Ponekad je dovoljan jedan neobičan komad drveta da u nekome probudi jasnu sliku i ideju. Upravo se to dogodilo Stipanu Bašiću Škarabi, stolaru iz Subotice, koji je u drvetu što ga je Dunav izbacio prepoznao obrise uskrslog Krista. Od toga je nastalo djelo koje danas stoji u crkvi župe Uskrsnuća Isusovog u Subotici, gdje ga vjernici mogu pogledati. Kako je ispričao za naš tjednik, sve je počelo prilikom posjeta prijatelju koji na obali Dunava kod Bogojeva skuplja zanimljive komade drveta što ih rijeka izbaci. Među njima je ugledao jedan koji mu je odmah privukao pozornost. Kada je prijatelja upitao na što ga podsjeća, odgovor je bio brz i jasan – na Isusa. Upravo tada, kaže, rodila se ideja da od tog drveta pokuša napraviti nešto posebno. „Jednom prilikom otišao sam kod prijatelja koji voli skupljati interesantne komade drveta koje Dunav izbaci, budući da ima vikendicu na Bogojevu i često tamo šeta. Vidio sam ovaj komad drveta, te ga pitao na što ga točno podsjeća. Odmah mi je odgovorio – na Isusa. Pitao sam ga da li bi mi htio pokloniti taj komad drveta, jer sam odmah imao u glavi što bih ja s njim mogao napraviti”, rekao je Stipan Bašić.
Dodaje kako je zamisao vrlo brzo dobila i dublji smisao, jer dolazi iz župe Uskrsnuća Isusovog, gdje se na oltarnoj slici nalazi gotovo isti prikaz Krista s uzdignutim rukama. Upravo ga je ta sličnost potaknula da od komada drveta pokuša oblikovati, kako kaže, jednu nijemu priču.
„Rekoh sebi, probat ću od ovog drveta stvoriti jednu nijemu priču. Inače mi se nije sviđala ta oltarna slika, kao ni pokojnim župnicima Crnkoviću i Stantiću, jer je izuzetno tamna. Ne prikazuje uskrsnuće kao pobjedu, toliko je mračna da nije samo grob Isusov, već je i sam Isus u tamnim bojama”, ispričao je Bašić.
Od prvotne ideje potom je počeo graditi cijelu kompoziciju. Drvo je okretao i promatrao, a onda je osmislio da iza raspela napravi intarziju od furnira, dok bi dolje prikazao Božji grob, koristeći korijen oraha i tuje. Ti su mu elementi, kaže, izgledali poput stijena i kamenja, što se uklapalo u simboliku groba uklesanog u stijeni. No, kada je dovršio drvene dijelove, učinilo mu se da prizoru nedostaje dodatna izražajnost, pa je odlučio uvesti i svjetlo. „Tako je prikazano da je u svakom momentu grob ostao u tami, a uskrsnuće je vedrina i pobjeda nad noću. To mi je bilo u mislima, i eto, hvala Bogu uspjelo je”, rekao je.
Posebno ističe da na samom komadu drveta izvučenom iz Dunava nije radio nikakve preinake, nego ga je samo zaštitio kako bi sačuvao njegov izvorni oblik. „Na drvetu koje je izvučeno iz Dunava nisam ništa dirao, samo sam ga impregnirao i ulakirao kako bi se zaštitilo. Tražio sam savjet od ljudi koji se bave zaštitom starog drveta, te su mi rekli kako uraditi prezervaciju na pravi način”, kazao je Bašić.
Kada je djelo bilo dovršeno, pokazao ga je velečasnom Vinku Cvijinu. Reakcija je, prema njegovim riječima, bila vrlo snažna. Velečasni je zaključio kako rad treba biti postavljen u crkvi, kako bi ga mogao vidjeti i narod, jer je u njemu prepoznao upravo ono što uskrsnuće simbolizira – svjetlo, pobjedu i nadu. Danas se to djelo nalazi u crkvi župe Uskrsnuća Isusovog u Subotici i može se vidjeti kad god je crkva otvorena.
Izvor: Hrvatska riječ (I. U.)
