Pozovite » (+381) (0)24 535-533

bereg kraljice 2Ophod kraljica stari je običaj ovdašnjih Hrvata. Vezan je za Duhove i dio je tradicije bunjevačkih i šokačkih Hrvata, a u život ga vraćaju hrvatske udruge. Jedna od tih udruga je HKPD Silvije Strahimir Kranjčević iz Berega. U toj udruzi kažu da je tradicija u ovom selu održana, te da se i danas trude organizirati ophod kraljica.

fbKao što je bio slučaj i s našim popisom od prije 15 godina, i danas najveći broj internetskih stranica (i na hrvatskome jeziku) postoji unutar Katoličke crkve u Srbiji – s Radio Marijom i Zvonikom ukupno ih je 29. Katolička crkva najrazvijenija je institucija s najširom mrežom organiziranoga djelovanja koja je izravno navezana na Hrvate u Srbiji, pa je ovdje registriramo, jer se sukladno svojoj misiji i nauku, obraća na različite načine pastvi kojoj je povjerena misija – katolicima hrvatske narodnosti, a među njima su i internetske stranice! Naravno, vizualni izgled stranica, vrsta i aktualnost sadržaja, količina podataka, (narav) jezik(a) objave, uređivačke politike i informativnost unutar njih posve su različiti.

endreŠkolski je sustav u Austrougarskoj počevši od kraja 19. stoljeća silno poticao mađarizaciju i tako slijedio zvaničnu državnu politiku koja je na svakom koraku željela utišati glasove obespravljenih slavenskih naroda. Hrvatska inteligencija u Banatu na taj je način spriječena razvijati se i njegovati sjećanje na svoje korijene. Bistri i pametni đaci koji su željeli obrazovati se i nakon četvrtoga razreda osnovne škole u kojoj se nastava izvodila na materinskom jeziku, morali su nadalje učiti isključivo na mađarskom. Otuđenje od svojega jezika i pisma vodilo je k postupnoj asimilaciji, promjeni imena i prezimena i na samom kraju usvajanju mađarske kulture i identiteta. Takva je sudbina snašla i dvojicu sinova starčevačkih učitelja koji su u ovom južnobanatskome selu na službi bili potkraj 19. i počekom 20. stoljeća.

Caritas pekaraPrije nekoliko godina Crkvi je restitucijom vraćena zgrada zadužbine Lajče Budanovića na adresi Braće Radića 9. Objekt je to koji je kroz povijest bio od velikog značaja za subotičke Hrvate, jer je u njemu djelovala Subotička matica kao krovna organizacija bunjevačko-šokačkih Hrvata s ovoga prostora. Nakon povratka imovine, Crkva je zgradi, koja je u međuvremenu služila kao komercijalni prostor i kino Zvezda, dala novu namjenu – u planu je otvaranje pekare.

radio Marija printscreenMedijske udruge i medijski proizvodi na hrvatskom jeziku, ako izostavimo spomenutu profesionalnu ustanovu NIU Hrvatska riječ u prošlom broju, imaju pet svojih, što vlastitih, što kao dio širih, internetskih prezentacija.
Prvo ćemo ovdje navesti medijske sadržaje na hrvatskom Radiotelevizije Vojvodina. Oni su, kada je riječ o proizvodima emitiranim na Televiziji Vojvodina, dostupni na internetskoj adresi pokrajinskog medijskog servisa u poddomeni „ostalo“, za razliku od drugih manjinskih jezika (mađarski, rumunjski, rusinski, slovački i romski, koji imaju vlastitu poddomenu) – www.media.rtv.rs/ostalo/tv. Osim TV Dnevnika na hrvatskome, ovdje se mogu naći (ne sve) i mozaične emisije – tjedne polusatne emisije Izravno i Svjetionik, no njihova dostupnost nije lako uočljiva, budući da su „prekrivene“ s više desetaka medijskih proizvoda drugih nacionalnih manjina na ovoj poddomeni. Tjedni polusatni radijski program na hrvatskome na trećem radijskom programu Radiotelevizije Vojvodina uopće nije dostupan na internetskim stranicama pokrajinskog medijskog servisa.

Dvorac Cekonic ZomboljU gradu Kisegu na krajnjem zapadu Mađarske nastaju prve stranice povijesti glasovite plemenitaške obitelji Čekonić. Hrvatima je ova varoš postala poznata još u 16. stoljeću, točnije kolovoza 1532. godine kada ju je od znatno nadmoćnijih Osmanlija uspio obraniti kapetan Nikola Jurišić, hrvatski barun, vojskovođa i diplomat. Tri godine prije te bitke zbog koje će ući u legendu, Jurišić je Kiseg dobio od cara Ferdinanda Prvog na uživanje kao nagradu za svoju vjernu službu kruni. Njegovo je junaštvo postalo nadaleko poznato kad se pročulo da je sa samo sedam stotina vojnika kraj Kisega zaustavio Turke u pohodu na Beč.

Croart internet stranica printscreenKratki prikaz i analitički pregled internetskih stanica hrvatskih institucija, organizacija, medijskih ustanova ili projekata te neformalnih skupina koji iznosimo u ovom feljtonu našeg tjednika Hrvatska riječ temelji se na prikupljenim podacima dijela tima Hrvatskog nacionalnog vijeća koji radi na Strategiji za informiranje na hrvatskome jeziku u Republici Srbiji. Rad je u ovome dijelu aktivnosti organizirala te sa svojim suradnicima odradila novinarka Hrvatske riječi Ivana Petrekanić Sič i predstavlja, nakon 15 godina, prvi cjeloviti popis internetskih stranica koje postoje na hrvatskom jeziku u Republici Srbiji. Ističemo ovdje kako su ove stranice od velike važnosti, ne samo za informiranje na hrvatskome, već jedan broj njih sadrži veoma korisnu i respektabilnu bazu podataka, to jest posjeduju veliki broj činjenica o povijesti i sadašnjosti Hrvata u Vojvodini.

Josip MihalovićTorda je selo u Općini Žitište u srednjem Banatu u kojemu je sve do prve polovice 20. stoljeća bilo nastanjeno preko četiri tisuće žitelja. Danas je, nažalost, broj mještana znatno opao, no, većinu stanovništva i sada, kao i nekoć, čine Mađari. Malo je, pak, onih koji znaju da je baš u ovom naselju 16. siječnja davne 1814. godine svjetlost dana ugledao Josip Mihalović, doktor teologije, kardinal i zagrebački nadbiskup. Riječ je, naime, o potomku slavonske aristokratske obitelji koja je 1716. primila plemićki naslov od svetorimskoga cara Karla VI. zbog velikih zasluga u borbi s Turcima. Do 1763. bili su Mihajlovići i ispovijedali su pravoslavnu vjeru, da bi te godine pristupili uniji i punom zajedništvu s Rimom. Posjedovali su vlastelinstva Orahovica-Feričanci i Čepin. Brojni su znameniti ljudi potekli iz ovog plemenitog roda. Među njima su Edmund Mihalović (1842. – 1929.) koji je bio glasoviti skladatelj. Tu je i njegov prezimenjak Antun (1868. – 1949.), posljednji hrvatski ban prije raspada Austro-Ugarske. Antunov otac, Karlo Dragutin Mihalović (1830. – 1918.) bio je zastupnik Hrvatskog i zajedničkog Ugarsko-hrvatskog sabora. Hugo (1874. – 1956.), Karlov mlađi sin, doktorirao je teologiju u Rimu, pa je početkom 20. stoljeća bio prefekt Plemićkoga konvikta i profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Godine 1907. kandidirao se za đakovačkog biskupa, a nakon toga i zagrebačkog. Također se bavio glazbom i održavao pijanističke koncerte.