Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Što je ljudski život spram beskonačnog mora vremena, koje je teško pojmiti, mišlju obuhvatiti, raciom izmjeriti. Tek tren, drhtaj, uzdah i izdah, i prahu se vraćaš iz kog si i potekao. Ustvari, istinski si živio samo onoliko koliko si traga ostavio tamo gdje si živio, u sjećanju onih koji su s tobom dijelili zemaljske trenutke, ili možda koliko je iza tebe ostalo onog što se u prah ne pretvara, što ostaje na planetu ovom na kojem smo sasvim slučajno, ili možda nečijom promišlju, i traje od pećinskog čovjeka, ili možda Adama, do danas, i trajat će dok bude ovog planeta. Nezaborav je privilegij, nagrada koju dobivaš za nešto čime svijet i bližnje svoje zadužiš, radilo se o pronalasku, ideji, pisanoj riječi, umjetnosti, glazbi...

Iako je vremenska distanca nužna za spoznaju nečije veličine, postoje ljudi koji „ulaznicu" za nezaborav pribave još za života. Jedan od njih je Golubinčanin Ilija Žarković Žabar, koji se prošle godine iz „zemaljskog nezaborava" preselio u onaj pravi, vječni. Znanstvenici su dokazali da je sve oko nas energija, uključujući i nas same, i da se energetsko polje svakog od nas može vidjeti u spektru boja. Što je veće i izraženije, boje su življe i toplije. I zato nije simbolično kada kažemo da je Ilijin život bio sjajna zvijezda koja je poput Siriusa (zvijezda Danica) treptala i obasipala svjetlošću rodne Golubince (i mnogo šire), a nakon njegovog odlaska ostat će ta svjetlost još mnogo svjetlosnih godina, obasjavajući Golubinčanima njegovim, i svim ljudima koji su ga poznavali i koji su barem naslutili, ako ne i ponikli u tajne umjetnosti i magije riječi, put kojim treba ići, ne bi li se možda u nekoj zlatnoj vječnosti ponovno pronašli.

ilija zarkovic 2-malaDa bi predočili samo djelić onog što je za zemaljskog vakta Ilija radio, trebao bi nam cijeli jedan broj Pazovačkog ogledala. Njegov kreativni potencijal najviše je došao do izražaja u muzici, poeziji, istraživačkom i publicističkom radu. Ostat će zabilježeno da je bio prvi roker u Srijemu koji je sa svojim bendom „Asteroidi" davne 1970. godine snimio album s rok muzikom. Jedan je od najpoznatijih hrvatskih pjesnika u Vojvodini i kao član Društva hrvatskih književnika uvršten je, s čak nekoliko svojih pjesama, u trotomnu antologiju poezije manjina u Srbiji „Trajnik", kao i u antologiju hrvatskog pjesništva u Vojvodini „Budi svoj". Iza njega su ostale dvije zbirke pjesama „Lice ravnice" (1996.) i „Ni tamo ni ovamo" (2007.), kao i zbirka anegdota „Iz naše avlije". Zrele godine su ga iz rok muzike usmjerile k narodnoj tradiciji i instrumentima, pa se posvetio tamburici, godinama nastupajući kao primaš u golubinačkim tamburašima i HKPD „Tomislav", a baveći se i teorijom i pedagoškim radom napisao je i dvije knjige Škole tambure: „Tanke žice tamburice" i „Svirac svira". U izdanju Srpske knjige iz Rume i Saveza amatera Stare Pazove objavljena mu je knjiga „Zaboravljeni rečnik ruzmarinskog Srema", a u izdanju Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata „Zaboravljeni rječnik - govor golubinačkog kraja", koje se smatraju vrijednim štivom leksikografskog žanra. Ipak, mnogi će se složiti, najveća veličina mu je bila u onom što je neštedimice poklanjao ljudima u neposrednom kontaktu, što najbolje znaju oni koji su imali privilegij s njime se družiti.

Karizma koja se rijetko sreće, iznimno poznavanje psihologije i mentaliteta ljudi, kao svemir velika, „prosta duša panonska" i vrckavi humor, činili su ga izuzetnim sugovornikom i dobrodošlim u svako društvo. Kada se Žabar na Petrovo prošle godine „svom nekom dalekom suncu zlatnih očiju vratio" privilegij onih koji su ga poznavali i s njime podijelili neke dragocjene trenutke njegovog i svog života, prerastao je, gotovo neprimjetno, u obvezu da mu se oduže za sve ono što je dao njima, svojim Golubincima, svojim najbližima i svim ljudima dobre volje. Znali su da to nipošto ne smije ostati izlizana floskula i prazno slovo u posmrtnom govoru, već da to nešto mora biti veliko i trajno, kao čovjek kome time vraćaju dug. Tako je, slobodno možemo reći, već u posmrtnoj povorci rođena ideja da se na dostojan način obilježi ime i postojanje ovog velikog čovjeka, i tako je nastala ideja o održavanju „Večeri i noći Ilije Žarkovića Žabara".

Realizacije ovog prešutnog amaneta prihvatili su se oni koji su mu bili najbliži, formirajući najprije inicijativni, pa potom organizacijski odbor u kome su bili Mato Groznica, Zoran Lepšanović i Staniša Opačić, da bi im se ubrzo priključio, naročito u vizualnom i kreativnom dijelu i Sava Nikolin. Svodeći njegovu životnu i umjetničku svestranost na tri ključna područja: poeziju, rok muziku i sve ono vezano za tamburicu, odlučili su da manifestacija traje tri dana, točnije večeri, s tako definiranim tematskim cjelinama. A onda je nastao mukotrpan rad kako bi, za relativno kratko vrijeme, veliki i ambiciozno zamišljeni projekt bio razrađen do najmanje sitnice i realiziran kako treba. Manifestacija „Večeri i noći Ilije Žarkovića Žabara" je zakazana za 17., 18. i 19. rujna 2010.godine.

zabar-publikaU jeseni sjetne

Prvi dan pod simboličnim nazivom „U jeseni sjetne" održan je u predvorju Osnovne škole „23. oktobar" u Golubincima i okupio je veliki broj sudionika i poštovatelja Ilije Žarkovića Žabara. Nakon što je Mato Groznica uime Pokrajinskog tajništva za propise, upravu i nacionalne zajednice pozdravio nazočne, podsjetivši ih na preveliki Žabarov utjecaj na pozicioniranje Golubinaca na kulturnoj mapi općine i Srijema, i proglasio manifestaciju otvorenom, prisutnima se obratio i Goran Jović, predsjednik općine Stara Pazova koja je financijski i organizacijsko stala iza ove manifestacije, izražavajući nadu da će ona veoma brzo prerasti u golubinački i općinski brend. Cijeneći Iliju kao osobnog prijatelja, izrazio mu je zahvalnost za sve što je za života učinio, kao i svima koji žele nastaviti tim putem, tamo gdje je Žabar stao.

zabar-goran jovic„Ono što je on nama podario, nikad mu nećemo uspjeti vratiti i ova sredina će dugo čekati na nekog s takvim elanom i takvom energijom, kao što je bio Žabar", dodao je Goran Jović.

Nakon obraćanja predsjednika općine Gorana Jovića, predsjednik Vijeća MZ Golubinci Staniša Opačić, poklonio je HKPD-u „Tomislav" crtež Ilije Žarkovića Žabara, rad umjetnika Branka Oreščanina, koji je inače i na plakatu manifestacije, smatrajući da mu je u njihovoj galeriji mjesto.

U dvosatnom, izuzetnom poetsko -glazbenom kolažu, nakon jedne numere koju je izvela sopranistica Natalija Nikolić u pratnji mr. Ljubinka Lazića, Stefana Fuksa i Save Nikolina, o Iliji Žarkoviću Žabaru je nadahnuto i na trenutke sjetno kazivao medijator i prijatelj njegov Mića Dudić, da bi nakon toga, naizmjenično s Mišom Valokom, kazivali njegove „seoske i šeretske pjesme" iz zbirke „Lice ravnice".

zabar-mato groznicaDijelove lirske proze iz zbirke „U jeseni sjetne" govorila je Boba Latinović, glumica „Zvezdara teatra" iz Beograda, a onda je Milica Dudić među prisutne unijela dašak sjete govoreći (po meni) najsnažniju Žabarevu pjesmu „Svečanu pozivnicu (za Izabelu)", koja nikog nije ostavila ravnodušnim. Nizale su se pjesme u izvođenju Bobe Latinović, Milice Dudić i Miće Dudića, začinjene odlomcima proze, anegdotama.

A onda su o Žabaru govorili oni koji su imali privilegij biti mu prijatelji. Milan Krković je govorio svoju pjesmu „Bio sam drugi", koju je Ilija volio. Mato Groznica je također nadahnuto kazivao stihove Brane Petrovića, koje su on i Ilija neizmjerno voljeli. Veliki pljesak pobrao je inđijski boem Veljko Grujić Vedža „Besmrtnom pjesmom" Mike Antića. Đoka Filipović je sve dirnuo pričom kako se jednom Žabar radovao kao dijete kada je na vojačkoj slavi svirao sa svojim nekadašnjim učenikom Ljubinkom Lazićem.

zabar-radivoje prokopljevi prokaKako je to bilo „Kad Bog stvori Srijem" svojim snažnim baritonom je „opričao" prisutnima Radivoje Prokopljević Proka, pjesnik iz Karlovčića. Pjesmu „ Ne vjerujem" koju je napisao na vijest o smrti Žabarevoj govorio je pjesnik Radovan Drljača iz Obreža, a onda je došao „on", nakon čega više nije ništa bilo isto. Zaustavio je na trenutak vrijeme i prodrmao cijelo školsko zdanje iz temelja.

Ratomir Rale Damjanović, mag riječi, pjesnik nad pjesnicima, u par navrata od dugog čekanja na svoj nastup „ožežen" domaćom rakijom u Žabarevo ime donesenom, negdje iz dijelova duše u koje nikog ne pušta, iznjedrio je pjesmu posvećenu Žabaru, točnije samo dio nje, kakva se dugo u Golubincima nije čula, niti će se čuti (do sljedeće godine, kad slijedi drugi doo). Poput nekog šamana ili istočnjačkog gurua, omađijao je prisutne dovodeći ih u stanje nekog polutransa snagom svoje imaginacije, vještinom da od riječi čini čuda. I na samom kraju, kao iznenađenje večeri i potvrda da „iver ne pada daleko od klade" Nenad Đurović pročitao je pjesmu osobe Iliji bliske, koja ne može biti bliskija. Ništa više nećemo reći osim da je u posveti stajalo „mome ocu". Ako je Žabar negdje iz zlatnih visina gledao i slušao ovo, a iskreno vjerujemo da jeste, teško da i on ovu večer nije završio duboko dirnut i vlažnih očiju, poput prisutnih u dvorani.

zabar-jamajkaniRok fest Asteroidi

Druga večer pod nazivom „Rok fest Asteroidi" bila je posvećena Žabarovom rok angažmanu. Kako je večer odmicalo ispred bine montirane iza školske zgrade preko puta seoske crkve, pristizalo je sve više mladih (i onih koji se tako osjećaju), a na ulazu, kao u kakvom koralu, mirovalo je možda čak stotinjak niklovanih i moćnih motora. Prvi su publiku, koja se tek zagrijavala, pozdravili članovi inđijske rok grupe „Old hooks". U klasičnom rok ili heavy metal imidžu i maniri izveli su desetak rok pjesama, baziranih na standardima rock and rolla, ritam i bluesa, a na kraju i jedan moćan blues, a po mišljenju pisca ovih redova, pjevač je dobar dio svog života bio pod utjecajem Joea Cockera (iz vremena Mad Dogs and Englishmen), što mu nikako ne treba zamjeriti. Ne računajući nastupe po nekim kafićima u Staroj i Novoj Pazovi „Jamajkanima" je ovo bio prvi veći javni nastup, iako su već stvorili famu o sebi kao skupini koja u svom repertoaru ima izuzetne obrade (tribute) velikih rok hitova, od Chrisa Isaaca (Blue Hotel) do Billyja Idola (White Weeding). Nastup im je bio kratak i efektan i jedno je sasvim izvjesno, o njima će se tek čuti.

zabar-yu grupaOno što je brojnim posjetiteljima donekle pokvarilo večer bila je suviše duga tonska proba pred nastup zvijezda večeri - „Yu grupe". Problemi sa zvukom pratili su koncert do kraja, pa je starim prekaljenim rokerima bilo potrebno dodatno angažiranje kako bi održali privid da je sve u redu. Publika na sreću nije bila sitničava poput „novinarskih zakerala" pa je posljednja topla i ugodna večer ovog varljivog ljeta iskoristila za provod i opuštanje uz standarde koje svi znaju.

Ono što je karakteristično za „Yu grupu" je da na svojim koncertima nema izvođačkih amplituda. Njihovi koncerti su standardno i provjereno dobri, a višedesetljetno iskustvo i epitet najstarije jugoslavenske (sada srpske) rok grupe im ne dopuštaju da od tog odstupe.

zabar-suboticki tamburasiHej, primaši

Treća i posljednja večer manifestacije „Večeri i noći Ilije Žarkovića Žabara" bila je posvećeno tamburici. Bio je to pravi praznik za poklonike ove vrste glazbe, budući da je nastupilo nekoliko izuzetnih tamburaških orkestara, a poseban užitak predstavljalo je zavodljivo i maestralno vođenje programa, kako to samo umije mlada i nadarena Mina Đurić.

Prvi su se publici predstavili HKPD „Matija Gubec" iz Rume, pri kojemu djeluje i istoimeni tamburaški orkestar koji vuče korijene još od 1903., a pod današnjim imenom djeluje od 1964. godine i broji oko 400 članova. Do sada su sudjelovali na brojnim Festivalima muzičkih društava Vojvodine, a posebno je aktivan Veliki tamburaški orkestar koji broji 28 članova. Pri društvu postoji i djeluje i „Škola tambure" iz koje se regrutiraju budući članovi orkestra. Oni su izveli skladbe „Ramona" Josipa Jurce, „Pod tvojim prozorom" i „Tamburaši moji" s Dunjom Divić kao solisticom, „Napolitansku igru" Petra Iljiča Čajkovskog, „Nisi ti vidio sklopljene ruke" i „Đenka" s Marijom Ratančić kao solisticom i „Vojvođansko kolo br.2" Save Vukosavljevića.

Zvijezde večeri svakako su bili članovi „Subotičkog tamburaškog orkestra" pod umjetničkim vodstvom Stipana Jaramazovića. Iako tradicija tambure kao instrumenta i tamburaških bandi na prostoru Subotice datira još od prve polovice 19. stoljeća, „Subotički tamburaški orkestar" nastao je 1976.godine i u početku je brojao dvadesetak članova. Do danas je imao na tisuće nastupa i koncerata diljem nekadašnje Jugoslavije i u mnogim zemljama Europe. Danas, u nekoliko sekcija raspoređenih, broji oko 150 članova, dobitnik je brojnih priznanja i nagrada. Za večer posvećenu Iliji Žarkoviću Žabaru iz svog repertoara odabrali su Valcer iz baleta „Maske" Arama Hačaturijana, „Kad zaigra srce u primaša" (Janika Balázs/Zoran Mulić), „Lijepi li su mostarski dućani" i „Splet pjesama iz Vojvodine" s Antunom Letićem Nunetom kao solistom, „Mila majko, šalji me na vodu" i „Tamburaši moji, svirajte mi vi" s Marijom Jaramazović kao solisticom, „Perfidija" i „Sway" s Antonijom Piuković u ulozi solistice.

zabar-ljubinko lazicNajmlađi od tamburaških orkestara, što se po muzici nikako nije moglo primijetiti, bio je Gradski tamburaški orkestar Stara Pazova, pod umjetničkim vodstvom mr. Ljubinka Lazića. On postoje tek nekoliko godina (od 2007.), ali je već nastupao u mnogim gradovima Srbije, gdje je pobrao brojne aplauze. Orkestar je te večeri odsvirao „Dančicu" (muzika V. Jovanović, aranžman: Sava Vukosavljev), „Brkino kolo" i „Svilen konac" (aranžman: Konstantin Blagojević), „Dunda" Makse Popova, „Money, Money, Money" Bennyja Andersona i „Vratit će se rode" (Momčilo Bajagić Bajaga/Saša Lošić) sa Zoranom Lepšanovićem kao solistom.

zabara-golubinacki tamburasi. jpgPosljednji te večeri nastupili su „Dejkini" tamburaši iz njegovih voljenih Golubinaca (Tamburaški orkestar HKPD „Tomislav"), ovog puta bez njega. Svoje korene vuku u radu dvaju starih muzičkih društava, jedno s imenom „Jelačić", koje je djelovalo od 1925. do 1948. godine i drugo s imenom „Vladimir Nazor", koje je postojalo od 1948.do 1990. godine. Pod današnjim imenom postoje i aktivno djeluju odskora, čuvajući i njegujući kulturnu baštinu Hrvata na ovim prostorima. Od 1999. godine, kad je formiran, uspješno djeluje i mlađi orkestar, a često se za velike nastupe oba orkestra spajaju u jedan. Te večeri izveli su pjesme za koje je, po tekstovima Pavla Peršića, muziku i aranžmane napisao, tko drugi nego, Ilija Žarković Žabar, a solisti su bili Dubravka Ćaćić i Zoran Lepšanović.

A negdje pred kraj koncerta dogodilo se nešto čudno. Kao u nekoj kolektivnoj iluziji, neka tuga i sjeta uvukla se, najprije u muzičare, pa potom polako prešla i na publiku. Kao da su tek tog trena i muzičari na sceni i publika spoznali da ga zaista više nema. I kao da su se te večeri, odnosno noći, posvećene upravo njemu bolno i teško opraštali od njega.

Na kraju ove manifestacije, za koju se već prilikom prvog održavanja vidjelo da će postati brend i zaštitni znak, ne samo Golubinaca, već i cijele općine, recimo i to da je organizator bio HKPD „Tomislav", a pokrovitelj Općina Stara Pazova.

Manifestaciju su pomogli i Pokrajinsko tajništvo za propise, upravu i nacionalne zajednice, Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Beogradu, Mješovito poduzeće „Infosoft", „Coopservis BMK" d.o.o., „Grubin", JP „Urbanizam", JP „Vodovod i kanalizacija", JKP „Čistoća", svi iz Stare Pazove, SR „Natron", SR „Basket" i „Kov-plast", MZ Golubinci, GTO Stara Pazova, „Panons" Stara Pazova, Savez amatera općine Stara Pazova, Centar za kulturu Stara Pazova, KUD „Branko Radičević" i SKUD „H. J. Čmelik" iz Stare Pazove, Janko Šaš, „Agrina" i „Agroline" iz Golubinaca, velečasni Jozo Duspara, Pavle Borčić, „Maestro Nikola" i OŠ „23. oktobar" iz Golubinaca, dok su se za cjelokupni identitet manifestacije pobrinuli Sava Nikolin i njegova marketinška agencija „Makromedija".

Autor teksta i slika: Zoran Milić

Napomena: Članak je, uz dopuštenje autora i uredništva, preuzet iz mjesečnog lista „Pazovačko ogledalo", IX. 2010. Tekst je preveden na hrvatski jeziku uz pristanak autora, koji nam je ustupio i fotografije s događaja.

cecilija miler u budimpesti 2010-mU organizaciji Saveza kolekcionara Srbije, od 24. do 26. rujna 2010. godine održani su „10. vojvođanski susreti" u Svjetskom savezu Mađara u Budimpešti.

Na ovoj izložbi rukotvorina sudjelovala je i Cecilija Miler s Udruženjem likovnih stvaralaca „Likovna grupa 76" iz Sombora.

Nakon tri dana intenzivnog druženja i posjeta Nacionalnom muzeju Mađarske, Sentandreji, Skanzenu - etno kompleksu te Muzeju lijepe umjetnosti u Budimu, izložba je zatvorena, a sudionici su dobili diplomu sa zlatnom medaljom.

fbp logo«Tambura je sve što imam» naziv je pobjedničke pjesme po ocjeni stručnog žirija, koju je na X. festivalu bunjevački pisama održanom 24. rujna, izveo Ante Crnković, uz pratnju Festivalskog tamburaškog orkestra pod ravnanjem prof. Mire Temunović. Dobitnici nagrade su skladatelji pjesme Pere Ištvančić i Marinko Žeravica, koji je ujedno i autor stihova, dok je aranžman priredio Pere Ištvančić.

Ante Crnković nije krio svoje zadovoljstvo što je od ponuđenih mu dviju pjesama odabrao baš ovu koja je pobijedila:

«Mogao sam birati između dviju pjesama i ja sam izabrao ovu koja se pokazala kao dobar zbor. Pjesma je nastala u Zagrebu, tekstopisac Marinko Žeravica i aranžer rodom Subotičanin Pere Ištvančić skupa su napisali i glazbu. Mislim da je ovo jedan od boljih festivala. Ova će nagrada biti poticaj za daljnji rad i sudjelovanje.»

Najviše glasova publike prisutne na festivalu, gledatelja Televizije K23 i slušatelja Radio Subotice i ostalih radijskih postaja koje su prenosile festival, koji su glasovali slanjem SMS poruka i putem telefona, osvojila je pjesma «Zaspala je bunjevačka vila» koju je otpjevao Antun Letić Nune, ujedno i autor glazbe. Autor teksta je Gabrijela Diklić, a aranžmana Nela Skenderović. Antun Letić Nune također je dobitnik nagrade stručnog žirija za najbolju interpretaciju, te druge nagrade žirija kao autor glazbe.

Vrijeme za ovu pjesmu je sazrijelo, rekao je Nune nakon festivala.

«Ovaj tekst Gabrijele Diklić ja imam već nekih sedam godina. On je kod mene stajao i nikada mi nije privukao neku pozornost. I ove godine odjednom sam odlučio uglazbiti ju, Gabrijela je dala dozvolu i tako je nastala pjesma koju smo čuli. Ovaj Festival je vremenom sve bolji. Teško je kada nema novaca, ovo su sve amateri, nitko se profesionalno time ne bavi i nitko nije plaćen. Meni je drago da se trudimo i uspijevamo, rekao bih.»

Treću nagradu žirija dobio je skladatelj Marinko Barčan za kompoziciju «Bunjevačka noć», u izvedbi Tamburaškog sastava «Svirci moji» iz Pitomače. Tekst za ovu pjesmu napisao je Rajko Stilinović, a aranžman priredio Danijel Krmić.

Poseban stručni žiri dodijelio je nagradu za najbolji do sada neobjavljeni tekst Marku Senteu za pjesmu «Zaboravljeni zavit», koji je ujedno pjesmu uglazbio. Čuli smo je u aranžmanu Stipana Jaramazovića i izvedbi Darka Temunovića.

Nagradu za najbolji aranžman osvojio je Ansambl «Ravnica» za skladbu «Oprosti», koji je pjesmu i izveo. Tekst i glazbu napisao je Josip Francišković.

Na ovogodišnjem festivalu po četvrti puta je dodijeljena i nagrada za najboljeg debitanta, a osvojio ju je Tamburaški sastav «Patria» iz Županje, za izvedbu skladbe «Teče, teče vrime». Tekst, glazbu i aranžman za ovu kompoziciju napisao je Šima Dominković.

Na X. festivalu bunjevački pisama izvedeno je ukupno 18 novih kompozicija koje su ocjenjivala dva žirija – za najbolji tekst i stručni žiri.

Žiri za ocjenu tekstova pjesama činili su Milovan Miković, Katarina Čeliković, Tomislav Žigmanov, Ivana Petrekanić Sič i profesorica Ljiljana Dulić. Oni su birali najbolji, do sada neobjavljeni tekst, pisan namjenski za festival.

Stručni žiri za izbor najboljih skladbi, aranžmana, izvođača i debitanta činili su Berislav Skenderović, Marijana Crnković, Tomislav Galić, Nataša Kostadinović i Đuro Parčetić.

Jedan od tri stupa zahvaljujući kojima Festival opstaje i postaje sve bolji su ljudi koji daju sve od sebe da bi on uspio, rekao je otvarajući Festival republički zastupnik Petar Kuntić.

«Druga trećina uspjeha Festivala za ovih deset godina je da su opći interesi manifestacije daleko ispred interesa pojedinaca. I svaki put, u svakoj instituciji i organizaciji gdje su opći interesi iznad pojedinačnih, rezultati dolaze sami po sebi.»

«Treći je stup sam karakter Festivala jer on ne razdvaja već zbližava i okuplja ljude», istaknuo je na koncu Petar Kuntić.

Jubilarni, X. festival ove je godine prvi put organizirala novoosnovana Hrvatska glazbena udruga «Festival bunjevački pisama». Predsjednik Organizacijskog odbora Festivala i njegov idejni tvorac prim. dr. Marko Sente ističe širi značaj ove manifestacije.

«U prošlosti su salaši bili čuvari naše kulturne baštine i tradicije i izvor naše opstojnosti. Danas su simbol u našem sjećanju jer ih je u stvarnom životu sve manje. Suvremeni čuvari naših uspomena mogu biti i naše bunjevačke pjesme, ne samo one starovinske nego i nove. One će u našim srcima izgraditi ne samo jedan nego i više salaša kojima ćemo se ponositi, koje ćemo voljeti i čuvati, njegovati i prenositi pokoljenjima.»

Ovogodišnji festival, osim u Subotici i okolici, po prvi puta se mogao pratiti u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Mađarskoj i šire u Vojvodini. Festival su prenosili Pitomi radio iz Pitomače, potom Radio Slatina, Radio Orahovica i Radio Čazma u Hrvatskoj, Radio Herceg Bosna iz Mostara, lokalne stanice Livno, Kupres, Posušje, Busovača, Jajce, Čapljina i Vitez u Bosni i Hercegovini, Radio Croatica iz Budimpešte u Mađarskoj, te Radio Srbobran na području Vojvodine.

Direktorica i glavna urednica «Pitomog radija» iz Pitomače u Hrvatskoj Julijana Pečar ističe zajedništvo koje su pokazale sve radijske postaje koje su prenosile Festival.

«U BiH je 15 radijskih postaja prenosilo Festival, u Mađarskoj jedna, u Hrvatskoj četiri i kod vas dvije. Prema našim procjenama to je oko 3 milijuna slušatelja. Ja sam samo uputila mail kolegama 'pomozimo i pokažimo potporu Hrvatima u Vojvodini' i ljudi su se odazvali više od očekivanja.»

Tekst: Ljiljana Dulić Mesaroš i Siniša Jurić

Fotografije: Ivan Ivković Ivandekić

Test je preuzet s portala Uredništva na hrvatskom jeziku Radio Subotice.

Želja organizatora Smotre hrvatskih tamburaških sastava u Ljutovu pružiti je priliku za promociju i predstavljanje manjih, neafirmiranih tamburaških sastava, istaknuto je tijekom otvorenja ove, II. po redu manifestacije.

Smotru je organiziralo HKUD «Ljutovo» iz Ljutova, a osim domaćina nastupili su tamburaški orkestri HKPD «Matija Gubec» iz Tavankuta, Tamburaški sastav «Klasovi» iz Hrvatske glazbene udruge «Festival bunjevački pisama», tamburaši iz HKPD «Jelačić» iz Petrovaradina i Tamburaški sastav «Bačka» iz Gare u Republici Mađarskoj.

Upravo sastavi koji sviraju u okviru folklornih sekcija ili u manjim kulturno-umjetničkim društvima trebaju priliku iskazati se, ističe voditelj tamburaške sekcije HKUD «Ljutovo» Marinko Šimić.

smotra tamburasa 2010-3 «Manji tamburaški sastavi koji su u sjeni folklornih sekcija obično ne mogu iskazati svoju kvalitetu, kao i repertoar koji nije u vezi s folklornom sekcijom. Tako je ovo idealna prilika da prikažu što znaju i mogu. Cilj je, osim toga, i povezivanje s ostalim kulturnim udrugama. Ove godine su nam došli i gosti iz Gare u Mađarskoj, koji će nam pomoći u osvježavanju znanja i razmjeni iskustava.»

Pozvana su i društva iz Hrvatske, ali upravo iz razloga što se u ovo vrijeme održava više festivala ovakvog tipa, već su imali ugovorene aranžmane, kaže Marinko Šimić, te nisu mogli doći.

Od sekcija u ovom društvu su, osim tamburaške, aktivne još i dramska te sekcija koja okuplja umirovljenike, a oni predstavljaju folklor i stare običaje. Marinko Šimić dodaje kako ranije veoma popularna folklorna sekcija danas ne djeluje jer to iziskuje puno više sredstava, stručno osoblje i održavanje nošnji. Također je problem nezainteresiranost mladih za ovaj način očuvanja tradicije.

Voditelj tamburaške sekcije HKPD «Jelačić» iz Petrovaradina Steva Mošo kaže kako se nije nadao tako toplom prijemu brojne publike.

«Što se tambure tiče, mi smo počeli svirati prije tri godine i to bez ikakvih iskustava o tome što je tambura i tamburaška glazba. Imali smo samo veliku želju i dobrog motiva za rad. Vrlo smo brzo stekli odgovarajuće znanje i osvojili tehniku sviranja, te možemo nastupati na manifestacijama. Ranije smo imali više glazbenika u sastavu, ali slično je i u ostalim društvima. No, uskoro ćemo organizirati audiciju i primati nove članove.»

Na sceni je društvo pokazalo zavidno umijeće, a Steva Mošo kaže kako se oni zapravo, iako ne sviraju dugo u istom sastavu, odavno poznaju i druže, pa se to da vidjeti i tijekom muziciranja na sceni.

smotra tamburasa 2010-2U prepunoj dvorani Doma kulture u Ljutovu i ostali sastavi su pružili publici više nego zadovoljavajuću razinu kvalitete zabave uz tamburašku glazbu.

Na otvorenju Smotre su, među ostalima, nazočni bili i predsjednik HNV-a dr. Slaven Bačić, dogradonačelnik Subotice Pero Horvacki te konzulica savjetnica Generalnog konzulata RH u Subotici Vesna Njikoš Pečkaj.

Smotru su poduprli Pokrajinsko tajništvo za upravu, propise i nacionalne zajednice, te Pokrajinsko tajništvo za kulturu.

Tekst: Siniša Jurić

Test je preuzet s portala Uredništva na hrvatskom jeziku Radio Subotice.

 

djecja smotra 2010-1-mDvorana ispunjena ljubavlju i srcem bila je Velika vijećnica Gradske kuće u prošli petak, kada je 16 glazbenih točaka izvedeno na VI. smotri dječjih pjevača i zborova, koja se održava u okviru Festivala bunjevački pisama, ove godine desetog po redu. Smotru je otvorio dogradonačelnik Subotice Pero Horvacki ističući pri tom da je ova manifestacija najbolji primjer provedbe očuvanja stečenih prava i nacionalnog identiteta i kulture, koje nam je država omogućila, a mi ga putem Smotre ostvarujemo.

Za šest godina oko stotinu izvođača sudjelovalo je na Smotri, i tako imalo priliku pokazati svoje umijeće, kaže predsjednik Upravnog odbora Hrvatske glazbene udruge «Festival bunjevački pisama» dr. Marko Sente.

djecja smotra 2010 - 2-m«Ostvarili smo cilj, i smotra je postala pravi rasadnik ne samo solista tj. pjevača nego i tamburaša. Svjedoci smo toga svih ovih šest godina, oformili smo orkestar i imamo puno ljubitelja tambure. Oni su čuli za profesore Miru i Voju Temunovića i vidjeli su kako to lijepo zvuči u realizaciji sestre i brata. Do sada je desetak mladih izvođača pokazalo izniman talent kojim će se najvjerojatnije moći dičiti za života, a na naše veliko zadovoljstvo moći će se i profesionalno baviti glazbom.»

Na Smotri su sudjelovala djeca dobi od 6 do 15 godina, iz Subotice i okolnih mjesta, uz glazbenu pratnju Omladinskog festivalskog orkestra, pod ravnanjem prof. Mire Temunović.

Jedan od roditelja, Davor Šimić kaže da njegova kćer nastupa po drugi put na Smotri i da se sada više ne plaši kao prvi put:

«Marjan Kiš nam je gotovo slučajno ponudio jednu pjesmu, ako bi Dunja to htjela otpjevati, a ona voli pjevati. Pitali smo je hoće li i rekla je da hoće. Tako je to krenulo. Nakon toga je Vojislav Temunović napravio aranžman i glazbu i evo i dalje se bavimo pjevanjem.»

djecja smotra 2010 - 3-m Mala Dunja Šimić je odmah nakon nastupa rekla nekoliko riječi za naš Radio.

«Evo, sretna sam i stvarno volim pjevati. Tekstovi su pomalo teški za učenje, ali ipak uspijem na koncu.»

Još jedan od mladih sudionika, Josip Jaramazović tvrdi da mu se zbivanja oko smotre sviđaju.

«Ovo je jako lijepo i zabavno. Nestrpljiv sam da nastupim. I ja volim pjevati i ako mi je nešto zabavno onda mi je lako učiti pjesme, a ako se voli onda je još lakše.»

Osim iz gradskih škola «Ivan Milutinović», «Matko Vuković» i «Sveti Sava», na smotri su sudjelovala i djeca iz osnovnih škola u prigradskim naseljima – Tavankuta, Đurđina, Žednika i Male Bosne.

Nakon VI. smotre, u iščekivanju smo «velikog» Festivala bunjevački pisama koji će se održati u petak, 24. rujna u Dvorani sportova. Ulaznice po cijeni od 250 dinara mogu se kupiti u knjižari «Plato» i u Galeriji «Pod tornjem» ili putem telefona 060/016-1167, kao i na dan festivala, na ulazu u Dvoranu sportova.

djecja smotra 2010 - sandorske kraljice-m

 

Tekst: Siniša Jurić

Fotografije: Ivan Ivković Ivandekić

 

Test je preuzet s portala Uredništva na hrvatskom jeziku Radio Subotice.

 

U novom svesku „Klasja naših ravni", broj 7.-8. 2010., objavljeni su ulomci iz romana Matije Poljakovića („Zapisi jednog luđaka") i Dražena Prćića („U sjaju skupocjena prstena«), kao i proza Franje Petrinovića („Prinudni upravnik pijačnih strasti", „Izgubljen na mostu" i „Visokokvalificirani penjač").

U rubrici posvećenoj poeziji tiskani su stihovi Edwarda Estlina Cummingsa („Osmijeh bez lica"), u izboru i prepjevu Roberta G. Tillyja pjesme Lajče Perušića („Vukovarska rapsodija") i Ljubice Kolarić-Dumić („Ja se mraka ne bojim"), kao i izbor iz pjesništva Matije Evetovića. O nekim značajkama ovoga pjesnika, kojega šire čitateljstvo bolje zna po književno-povijesnim djelima, piše Milovan Miković („Tražeći odgovore - O pjesništvu Matije Evetovića").

Novi broj časopisa „Klasje naših ravni" može se nabaviti u Gradskoj knjižari „Danilo Kiš" („kod Mirka"), po cijeni od 150 dinara.

Jasna Melvinger razmatra hvalospjeve Ilije Okrugića Srijemca, što ih je posvetio crnogorskom knezu Nikoli I. Petroviću Njegošu i srpskom kralju Aleksandru Obrenoviću. Nadalje, u novom svesku „Klasja" su i tv-scenarij Stjepana Bartoša („U komi"), kao i igrokaz Ivana Andrašića („Knez nije zno plivat"). Đuro Franković piše o pojedinim običajima Hrvata u Mađarskoj, koji su povezani s osmim mjesecom („Kalendar - kolovoz"), a Stevan Mačković piše o Subotici iz 1933. godine glede jednog izvješća gradskog Kulturno-socijalnog odjela grada.

Uz druge radove u novom svesku „Klasja" su i likovni prilozi Nele Horvat rađeni na svili.

 

festival-logoNa natječaj, koji je u ožujku objavio Upravni odbor Hrvatske glazbene udruge „Festival bunjevački pisama", za jubilarni, X. Festival bunjevački pisama, ukupno je stiglo 37 novih kompozicija, priopćeno je iz Organizacijskog odbora Festivala.

Stručno povjerenstvo odabralo je 18 novih pjesama koje će biti izvedene na X. festivalu, 24. rujna, s početkom u 20 sati, u Dvorani sportova u Subotici.

Abecedni popis odabranih pjesama i izvođača:

1. Bunjevačka noć - ansambl „Svirci moji" iz Pitomače
2. Crkva sv. Roke - Ladislav Huska
3. Didine riči - Tamara Babić
4. Hej, Bunjevci moji - Vedran Kujundžić
5. Kad tamburica zasvira - Boris Godar i Tatjana Pakrac Zvonar
6. Litnja kiša - Antonija Piuković
7. Ljubio sam, ljubio - Marinko Rudić Vranić
8. Moja Subotica - Darko Temunović
9. Oprosti - ansambl „Ravnica"
10. Rastanak - Tamara Orčić
11. Salašarske svadbe - Mladen Crnković
12. Ta ravnica naša - Kristina Vojnić Purčar
13. Tambura je sve što imam - Ante Crnković
14. Tambura nam pismu pamti - Marija Jaramazović
15. Tamburaši, samo svirajte - Ansambl „Hajo"
16. Tamburaši, tamburaši - Valentina Djurić
17. Teče, teče vrime - ansambl „Patrija" iz Županje
18. Zaspala je bunjevačka vila - Antun Letić Nune

hosanafest2010 proroci-mVokalno instrumentalni sastav «Proroci» po drugi je put na pobjedničkom tronu Festivala hrvatskih duhovnih pjesama «HosanaFest». Pjesma nosi naslov «Zagrljeni u duši» i u nedjelju, 5. rujna je od oko tisuću gledatelja izmamila golemi pljesak. Festival je svojom petom godinom postojanja dosegnuo stanovitu razinu i standard. Predsjednik Organizacijskog odbora Festivala vlč. dr. Marinko Stantić zadovoljan je postignutim rezultatima.

«Na sceni je večeras nastupilo 97 izvođača. Još je stotinu volontera sudjelovalo i dalo svoj doprinos organizaciji. Evo, 'Proroci' su drugi put pobijedili. Ali ono što je zanimljivo jest da je ove godine bilo 11 gostujućih glazbi. A glavnu nagradu dodjeljujemo skladbi koju izaberu sami izvođači. To znači da su i gosti glasovali za domaćine i da im se sviđa duhovna glazba u Subotici», rekao je Stantić.

hosanafest2010 predstava-mRiječi pobjedničke pjesme napisala je Josipa Dević, koja je s Viktorom Keslerom sudjelovala u njezinom uglazbljenju. Jedan od vokala pobjedničke skupine VIS «Proroci» Boris Dević ističe kako promoviranje duhovne glazbe nije toliko zastupljeno kao u Hrvatskoj.

«Promoviramo duhovnu glazbu, što nam je i cilj. To kod nas još nije zastupljeno kao u Hrvatskoj. Primjerice, samo u Splitu ima oko pedeset bendova koji se bave duhovnom glazbom. Bogu hvala, domaći sastavi polako kreću našim stopama i pojavljuje ih se sve više.»

VIS «Proroci» čini 16 mladića i djevojaka uz voditeljicu Josipu Dević.

Ihosanafest2010 predstava3-mz Hrvatske, s jadranskog otoka Korčule, iz mjesta Blato, stigao je sastav «Stope» koji je osvojio nagradu publike za pjesmu «Marijo Propetoga Krista». Njihova voditeljica časna sestra Danijela Škoro ističe poveznice Marije Petković sa Suboticom.

«Posebno smo radosni zbog toga što je Marija Petković početkom tridesetih godina prošloga stoljeća ovdje otvorila kuću u kojoj je radila za Suboticu. Također je pridonijela i rodnome Blatu jer mu je iz vašega grada pomagala. Tako je za nas ovo simbolično, mi nosimo naziv 'Stope', poput 'stopama blažene Marije'. I uputili smo se njezinim stopama donijeti malo njezina duha ovdje, Ona je dio nas i mi smo dio nje, a svi skupa smo dio Božje ljubavi, kako i sama pjesma kaže.»

Tamara Babić, dobitnica nagrade stručnog povjerenstva za pjesmu «Božji mirisni cvijet», ističe da je bitno i potrebno da Subotica ima jedan ovakav festival gdje bi se okupljali mladi i afirmirala duhovna glazba.

«Nakon pet godina ovaj je festival doista zaživio i pruža kvalitetu u svakom pogledu. Od produkcije pjesama i festivala pa do samih izvođača i pjesama s kojima se glazbenici natječu za sudjelovanje u samom festivalu.»

Na festivalu su dodijeljene još dvije nagrade: za najbolji tekst koju je dobio Emanuel Enko Majstorović za pjesmu «Život što mi Nebo daruje», te nagradu za skladbu koju su štićenici Zajednice «Hosana» odabrali kao njima najljepšu koju je osvojila pjesma «Po(r)uka» u izvedbi skupine «Novo Nebo» iz Zenice.

hosanafest2010 publika-mFestival hrvatskih duhovnih pjesama «HosanaFest» po drugi je put dobrotvorne naravi, a prihod je namijenjen Humanitarno terapijskoj zajednici za pomoć ovisnicima «Hosana».

Na Festivalu je izvedeno 15 skladbi izvođača iz Subotice, Bačkoga Monoštora, zatim iz Zagreba, Blata na otoku Korčuli, Splita, Vrpolja te iz Makarske. Iz Bosne i Hercegovine nastupili su izvođači iz grada Zenice.

Prigodom festivala izdan je i nosač zvuka sa svim skladbama ovogodišnjega HosanaFesta čiji je slogan «To je vjera naša, njom se dičimo».

Tekst: Siniša Jurić
Photo: Bojana Jurić

Tekst je preuzet s portala Uredništva na hrvatskom jeziku Radio Subotice.