Od 6. do 11. srpnja u Tavankutu je održan još jedan, 15. po redu, Seminar bunjevačkog stvaralaštva, u organizaciji HKPD-a Matija Gubec. Seminar, na kojem se izučavaju tradicijski plesovi, tamburaška glazba, stvaralaštvo u tehnici slame, ali i narodno ruho te povijest bunjevačkih Hrvata, ove je godine okupio pedesetak polaznika iz više zemalja – Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Mađarske i Njemačke.
Četiri središnje teme smjenjuju se na seminaru, a ove godine izučavao se običaj dužijance, tradicionalne svečanosti zahvale nakon završetka žetve.
Solidan broj polaznika
Voditelj seminara bio je Ivica Dulić koji ujedno vodi i tradicionalno najbrojniju sekciju plesa.
„Ove godine imamo solidan broj polaznika koji su ovdje prvi put, ali i one koji nam se redovito vraćaju. Ovo je petnaesti seminar u godini u kojoj naše Društvo obilježava 80 godina postojanja i rada. Tijekom proteklih petnaest godina seminar su pohađali i brojni stručnjaci za ovo područje te bivši članovi ansambla Lado, a tako je i ove godine. Teme se smjenjuju u četverogodišnjem ciklusu, a sada obrađujemo dužijancu. To činimo kroz pjesmu, koja je dominantna, ples i nošnju", kaže Dulić.
Uz njega, za radionice i predavanja zaduženi su bili Vojislav Temunović (tamburaška glazba), Tamara Štricki Seg (pjevanje), Jozefina Skenderović, Marija Rukavina Prćić i Branka Vujić (stvaralaštvo u tehnici slame), Kata Suknović (predavanje o nošnji), Ljubica Vuković Dulić (predavanje o povijesti Bunjevaca) i Ladislav Suknović (predavanje o povijesti Gupca).
Visoka razina predavanja
Prvi puta na seminaru je bio umirovljeni glazbeni voditelj – dirigent Ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske Lado Bojan Pogrmilović. U izjavi za naš tjednik istaknuo je visoku razinu predavanja i gostoprimstvo kako na seminaru tako i u samom selu.
„Iako sam u mirovini, i dalje sam vrlo aktivan na različitim područjima. U Tavankutu sam bio i ranije s Folklornim ansamblom Mladost iz Samobora, a i jedan naš prijatelj se oženio ovdje. Sada sam skupa na seminaru s mojoj suprugom i kćerkom. Iako je seminar amaterski po karakteru, vrlo se kvalitetno i intenzivno radi s visokom razinom predavanja. Neka su i na akademskoj razini i zaista se puno toga može naučiti. I ja sam puno naučio, a drago mi je i da sam imao prigodu dati prinos kroz jedno predavanje. Kroz svoj rad vidio sam razne verzije bunjevačkih koreografija, pjevanja i sviranja. No, ipak kad dođete na teren, među ljude koji to žive od vajkada, shvatite da neke stvari nisu onakve kakve se često prikazuju. Naravno, koreografija nije uvijek teren već stilizacija i razrada određene teme. Međutim, najbolje je vratiti se korijenima, pa onda iz toga raditi koreografije, glazbene obrade, način pjevanja i slično. Jer često se radi tako da se prepisuje stilizacija stilizacije i onda na kraju imate nešto dosta drukčije od izvornog", kaže Pogrmilović.
Iz Njemačke, iz KUD-a Adria Duisburg, na seminar je stigla i Tanja Maleš-Krznar.
„Naša članica Manda već je sedmu godinu na seminaru, te sam željela i ja doći i vidjeti što se tu uči. Osjećam se kao kod kuće, ovo je dragulj netaknuti, seminar je na selu, kao da je vrijeme stalo. Bunjevačke pjesme i plesovi su zanimljivi, lijepo mi je čuti ikavicu, budući da sam ja podrijetlom iz Dalmacije. Volim tradicijsku kulturu, posebno nam je to zanimljivo jer živimo izvan Hrvatske. Ukratko, obnovila sam dušu i tijelo u Tavankutu i mogu se sretno vratiti natrag", kaže Maleš-Krznar
Jedan od polaznika tamburaške sekcije bio je i Luka Štiks iz HKUD-a Osijek 1862.
„Prvi puta sam na ovom seminaru. Za njega sam saznao na Seminaru folklora panonske zone u Vinkovcima na kojem je jedan od predavača bio Ivica Dulić. A i jedan ovdašnji tamburaš Marko Kujundžić studira na akademiji u Osijeku i svira kod nas u KUD-u. Seminar je odličan, atmosfera je opuštena, dobri su ljudi, dobar je program, ima se puno za naučiti. Kola i kompozicije su mi zanimljive jer su drugačije od naših u Slavoniji. Tipa, krenu u duru i završe u molu. Planiram doći ponovno i preporučivat ću tavankutski seminar i drugima", kaže Štiks.
Slama kao poveznica
U okviru 41. saziva Prve kolonije naive u tehnici slame, uz članice slamarskog odjela HKPD-a Matija Gubec, sudjelovale su i gošće iz Srijemske Mitrovice te polaznice Seminara bunjevačkog stvaralaštva iz Slovenije, Hrvatske i Njemačke.
Kako je, među ostalim, navela voditeljica slamarskog odjela Gupca Marija Rukavina Prćić, budući da je ove godine tema seminara bila Dužijanca, na koloniji su izradili i risarske perlice kojima su okitili sve seminarce za zatvaranje seminara i kolonije.
Ankica Pavelić iz Hrvatskog društva Ljubljana česta je sudionica seminara i kolonije u Tavankutu: „U Ljubljani prije nije bila prisutna slama, ali budući da u našem Društvu djeca uče hrvatski jezik i kada su roditelji vidjeli moje radove od slame (uvijek imam neke izložbice) zamolili su me da s djecom napravim anđelčiće od slame. Sada žele i magnete i želim ih podučiti svemu što znam kada je slamarstvo u pitanju. Što se tiče kolonije, mogu reći da smo prijatelji s Tavankućanima, pomažemo im kada su u pitanju Erasmus projekti, puno surađujemo i veselimo se kad nam tavankutske slamarke dođu u Domžale na slamarski sajam".
Na koloniji je sudjelovala i gošća iz Hrvatske, Tavankućanka Kristina Kovačić Raguž: „Sa slamom sam počela raditi još kao učenica tavankutske škole u kojoj je bila sekcija, a s tim sam nastavila i kasnije kada sam radila u ovoj školi. Bila je mala pauza kada su se djeca rodila, ali se trudim da ne izađem iz tog svega i uvijek se rado vraćam svojem. Živim u Velikoj, a sa slamom radim i tamo, ali isključivo za sebe, to je nešto moje, pruža mi mir, to je prosto nešto što sam ja, moje neko vraćanje u djetinjstvo i zavičaj. U Požegi ima jedna žena koja radi sa slamom, dolazila je na koloniju i u kontaktu smo nas dvije, no ona malo drugačije radi nego mi".
Rezultate rada polaznici su prikazali 11. srpnja na tradicionalnoj Risarskoj večeri i zatvaranju Seminara bunjevačkog stvaralaštva te Prve kolonije naive u tehnici slame, pred publikom u mjesnom Domu kulture.
Izvor: Hrvatska riječ (D. B. P. / I. P. S.)
