Nedaleko od Srijemske Mitrovice u blizini Hrtkovaca nalazi se selo Nikinci. Nikinci se kao naseljeno mjesto pojavljuju u dokumentima 1403. godine pod imenom Mikincz. Tijekom turske vlasti u popisu poreznih obveznika Srijemskog sandžaka ime sela je ubilježeno u obliku Nikinči, a oko 1745. godine se piše u obliku Nikinzi. Tek 1865. godine ime sela se piše u obliku Nikinci i to traje do današnjih dana. Župa u Nikincima utemeljena je 1807. godine i razvila se iz misijske ispostave. Kako je u susjednom mjestu Hrtkovcima bilo sjedište franjevačke misije, Nikinci su bili područno selo te misije. Samostalna župa u Nikincima počela je djelovati 1795. godine kada je prvim njezinim upraviteljem imenovan Petar Malja, koji je 1807. imenovan župnikom sela.
Sveti Antun
Crkva u Nikincima posvećena je svetom Antunu Padovanskom. Naime, sveti Antun je rođen u Lisabonu u XIII. stoljeću. Prvo je stupio u red svetog Augustina, ali kada je čuo o svetosti svetoga Franje Asiškoga potražio je osnivača franjevaca u Assisiju. Iako se svetom Franji Antun učinio kao priprost i srednje darovit mladić, poslije njegovog propovijedanja se oduševio Antunovim govorničkim darom i odmah ga je primio u franjevački red. Prema legendi sveti Antun nije htio vjerovati u prisutnost Kristovu u euharistiji ako njegov magarac ne ode iz staje i ne klekne pred presvetim sakramentom. I samo nekoliko dana kasnije, kada je sveti Antun izlazio iz crkve, ugledao je svog magarca kako kleči pred svetim sakramentom i zbog ove legende se on često na slikama prikazuje s magarcem koji kleči.
Drvena crkva
Godine 1748. talijanski franjevački misionari žele sagraditi crkve u Hrtkovcima i Nikincima, ali iz financijskih razloga gradnja je odobrena tek 1750. godine. Naime, prva crkva je bila podignuta u čast svetom Antunu Padovanskom, bila je sagrađena od drveta i samo iznutra oličena. Bila je dugačka oko 18, široka oko 7, a visoka oko 9 metara i pokrivena trskom. Nije imala niti klupe niti propovjedaonice, a bila je samo blagoslovljena. Svetohranište je bilo stolarski rad od drveta, a krstionica smještena u svetištu i također načinjena od drveta. U crkvi se nalazi samo jedan oltar na čast svetom Antunu i on je također stolarski rad, uredno obojen i bez ikakve je slike. Pošto crkva nije imala ispovjedaonicu, ispovijedalo se u sakristiji. Zvonik crkve podignut je iznad glavnih vrata i visok je oko 15 metara, a načinjen je od dasaka i sav se tresao kad bi zvono zvonilo. U Nikincima je druga drvena crkva sagrađena u periodu od 1800. do 1802. godine. Blagoslovio ju je Ivan Matizović. Iz Kanonske vizitacije saznajemo da je crkva bila duga oko 22 i široka oko 11 metara. Ova druga crkva je također građena od drveta, pod je pokriven daskama, a krov je pokriven drvenim daščicama. Oltar svetog Antuna se nalazi u crkvi i upravo njemu je crkva posvećena.
Prva zidana crkva
Župnik Josip Jelić započeo je 1842. godine izgradnju zidane crkve, a Ignac Kesegić je gradnju dovršio 1852. godine. Kao i prethodne dvije crkve i ova je bila posvećena svetom Antunu Padovanskom. U crkvi je bilo tri oltara: glavni je zidan opekom, a posvećen je zaštitniku crkve svetom Antunu, jedan od manjih podignut je na čast Blažene Djevice Marije na nebo uznesene, a drugi je na čast tri kralja. Iako je crkva imala kor, nisu postojale orgulje. Ni ova crkva nije imala ispovjedaonice, a krstionica se nalazila u svetištu ispred oltara. Koncem Drugog svjetskog rata crkva je bombardirana iz zrakoplova koji je bacio tri bombe na nju. Sve tri bačene bombe su pogodile crkvu. Jedna je pala točno na toranj i uništila dvije trećine tornja, a dvije su pogodile lađu crkve i uništile su je, tako da su joj ostali samo vanjski zidovi. Umjesto porušene župne crkve za bogoslužje je služila kapela uređena u župnom dvoru koji je s ulične strane imao tri sobe. Između tih soba porušena su dva zida te je tako dobiven prostor za kapelu u kojoj su se župljani okupljali na bogoslužje od 1945. do 1973. godine.
Druga zidana crkva
Ruševine od bombardirane crkve stajale su od 1944. do 1971. godine. Novi nikinački župnik Antun Dević je 1971. godine započeo pripreme za uklanjanje ruševina bombardirane crkve. To je bio opasan, odgovoran i težak posao, a završen je 27. kolovoza 1971. godine. U prosincu iste te godine kupljeni su šljunak i pijesak za novu crkvu i nakon par mjeseci čekanja gradnja crkve je odobrena 10. ožujka 1972. godine. Na blagdan Svetog Antuna Padovanskog, 13. lipnja 1972., blagoslovljena je započeta gradnja crkve, a samo godinu dana poslije na isti dan je blagoslovljena i nova župna crkva. Tijekom Domovinskog rata nikinačka crkva ponovno doživljava bombaške napade. U noći između 28. i 29. lipnja 1992. godine odjeknula je u crkvenom dvorištu eksplozija od koje je oštećen crkveni zid i prozori na crkvi. Druga eksplozija desila se na spomendan svetog Antuna 1995. godine – netko je podmetnuo eksploziv na desnom prozoru crkve, no župnik je odmah odbacio eksploziv s prozora i upozorio vjernike da se ne uplaše od zvuka eksplozije. Kada je odjeknula eksplozija od detonacije su popucali svi prozori na crkvi a staklo se sasulo na vjernike. Ni poslije ovog napada katolici u Nikincima se nisu uplašili, već su se iste večeri ponovno okupili u svojoj crkvi te nastavili svjedočiti svoju vjeru.
Izvor: Hrvatska riječ (A. Dujić i D. Španović)
