Pozovite » (+381) (0)24 535-533

kljuc bana jelacica„Čuvajte uspomenu na našega bana, budite ponos Hrvata, bogatstvo Srbije i poveznica naših  dviju država“, poruka je predsjednice HNV-a Jasne Vojnić koju je uz ključeve rodne kuća bana Jelačića predala upravitelju Zaklade Spomen-dom bana Josipa Jelačića Goranu Kauriću. Ovim činom hrvatska zajednica ušla je u posjed dijela kuće u kojoj je 16. listopada 1801. godine rođen hrvatski ban Josip Jelačić.

ris pod maskamaIako je, zbog epidemiološke situacije, ovogodišnje Takmičenje risara koje se tradicionalno održava u sklopu subotičke Dužijance, bilo otkazano, manifestacija je ipak održana prošloga tjedna u manjem formatu, bez dočeka gostiju i brojne publike. Na njivi pokraj crkve sv. Josipa Radnika u Đurđinu risari i risaruše oprobali su svoje kose.    
Domaćini ovoga risa bili su Pavle Kujundžić i Suzana Matković. Sudjelovalo je 10 risarskih parova. Bilo je i pletenja užadi, a priređen je i risarski ručak (slanina, luk, domaći kruv i kiselna), risarska pogodba. Bilo je i pravljenje krstina, voženja pokošenog žita na „salaš“ i vršidbe starom vršalicom. Početak risa ove je godine zvonom, umjesto gradonačelnika, označio predsjednik UBH Dužijanca msgr. dr. Andrija Anišić. 

seminar u tavankutuHrvatsko kulturno-prosvjetno društvo Matija Gubec iz Tavankuta organiziralo je od 15. do 17. srpnja  2020. godine IX. Seminar bunjevačkog stvaralaštva. Zbog proglašene epidemije, nije bilo polaznika iz inozemstva, već su bili samo iz naše zemlje, preciznije samo sa sjevera Bačke – iz Tavankuta, Mirgeša, Bajmaka i Subotice. Njih četrdeset i dvoje su se u tri dana oprobali u različitim radionicama, teorijskim i praktičnim vještinama. Osim što je bilo moguće uvježbati postojeće plesne i glazbene vještine, seminar se pokazao kao prigodno mjesto za učvršćivanje prijateljstava, timskoga rada, ali i aktivnog odmora. 

nosnja za hkcHrvatski kulturni centar Bunjevačko kolo iz Subotice ove godine slavi veliki jubilej – 50 godina postojanja i rada. Jedan od projekata kojega provode u povodu ovoga jubileja jest i obnova fundusa nošnje, konkretno bunjevačke narodne nošnje, po kojoj je Centar sa svojim folklorašima svakako i najpoznatiji. Tako je i u tijeku šivanje novih kompleta muške i ženske bunjevačke nošnje. 

lemeska duzijancaBandaš i bandašica ovogodišnje lemeške Dužijance bili su Boris Tomas i Elizabeta Ileš, a mali bandaš i bandašica Nikola Mandić i Emina Kovač. Oni su, uz još nekoliko mladih u nošnjama, bili na svetoj misi na kojoj je posvećen kruh od novog žita. Misu su predvodili velečasni Gabor Drobina i domaćin velečasni Antal Egedi. „Na današnji dan zahvalni smo za sve darove, a osobito kruh koji svaki dan blagujemo. Zajednica koja je kršćanska vjeruje da je sve od Boga dobiveno i zato naša zahvala Bogu“, kazao je velečasni Drobina.

feljton 1U povijesti novinstva u Vojvodini, dnevnik Slobodna Vojvodina (od 26. kolovoza 1945. Hrvatska riječ) zauzima značajno mjesto. U početku (koncem 1944.) je izlazio u Novom Sadu kao latinično izdanje glasila Pokrajinskog narodnooslobodilačkog odbora za Vojvodinu. Svibnja 1945. je premješten u Suboticu, a od 26. kolovoza 1945. se pojavljuje kao Hrvatska riječ. Pod ovim naslovom list je izlazio do 3. kolovoza 1956., kada je odlukom Socijalističkog saveza radnog naroda Subotice preimenovan u Subotičke novine
Slobodnoj Vojvodini, prije nego što je prešla u Suboticu i razvila se u Hrvatsku riječ, prethodile su Zidne vijesti koje su lijepljene po svim plakatnim mjestima u Subotici i Radio vijesti, koje su pokrenute 19. listopada 1944. kao glasilo Agitpropa Gradskog narodnooslobodilačkog odbora.

djuro vidmarovicĐuro Vidmarović (Piljenice kraj Lipovljana, 1947.) je pjesnik, književni povjesničar, kritičar i prevoditelj koji od 2017. obnaša dužnost predsjednika Društva hrvatskih književnika, udruge osnovane daleke 1900. u Zagrebu sa svrhom „da se književnici udruže i podupru te da bez obzira na političke smjerove unaprjeđuju hrvatsku književnost“. 

pejaJedan od danas najpoznatijih Sonćana, šezdesetčetverogodišnji Ivan Vidaković, svima znan po nadimku Peja, živi od starog zanata, stolarskog. No, ne od klasičnog, izučenog u školi, nego od onog pučkog, zasnovanog na iskustvima mnogih generacija, prenošenog s koljena na koljeno, naučenog od očeva i djedova. Veseljak po naravi, u kasnim godinama za svirku, od 2008. godine zbog potreba svoje KPZH Šokadija postaje i begešar. Ni tu se nije zaustavio, zbog ljubavi prema drvetu i glazbi naučio je, ili kako sam kaže još uvijek uči, izrađivati omiljeno glazbalo.