr. sc. Anica Bilić šokački govor iz Berega analizirala je kroz jedino dramsko djelo Ante Jakšića, hrvatskog književnika rođenog u Beregu, Dida Tomin jid.
„Ovu komediju u jednom činu našla sam u Bunjevačko-šokačkom kalendaru za 1936. godinu. U cijelosti je pisana bereškom ikavicom, njegovim materinskim i obiteljskim govorom. Komedija je seoska farsa s 11 prizora i jednim činom. Temelji se na intrigi ili spletki, koju su pokrenula dvojica mladića iz sela, kako bi se nasmijalo starom dida Tomi. Ante Jakšić konzervirao je bereški govor iz 30-ih godina prošlog stoljeća, te ga možemo usporediti sa stanjem o kome je pisao Stjepan Sekereš 1980. i Marina Balažev 2011., te sa sadašnjim stanjem i potvrditi pripadnost tog govora podunavskoj, zapadnobačkoj skupini slavonskog dijalekta u Srbiji“, kazala je Bilić. Prema Sekereševoj klasifikaciji govor Berega, s govorima Santova i Monoštora, pripada sjevernim zapadnobačkim govorima, a skupa s južnim govorima Bača, Bođana, Plavne i Vajske, te srednjim govorom Sonte, pripada baranjsko-bačkom Podunavlju. „Lokalni bereški govor i dijalekti pokazatelji su identiteta i pripadnosti određenoj zajednici, simbol autentičnosti i tradicije“, kazala je Bilić i dodala da je Ante Jakšić ostavio trajni jezični spomenik bačkoga govora iz 1936. godine i njime dao svoj prinos hrvatskoj dijalektalnoj književnosti na slavonskom dijalektu.
Na kraju prvog dijela znanstvenog skupa predstavljen je Zbornik radova Šokačka rič 22, koji je predstavila jedna od recenzentica, profesorica u trajnom zvanju dr. sc. Ljiljana Kolenić. U 22 zbornika tiskano je 6.000 stranica znanstvenih i drugih radova.
Mali baštinici šokačke riči
U okviru XXIII. Šokačke riči održan je i program Štokavčići s nastupima učenika osnovnih i srednjih škola iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije koji njeguju hrvatsku, šokačku rič. Sudjelovali su osnovnoškolci i srednjoškolci iz Osijeka, Vinkovaca, Slavonskog Broda, Sikirevaca, Tolise, Orašja i Monoštora. Kroz literarna i dramska kazivanja djeca i mladi predstavili su lokalne govore svoga kraja. „Naši Štokavčići su jedini koji na ovakav način i u ovakvom broju daju djeci prostor i vrednuju njihova kazivanja na organskim idiomima štokavskog govora. Kroz program Štokavčići, u koji su uključena djeca i mladi, koje nastojimo osposobiti za ovladavanje šokačkim govorima ako to nije njihov materinski govor. Do sada smo obučili 500 štokavčića“, kazala je dr. sc. Bilić i podsjetila da jedan jezik ili govor može izumrijeti, ali ako je zabilježen, u nekom momentu, ako se pojavi interes, može ponovno zaživjeti. Manifestaciju je otvorila predsjednica Odbora HNV-a za obrazovanje Nataša Francuz, koja je kazala da su Hrvati tu i opstaju u zapadnobačkom Podunavlju, čuvaju jezik, vjeru. „Pokušavaju nam sve to oduzeti, ali ne damo. Ne damo dok ste vi iz Hrvatske uz nas. Hvala što čuvamo riči, ne samo kroz pjesmu i običaje, već i u svakodnevnom životu, kroz molitvu, u tišini obiteljskog doma, u školi“, kazala je Francuz i podsjetila da Monoštor jedini izvan Subotice ima cjelovitu nastavu na hrvatskom jeziku. Kako se u Hrvatskoj od 15. lipnja do 15. studenoga obilježava Mjesec knjige, ove godine pod sloganom Odabrali knjižničari, FOOZOS je u sklopu manifestacije Šokačka rič, Osnovnoj školi 22. oktobar darivao knjige za školsku knjižnicu. Prikupljene su slikovnice lektira, enciklopedijski rječnici, edicije zanimljive za djecu, društvene igre. Ove knjige darivali su studenti i djelatnici FOOZOS-a i školi je predano više od 230 slikovnica i knjiga. „Navedenim je aktivnostima u okviru znanstvene, književne i kulturne manifestacije XXIII. Šokačka rič osnažena suradnja FOOZOS-a s institucijama i društvima koji djeluju u Vojvodini te je iskazana potpora Hrvatima izvan Hrvatske koji ondje žive, posebno jer je Monoštor jedino mjesto izvan Subotice u kojem se održava cjelovita nastava na hrvatskom jeziku“, priopćio je FOOZOS.
Znanstveni skup u Monoštoru organizirali su Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, ZAKUD Vinkovci, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata u Subotici, Hrvatsko nacionalno vijeće u Srbiji, Kulturno-umjetničko društvo Hrvata Bodrog iz Monoštora i Osnovna škola 22. oktobar iz Monoštora.
Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)
