Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Sokacka kuca VajskaHrvatska kulturna udruga Antun Sorgg iz Vajske postala je prije deset mjeseci vlasnik Šokačke kuće. Ponovili su se zahvaljujući pomoći Vukovarsko-srijemske županije i župana Bože Galića. Članovi Sorgga već tada imali su ideje kako urediti kući i na koji način je iskoristiti. Činilo im se tada to kao vrlo zahtjevan pothvat, jer su novi vlasnici ušli u praznu kuću koja je zahtijevala prvo radove na samom objektu, a zatim i opremanje. Što su poslije deset mjeseci od svojih planova uspjeli realizirati odlučili smo sami provjeriti, a naš posjet zgodno se poklopio s akcijom koju su organizirali kako bi uredili dio pokućstva i starog namještaja koje su prikupili i koji trebaju upotpuniti već opremljenu kuću.

Dr Mihovil TomandlPrava je rijetkost da najljepše stranice povijesti jednoga grada ispiše osoba koja u njemu nije rođena i odrasla, da neizmjerno zaduži varoš u koju je kročila sasvim slučajno i do kraja svoga života ostane joj odana. Mada ne može ponijeti epitet jednog od njegovih najvećih sinova budući da je potekao iz nekih drugih krajeva, Mihovil Tomandl zasigurno se može uvrstiti među najznamenitije i najuglednije građane Pančeva. Rođen je 19. travnja 1894. u Brčkom od oca Josipa, brodara rodom iz Titela, i majke Katarine rođene Pletenac, Novosađanke. Uz Mihovila njegovi su roditelji imali još osmero djece. U akademske su se vode osim njega otisnula i braća Edo Tomandl (1904. – 1936.), koji je bio odvjetnik, i inženjer Oto Tomandl kasnije Oton Tomanić (1890. – 1982.), osnivatelj subotičkog lutkarskog kazališta, redatelj i scenarist.

HNV stara internet stranicaVrijedi, čini se, višestruko zanimljivim, nakon 15 godina ponovno napraviti načelni analitički pregled internetskih stranica hrvatskih institucija i organizacija u Vojvodini, to jest Srbiji. Naime, isti se napor učinio, sada već daleke 2005. godine, pri pripravi materijala za knjigu Hrvati u Vojvodini: traganje za identitetom (Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 2006.). Bio je i, nažalost, ostao pionirskim kada je riječ o segmentu „virtualnoga“ postojanja Hrvata u Srbiji. Radeći na evidentiranju te ocjeni kvalitete internetskih stranica unutar hrvatske zajednice vodio sam se i tada načelom važnosti posjedovanja cjelovitih uvida u pojedine segmente društvenog života hrvatske zajednice. Ne tako i ne jedino onih iz povijesti koliko je, gdjekad i presudno, značajno imati potpune preglede prilika i konstelacija u sadašnjosti. Zašto? Jer se tako šire i snaže prostori za iznalaženje kvalitetnih rješenja za izbave!

blagoslov zitaNa blagdan sv. Marka, blagoslovom žita, službeno je započela Dužijanca 2020. godine. Kako nalažu običaji i tradicija, kao i program Dužijance, žito, odnosno njiva na kojoj se planira održati manifestacija Takmičenje risara blagoslovljena je 25. travnja i tim činom je započela ovogodišnja 110. Dužijanca.   
Samom blagoslovu prethodila je sveta misa, koju je u crkvi sv. Josipa Radnika u Đurđinu predvodio mjesni župnik vlč. Dražen Dulić u zajedništvu s mons. dr. Andrijom Anišićem, koji je ujedno i predsjednik UBH Dužijanca

bodrog akcijaPrije dva i pol mjeseca KUD Hrvata Bodrog iz Monoštora dobilo je na korištenje kuću koju su do 1992. godine koristile časne sestre. Kuća je dana na razdoblje od 20 godina, a sporazum o tome potpisali su župnik župe sv. Petra i Pavla velečasni Goran Vilov i predsjednik KUD-a Hrvata Bodrog Željko Šeremešić. Za hrvatsku udrugu u Monoštoru potpisivanje ovog sporazuma bio je tek početak, jer pred njima je zahtjevan posao uređenja kuće koja nije korištena skoro tri desetljaća i koju treba obnoviti i urediti tako da bude u funkciji rada udruge, ali i promocije šokačke tradicije i poduzetništva kojim se bave članovi udruge. Poduzimljivi članovi Bodroga na posao su prionuli odmah, a u tome ih nije omela ni pandemija koronavirusa, ni uvođenje izvanrednog stanja i policijskog sata. Za dva i pol mjeseca urađeno je dosta toga dobrovoljnim radom, kako članova tako i prijatelja Bodroga.

banatDana 27. rujna 1900. godine u Starčevu, u obitelji Josipa Brajca i Terezije Butine, kao četrnaesto dijete, rođen je sin po imenu Miša. Od velikog broja djece u obitelji, starost su osim njega doživjele samo još dvije starije sestre. U rodnom mjestu je završio osnovnu, a potom i višu školu. O društvenim prilikama za vrijeme djetinjstva i mladenačkog doba pisao je kasnije u zabilješkama koje s ponosom čuvaju njegov unuk Vinko i unuka Julijana. Pamtio je to doba po miroljubivom ratarskom načinu života i slozi i prijateljstvu koji su karakterizirali odnose između Srba, Hrvata i Nijemaca u Starčevu. 
Budući da je njegov otac Joso bio jedan od rijetkih seljana pretplaćenih na tisak, Brajac je vrlo rano počeo čitati i na taj način se upoznavati sa svijetom oko sebe. U njihovu je kuću stizao zagrebački Prijatelj naroda, ali i Miletićeva Zastava iz Novog Sada. Idilično odrastanje u jednom tipičnom južnobanatskom selu prekinuo mu je Prvi svjetski rat u čijem je jeku 1917. preminula glava obitelji Brajac. Gubitak oca spasio je Mišu od regrutacije. Vraćen je doma, jer nije bilo nikoga da brine o majci i obrađuje zemlju.

kriz u bajmokuPrema predanju koje Bajmačani prenose s naraštaja na naraštaj, u ovome selu kraj Subotice nekada je bilo puno križeva i kapelica. Nakon Drugog svjetskog rata i dolaska komunizma došlo je do njihovog nasilnog rušenja, a dvije obitelji usprkos izlaganju riziku od nekakve kazne nisu dozvolile da im se krž ispred kuće sruši. Jedan od ta dva križa ovih dana je obnovljen, odnono zamijenjen drugim. 
„U Bajmaku je nekada gotovo na svakom uglu ulice bila kapelica sa slikom ili kipom nekoga sveca. Česti su bili i križevi ispred kuća. No, kako su i meni rekli kada sam došao u ovu župu, sve to su komunisti srušili. Bajmačani uvijek s ponosom ističu da je bilo dvije obitelji koje nisu dale da im se sruše križevi i oni su i danas, više od 100 godina, na svojemu mjestu – u selu ispred obiteljskih kuća. Jedan križ je od mramora i on je u dobrome stanju, a drugi je drveni. Taj drveni smo mi sada zamijenili drugim jer se onaj stari potpuno raspao, a od staroga smo uzeli samo Isusov korpus i Marijin lik“, kaže vlč. Zsolt Bende i dodaje kako mu je od svih križeva koje je župa sv. Petra i Pavla u Bajmaku obnovila od kako je on župnik ovaj najdraži, jer predstavlja svojevrsno svjedočanstvo da je vjera jača od politike, vlasti i odolijeva zubu vremena. 
Ističe vlč. Bende kako mu je drago što i župljani i drugi mještani sela dijele radost zbog obnove ovoga križa, jer on svima puno znači.
Kako doznajemo, obitelj koja je spriječila rušenje križa su István i Tereza Sekač, a tko je podigao križ i koje godine je nepoznanica. 

Izvor: Hrvatska riječ (J. D. B.)

kultura 3Svjetlo na kraju tunela, kada je pandemija koronavirusa u pitanju, sve nam je bliže i, kako se čini, laganim koracima približavamo se kraju ovog neočekivanog i izazovnog puta koji će na svim poljima donijeti izvjesne promjene. Nakon ovog čeka nas jedno opet novo i vjerojatno puno duže putovanje koje će prije svega zahtijevati oprez, strpljenje i veliku odgovornost. Dok se sve ne vrati u neku svoju normalu, u trećem i ujedno posljednjem dijelu priče o udrugama kulture u doba korone, saznajte kako su one funkcionirale u izvanrednom stanju i koje su to moguće posljedice zastoja u njihovom radu.