Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Dvije godine nakon objavljivanja od strane zagrebačkog Novuma knjiga poezije, ili preciznije rečeno spjev pod nazivom „Di, čuje pisma divojačka i po koja suza" predstavljen je u Subotici, mjestu rođenja i djelovanja njezina autora, pjesnika, proznog spisatelja i esejista Lazara Franciškovića. Knjiga je predstavljena 16. rujna, u Gradskoj knjižnici, a o autorovom pjesništvu govorili su profesorica književnosti Judita Plankoš i književnik i urednik Milovan Miković.

Mnoga područja stvarnosti Franciškoviću služe kao izvor inspiracije i daljnjeg umjetničkog osmišljavanja, navela je Judita Plankoš.

„Kako prozni zapisi, tako i njegove pjesme govore o stvaraocu koji reduciranim mislima i osjećajima zahvata široki životni spektar, a spada u kategoriju onih za koje sam veli: 'Ni svoji ni tuđi u srcu, / putnici'. Poneko ga smatra moćnim slikarom salaša, drugi mu snagu traže u poimanju i pamćenju običaja, ili u fiksiranju uzbudljivih detalja gradskog života. Ja u njemu vidim autora koji jednako prodornim okom zalazi u tajne knjižnice, knjige uopće, ili konkretne knjige da bi sav univerzum značenja riječi isprepletenih i smještenih među koricama povezao s neizmjernom sigurnošću koju daje vjera i odsjajima neizvjesnosti i nedokučivosti svemira. On sve to pomalo jest i pomalo se svemu tome otima. Neprekidno se okreće novim sferama, sugerirajući da je pokraj ostalog sve više pjesnik ljubavi, ljubavi prema ljepoti, prema neobičnom, prema novom nebu, svemiru, novoj zagonetki i, ništa manje od svega toga, prema voljenoj osobi", rekla je Judita Plankoš.

Osim hrvatskim standardom, Lazar Francišković se čitatelju obraća bačkim bunjevačkim ikavskim idiomom, što je slučaj i u stihozbirci „Di, čuje pisma divojačka i po koja suza", ukazao je Milovan Miković. Zbirkom je obujmljeno četrdesetak kratkih pjesama, a u njima se, na sebi svojstven način, uz prepoznatljivu elegičnost, što ju valjda oduvijek emanira ravnica, odašiljući i samoću salaša, pjesnik odlučuje za svojevrsnu protutežu ranije tiskanim stihovima, uvodeći ljubavni pjesnički izričaj. „Pri tome se Francišković ne poigrava klišejima ljubavnog govora, i ne ironizira nad njim, već se s oprezom predaje valovlju čuvstava", dodao je Miković.

Po njegovim riječima, pjesnik nas stihovima hoće obazrivo podsjetiti kako izvan i iza svakog govora ljubavi uvijek traju i tijelo, i kratkotrajna sreća, i bol nad minulim, i ožiljci, i rezignacija - i onda kada mi ohrabreni činom vlastite neposrednosti, obnažujemo usložnjenost ljubavnog doživljaja i sjećanja na nj. Otuda se njegovi ljubavni monolozi i dijalozi, dodaje Miković, doimaju i kao daleke refleksije antički pojmljenog gubitka, i obiteljske i osobne traume.

„Na kraju, može se reći kako je Lazar Francišković postigao mnogo više no drugi hrvatski poeti u Podunavlju, premda nije uvijek dobio potrebnu i zasluženu stručnu i recepciju šireg čitateljskog kruga. Tomu je, pomalo, išao na ruku i njegov samozatajan stav", ocijenio je Miković.

Prema najavama, Lazaru Franciškoviću bi uskoro trebale biti tiskane čak tri nove poeme, a njegov roman „Hodočasnik" bi uskoro trebao biti okončan trećom knjigom.

U okviru ove književne večeri Franciškovićeve stihove čitala je Ivana Rudić, a nastupio je i Katedralni zbor „Albe Vidaković" iz Subotice, pod ravnanjem s. Mirjam Pandžić.

Tekst: Davor Bašić Palković
Fotografija: Hrvatska riječ

lijepa riec sombor 2011-1Trojezični program na hrvatskom, srpskom i mađarskom jeziku pod nazivom „Lijepa riječ, lepa reč, szép szó" održan je 15. rujna, u velikoj dvorani Gradske kuće u Somboru. Nositelji programa bili su mladi srednjoškolci, studenti i osnovnoškolci iz Sombora i okolice, a organizator ove večeri bila je Udruga građana „Urbani Šokci".

U skladnom programu kojeg su mladi tako zdušno uredili našlo se šarenilo stihova, pjesme, glazbe, sportske aerobike, suvremenog plesa i skečeva, a kad se mladi udruže i slože, pokazalo se, jezične barijere uopće ne postoje.

Ova je večer organizirana u sklopu manifestacije „Somborsko ljeto za mlade" koje traje tijekom cijelog ljeta i, razumljivo, nudi program zanimljiv prvenstveno mladima. I „Urbani Šokci" željeli su dati doprinos ovoj manifestaciji na svoj način.

„S obzirom da radimo na popularizaciji programa za mlade, prije dvije godine razmišljali smo kako bi se i naša udruga mogla uključiti u program grada Sombora. Procijenili smo kako je za nas najbolja manifestacija 'Somborsko ljeto za mlade' koja se financira iz sredstava grada Sombora po natječajima", kaže Marija Šeremešić, predsjednica Udruge građana „Urbani Šokci" iz Sombora.

lijepa riec sombor 2011-2Druga je godina kako ova udruga sudjeluje u ovoj manifestaciji, a i sve je više zainteresiranih mladih sudionika.

„Prošle smo godine prvi put sudjelovali na natječaju i dobili smo sredstva za realizaciju, odradili smo program i vidjeli da to dobro ide. Mladi se sve više okupljaju i traže da sudjeluju. Ove godine imamo puno više sudionika i raznovrsniji program, a sve to nam je na neki način dalo krila. Vidjelo se da su mladi željni da ih netko okupi. Sad su se našli oko 'Urbanih Šokaca', a sljedeće, ili nekih drugih godina, možda će se naći oko nekih drugih udruga, ali svi trebaju imati isti cilj - animirati mlade. Bez obzira što mi pripadamo hrvatskoj nacionalnoj zajednici i što je naša udruga hrvatska udruga, jednim dijelom se uključujemo i u programe ovog grada, ove sredine u kojoj živimo, a sam naziv večeri govori o tome kakav je to program bio", rekla je Marija Šeremešić.

Program je bio šarolik, od sasvim ozbiljnih stihova, do humora do suza kada je publika pogledala skeč „Između kupusa i mržnje" autorice Lee Jevtić, koji je ustvari parodija na brojne isprazne meksičke sapunice, a ovaj komad izvela je dramska skupina „Gimnazijalke". Pokraj Lee Jevtić, svoje autorstvo je pokazala i Anita Đipanov, koja je čitala svoje pjesme na šokačkoj ikavici i hrvatskom književnom jeziku. Nagrađivane Emina Firanj i Martina Čeljuska pokazale su što se sve može izvesti u sportskoj aerobici s elementima suvremenog plesa, tu su se mogle čuti i solo izvedbe na tamburici i trubi, a glazbeni trio kojeg čine Viktoria Pogani, Chinthia Szlako i Zsolt Cselenak izveo je pjesme na mađarskom, ali i na engleskom jeziku, tako da se može reći kako program nije bio „samo" trojezični. Plesni studio „Delirio" izveo je moderne plesove, a na samom kraju Ksenija Nezmar je na trubi svirala pjesmu „Somborske ruže", dok su sudionici programa ruže bacali u publiku i tako ih nagradili za podršku.

Mladi su ugodno iznenadili i Mariju Šeremešić kojoj su pripremili prigodan dar i zahvalili joj što ih okuplja.

„Prvi sam put dobila ovakvo javno priznanje koje nije scenski organizirano. Pedeset godina radim s mladima i nikada me nisu iznevjerili, ali ovo je bilo nešto posebno. Drago mi je što su to neka nova djeca i neki novi mladi koji kreću nekim novim putom, a eto, na neki način su i mojih ruku djelo jer su mnogi bili moji učenici", zaključuje Marija Šeremešić.

Prema tekstu Zlatka Gorjanca
Fotografije: Hrvatska riječ

Smotra hrvatskih tamburaških sastava održana je u nedjelju, 11. rujna, ispred Doma kulture u Ljutovu. Na ovoj, trećoj po redu smotri, nastupilo je pet tamburaških sastava, od kojih je svaki imao priliku izvesti nekoliko instrumentalnih i vokalno-instrumentalnih skladbi, kojima su predstavili glazbeno naslijeđe svoga kraja.

Smotru je organiziralo Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo „Ljutovo" iz Ljutova, a osim domaćina nastupili su tamburaški ansambl „Bekrije" iz Subotice, ženski tamburaški sastav „Korona" iz Hrvatske glazbene udruge „Festival bunjevački pisama", zatim tamburaški sastav iz Bátmonostora pokraj Baje u Republici Mađarskoj i KUD „Pregrada" iz Pregrade u Republici Hrvatskoj.

Cilj Smotre hrvatskih tamburaških sastava u Ljutovu je predstavljanje tamburaških ansambala koji mahom djeluju u okviru kulturno-umjetničkih društava i kroz glazbeno stvaralaštvo njeguju svoju folklornu baštinu. Budući da se ove godine obilježava 120 godina od rođenja glasovitoga tamburaša i skladatelja Pere Tumbasa Haje, neki od sudionika za ovu su prigodu pripremili i po jednu od njegovih skladbi, ističe domaćin smotre, voditelj tamburaške sekcije HKUD „Ljutovo" Marinko Šimić.

„Smotra je revijalnog karaktera, a jedina propozicija je da svaki od sastava ima za nastup na raspolaganju ukupno dvadeset minuta. Ove godine, s obzirom na godišnjicu rođenja Pere Tumbasa Haje, tamburaški sastavi iz Ljutova i iz Republike Mađarske u svoj su repertoar uvrstili i po jednu pjesmu ovoga vrsnoga tamburaša".

Tamburaška sekcija pri HKUD-u „Ljutovo" djeluje od 2004. godine i trenutačno okuplja desetak tamburaša koji su, kaže Šimić, ove godine imali priliku sudjelovati na Međunarodnom festivalu tamburaša u Kalači u Republici Mađarskoj, kao i na Tamburaškoj večeri „Dužijance", ističući pri tome i vrlo dobru suradnju s mađarskim kulturno-umjetničkim društvom iz Csávolya, te HKPD-om „Matija Gubec" iz Tavankuta.

Na Smotri u Ljutovu po prvi puta nastupili su tamburaši iz Pregrade u Republici Hrvatskoj, koji su u ovu manifestaciju unijeli dašak Zagorja. Prvi dojmovi o domaćinima i smotri vrlo su pozitivni, navodi njihov voditelj Franjo Kaučić.

„Do sada nismo nikada gostovali u Bačkoj. Nastupamo po Hrvatskoj, bili smo u Italiji, Nizozemskoj, a najbliže vama bili su nam nastupi u Slavoniji, gdje sviramo prilično često. Ovom prigodom posjetili smo i Suboticu i moram reći da su nas svi jako lijepo primili zbog čega smo se vrlo ugodno osjećali ovdje", kaže Franjo Kaučić iz Pregrade.

Tamburaškim sastavima uručene su zahvalnice za sudjelovanje na Smotri hrvatskih tamburaških sastava.

Tekst i fotografija: Marija Matković

Talentirani mladi pjevači, koji su se dugo pripremali za svoj nastup, pokazali su svoj talent pred vršnjacima, roditeljima, rođacima i prijateljima u Velikoj vijećnici Gradske kuće u Subotici na sedmoj Smotri dječjih pjevača i zborova u nedjelju, 11. rujna. Svi su sudionici pjevali i svirali u čast 120. obljetnice rođenja zaljubljenika u tamburicu - Pere Tumbasa Haje.

Osim dobrog glasa i volje, potrebno je izabrati garderobu, frizuru i nabaciti osmijeh i nakon obaveznog upjevavanja - koncert može početi! Na sve su ovo pazili i sudionici ovogodišnje smotre i petnaest pjevača je oduševilo publiku u subotičkoj Gradskoj vijećnici. Bilo je među pjevačima i debitanata, među njima i učenika koji su tek počeli svoje obrazovanje u osnovnoj školi na hrvatskom jeziku. Pjevači su došli iz Subotice, Bikova, Tavankuta, Đurđina i Lemeša.

djecja smotra fbp2011_svi izvodjaci

Sudionici smotre: Dječji festivalski tamburaški orkestar HGU „Festival bunjevački pisama, Mila Kujundžić, Magdalena Temunović, Emil Cvijin, Kristina Kemenj, Ana Piuković, David Dujak, Ines Bajić, Katarina Skenderović, Dunja Šimić, Viktorija Sudarević, Veronika Vojnić Mijatov, Ana Dulić, Josip Jaramazović i Luka Skenderović.

Publika je svojim toplim pljeskom nagradila svakog pjevača, a s obzirom da ova smotra nije natjecateljskog karaktera, pljesak je bio najveća nagrada. Naravno, organizator - Hrvatska glazbena udruga „Festival bunjevački pisama" pobrinuo se i za knjigu i cvijet! Pod sloganom „Tuđe poštivaj - svojim se diči", solisti i članovi Dječjeg tamburaškog orkestra naučili su hrvatske bunjevačke pjesme koje su voljeli pjevati njihovi roditelji.

djecja smotra fbp2011-horvackiSmotru je otvorio Pero Horvacki, dogradonačelnik Subotice i član Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća zadužen za obrazovanje, čestitavši djeci što čuvaju svoje nacionalno blago.

I ova je smotra, kao i prijašnje, počela pjevanjem „kraljica" koje su došle iz Tavankuta, a koje je pripremila Kristina Kovačić.

A onda pjesma za pjesmom, petnaest pjevača uz pratnju Dječjeg festivalskog tamburaškog orkestra pod stručnim vodstvom profesorice Mire Temunović!

djecja smotra fbp2011-sentePosebno je bio zadovoljan predsjednik HGU „Festival bunjevački pisama" primarius dr. Marko Sente koji je čestitao svim sudionicima smotre jer su pokazali da su svake godine sve bolji. A zadovoljan je i zato što su tamburaši i pjevači od Grada Subotice dobili prostor za vježbanje.

Smotru su pomogli Pokrajinsko tajništvo za propise, upravu i nacionalne zajednice, Generalni konzulat Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatsko nacionalno vijeće, poduzeće Rotografika iz Subotice, Grad Subotica, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i Hrvatska čitaonica.

U tradicionalnom završetku dječje smotre još jednom smo čuli sve izvođače koji su otpjevali skladbu „Subotica" Đule Milodanović, što je postala himna smotre. Iako debitanti, voditelji Karla Rudić i Ivan Kovač odlično su uradili posao!

Antrfile 3

Tko je Pere Tumbas Hajo?
Velikan, umjetnik tamburice - Pere Tumbas Hajo rođen je prije 120 godina. Samouk i talentirani virtuoz tamburice, cijeli svoj život posvetio je ovom najpopularnijem instrumentu u našim krajevima. Rano je počeo svirati, a i djed mu je bio samouki gajdaš, otac također samouki ali profesionalni svirac basa u tamburaškom orkestru, a i brat je svirao tamburicu! Perin djed dobio je nadimak HAJO po riječi - haj - haj kojom se podvikuje u pjesmi, otuda se uz njegovo ime spominje Hajo.
Pere Tumbas Hajo je samo godinu dana učio u Muzičkoj školi sviranje klavira i violine. Ipak, njegova najveća ljubav bila je tamburica. Zato je u okviru amaterskih društava poučavao i osnivao tamburaške orkestre.
Hajo je neumorno pisao, aranžirao kompozicije te njegov opus obuhvaća preko 120 kola, koračnica, pjesama - sve u duhu glazbenog nasljeđa bunjevačkih Hrvata.

djecja smotra fbp2011-izvodjac

djecja smotra fbp2011-izvodjacica

djecja smotra fbp2011_voditelji

Tekst: Katarina Čeliković

kolonija colorit-1Sedamnaest slikara iz Sombora i Subotice te Republike Hrvatske okupilo se 10. rujna na ovogodišnjoj, jedanaestoj po redu likovnoj koloniji „Colorit" u organizaciji HKUD-a „Vladimir Nazor" iz Sombora.

Tradicija je društva bila, barem do ove godine, da se likovne kolonije održavaju negdje u prirodi, na salašima članova društva ili u vikendicama uz vodu. S obzirom da kolonija „Colorit" do sada nije održana u samom gradu, odlučeno je da umjetnici svoju inspiraciju potraže u urbanom okruženju, među zgradama, ulicama, ljudima... Ipak, neki se nisu mogli odvojiti od prirode, vrbaka, čamaca i suncokreta, pa niti od mrtve prirode, te su svoju inspiraciju prenijeli na slike.

Šetači koji su prolazili somborskom glavnom ulicom mogli su vidjeti veliki plakat u blizini Gradske kuće, kojeg je naslikao pročelnik likovne sekcije Janoš Raduka. Slika je reklama za koloniju u znaku mira. To je zato, kaže njen autor, jer su mladi iz brojnih gradova, pa tako i iz Sombora u subotu, 10. rujna, organizirali šetnje mira, što se poklopilo sa datumom održavanja likovne kolonije „Colorit 2011."

„Ovogodišnju koloniju smo zbog straha od kiše, ali i zbog drugih razloga organizirali u gradu i ona je u znaku mira. Napravili smo pano i izložili ga ispred Gradske kuće. Na njemu je naslikan golub mira s maslinovom grančicom, koji je kopija čuvenog Picassovog 'Goluba mira'. Tu je i broj 75 koji označava koliko godina naše društvo postoji i djeluje, a smatram da smo i mi jedni od onih koji nose mir na ovim prostorima. Na slici su i tragovi u boji koji simboliziraju sve ono što mi ostavljamo za sobom. To su lijepi i pozitivni tragovi, koji bi uvijek trebali za nama ostajati", kaže Janoš Raduka.

Ljepotu i pozitivnost nosi svaka likovna kolonija, kaže nam osnivačica „Colorita" somborska slikarica Cecilija Miler.

„Kolonije su dobre zbog slika koje umjetnici ostavljaju za sobom, ali i zbog druženja i razmjene iskustava i doživljaja koje smo imali tijekom godine, možda na nekim drugim likovnim kolonijama. Organizatori su željeli da to ove godine organiziraju u gradu, tako da su se slikari rasporedili i sebi pronašli najbolju poziciju. Neki su ostali u dvorani Hrvatskog doma, neki u dvorištu, a netko je odabrao i gradski trg kao pogodno mjesto za slikanje. Ipak, likovne kolonije su efektnije ako se organiziraju u prirod", smatra Cecilija Miler.

Likovnu koloniju „Colorit" ove je godine posjetila i generalna konzulica Republike Hrvatske u Subotici Ljerka Alajbeg, ali i gradonačelnik Sombora Nemanja Delić. Generalna konzulica nam je rekla kako je čula da je i na prošlogodišnjem „Coloritu" bilo jako dobro, te da je i to bio jedan od izazova doći u Sombor. Iako su različita mišljenja samih umjetnika o tome gdje bi bilo bolje da se kolonija organizirala - u prirodi ili u urbanoj sredini, Mata Matarić, predsjednik HKUD-a „Vladimir Nazor" iz Sombora smatra kako je dobro što se kolonija organizirala u gradu, te da je to još jedan korak naprijed.

On ističe kako su ovakve likovne kolonije dobre i zbog afirmacije novih umjetnika. „Na ovoj likovnoj koloniji imamo sudionike iz Hrvatske i Vojvodine i jako je važno da likovno stvaralaštvo u našem HKUD-u ne bude zaustavljeno. Želimo raditi na očuvanju folklora i tradicije, ali isto tako želimo iznjedriti i nove likovne umjetnike iz našeg kraja. Ova likovna kolonija svakako ima budućnost", smatra Mata Matarić.

Nakon kolonije priređena je izložba gdje su zainteresirani mogli pogledati nastale radove. Sve slike ostaju u arhivi društva, a neke će biti darovane gostima i prijateljima društva, pa možda i predsjedniku Republike Hrvatske, kojeg bi organizatori ove likovne kolonije rado željeli ugostiti i u Somboru.

Tekst i fotografije: Zlatko Gorjanac

ilija zarkovic-crtez-mHommage jednom od najistaknutijih i najsvestranijih umjetničkih stvaralaca u golubinačkom kraju, koji je sav svoj kreativni vijek posvetio glazbi, poeziji, istraživačkom i publicističkom radu, pod nazivom „Večeri i noći Ilije Žarkovića", održan je u Golubincima 9. i 10. rujna 2011. godine.

Prvoga dana priređena je poetsko-tamburaška večer pod nazivom „U jeseni sjetne", a pjesme Ilije Žarkovića Žabara i drugih pjesnika recitirali su glumica Boba Latinović, Miša Valok, Milan Dudić, Mato Groznica i drugi. Poeziju je tijekom večeri smijenila tamburaška glazba, a publici su se predstavila četiri orkestra: veliki tamburaški orkestar HKPD „Matija Gubec" iz Rume, gradski tamburaški orkestar iz Stare Pazove, sastav iz Subotice „Širok šor" i orkestar iz Golubinaca koji je izveo pjesme za koje je stihove napisao Pavle Peršić, a uglazbio ih Ilija Žarković.

Drugoga dana održana je rock večer. Svirali su Jamajkani, lokalna grupa iz Stare Pazove, nakon toga Sexymotherfuckers iz Zadra, a zvijezda večeri bio je Neno Belan, frontmam nekadašnjeg rock sastava Đavoli.

Organizator „Večeri i noći Ilije Žarkovića" bilo je Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo „Tomislav" iz Golubinaca, čiji je predsjednik Vlada Ćaćić zahvalio svima koji su pomogli manifestaciju, a osobito Općini Stara Pazova kao pokrovitelju.

Ilija Žarković - Žabar, član HKPD-a „Tomislav", preminuo je srpnja 2009. godine u 62. godini života.

Tekst i fotografija: Ivan Radoš

U drevnom gradu na Mostongi, po kome je Bačka dobila ime, u petak i subotu, 2 . i 3. rujna, održana je deveta po redu manifestacija Dani europske baštine. I pokraj još uvijek nenaklonjene ekonomske situacije, ove je godine ovaj kulturni događaj, pod nazivom »Riznica naslijeđa Europe«, bio dobro organiziran, sadržajno bogat i uspješan, kao što je to bilo i proteklih godina.

Kao što je poznato, manifestacija Dani europske baštine održava se svake godine u rujnu, a predstavlja zajednički program Vijeća Europe i Europske komisije, čiji je cilj širokoj javnosti u svim europskim državama približiti i učiniti dostupnim kulturno naslijeđe, a da se pri tome istakne jedinstvo raznolikosti zajedničkog europskog naslijeđa, kao značajne karakteristike europskog identiteta. Međunarodna pravila manifestacije podrazumijevaju da se široj publici učine dostupnim spomenici kulture, da se priređuju programi za mlađu populaciju, da se njeguje, predstavlja i prenosi tradicija i umjetnost, da se potiču oblici izvaninstitucionalne skrbi o baštini i njegovanju tradicije te da se međunarodnom suradnjom prošire saznanja i razmijene iskustva u području očuvanja naslijeđa. Sva ova pravila, u dvodnevnom programu na više lokacija, sa središtem u Bačkoj tvrđavi, u znatnoj su mjeri i ispunjena.

Ovogodišnja manifestacija započela je u petak, 2.rujna, mimohodom sudionika Etno sabora od središta grada do tvrđave, s predstavljanjem kratkog programa na platou ispred zgrade općine. Potom je uslijedio nastup dječjih ansambala kulturno-umjetničkih društava Srba, Hrvata, Slovaka, Mađara, Roma, Rumunja i drugih nacionalnih zajednica općine Bač i okoline te gala koncert KUD-a »Sonja Marinković« iz Novog Sada. Za pohvalu je što je u ovom programu i ove godine sudjelovala dječja folklorna skupina HKUPD-a »Matoš« iz Plavne.

Prvi dan manifestacije završen je koncertom Zvonka Bogdana, barda panonske glazbe, kome je tom prigodom predsjednik općine Bač mr. Tomislav Bogunović simbolički uručio ključeve grada Bača. U obraćanju publici Bogunović je pozdravio i uglednog gosta iz Republike Hrvatske, gradonačelnika Vukovara Željka Szaboa, koji je već više puta posjetio općinu Bač. Istoga dana, u sklopu manifestacije, upriličen je niz kulturnih događanja: izložba Putovi kulture - tvrđave na Dunavu u organizaciji Ministarstva kulture, Etno tržnica u predziđu tvrđave - predstavljanje starih zanata, udruga, Turističke organizacije, Školica crtanja i slikanja i kreativne radionice - Atelje 51 Bač, Druga likovna kolonija Izraz - KEK »Iskon« iz Bača, Folklorna radionica i izložba narodnih nošnji. Osobitu pozornost mladih posjetitelja u oba dana privukli su vitezovi obučeni u replike originalnih viteških nošnji, sličnih onima koje su u srednjem vijeku nosili pravi borci za obraz i čast.

Drugi dan manifestacije započeo je u jutarnjim satima memorijalnim odbojkaškim turnirom »Zlatko Rakocija - Caj« na SRC Bačka tvrđava, a nastavljen je u franjevačkom samostanu prezentacijom rezultata rada na slikarstvu u organizaciji Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture. U poslijepodnevnom programu Etno sabora nastupilo je petnaestak domaćih i gostujućih folklornih ansambala starijeg uzrasta. U tom dijelu programa predstavile su se i hrvatske udruge općine Bač: HKUPD »Mostonga« iz Bača, HKUPD »Matoš« iz Plavne i HKPU »Zora« iz Vajske, koji su lijepom narodnom nošnjom, pjesmama, plesovima i običajima oduševili publiku. Za ljubitelje sakralne glazbe upriličen je, kao što je već uobičajeno, koncert duhovne glazbe u franjevačkom samostanu. U vrlo akustičnoj samostanskoj crkvi Uznesenja BDM publika je uživala u duhovnim skladbama u izvedbi komornog zbora Zvony iz Selenče, te Gradskog zbora Neven iz Bača pod vodstvom mr. Juraja Suđija.

Predsjednik općine Bač Tomislav Bogunović se i ovom prigodom obratio publici te, nakon koncerta, predao ključeve grada i mr. Suđiju, koji je za ovih devet godina, svojom posvećenošću glazbenoj kulturi, uspio sagraditi i svojevrsnu bačku glazbenu tvrđavu, poput one koja već stoljećima krasi ovaj kraj. Manifestacija je završila vatrometom na tvrđavi te rock koncertom skupine Nevjerne bebe. Za ljubitelje sporta program je nastavljen i sutradan memorijalnim nogometnim turnirom »Zdravko i Zvonko« na stadionu NK Tvrđava Bač. Organizatori ovogodišnje manifestacije bili su Fond »Stoljeća Bača«, Turistička organizacija općine Bač i KUD Mladost Bač, a pokrovitelji Pokrajinsko tajništvo za kulturu i Općina Bač.

Tekst i fotografije: Zvonimir Pelajić

Odlaskom Slobodana Miloševića s političke, državne i društvene scene, otvoren je prostor slobode, ali ona nije na taj način sama po sebi darovana, za nju se treba boriti, istaknuo je profesor Pravnog fakulteta u Osijeku dr. Josip Vrbošić govoreći o novoj knjizi ovogodišnjeg dobitnika gradske nagrade „Pro urbe" Tomislava Žigmanova „Osvajanje slobode - Hrvati u Vojvodini deset godina nakon listopadskoga prevrata 2000.". Knjiga je 2. rujna predstavljena u Velikoj vijećnici Gradske kuće, a o njoj su govorili i predsjednik Hrvatskog akademskog društva dr. sc. Slaven Bačić, politolog Pavel Domonji te sam autor.

Žigmanovljeva knjiga je znanstvena studija o aktualnom društvenom položaju Hrvata u Vojvodini, koja je izašla u nakladi Hrvatskog akademskog društva.

predstavljanjeosvajanje3-mNa egzistencijalnim činjenicama Hrvata u Srbiji i Vojvodini, ogleda se sva težina prijelaza iz statusa konstitutivnog ili državotvornog naroda u bivšoj Jugoslaviji, naravno unutar svojih republika, u status nacionalne manjine, rekao je profesor dr. Josip Vrbošić.

„Usudio bih se ustvrditi da su proteklih deset godina, kako autor kaže 'osvajanja slobode', Hrvati u Srbiji prošli put manjinske samoidentifikacije, koji nije bio lagan. Ne treba zaboraviti ni od strane oficijelnih državnih vlasti favoriziranje tzv. bunjevačke nacionalne zajednice, kao samostalnog nacionalnog subjekta nevezanog s hrvatstvom, čak dapače."

Knjiga nije štivo rezignantne provenijencije, ona je putokaz, jer u proteklih deset godina i u Hrvata u Vojvodini ustrojene su, u minimumu ali su ipak tu, institucije koje su stare manjine poput Mađara, Slovaka, Rumunja, Ukrajinaca ili drugih, već odavno usvojili. Hrabre potezi prodemokratskih vlasti koji su usmjereni na otklanjanje manjkavosti putem vođenja reformskih i proeuropskih politika, što sve izravno uvjetuje kvalitetu društvenog položaja hrvatske zajednice u Srbiji, izdvojio je iz knjige u rezimeu prof. Vrbošić.

Problemi i poteškoće pripadnika manjina nikada nisu problem samo pripadnika manjine, rekao je tom prilikom politolog Pavel Domonji.

„Ako pripadnici većine ne osjećaju, ne vide i ne prepoznaju problem manjina kao dio svog problema, onda su mogućnosti reprodukcije nekih temeljnih vrijednosti u društvu, do kojih je Žigmanovu izuzetno stalo, a to su vrijednosti slobode, pravde i jednakosti, veoma ograničene. Ja znam da ću vlastita prava i slobode najbolje i najučinkovitije obraniti tako što ću ustati u obranu drugoga čovjeka kada su njegova prava ugrožena. Ako šutim kada treba govoriti, nitko neće govoriti kada ja dođem na red."

predstavljanjeosvajanje1-mKnjiga je dakako, namijenjena pripadnicima hrvatske zajednice, ali bilo bi loše kada bi zanimanje za nju ostalo samo u tim okvirima. Pitanje manjina je pitanje od javnog interesa, a oni koji se znanstveno bave pitanjem manjina imaju u autoru ove knjige kompetentnog sugovornika, a u samoj knjizi obilje dragocjenog materijala, rekao je Pavel Domonji.

Knjiga je prema riječima autora, skromni prinos boljem samo-razumijevanju Hrvata u Vojvodini i njihovoj boljoj prezentaciji.

„Položaj ovdašnje hrvatske zajednice ponajviše ovisi o društvenim i političkim konstelacijama u Srbiji. Hrvati u Vojvodini ne žive u zrakopraznom prostoru nego su užlijebljeni u društveno-političku zbilju Republike Srbije. Mi nismo otok, premda je takvo shvaćanje često u samo-razumijevanju hrvatske zajednice. Imali smo to priliku vidjeti tijekom 2006. i 2007. godine kada se hrvatstvo razumijevalo kao nekakav izdvojeni prostor, gdje smo se mi unutar sebe borili za određene pozicije. Međutim, previđamo elementarnu stvar, a to je da društveni položaj hrvatske zajednice u našoj zemlji najviše određuje društveno i političko okružje unutar Republike Srbije."

predstavljanjeosvajanje2-mNa 150 stranica, knjiga među ostalim sadrži dio o udjelu Hrvata u slomu režima Slobodana Miloševića, uz naznaku o ostvarenim rezultatima u političkoj reprezentaciji sve do danas. Govori se i o tranziciji u Srbiji, prije svega, kroz prizmu njezinih posljedica po Hrvate, a zatim o izgradnji nacionalno-manjinske institucionalne infrastrukture i ostvarivanju manjinskih prava Hrvata u Vojvodini. Na kraju, umjesto zaključka, elaborira se ukratko pitanje perspektive Hrvata u Vojvodini te donosi bibliografska građa o Hrvatima u Vojvodini u razdoblju od listopada 2000. pa do konca 2010. Knjiga također sadrži i imenski registar.

Urednik knjige je Mario Bara, recenzenti Robert Skenderović i Aleksandar Vukić, lektorice Katarina Čeliković i Ljiljana Dulić Mészáros, likovna oprema djelo je Darka Vukovića, korekturu je radio Mirko Kopunović, a tehnički ju je uredio Gábor Mészáros. Do knjige se može doći u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata.

Tekst: Siniša Jurić
Fotografije: Nikola Tumbas