Umijeće izrade bunjevačkih i šokačkih papuča, papučoš

Objavljeno: 10.11.2022. Pregleda: 208

Vrsta: Umijeća

Naziv: Umijeće izrade bunjevačkih i šokačkih papuča, papučoš

Autorica: Katarina Čeliković

Umijeće izrade papuča – tradicijske obuće u Vojvodini imalo je svoj vrhunac između dva svjetska rata, kada je samo u Subotici radilo 50 majstora papučoša, naziv je prihvaćen iz mađarskog jezika. Do šezdesetih godina Bunjevke su nosile svečanu nošnju po gradu, a nedjeljom, poslije svečane mise, iz katedrale su išle na korzo u raskošnim svilenim haljinama (danas poznatim kao narodnim nošnjama) te u bijelim šlingovanim suknjama ispod kojih su se nazirale svečane papuče. Osim Bunjevaca i Šokaca, papuče su nosili i Srbi, Mađari, Nijemci, Slovaci i drugi narodi.

Papuče su se razlikovale po šarama budući da ih je svaka etnička zajednica ukrašavala na svoj način. U drugoj polovini 20. stoljeća ručno rađene papuče zamjenjuje strojna izrada papuča. Posljednji aktivni zanatlija u Subotici bio je Laza Kujundžić. Sačuvao je kompletan alat, na kojem su četiri generacije izrađivale obuću, te ga darovao Dejanu Kovaču, jedinom majstoru koji ručno po staroj tehnologiji šije papuče. Samo je nekoliko živućih majstora ovog starog zanata u Subotici i Somboru.

Tehnologijom starom više od sto godina i istim takvim alatom, Dejan Kovač iz Subotice ručno izrađuje autentične bunjevačke i šokačke papuče. U izradi papuča koristi miholj – panj, tronožac, drvene kalupe, noževe, šila, bičkije, čekić, bedergelo – glačalo, švabo – drveni podmetač, originalne kartonske modle poslagane po veličini.

Postupak izrade papuča počinje tako da se goveđi krupon najprije izreže prema kalupu, malo se navlaži vodom kako bi bio savitljiv, đon buši šilom i spaja s oglavljem. Zatim „prenoći“ kako bi se osušio. Sutradan se priprema umaka u veličini papuče, ona se „kljuka“ ovčjom vunom kako bi bila meka za petu, a na oglavlje se stavlja pliš s određenom vezenom mustrom od zlatnog ili srebrnog konca s karakterističnim floralnim motivima koje su izrađivale nadaleko glasovite vezilje. Najvažniji motiv je klasje koje simbolizira život i obilje. Na kraju se dodaje mala drvena peta, koju su nekada majstori ručno tesali nožićem. Papuče se šiju fonalom – kudjeljnim konopom. Iako su najljepše i najupadljivije ženske i dječje, papuče su nosili i muškarci. One su bile napravljene od čvrste i jake crne kože, koja se zakivala drvenim klinovima u đon, jer nije bilo ljepila. Tako načinjene mogle su izdržati mnogo godina rada na salašu i bile su trajnije od današnjih industrijskih.

Foto: privatno vlasništvo (Dejan Kovač)

Katalog NKB Hrvata u Srbiji – Živa baština

Pogledajte sve

Moglo bi Vas zanimati...

  • 2024
    Najave i kalendar
  • Dani Hrvata Bunjevaca u Splitu i Splitsko-dalmatinskoj županiji
  • ZKVH i Prelje u programu Noć muzeja u Baji
  • Međunarodni Marijanski pučki festival Zdravo budi, Marijo!
  • 11. saziv umjetničke kolonije Panon
  • Izložba Vrijeme nade – slamarska umjetnost NKB Hrvata Bunjevaca i Ukrajinaca
Pogledajte sve

Obaveštenje o kolačićima