Zajednički kalendar manjinskih hrvatskih institucija u Srbiji za 2025. godinu prikazuje odabrana djela hrvatskih kipara u Srbiji koja pripadaju segmentu javne spomeničke baštine. Mjesec lipanj predstavljaju spomenici Nikoli Tesli u Beogradu i Josipa Broza Tita u Užicu, djela kipara Frane Kršinića.

Životopis

Frano Kršinić (Lumbarda na Korčuli, 1897. – Zagreb, 1982.), u Korčuli je učio klesarstvo od oca te u klesarskom odjelu obrtne škole (1909. – 1912.). Potom završava kiparsko-kamenorezačku školu u Horžicama 1916. i Akademiju likovnih umjetnosti u Pragu 1920. godine nakon čega djeluje kao slobodni umjetnik u Pragu i Zagrebu. Boravio je u Beogradu od 1922., potom se 1924. seli u Zagreb i zapošljava na Akademiji gdje je od 1940. izvanredni, a od 1947. do umirovljenja 1967. godine redoviti profesor i voditelj Majstorske radionice. Bio je član Grupe nezavisnih umjetnika te suosnivač skupine Zemlja. Stvarao je u tradicionalnim kiparskim materijalima, trajno zaokupljen ženskom figurom te zavičajnom, portretnom i spomeničkom tematikom. Kršinić je realizirao brojne aktove i figuralne kompozicije u kojima je intimističkim pristupom obradio temu ženstvenosti. Autor je i brojnih memorijalnih spomenika u Sisku, Zagrebu, Užicu, Beogradu, Adis Abebi i drugdje, samostalno ili u suradnji s Antunom Augustinčićem. Izlagao je samostalno u Zagrebu, Beogradu, Dubrovniku, Korčuli te kolektivno na izložbama u Zagrebu, Beogradu, Novom Sadu, Kijevu, Parizu, Splitu, Barceloni, Londonu, Veneciji i drugdje. Izlagao je i na XXII. i XXV. bijenalu u Veneciji (1940. i 1950.). Dobitnik je Nagrade vlade FNRJ 1949., Nagrade grada Zagreba 1956., Orden rada I. reda 1957., Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 1962., Orden zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom 1967., nagrade AVNOJ-a 1968., Orden Republike sa zlatnim vijencem 1977. te je izabran za počasnog građanina Korčule iste godine.

Njegova pojava u hrvatskom kiparstvu označila je prekid s akademskim realizmom, secesijom i udaljavanje od nacionalne romantike tzv. Medulićevaca, članova istoimenog udruženja osnovanog u Splitu 1908. godine (E. Vidović, I. Meštrović, T. Krizman i drugi). Svoje kipove izrađivao je uglavnom u bronci, kamenu i mramoru a najviše domete postiže u lirskim ženskim aktovima i figuralnim kompozicijama (Dijana, 1928., Majka i dijete, 1940.). To su ujedno teme koje je najčešće modelirao – ženski likovi u tankim draperijama i aktovi punih oblina. Sažimanjem elemenata, mirnom linijom, idealizacijom i uravnoteženošću forme oblika iskazivao je blagost materinstva, ljepotu mladosti i erotičnost ženskog tijela (Majka kupa dijete, 1958., Kupačica, 1960.).

Potom slijede narudžbe za brojne spomenike širom tadašnje kraljevine: Eugen Kumičić (1934.) i Don Frane Bulić (1935.) u Zagrebu, potom u suradnji s Antunom Augustinčićem spomenik Kralj Aleksandar (Sušak, 1935.) i Kralj Petar I. suradnji s Ivanom Lozicom (Sarajevo, 1940.). Nakon Drugog svjetskog rata Kršinić je često angažiran za izradu memorijalne skulpture narodnooslobodilačke borbe. Prvi takav spomenik je Poziv na ustanak u Grubišnom Polju (1950., uklonjen 1990-ih). Slijedi Spomenik palim borcima NOB u mjestu Bakar (1953.), potom izrađuje spomenik Strijeljanje talaca (1954.) na južnoj strani Strossmayerovog trga u Zagrebu. U Sisku se nalazio njegov rad Spomenik ustanku (1953.,) koji je 1990-ih prebačen u Spomen-park Brezovicu, gdje je bivao oštećen te konačno i nestao uslijed krađe dijelova 2014. godine. Za Dubrovnik je modelirao Spomenik borcima (1954., uklonjen 1992.) u obliku borca na straži. U suradnji s Antunom Augustinčićem Kršinić je 1955. radio na spomeniku žrtvama fašizma u Addis Abebi. Izradio je skice, te modelirao modele za šest narativnih reljefa o etiopskoj povijesti i talijanskim zločinima, te modelirao kipove na uglovima obeliska, dok su preostale likove modelirali Augustinčić i njegovi pomoćnici. S Augustinčićem ponovno surađuje na konjaničkom spomeniku Rasu Makonnenu u mjestu Harar u Etiopiji (1958.). U Splitu se nalazi Kršinićev posljednji javni spomenik, sjedeća skulptura slikara Emanuela Vidovića (1963.)

Kršinićeva djela se nalaze i u javnim zbirkama diljem Hrvatske i drugih zemalja. Možemo ih naći u Modernoj galeriji i Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, Gradskom muzeju u Varaždinu, Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku, Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Galeriji umjetnina u Splitu, Umjetničkoj galeriji u Dubrovniku, Umjetničkoj galeriji u Sarajevu, Muzeju suvremene umjetnosti u Skopju i u Tate Gallery u Londonu. U Srbiji se mogu vidjeti u Beogradu – u Narodnom muzeju, Muzeju savremene umetnosti, Muzeju Jugoslavije, u Starom i Belom dvoru. U zbirci subotičkog gradskog muzeja nalazi se jedna njegova medalja naziva Sto godina sokola (1934.) dok se u Zavičajnoj galeriji dr. Vinko Perčić čuvaju dva njegova rada, gipsane skulpture Diana (ženski torzo) i Portret supruge, obje manjih dimenzija.

Kršinićeva djela u Srbiji

Kršinić je kao suradnik Antuna Augustinčića bio angažiran za izradu reljefa za postament Meštrovićevog Spomenika zahvalnosti Francuskoj na Kalemegdanu (1930.). Još jedan njegov rad smješten u neposrednoj blizini bila je Molitva (1930.), koja se danas nalazi u Narodnom muzeju. Kršinićeva skulptura Karađorđa iz 1937. nalazi se u predvorju Narodne skupštine Srbije. U velikom holu skupštine su prilikom uređenja tada novoizgrađene skupštine postavljene bijele mramorne ženske figure koje služe kao personifikacije industrije, poljoprivrede, pomorstva i zanatstva. Prve dvije skulpture je izradio France Gorše, a druge dvije Petar Pallavicini, dok je Kršinić autor dvije brončane figure u okviru bočnih stubišta – Prosvjete i Pravde.

Spomenik Nikoli Tesli u Beogradu

Danas vjerojatno najpoznatije Kršinićevo djelo u Srbiji je skulptura Nikole Tesle koja se nalazi ispred Elektrotehničkog fakulteta Sveučilišta u Beogradu. Ova sjedeća brončana figura izrađena je 1956. a postavljena tek 1963. Naime, punih sedam godina skulptura je čekala u dvorištu Umjetničke livnice Plastika u Beogradu. Prvotni plan bio je da se skulptura postavi prilikom stogodišnjice Teslinog rođenja 1956. godine ispred Mašinskog fakulteta. Nesuglasice oko lokacije dovele su do toga da ova skulptura svoje mjesto dobije tek 1963. ispred ulaza Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu. Odbor za postavljanje spomenika činili su dekani Elektrotehničkog i Arhitektonskog fakulteta, Dragiša Ivanović i Đurđe Bošković, potom direktor Urbanističkog zavoda Aleksandar Đorđević i Veljko Korać, direktor Muzeja Nikole Tesle. Odlučeno je da spomenik ipak bude postavljen ispred zgrade Elektrotehničkog fakulteta na ulazu iz Bulevara kralja Aleksandra (tada Bulevara revolucije). Desetog studenog 1963. spomenik je svečano otkriven od strane visokog dužnosnika Rodoljuba Čolakovića, člana Centralnog komiteta SKJ.

Spomenik od bronce visine malo iznad tri metra je postavljen na četvrtasti kameni postament na kojemu se nalazila ploča od mesinga s upisanim imenom, ćiriličnim i latiničnim pismom, te godinama rođenja i smrti (danas je samo s natpisom na ćirilici). Kršinićev prikaz Tesle u jednoj gotovo piramidalnoj kompoziciji prikazuje sjedeći položaj Tesle pognutog u trenutku zadubljenosti u spise koje drži u svom krilu. Zanimljivo je da je Meštrovićeva skulptura Tesle u Zagrebu (izrađena 1955. – 1956.) donekle slično komponirana – njegov lik sjedi zamišljen i oslonjen na lijevo koljeno pogleda usmjerenog ka dolje. Identični odljev ovoga rada nalazi se i u mjestu Niagara Falls na granici SAD-a i Kanade, pristiglog kao poklon Jugoslavije SAD-u (1976.) te u Gospiću (1981., uništen 1992., replika postavljena 2021.). Za prvu novčanicu od 500 jugoslavenskih dinara koju je 1970. godine izdala Narodna banka Jugoslavije iskorišten je upravo Kršinićev spomenik Nikoli Tesli. Ista novčanica kasnije je reizdana 1978., 1981. i 1986. godine.

Skulptura Josipa Broza Tita u Užicu

U razdoblju od studenog 1958. do lipnja 1961. u Užicu je izgrađeno novo središte grada – Trg partizana – široki plato okružen zgradama građenim u duhu internacionalnog modernizma. Programom državne proslave dvadesetogodišnjice ustanka i Užičke republike predviđeno je da se na Trgu postavi spomenik vođi ustanka i revolucije Josipu Brozu. Drugog srpnja 1961. godine u Užice je pristigao Aleksandar Ranković, tadašnji potpredsjednik Saveznog izvršnog vijeća i predsjednik Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata, koji je sljedećeg dana, trećeg srpnja, svečano otkrio spomenik te je potom otvoren i Muzej ustanka. Idućeg dana 4. srpnja održan je miting s 200.000 nazočnih građana u Krčagovu, selu kraj Užica gdje je predsjednik Tito održao govor, nakon čega je posjetio novi užički Trg sa spomenikom. Proslava u Užicu okupila je veliki broj uzvanika i građana, tadašnjih državnih rukovodioca, delegacija iz raznih krajeva države i inozemstva, veleposlanika, predstavnika konfesija i druge ličnosti iz javnog i društvenog života tadašnje države.

Frano Kršinić je skulpturu Maršala Tita dovršio tijekom 1961. godine. Visina brončane skulpture iznosila je gotovo pet metara skupa s postamentom na kojem je kip bio smješten. Skulptura je smještena na zapadni dio središnjeg trga. Tito je modeliran u gotovo monolitnoj formi, reduciranih detalja, bez posebnih atributa ali odlučnog držanja. Nosi vojnički šinjel koji je zakopčan a lijevi rever prebačen je na desnu stranu. Na uniformi nema nikakvog čina što ostavlja dojam vojničke jednostavnosti. U blagom iskoraku desne noge, rukama uz tijelo te poluotvorenih šaka. Spomenik je uklonjen u vremenu opće histerije u kolovozu 1991. godine tijekom raspada SFR Jugoslavije. Srećom, skulptura je tada prebačena u Narodni muzej Užica u komu se nalazi i danas, služeći kao podsjetnik na doba kratkotrajne ali iznimno značajne Užičke republike, ali i kao baština iz doba zajedničke države na čijem se čelu 35 godina nalazio Josip Broz Tito. Unatrag nekoliko godina postojale su inicijative za vraćanje skulpture na izvorno mjesto, ali još nije došlo do pomaka u tom pravcu.

Priređeno prema:

skulptura-hronologijaizlaganja.rs/artists/frano-krsinic/, krsinic.com/biografija.htm, hbl.lzmk.hr/clanak/krsinic-frano, politika.rs/sr/clanak/600013/vozd-car-kralj-i-knez-na-ulazu-u-parlament, Ljubica Vuković Dulić, „Djela hrvatskih kipara u subotičkom muzeju“, u: Nova riječ, časopis za književnost i umjetnost, br. 1.-2., ZKVH, Subotica, 2016., kaldrma.rs/tesla-je-punih-7-godina-cekao-mesto-u-beogradu/ https://graditeljins.wordpress.com/2015/09/15/dinasticki-spomenici-u-kraljevini-shs-jugoslaviji-1919-1941/, zbirkapercic.info/Zbirke.aspx

Foto:

Milan Obradović (Beta) i Dragan Karadarević (Beta)