U Muzeju Vojvodine u Novom Sadu u ponedjeljak, 15. prosinca 2025. godine, održan je stručni program posvećen očuvanju nematerijalne kulturne baštine, s posebnim naglaskom na glazbeno nasljeđe, u sklopu projekta čiji je nositelj Muzej Vojvodine, uz potporu Ministarstva kulture Republike Srbije.
Središnji dio programa bilo je predavanje pod nazivom Očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa u Srbiji: primeri očuvanja muzičkog nasleđa, koje je održala dr. sc. Danka Lajić Mihajlović, etnomuzikologinja i znanstvena savjetnica u Muzikološkom institutu Srpske akademije nauka i umetnosti. Dr. Lajić Mihajlović dugogodišnja je suradnica u sustavu zaštite nematerijalne kulturne baštine, sudjeluje u radu Komisije za upis elemenata na Nacionalnu listu nematerijalne kulturne baštine, a bila je i članica Nacionalnog komiteta za nematerijalnu kulturnu baštinu Republike Srbije.
U uvodnom dijelu predavanja predstavljen je povijesni razvoj međunarodnih mehanizama zaštite kulturne baštine, od osnutka Ujedinjenih naroda i UNESCO-a nakon Drugoga svjetskog rata, preko Konvencije o zaštiti kulturne baštine u slučaju oružanog sukoba iz 1954. i Konvencije o svjetskoj kulturnoj i prirodnoj baštini iz 1972., do ključne UNESCO-ve Konvencije o očuvanju nematerijalne kulturne baštine iz 2003. godine. Posebno je istaknuto da je Republika Srbija ovu Konvenciju ratificirala 2010. godine, čime je uspostavljen nacionalni zakonodavni i institucionalni okvir za zaštitu nematerijalnog, odnosno živog nasljeđa. Predavačica je naglasila kako je prijelaz s pojma folklora na pojam nematerijalne kulturne baštine omogućio sustavnije očuvanje kulturne raznolikosti i ljudske kreativnosti, ali je istodobno otvorio niz izazova, među kojima su unifikacija i dehumanizacija tradicijskih praksi. Govoreći o mjerama očuvanja nematerijalne kulturne baštine, dr. Lajić Mihajlović istaknula je važnost identifikacije, dokumentacije, istraživanja, vrednovanja, promocije i prenošenja znanja. Prema aktualnim podacima, na Nacionalnoj listi nematerijalne kulturne baštine Republike Srbije trenutno su upisana 64 elementa, dok UNESCO vodi dvije liste – reprezentativnu listu i listu elemenata kojima je potrebna hitna zaštita.
Poseban dio predavanja bio je posvećen izazovima očuvanja glazbenog nasljeđa. Istaknuto je kako ne postoji jedinstvena strategija očuvanja te da svaki element zahtijeva prilagođen pristup, utemeljen na kombinaciji znanstvenih znanja i suradnje sa zajednicom. U tom kontekstu razmatrani su pojmovi kvantitativne i kvalitativne ugroženosti glazbenih praksi – od nestajanja uslijed smanjenog broja izvođača do promjena u funkciji i estetskoj kvaliteti koje zajednica često prepoznaje kao gubitak autentičnosti. Kao primjeri iz prakse navedeni su tamburaštvo i trubaštvo, kod kojih se jasno očituju napetosti između tradicijskih izraza, akademske umjetnosti i komercijalnih utjecaja. U završnom dijelu skupa naglašena je potreba za jačanjem kapaciteta lokalnih zajednica i svih razina državnog sustava, unapređenjem vertikalne i horizontalne suradnje te umrežavanjem aktera na nacionalnoj i međunarodnoj razini, s ciljem očuvanja kulturnog identiteta između dnevnih politika i trajnih civilizacijskih vrijednosti. Raspravljalo se i o pojmu održivosti, osobito o ravnoteži između političko-ekonomskih i etičko-estetskih aspekata očuvanja kulturne baštine.
Nakon predavanja, dr. Tatjana Bugarski, muzejska savjetnica i etnologinja u Muzeju Vojvodine i regionalna koordinatorica Centra za nematerijalno kulturno nasljeđe Republike Srbije za Vojvodinu, predstavila je novosti u vezi s dokumentiranjem elemenata nematerijalne kulturne baštine. Istaknuto je da će muzeji, sukladno zakonu o muzejskoj djelatnosti, ubuduće biti obvezni dokumentirati elemente i izvan samog postupka nominacije, pri čemu je Centar za nematerijalnu kulturnu baštinu Republike Srbije izradio novi obrazac koji će uskoro biti u primjeni.
Uime Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata skupu je nazočila Senka Davčik, etnologinja i stručna suradnica za kulturne projekte i programe. Zavod je dosad nominirao dva elementa na Nacionalnu listu nematerijalne kulturne baštine Srbije – Stvaralaštvo u tehnici slame te Dvoglasno pjevanje šokačkih Hrvatica iz Monoštora.
Program u Muzeju Vojvodine potvrdio je važnost kontinuiranog stručnog dijaloga i suradnje institucija, znanstvenika i zajednica u procesu očuvanja nematerijalne kulturne baštine kao živog i dinamičnog dijela kulturnog identiteta.
ZKVH
