Pozovite » (+381) (0)24 535-533

likovna kolonija vajska2012-1Mjesni odbor DSHV-a Vajska i mjesna HKPU „Zora" organizirali su 23. lipnja 2012. godine III. likovnu koloniju na jezeru Provala kod Vajske, a cjelodnevni kulturni događaj završio je književnom večeri posvećenoj Godini hrvatskih velikana u Vojvodini.

Program je započeo otvorenjem likovne kolonije u jutarnjim satima na jezeru Provala, u kojoj su sudjelovali slikari iz udruge „CroArt" iz Subotice. Navečer je u obiteljskoj kući Balić održana književna večer na kojoj je Tomislav Žigmanov, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice, govorio o hrvatskim velikanima čije obljetnice obilježavamo ove godine. Prije početka književne večeri, u vrtu obiteljske kuće Balić, priređena je izložba radova nastalih na III. likovnoj koloniji.

Na književnoj večeri okupio se lijep broj prijatelja „Zore" iz Vajske, Bođana, Plavne i Bača te druge uzvanice. Poslije pozdravne riječi Željka Pakledinca i uvodnog izlaganja Zvonimira Pelajića, publici se obratio Tomislav Žigmanov. U zanimljivom predavanju on je na popularan način prikazao sve hrvatske velikane čije obljetnice obilježavamo ove godine, iznijevši pritom neke od detalja koji nisu dovoljno poznati u ovome kraju.

likovna kolonija vajska2012-2„Ustrojavanje sjećanja tek je prvi korak u našoj povijesti, koja dosad nije relevantno prikazana. Sjećanja su nam, uglavnom, lokalna i tu moramo učiniti značajan iskorak stvarajući cjelovitu sliku o našem ishodištu i sveukupnoj povijesti. Opus Ante Jakšića ostao je nepoznat iz više razloga, od kojih je jedan njegovo kršćansko nadahnuće."

Žigmanov je istaknuo i „Hrvatsku riječ" koja donosi važne tekstove o svim obljetnicama, te dodao:

„Beato Bukinac je prvi koji je na temelju znanstvenih činjenica prikazao doseljenje šokačkih Hrvata iz Bosne u ove krajeve, a čiju je knjigu s latinskoga preveo Bela Tonković".

Žigmanov je govorio i o svećeniku Ivanu Kujundžiću, koji je dijelio sudbinu mnogih drugih intelektualaca svojega vremena. Istaknuo je zasluge Ante Miroljuba Evetovića, kao prvog hrvatskog pjesnika i sljedbenika J. J. Strossmayera, koji je mnogo radio na emancipaciji i stvaranju moderne hrvatske nacije. Na završetku svoga predavanja Žigmanov je istaknuo da su naši velikani pratili suvremene trendove u kulturi i ostavili značajne tragove, a današnja nezainteresiranost naših ljudi je posljedica trenutačne apatije i dugogodišnjeg prešućivanja svega onoga što nam pripada.

likovna kolonija vajska2012-3HKPU „Zora" ovakvim djelovanjem u svojoj sredini postaje sve uspješnija, što potvrđuju i riječi Mate Matarića, zastupnika u Skuštini AP Vojvodine na završetku ovoga skupa:

„U ovoj situaciji pojačane asimilacije bitno je sačuvati sve što je naše, a to se upravo radi na način kako to čini 'Zora'".

Program su svojim pjevanjem i prigodnim stihovima uljepšali pjevačka skupina „Zora" te pjesnik iz Bođana Josip Dumendžić Meštar.

Tekst: Zvonimir Pelajić
Fotografije: Ljiljana Dulić Mészáros i Vanja Pakledinac

izlozba spartak dulic2012U Galeriji Kulturnog centra „Laza Kostić" u Somboru, 22. lipnja 2012. godine otvorena je izložba akademskog slikara-grafičara iz Subotice Spartaka Dulića. Ovo je Dulićeva prva izložba u Somboru, a na njoj se predstavio s dvanaest radova velikog formata - 140x100 i 200x140 cm.

„Nisu u pitanju klasične slike nego crteži u boji koji su rađeni flomasterima i autolakom na platnu", kazao je Spartak Dulić. „Ova su djela nastala u razdoblju od 2008. do 2012. godine. Radovi su proizašli iz kombinacije geometrijske apstrakcije i urbanog arta. Slike iz ovoga ciklusa bile su izložene u Pančevu, Subotici i sada u Somboru. Osjećam da će ovaj ciklus uskoro biti završen, a što će biti novo još ne bih otkrivao", pojasnio je autor.

Klasičnog otvorenja izložbe nije bilo, ali su posjetitelji mogli porazgovarati s umjetnikom.

Ugođaj je upotpunio somborski gitarist Igor Stupin.

Izložba je priređena u sklopu „Green Town Jazz Festa" koji je trajao od 22. do 24. lipnja.

Spartak Dulić diplomirao je 1998. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Ante Kuduza. U Hrvatskoj je živio i stvarao od 1992. do 2006., a u Suboticu se vratio 2007. godine. Imao je više samostalnih izložbi u Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji. Radi i kao ravnatelj i kustos Zavičajne galerije dr. Vinka Perčića u Subotici.

Izložba Spartka Dulića u Galeriji Kulturnog centra „Laza Kostić" može se pogledati do 9. srpnja 2012. godine.

Tekst i fotografija: Zlata Vasiljević

 

dodjelabodrogvari2012-0-mPrestižno priznanje Grada Subotice - nagrada dr. Ferenc Bodrogvári, koje se dodjeljuje svake godine na području stvaralaštva za istaknuto djelo i zapažena ostvarenja, ove godine su dobile likovna i filmska umjetnica Lea Vidaković, autorica na polju instalacija, lutkarskog filma, performansa, video instalacija (stop motion filmova), u tehnici akvarela, kemijske olovke, čipke i tapeta, koju je predložio Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i umjetnica Maja Rakočević Cvijanov, kiparica, suvremena i vizualna umjetnica, koju je predložila Moderna galerija „Likovni susret".

Predsjednik Skupštine grada Slavko Parać je 22. lipnja 2012. godine, na svečanosti dodjele u Velikoj vijećnici Gradske kuće, dobitnicama uručio diplome i plakete priznanja „Dr. Ferenc Bodrogvári", na temelju prijedloga Povjerenstva za dodjelu zvanja i priznanja, koji je Skupština grada usvojila na sjednici u travnju ove godine. Govoreći o liku i djelu dr. Ferenca Bodrogvárija, Slavko Parać je rekao:

„Vjerujem da će i ovogodišnji laureati biti ponosni na priznanje koje nosi ime osobe i stvaraoca koji je prekoračio ideologije, vrijeme, političke sustave i poretke, čineći to uvijek i prvenstveno intelektualno pošteno i hrabro. Smatram da nam i u ovim vremenima, možda više nego ikada, treba takvih hrabrih i nadasve umnih ljudi kakav je on uvijek bio."

dodjelabodrogvari2012-1-mLea Vidaković, multimedijalna umjetnica s Palića, rođena 1983. godine, članica je likovne sekcije Hrvatskog kulturnog centra „Bunjevačko kolo" gdje ju je za upis na likovnu akademiju pripremao likovni pedagog Stipan Šabić. Akademiju Likovnih umjetnosti upisuje u Zagrebu 2002. godine, grafički smjer u klasi Roberta Šimraka. Stekla je dvije diplome; jednu na Akademiji Likovnih umjetnosti u Zagrebu na Odsjeku za grafiku i drugu na Odsjeku za animirani film na Sveučilištu u Voldi u Norveškoj. Semestri provedeni na fakultetu likovnih umjetnosti u Brnu u Češkoj, međunarodnoj akademiji u Salzburgu, na Sveučilištu u Kardiffu u Velikoj Britaniji i Kraljevskoj akademiji umjetnosti u Gentu u Belgiji, dali su joj jedinstveno obrazovanje i iskustvo u različitim područjima umjetničkoga stvaralaštva. Umjesto dobitnice, nagradu je primio njezin otac Tomislav Vidaković.

dodjelabodrogvari2012-2-mDruga dobitnica, Maja Rakočević Cvijanov, rođena je 1975. u Bijelom Polju. U Subotici završava osnovnu i srednju školu, 1996. je diplomirala na Višoj školi likovnih i primijenjenih umjetnosti u Beogradu, a 2001. godine stječe diplomu na fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu, smjer kiparstvo, u klasi profesora Slavoljuba Caje Radojčića. Magistrirala je 2004. na istom fakultetu kod profesora Mrđana Bajića. Od 2008. zaposlena je u Međuopćinskom zavodu za zaštitu spomenika kulture Subotica kao kiparica restauratorica. Među ostalim, izlagala je u Modernoj galeriji „Likovni susret" gdje je imala izložbu pod nazivom „Porodične kompozicije", sudjelovala na Noći Muzeja u Bash kući gdje je bio izložen jedan kiparski koncept nekih ranijih skulptura, a izradila je i spomenik Drenu Mandiću i Risaru za 100 godina Dužijance.

„Ova nagrada mi znači puno zato što sam ja ipak suvremena umjetnica, a nagrada skreće pozornost na suvremenu umjetnost i samim tim na moj rad u području kojim se bavim. Mene zanimaju ti glavni tokovi suvremene umjetnosti koja je u cijelom svijetu, tako da mislim da pripadam tom vremenu".

dodjelabodrogvari2012-3Teme koje ju okupiraju su osobne, ali se i svatko može u njima pronaći, rekla je Maja Rakočević Cvijanov i objasnila:

„Najčešće su to neke teme identiteta, individue u današnjem društvu i neke sociološke teme ili nešto proživljeno ili nešto nedoživljeno, u svakom slučaju nešto što potječe od mene i neke moje individue, ali i nešto što obuhvaća i svakog drugog pojedinca."

Dobitniku nagrade se, osim medalje s likom Šamana, što je inspirirano malim čarobnjacima koji su naseljavali platna i tapiserije slikara Imrea Sáfránya, uručuje i diploma, ali i umjetničko djelo nekog likovnog ili primijenjenog umjetnika. Ove godine su to radovi akademskog slikara profesora Nenada Ražnatovića.

Tekst: Nela Skenderović
Fotografije: Dejan Malagurski

likovna kolonija panon2012-1-mRuralni izgled Panonije, regije koja objedinjuje tri zemlje - Mađarsku, Hrvatsku i Srbiju tj. Vojvodinu, prelazi putem slikarskog kista na platna i u povijest zahvaljujući slikarima likovne kolonije „Panon". Kroz stvaranje slika i druženje, želja je sačuvati takvu sliku ovoga područja, a priliku za to su imali likovni stvaraoci, njih trinaest, polovicom lipnja 2012. godine, na koloniji čiji je domaćin bila Hrvatska likovna udruga „CroArt".

„Cilj je ove kolonije objediniti tri susjedne zemlje koje se nalaze u panonskom području. Zato i kolonija nosi ovakav naziv. Lane smo održali koloniju u Mohaču i tamo nam je domaćin bila tamošnja Šokačka čitaonica. Treća je godina kako se ova kolonija održava, a sada smo prvi put u Subotici i u Vojvodini", kaže predsjednik „CroArta" Josip Horvat.

Na koloniji sudjeluju većinom akademski slikari, ali i pokoji slikar amater.

likovna kolonija panon2012-2-mSlikar iz Pančeva Zoran Govedarica, koji je bio specijalni gost-prijatelj „CroArta" kaže kako je kolonija izvanredna ideja, kao i njezina misija.

„U koloniji sudjeluju veoma dobri umjetnici, čak genijalni. Zadovoljan sam hrvatskom zajednicom kao organizatorom. Veoma je lijepo slikati u ovakvom okružju. Osobito sada u mjesecu lipnju kada je žito počeli zreti, a počinje i žetva i zato su vojvođanska polja bogatija, koloritnija i značajnija za stvaranje slika."

Članovi Likovne udruge „Baranja-art" iz Belog Manastira idejni su tvorci kolonije „Panon". Riba, žito i vino lajt-motivi su koji prevladavaju na slikama umjetnika „Panon" kolonije i njima su i predstavljene spomenute tri regije.

likovna kolonija panon2012-3-mPredsjednica likovne udruge „Baranja art" Rada Zalaj u izjavi za hrvatske medije navodi kako je ranije dogovoreno da se ove godine u srpnju slikari nađu u Subotici, kada su u tijeku risarski poslovi i kada bunjevački Hrvati slave Dužijancu. Nakon toga, svakoga rujna u Belom Manastiru, kada grožđe i svakojako voće zriju i kada je riba najboljeg okusa u čuvenom baranjskom fišu (fiš-paprikaš), a u listopadu u Mohaču i Vilanju, da kušaju glasovita mađarska vina. Čak i logo kolonije sadrži dva klasa žita u obliku ribe u čaši za vino, dodaje Rada Zalaj.

Suradnja između triju udruga u trima susjednim zemljama je dogovorena 2010. godine između likovnih umjetnika Subotice čiji je nositelj projekta Josip Horvat, Pečuha, u čije ime je nastupio Franjo Takač i nositeljice projekta Rade Zalaj iz Belog Manastira.

Tekst: Siniša Jurić
Fotografije: Nikola Tumbas

duzijanca2011-1Svečanost Dužijance održavana je nakon završene žetve na bunjevačkim salašima, u sada već davnim godinama druge polovice XIX. stoljeća, sve do sredine XX. stoljeća, kada je žito ručno košeno, a svečanost su organizirali domaćini, za žeteoce. Iz svečanog čina obiteljske Dužijance, kojim se posebno izražavala zahvala Bogu na rodu žita, izrasla je prva javna svetkovina Dužijance, koja je održana 1911. godine, u crkvi svetog Roka u Subotici, čiji je nositelj bio župnik Blaško Rajić. Ove godine, najvažnija svetkovina iz kulturne tradicije bunjevačkih Hrvata održava se 102. put u javnosti, a manifestacija je počela svećenjem žita na Markovo 25. travnja, na žitištu Martina Gabrića na Verušiću. Blagoslov je obavljen na njivi, gdje će biti održana i ovogodišnja manifestacija Takmičenje risara, ali prije toga nas čekaju drugi događaju u okviru manifestacije Dužijanca. Stari običaj preskakanja vatre održan je na Sv. Ivana Cvitnjaka, 24. lipnja, također na salašu Martina Gabrića, a sljedeća manifestacija koja slijedi je Dužijanca malenih.

marinko piukovic„Dužijanca malenih, koja se ove godine održava peti put, evo, možemo tako reći, slavi mali jubilej, a bit će održana tijekom dva dana, 7. i 8. srpnja", kaže Marinko Piuković, predsjednik Organizacijskog odbora Dužijance 2012.

„Za prvi dan predviđeni su izlet i etno radionica na salašu Vlatka Vojnića Purčara u Durđinu. Radionica ima za cilj educirati djecu o našem tradicionalnom običaju - Dužijanci, a djeca će imati priliku od slame praviti razne predmete koje su nekada risari sami izrađivali, kao što su prstenje ili jednostavnije perlice. Za djecu će biti pripremljeno jedno od tradicionalnih jela bunjevačkih Hrvata - tarana, kako bi gosti upoznali i taj segment naše tradicije. Navečer će biti održana folklorna večer i predstavljanje malog bandaša Emila Cvijina i male bandašice Josipe Kujundžić na gradskom trgu u Subotici. Bit će to večer folklora dječjih skupina, imat ćemo goste iz Hrvatske, Mađarske i iz Vojvodine, a nastupit će i dječje skupine subotičkih kulturnih udruga. Drugoga dana održat će se sveta misa u 10 sati u subotičkoj katedrali sv. Terezije Avilske. Svi sudionici koji su nastupili na prethodnoj folklornoj večeri bit će pozvani prisustvovati na misi, kako bi uveličali svečanost i vidjeli da Dužijanca nije samo folklorna manifestacija, nego da ima duhovno-religioznu dimenziju. Nakon mise, planiran je mimohod do Gradske kuće, gdje će u Velikoj vijećnici mali bandaš i bandašica predati kruh gradonačelniku."

Prema programu Dužijance 2012., slijedi otvorenje 27. saziva Prve kolonije naive u tehnici slame, 13. srpnja u Tavankutu. Ovaj saziv slamarki trajat će do 21. srpnja.

duzijanca2011-risTakmičenje risara jedna je od značajnijih manifestacija u programu Dužijance. Osnovni sadržaj je natjecanje u ručnom košenju pšenice, a zadržan je naziv takmičenje, jer se pod tim nazivom prvi put pojavljuje 1968. godine, na prvoj gradskoj manifestaciji Dužijance.

„Ova manifestacija počet će okupljanjem risara natjecatelja na salašu Martina Gabrića, a onda će risari biti ispraćeni na njivu, gdje će se obaviti pletenje užadi. Ove godine natjecat će se 30 risarskih parova, a dolaze nam gosti iz Hrvatske i Mađarske. Slijedi 'risarski ručak' (doručak), koji će biti poslužen na prešanim balama slame, a u ponudi će biti domaća 'kiselna', domaća slanina pripremljena od svinja mangulica, luk, sol i začinska paprika, kao i somuni kruha. Svi nazočni na ovoj manifestaciji bit će počašćeni, dakle i oni koji su došli pratiti natjecanje. 'Risarski ručak' prilika je da se proba hrana napravljena na tradicionalan način bunjevačkih Hrvata. Nakon 'ručka' bit će održano natjecanje žetelaca i proglašenje pobjednika. Ovom prilikom bit će prikazan i rad stare vršalice, kao i rad starih kosačica. O strojevima kao i prethodnih godina skrbi Lazar Baraković, dok Stipan Romoda već godinama unatrag priprema stari traktor koji pokreće vršalicu. Na imanju domaćina Gabrića nalazi se i stari salaš koji je trenutačno napušten, ali ga želimo 'oživjeti', napraviti etno-postavku, urediti sobe kako su one nekada izgledale na ovdašnjim bunjevačkim salašima. Salaš se trenutačno prekriva trskom. Otvorenje planiramo za dan prije početka Takmičenja risara", kaže Marinko Piuković i naglašava kako će i ove godine na manifestaciji u revijalnom dijelu biti zastupljeni mladi risari, koje tek očekuju buduća natjecanja. U večernjim satima istoga dana na salašu domaćina Gabrića bit će održano risarsko kolo, narodno veselje, gdje će svirati tamburaši.

duzijanca2011-krunaI ove će godine biti održano natjecanje aranžera izloga s ciljem da se i na taj način u gradu prezentira Dužijanca, a svečanosti dužijance bit će održane i u Starom Žedniku i Bajmoku 15. srpnja, Tavankutu 22. srpnja, Maloj Bosni 29. srpnja, a istoga dana bit će održana tradicionalna konjička utrka Dužijanca na subotičkom Gradskom hipodromu. Samostalna izložba kruna i perlica Jozefe Skenderović bit će otvorena 27. srpnja u subotičkoj Suvenirnici, dok će se u Đurđinu i Ljutovu dužijance održati 5. kolovoza.

Na programu Dužijance 2012. je otvorenje izložbe s 15. međunarodne likovne kolonije Bunarić 2011., u HKC-u „Bunjevačko kolo" 7. kolovoza, kao i književna večer u organizaciji Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović", 9. kolovoza, također u svečanoj dvorani Centra.

Središnja proslava Dužijance 2012. započinje tamburaškom večeri 10. kolovoza, kada će na gradskom trgu biti predstavljeni bandaš Marko Križan i bandašica Snežana Nović.

duzijanca2011-povorka„Tada je na programu i izbor pratitelja i bit će odabrana tri najljepša para koji će biti u pratnji bandaša i bandašice, a cilj nam je da te večeri nastupe svi subotički tamburaši. Svečano Večernje će biti održano sljedećeg dana, 11. kolovoza, u subotičkoj katedrali. Misu će predvoditi mons. Stjepan Beretić. Navečer na gradskom trgu slijedi Risarska večer i nastupi folklornih ansambala. Ujutro, 12. kolovoza, je ispraćaj i blagoslov bandaša i bandašice iz crkve sv. Roka, povorka do katedrale i svečano euharistijsko slavlje, koje će u katedrali predvoditi gost biskup varaždinski mons. Josip Mrzljak. Nakon svete mise svečana povorka će proći gradom i na gradskom trgu bandaš i bandašica će predati kruh gradonačelniku. U poslijepodnevnim satima bit će upriličen posjet grobu Blaška Rajića, a navečer će na gradskom trgu biti održano Bandašicino kolo", kaže Marinko Piuković.

Program Dužijance 2012. sadrži još i otvorenje 16. međunarodne likovne kolonije Bunarić u HKC-u „Bunjevačko kolo" 16. kolovoza, kao i Bunarićko proštenje koncem kolovoza.

„Manifestacija je ove godine iz gradskog proračuna dobila milijun dinara, od HNV-a 200.000 dinara i 100.000 dinara putem republičkog natječaja. Ta sredstva nisu dovoljna, no imamo sponzore koji su spremni pomoći. Dužijanca neće biti uskraćena kvalitetom programa, samo je manjeg obujma, spram prošlogodišnje jubilarne manifestacije. U Organizacijskom odboru imam izuzetne suradnike, a dobra je suradnja i s novim predsjednikom Josipom Stipićem i vodstvom HKC-a, koji je nositelj organiziranja ove manifestacije. Dužijanca ima svoj kontinuitet, ovakva, kakvu je mi danas poznajemo, izrasla je iz tradicije bunjevačkih Hrvata, zahvaljujemo Bogu na rodu pšenice i proslavljamo završetak žetve", kaže Marinko Piuković.

Dužijanca -izraz naše kulture i vjere
„Vezan sam za Dužijancu gotovo cijeli život. Kao dijete bacao sam uža, poslije rukovetao i grabio mršavinu, a kasnije sam i kosio čitav ris s još jednim parom, svojim ocem ili tetkom. Nakon zaposlenja više nisam kosio. Već su došle strojarske kosilice, a i kombajni", kaže Grgo Kujundžić, dugogodišnji predsjednik Organizacijskog odbora Dužijance.
„Bunjevački Hrvati 1968. godine organiziraju veličanstvenu priredbu gradske Dužijance. Tada sam bio prvi gradski bandaš, a Marijana Dulić bandašica. Četvrt stoljeća je trebalo raditi i na gradskoj Dužijanci, sudjelovati i u crkvenoj da bi 1993. godine došlo do sjedinjenja. Ta mi je radost ostala i danas velika. Ovo moramo čuvati. Iz organizacije gradske Dužijance izniklo je i 'Bunjevačko kolo', tada Hrvatsko kulturno umjetničko društvo, a sada je to Hrvatski kulturni centar. Bio sam sudionik sjedinjenja i trajanja Dužijance, a i sada me raduju ove manifestacije. Dužijanca je za ovdašnje bunjevačke Hrvate magnet s velikom centripetalnom silom okupljanja Hrvata. Dužijanca i dalje ima veliki značaj, kao izraz naše kulture i vjere. Trebamo biti radosni da naši sugrađani drugih nacija i vjere ovaj naš običaj veoma cijene, poštuju, pa i podržavaju. Sigurno i drugi slave žetvu, ali naš način proslave i zahvale nama je posebno drag i čuvamo ga. Mi smo žetvene svečanosti postavili na gradski stol kulture. Dužijanca je pokazatelj opstojnosti kulture bunjevačkih Hrvata u Bačkoj."

Tekst: Zvonko Sarić

 

ansambl hajoTamburaški festival, koji je trajao od 15. do 17. lipnja 2012. godine, u Novom je Sadu okupio, kako su organizatori najavili, „majstore pera i žice" iz zemalja u okruženju te iz SAD-a, Rusije, Italije, Grčke i Austrije. U revijalnom dijelu programa nastupili su hrvatska pjevačica Jelena Rozga, legenda tamburaške glazbe Zvonko Bogdan i Željko Joksimović. Za razliku od prethodnih godina, festival je poprimio veće razmjere. Cilj festivala „Tamburica fest" jest afirmacija tamburaške glazbe i očuvanje tradicije i običaja.

„Tamburica fest" je ove godine održan na Petrovaradinskoj tvrđavi, gdje je dugo godina svirao nadaleko čuveni Janika Balaž i njegovih „Osam tamburaša".

nastup haje u petrovaradinuSvjetski tamburaški festival „Tamburica fest" je uz sudjelovanje 28 orkestara iz 14 zemalja dobio svog petog pobjednika. Ansambl „Hajo" iz Subotice proglašen je za najbolji tamburaški orkestar. Najbolji orkestar ima i najboljeg bas-primaša, te je ova titula pripala Branku Kutuzovu, koji je također član ansambla „Hajo". Pobjednici su izveli tri kompozicije: valcer „Za moju dragu" autora Tomislava Vukova, dok je aranžman napisao Zoran Mulić, zatim pjesmu „Vojvodina iz sićanja mojih" za koju je tekst napisao Hrvoje Bogutovac, a glazbu i aranžman Krešimir Stipa Bogutovac. Kao posljednju kompoziciju izveli su „Bunjevačko kolo".

Žiri je ujedno dodijelio priznanja - za umjetnički izraz „Savskim valovima" iz Hrvatske, a orkestru „Begeč" za njegovanje tamburaške tradicije, zatim specijalne nagrade za „Batine bećare" iz Rumunjske, „Bačmonoštorske tamburaše" iz Mađarske i „Cirkulan" iz Slovenije. Nagradu publike dobio je orkestar KUD „Lola", a priznanje medija „Banjalučki tamburaši".

Tekst i fotografije: Hrvatska riječ

liranaiva2012-1„Berežani su imali čast biti domaćinima jubilarnoj, desetoj 'Liri naivi' - pokrajinskom susretu pučkih pjesnika hrvatske nacionalne zajednice. Susret okuplja pjesnike različite dobi i obrazovanja, što znači da pišu na različite načine, različito doživljavajući svijet oko sebe. Ono što je nama najznačajnije jest da ti ljudi, okupljeni oko ove manifestacije čuvaju svoj nacionalni identitet poetskom riječju koja je pisana hrvatskim književnim jezikom i bunjevačko-šokačkom ikavicom. Osobito je važno što je ove godine napravljen veliki iskorak, jer su se jubilarnom skupu pridružili i pjesnici iz Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine", kaže Katarina Čeliković, organizatorica „Lire naive" i potpredsjednica Hrvatske čitaonice.

„Lira naiva" se svake godine seli iz mjesta u mjesto, a broj pjesnika sve je veći. U ovogodišnjoj zbirci „Lira naiva 2012." zatupljeno je 57 pjesnika s po dvije pjesme.

liranaiva2012-2„Željela bih vjerovati da su Hrvatska čitaonica i Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost prije deset godina prepoznali potrebu ljudi koji stvaraju poeziju, ne za sebe i ne isključivo za crkvene krugove, da ta poezija nađe načina da stigne do ljubitelja pisane riječi. Teme o kojima pjesnici pišu su raznolike. Na počecima su naši pjesnici pisali o salašima, o tuzi zbog njihova nestajanja, rušenja i tome slično. Sada teme dobivaju nove okvire i ljudi često pišu o ljubavi, pišu šaljivu poeziju, opisuju svoje doživljaje, ali bih ipak rekla da prevladava pejzažno pjesništvo jer često su pjesnici inspirirani prirodom, krajem u kojemu žive, a piše se i o običajima", kaže Čelikovićeva i dodaje da zbirke pjesama „Lira naiva" žive u udrugama kulture i tada dobivaju novi život.

„Svi koji se ovdje susreću čuvaju svoj materinski govor. Ako se sjetimo da je svaki od ovih sudionika pohađao nastavu na srpskom jeziku, da je određeno vrijeme ikavica bila potisnuta i nepoželjna, čak i u razgovoru među susjedima, treba reći da je 'Lira naiva' probudila veliku nadu da će ikavica biti očuvana. Ovdje se piše i šokačkom i bunjevačkom ikavicom, dok srijemski Hrvati imaju i ekavski izgovor u nekim modalitetima. Svaki put ovaj susret podsjeti na važnost pisanja na hrvatskom jeziku, koji je vrlo šarolik sa svojim mnogobrojnim inačicama, pa se i ikavica od mjesta do mjesta razlikuje", dodaje Čelikovićeva.

liranaiva2012-3

Pjesnici su se u Beregu družili cijeli dan, obišli su crkvu, groblje i etno kuću, a pri kraju druženja organizirana je književna večer na kojoj su kazivali po jednu svoju pjesmu. Svaki autor na dar je dobio pet autorskih primjeraka zbirke pjesama „Lira naiva 2012". Knjige su uručili konzulica savjetnica Generalnog Konzulata RH u Subotici Vesna Pečkaj Njikoš i Mato Groznica, pomoćnik u pokrajinskom Tajništvu za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice.

Tekst: Zlata Vasiljević

mikini dani 2012-1Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo „Silvije Strahimir Kranjčević" iz Berega priredilo je 16. i 17. lipnja XV. Mikine dane, manifestaciju koja se održava u znak sjećanja na violinista Miku Ivoševa. Prvog dana manifestacije gosti Berega bili su pjesnici amateri - „Lira naiva" i umjetnici, članovi Likovne udruge „CroArt" iz Subotice. Drugog dana programa održana je smotra tamburaških društava.

Tamara Lerić, predsjednica HKPD-a „Silvije Strahimir Kranjčević", ističe da su Mikini dani manifestacija koja se održava 15. put u znak sjećanja na Miku Ivoševa Kuzmu koji bio predratni violinist.

„Imao je svoje prvo šokačko društvo u kojemu su bili tamburaši i on kao violinist. Svirali su na radijskim postajama u Zagrebu i Beogradu i bili su vrlo priznati", kaže Lerićeva.

Mika Ivošev rođen je 1901. godine u siromašnoj bereškoj obitelji. Prvi susret s violinom imao je na salašu kod jednog Nijemca gdje je radio. Na tom salašu radio je i jedan ruski zarobljenik koji je svirajući navečer uvodio Miku u čarobni svijet glazbe. Kada je svladao osnove violine, Mika se uspio uključiti u orkestar koji je u Beregu vodio Mata Balatinac. Njegov interes za glazbu i želja za učenjem vodili su ga dalje, pa je kao dvadesetogodišnjak osnovao svoj orkestar „Mikino šokačko tamburaško društvo" u kojemu je svirao do zadnjeg dana svoga života.

mikini dani 2012-3U idiličnom okruženju maloga šokačkog mjesta kakvo je Bereg, radilo je devet umjetnika, članova Hrvatske likovne udruge „CroArt" iz Subotice.

„Ovo je peto ili šesto gostovanje u Beregu. Slikari su radili s puno inspiracije, baš kao i oni na čiji smo spomen danas ovdje, koji su također inspiraciju crpili iz snage ovog naroda u Podunavlju, kao što su Ante Jakšić i Mika Ivošev. Na radovima prevladavaju vojvođanski pejzaži, ima i nekoliko šokačkih motiva, a uradili smo i portret Ante Jakšića, koji smo darovali domaćinima da se sjećaju današnjeg druženja i našeg zajedništva", rekao je Josip Horvat, predsjednik Udruge „CroArt".

Dvanaest slika koje su radili umjetnici tijekom Mikinih dana bilo je izloženo u prostorijama Društva.

mikini dani 2012-2Mikini dani završeni su 17. lipnja koncertom tamburaških društava na otvorenoj pozornici u Beregu. Iako su neki orkestri otkazali nastup, „Bereški tamburaši" iz Berega, „Šokadija" iz Sonte i Hrvatski tamburaško-gajdaški orkestar iz Zagreba na pravi način predstavili su glazbu Bačke, Slavonije i Baranje.

„Čut ćete nešto što vjerojatno niste imali prilike čuti u ovim krajevima, a to su stara glazbala, prvenstveno gajde koje su se prije tambura svirale u ravničarskim krajevima. Izvest ćemo tradicionalne pjesme iz Slavonije i Baranje", kazao je pred nastup Stjepan Bečković iz zagrebačkog orkestra koji zbog drugih obveza u Bereg nije došao u punom sastavu.

Tekst: Zlata Vasiljević