Pozovite » (+381) (0)24 535-533

U sklopu trodnevnice, uoči posvete temeljito obnovljene crkve sv. Ilije, u Bođanima je nakon svete mise 28. listopada, održana književna večer. Program je osmislio i vodio Josip Dumendžić Meštar, pjesnik iz Bođana, koji je interpretirao nekoliko duhovnih pjesama iz svojega poetskog opusa. Tema književne večeri bila je „Duhovni lik dr. Josipa Andrića", a izložio ju je Zvonimir Pelajić, uz odabrane stihove duhovne lirike u interpretaciji Tonke Šimić, voditeljice literarnog odjela HKUPD-a „Matoš" iz Plavne. U programu je svoje pjesme recitirala učenica šestog razreda osnovne škole Emilija Kovač iz Bođana.

„Do smrti se bori za istinu, i Gospod će se boriti za te" (Sir. 4.28), bilo je geslo predavanja o duhovnom liku dr. Josipa Andrića. Boraveći u ovome kraju dr. Andrić je imao običaj govoriti: „Nemoj nikada reći ono što nije!", a cijeli je život posvetio borbi za istinu, te je ovo bio zgodan uvod za osvjetljavanje duhovnoga lika ovoga velikana koji je bio aktivan na mnogim područjima i služio vlastitome narodu, ostavljajući pritom sebe po strani.

Andrić je bio glazbenik, književnik, javni i kulturni djelatnik, novinar, urednik Književnog društva sv. Jeronima, organizator i, prije svega, uzorni kršćanin i vjernik. Govoreći o svojoj literarnoj orijentaciji, Andrić je sam ustvrdio: „U mom književnom i publicističkom radu posebna su ljubav Sveta Zemlja, Slovačka, Irska i moja rodna Bačka", a poznato je da je njegova književna produkcija bila okrenuta ponajviše seoskim temama.

josip andric 2U predavanju su osvijetljena tri aspekta Andrićeva djelovanja - rad dr. Andrića na duhovnom polju, dr. Andrić kao urednik jeronimskih izdanja, te Andrićeva uloga u širenju kulta bl. Nikole Tavelića. U okviru ove teme publika je imala prigodu čuti gotovo nepoznate stihove u ovome kraju Jakova Kopilovića, Augusta Đarmatija, stihove Andrića, te ulomak iz pozdravnoga govora pokojnog slikara Josipa Benaka iz Bođana na Simpoziju o dr. Josipu Andriću, 1969. godine, koje je recitirala i čitala Tonka Šimić.

Voditelj književne večeri Josip Dumendžić je ljubav prema svome zavičaju i vjeri kojoj pripada iskazao recitiranjem nekoliko svojih pjesama na ikavici: „Hrvatski velikani", „Feniks ptica (Vukovaru)", „Ostani mi ponosita (Vajskoj)", „Negdi u nutrini srca", „Dok sam kadar", „Suza zahvalnica (U povodu Velike Gospe)", „Jezik materinji", „Traćimo svoje ime", te „Dragi zvonik", pjesma koja se publici najviše dopala, a posvećena je crkvi u Bođanima.

Trodnevnicu pod nazivom „Obnovimo našu živu Crkvu, obnovimo svoja srca" vodio je gost iz Zagreba p. Mirko Nikolić. Prvoga je dana priređena Biblijska večer, a završne je večeri održan koncert komornog zbora „Zvony" iz Selenče. Domaći župnik, vlč. Josip Kujundžić, izrazio je zadovoljstvo književnom večeri kao i popratnim događajima, a samim načinom organiziranja i pripreme za posvetu crkve pokazao je lijep primjer kako se vjera, duhovnost i kultura prožimaju, te uzajamno obogaćuju vjerski i duhovni život mještana u malim župnim zajednicama. Pater Nikolić je bio ugodno iznenađen bogatim i sadržajnim programom, te je na koncu književne večeri naglasio: „Kao što je bilo i u crkvi lijepo, tako se i ovdje ljepota nastavila kulturnim programom. Kao urednik Glasnika Srca Isusova i Marijina želio bih da se u njemu objavi reportaža ili bar neki od zanimljivih priloga s ove večeri."

Budući da je već iza nas Međunarodni beogradski sajam knjiga s krilaticom „Knjige spajaju ljude", a da je Mjesec hrvatske knjige još u tijeku, književna je večer u Bođanima svojevrsni prilog ovim manifestacijama. Ovakve duhovno-poetske večeri mogle bi privući ne samo vjernike, nego i šire slojeve čitatelja i ljubitelja književnosti.

„Za pohvalu je što hrvatske institucije, pa i Crkva, uočavaju krizu čitanja i duhovnosti i što ovaj problem rješavaju na najbolji način", kazala je sudionica programa Tonka Šimić te dodala: „Na našim udrugama je velika zadaća educiranja i animiranja članstva i stvaranja čitateljske publike. Knjige hrvatskih autora trebaju dospjeti i u ruke pripadnika drugih naroda i vjera. Za mene su ovakve večeri vrlo zanimljive i višestruko korisne".

Ovome možemo dodati da puna vjeronaučna dvorana svjedoči mogućnostima ostvarenja ovakvih ideja, a otvaranje crkve za kulturne događaje u malim sredinama i njezina misija inkulturacije dobar su putokaz za obnovu duhovnih vrijednosti, a samim tim i vraćanju knjizi i čitanju.

Tekst i fotografija: Zvonimir Pelajić

kopunovic u zg2011U prostorijama Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, u Zagrebu, prošle su srijede predstavljene dvije posljednje knjige subotičkog pjesnika Mirka Kopunovića „Pod slapovima sna" i „Nad raspuklinom ćutnje".
Program predstavljanja je vodio i u ime organizatora Udruge za potporu bačkim Hrvatima i Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata otvorio glavni tajnik Zlatko Žužić, dok su o knjigama i autoru govorili Marija Hećimović, dr. sc. Sanja Vulić i Tomislav Žigmanov.

Osobni osvrt na pjesnika Mirka Kopunovića i odrastanje u Subotici iznijela je Marija Hećimović, voditeljica Odsjeka za hrvatske manjine Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu, podsjetivši da autora poznaje još od mladih, lijepih dana kada se život samo sluti, a kasnije se pokazuje u svoj svojoj punini.

„Zapravo je Mirko prijatelj mojeg brata, a potom nas je život na čudan način višestruko povezao. Međutim, Mirka kao pjesnika upoznala sam slučajno. Naime, nakon jednog razgovora o poeziji - a mi smo često razgovarali i još bolje se zajednički smijali, jer je Mirkov smisao za humor neponovljiv - spomenula sam mu pjesmu ruske pjesnikinje Ahmatove, da bi mi ubrzo stigli nepotpisani stihovi 'Sanela 33'. Nazvala sam ga kako bih mu rekla da je pjesma dobra i upitala ga čija je to pjesma, na što mi je on odgovorio: 'Moja'. Još je samozatajno dodao kako 'tu i tamo piše', a na naše zadovoljstvo to 'tu i tamo pisanje' se nastavilo i rezultiralo s tri, do sada, objavljene knjige poezije", rekla je Marija Hećimović i dodala kako je Mirkova poezija nadahnula mnoge koji su je pročitali, pa tako i njenog brata Ivana Balaževića, akademskog slikara, koji je autor svih triju naslovnica Mirkovih knjiga i ilustracija u njima.

Doc. dr. sc. Sanja Vulić, pročelnica Odjela za kroatologiju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, ustvrdila je kako je Kopunović nakon prve zbirke „U iskrama nade", koja je objavljena 2007. godine, brižno nastavio svoj pjesnički izričaj i u idućim objavljenim mu naslovima.

„Zbirka pjesama 'Pod slapovima sna' počinje tematskom cjelinom 'Misterij osame', koja je čest motiv hrvatskih pjesnika u prostranoj bačkoj ravnici, a velik dio i Kopunovićeva pjesništva možemo slobodno nazvati poezijom osame, osamljenosti, samotničkom poezijom. Isto tako, izvanredna je pjesnička slika dana dvočlanom sintagmom 'gnjili jesen' u pjesmi 'Crveni listovi listopada', dok je pjesmom 'Pitanje' neizravno izražen, ali zato ne manje dojmljiv doživljaj tjeskobe manjinca koji je zabrinut za budućnost svoje manjinske zajednice nakon višestoljetne njezine opstojnosti u bačkoj ravnici", rekla je dr. Vulić, zaključivši kako je pjesnička zbirka „Pod slapovima sna" i svojevrsna poezija boja kojima se obično izražavaju ili jaki kontrasti ili nijanse raspoloženja i ozračja.

Govoreći o pjesničkoj zbirci „Nad raspuklinom ćutnje", izdanom prošle godine, dr. Vulić je rekla kako ona izaziva pozornost već samim svojim naslovom. Naime, u prvi mah bismo možda pomislili da je riječ 'ćutnja' jedan od srpskih izraza za šutnju, ali Kopunović rabi tu riječ u značenju 'osjećaj', a upravo se u tom značenju ta riječ susreće u hrvatskom književnom jeziku kao snažnije stilski obilježena riječ. Kopunović se i u ovoj knjizi pjesama bavi tjeskobom pred budućnošću, sjećanjima, osobnim strahovima, samoće kao realnosti današnjice, a takve su pjesme, vjerojatno, bile razlogom što je recenzentica zbirke Snežana Ilić svrstala Kopunovićeve pjesme u egzistencijalističku poeziju", rekla je dr. Vulić i zaključila kako Kopunovićeve pjesničke zbirke izvrsno pokazuju da se hrvatski pisci u Bačkoj stalno razvijaju u svom književnojezičnom izričaju temeljenom na normiranom hrvatskom književnom jeziku.

Ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata u Subotici Tomislav Žigmanov govorio je o pjesništvu Mirka Kopunovića u kontekstu hrvatskoga pjesništva u Subotici, uz napomenu kako Hrvati po prvi put u svojoj povijesti žive izvan teritorija koji je državnom granicom odvojen od svog matičnog naroda, odnosno da prostor vlastitosti još nije izgrađen u svojoj punini, što je rezultiralo i egzistencijalističkom poezijom koje je predstavnik i Mirko Kopunović.

nad raspuklinom cutnje mk-m„Njegovo pjesništvo posljedica je jednog ambijenta duhovnih, društvenih i svjetonazorskih silnica koje određuju naš položaj, a suočenje sa zbiljom pokazuje da nas svakim novim popisom ima oko 30 posto manje, te da svijet našeg prostora življenja nestaje pred naletom globalizacije i nekih drugih procesa kojima se ne možemo oduprijeti, jer i kod nas samih se događaju velike izdaje, ljudske prijevare, svjedoci smo odsustva korespondencije s pravednošću, istinitošću u političkim sferama, tako da je negativno raspoloženje dominantno", rekao je Žigmanov i zaključio kako je Kopunović sjajni izdanak egzistencijalističkog pjesništva hrvatskog subotičkog kruga, još uvijek relativno nepoznat u okviru toga prostora kod onih koji imaju moć objavljivanja i relativno nevidljivog kada je u pitanju prikazivanje njegovog pjesništva u Subotici.

Predstavljanje je završio autor Mirko Kopunović zahvalama svima koji su došli i uveličali večer, organizatorima, te članicama Hrvatske mladeži Bačke i Srijema Saneli Stantić i Mirjani Horvacki, koje su tijekom večeri čitale pjesme iz njegovih zbirki.

Tekst i fotografija: Zlatko Žužić

Do kraja studenoga 2011. u ogranku Gradske knjižnice na Paliću može se pogledati zanimljivo naslovljena „Generacijska izložba" na kojoj su svoje radove izložili članovi obitelji Tumbas.

Izložba je okupila pripadnike triju generacija ove obitelji: uz već dokazanu 82-godišnju slikaricu Ružu Tumbas, i njezina sina Nikolu, fotografa i vlasnika internetskog portala www.subotica.info, predstavile su se i njegove kćeri Aleksandra i Najda. Na zidovima galerijskog prostora knjižnice, jedni uz druge, našli su se Ružini pejzaži i salaši; Nino je na svojim fotografijama zabilježio Suboticu i njezine građane od 1999. godine do danas; Aleksandra se predstavila pejzažima, dok je Najda, inače studentica pejzažne arhitekture, izložila svoje grafike inspirirane animiranim filmom „Corpse Bride" Tima Burtona.

Pomoćnica gradonačelnika Subotice za kulturno-prosvjetnu djelatnost Ljubica Kiselički ovom je prigodom izložbu ocijenila „sagom o talentiranoj obitelji" čiji članovi svoje radove realiziraju u tradicionalnim, ali i suvremenim tehnikama.

„Riječ je o obitelji koja se na plemenit način ugradila u povijest grada. U sve ono što je Subotica nekad bila, unatrag 50 godina, ali i sve ono što danas jest i što bi mogla sutra biti", rekla je Ljubica Kiselički.

O izložbi je također govorio i subotički slikar István Török naglasivši kako je ideja o njezinom organiziranju stara 15 godina, te je izrazio zadovoljstvo što je na kraju ipak realizirana.

Tekst: Davor Bašić Palković
Fotografije: Hrvatska riječ

Monografija „Tragovi Šokaca od Gradovrha do Bača 1688-2008" predstavljena je 23. listopada u franjevačkoj crkvi u Baču. Ovim predstavljanjem zaokružen je zajednički projekt „Tragovi Šokaca od Gradovrha do Bača 1688 - 2008", oko kojega su se okupili Šokci iz Bačke, Hrvatske, BiH i Mađarske.

Poslije misnog slavlja koje je predvodio gvardijan tuzlanskog franjevačkog samostana fra Zdravko Anđić, u crkvi je upriličeno i predstavljanje monografije, uz nastup Gradskog zbora „Neven" iz Bača. Predstavljena je i brošura „Tko su Šokci", autora fra Josipa Špehara.

„To pitanje ponajviše su mi postavljali oni koji se nazivaju tim imenom, osobito nakon što je u Baču Amaterska muzeološka sekcija objavila 'Bač - grad na Mostongi - IV. dio' pod pokroviteljstvom Izvršnog vijeća Vojvodine, gdje se navodi da nikakvih seoba Šokaca nije bilo, već da je to izmišljotina franjevaca", rekao je fra Josip.

Uz navođenje literature koja podupire njegove tvrdnje, zaključio je:

„Nikad se naziv Šokac nije smatrao za naciju, već se pod tim podrazumijeva zajedničko narječje - ikavica, običaji, mentalitet, kao nešto zajedničko unutar hrvatskog naroda. Svako isticanje Šokaca kao posebne etničke grupe je besmislica, jer bi to ustvari značilo njihovo nestajanje".

Prvi gost iz Tuzle i jedan od idejnih tvoraca projekta, fra Zdravko Anđić, istaknuo je veliki značaj „Tragova Šokaca", kako za Hrvate bačkog Podunavlja, tako i za Hrvate tuzlanske regije.

tragovisokaca2011-zvonkotadijanO povijesnim preduvjetima koji su doveli do migracija Hrvata s prostora Bosne Srebrene u bačko Podunavlje govorio je mr. Nikola Čiča. U ime bačkih Šokaca nazočnima se obratio i prof. Zvonko Tadijan.

„Stari pozdrav Faljen Isus i Marija, koji smo donijeli iz prapostojbine, održao nas je na prostorima bačkog Podunavlja kroz sva ova stoljeća. Promijenili smo nekoliko država, a da se nismo makli s mjesta. Parafrazirao bih već u nekoliko navrata istaknuto: drvo bez korijena ne može imati ni zdravih grana, ni plodova. Zahvaljujući našoj vjeri, jeziku, ikavici koja se i danas u našim selima aktivno govori, uspjeli smo opstati, uspjeli smo očuvati naš, kako nacionalni, tako i vjerski identitet. To je najbolja potvrda snage našeg narodnog bića, snage korijena koje smo ponijeli iz naše prapostojbine", rekao je prof. Tadijan, a predstavljanje je zaključila Stanka Čoban.

Predsjednica organizacijskog odbora „Tragova Šokaca od Gradovrha do Bača 1688 - 2008" Stanka Čoban prezadovoljna je urađenim, a razočarana kasnijim događanjima.

tragovisokaca2011-stanka coban„U 2008. godini sve šokačke institucije kulture iz bačkog Podunavlja prihvatile su ideju našeg zajedničkog projekta. Bili smo uporni, radili smo puno, ali nam je i zadovoljstvo bilo veliko. Sve je počelo okruglim stolom u Tuzli, te godine je završeno adventskim koncertom u Vukovaru i danas, konačno, stavljamo točku na i. Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice pobrinulo se da sredstava za realizaciju projekta imamo dovoljno, Hrvatsko nacionalno vijeće je bilo generalni pokrovitelj, a dragocjena je bila i potpora općine Bač, Generalnog konzulata RH u Subotici, Hrvatske matice iseljenika Zagreb, Zajednice bačkih Hrvata iz Vinkovaca, Udruge građana 'Šokačka grana' iz Osijeka. NIU 'Hrvatska riječ', 'Zvuci bačke ravnice' radio-Bačke i Redakcija na hrvatskom jeziku RTV medijski su pokrili sve naše aktivnosti. Manifestacija je prošla, ali, zahvaljujući monografiji, nikada neće biti zaboravljena. A ono što ne možemo nigdje zapisati, a ne smijemo nikada zaboraviti, jest upravo ova veza s postojbinom naših predaka i što je možda još bitnije za očuvanje našeg identiteta na prostorima šokačkog Podunavlja, je naša međusobna povezanost, koja mi, najiskrenije, izgleda puno labavija nego te 2008. godine. Zahvaljujem svima koji su na bilo koji način doprinijeli uspjehu ove manifestacije u vrijeme kada su Šokci bili složni, kada su radili i slavili zajednički i u hrvatskoj zajednici se izborili za mjesto koje zaslužuju. Hoće li tako ostati, vrijeme će pokazati."

Tekst i fotografije: Ivan Andrašić

Očuvanje ikavice kao autentičnog govora našega podneblja, najvažnija je uloga „Dana Balinta Vujkova - dana hrvatske knjige i riječi". Manifestacija je ove godine održana deseti put, od 19. do 21. listopada u Subotici, u organizaciji Hrvatske čitaonice, uz suorganizaciju Gradske knjižnice u Subotici te logističku potporu Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.

Program je obuhvaćao predstavljanje knjige iz opusa poznatoga sakupljača u okviru programa Narodna književnost u školi, književnu večer na kojoj su se predstavili književnici Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika, stručni skup i multimedijalnu večer. U središtu grada otkrivena je i bista našem sakupljaču narodne književnosti.

Prostor osječke Club-galerije „Magis" 20. listopada nije bio pun kao obično, a razlog je bilo istodobno održavanje više kulturnih događaja u tome gradu. Prava je šteta što je tomu tako, zaključila je i prof. Saša Došen, voditeljica Odjela za likovnu kulturu na Umjetničkoj akademiji u Osijeku (UAO) na otvorenju izložbe grafičkog dizajna mr. sc. Darka Vukovića iz Novog Sada, koji je odnedavna i vanjski suradnik i voditelj grafičkog kolegija na UAO.

Došen je izrazila nadu da će ovaj vrsni umjetnik svoje znanje i vještine, svoju strast prema grafičkom dizajnu, kojom ga je zarazio njegov profesor Branislav Dobanovački, uspjeti prenijeti i na osječke studente.

A prof. Dobanovački je s ponosom predstavio svojega studenta, kojemu je bio i mentor na poslijediplomskom studiju:

darko-izlozbaosijek2„Ne želim govoriti o radovima Darka Vukovića, jer uspješan dizajn govori dostatno sam za sebe, pošto je namijenjen komunikaciji s najširom publikom. No, govorio bih o Darku koji je vrlo mlad uspio ostvariti svoju želju za ukrašavanjem, koja je svojstvena svakom društvu kroz vrijeme, jer su talentirani oduvijek ukrašavali ono što ih okružuje, pa je prelja ukrasila svoju preslicu, seljanka uskrsno jaje, bogataši svoj pribor za jelo, mladenka svoj vjenčani veo, a faraon svoje piramide. Naravno da su ovi prvi sami ukrašavali svoja djela, dotle su bogataši, faraoni pa i suvremena mladenka plaćali to urešavanje i tako je rođena primijenjena umjetnost, koju danas nazivamo dizajnom. Dobar dizajner je onaj koji je uspio da njegova inteligencija postane vidljiva, a Darko je tu virtuoz", rekao je prof. Dobanovčki.

Kustosica Moderne galerije u Subotici Nela Tonković smatra kako Vuković spada u red onih malobrojnih dizajnera koji nisu spremni žrtvovati svoje ideje u ime neke dopadljive, a mlake slike koja bi se, bez sumnje, dopala svima. Njegov je dizajn prepoznatljiv, jer on gradeći prizor od raznih elemenata kodira poruku koja žudi da bude pročitana, ali zapravo i ne računa da prvi pogled bude i posljednji pogled. U svojemu radu sugerira da je smisao sadržan u jasnoći poruke, pa se njegov dizajn ističe visokim standardima, dopadljiv promatraču ali uz napomenu da on upravo računa na promatračev intelekt i emotivne kapacitete. Zato Nela Tonković u tekstu kataloga i tvrdi da je njegov dizajn umjetnost bez šećera.

dvukovic-olujaDekanica Umjetničke akademije u Osijeku Helena Sablić-Tomić istaknula je da Darko odlično funkcionira u regionalnom prostoru, ne samo kada su u pitanju Osijek, Novi Sad i Subotica, već i kada je riječ o angažmanu u HNK u Osijeku, pa i u Splitu, zatim Dječjem kazalištu i od ove akademske godine i na osječkoj Akademiji. Nije propustila reći da je baš toga dana potpisan sporazum o suradnji osječke Umjetničke akademije i Akademije umjetnosti u Novom sadu, istina više simbolično jer to je samo potvrda već ustaljene suradnje, a osnova je i za zajedničke projekte o prekograničnoj suradnji i natjecanje za sredstva IPA programa.

Povjesničarka umjetnosti i stručna suradnica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Olga Šram u izjavi za HR pohvalila se dugom suradnjom koju ova ustanova ima s Darkom Vukovićem. On im već dugo dizajnira sva njihova izdanja, nezaobilazan je i kod drugih institucija u Subotici, a večeras su ovdje kroz suradnju s Umjetničkom akademijom i Galerijom Magis. Planiraju da Darko dogodine priredi izložbu u Subotici u povodu 50. obljetnice Moderne galerije, a također da za tu prigodu svojim grafičkim dizajnom osmisli novi identitet njihove ustanove.

Tekst i fotografija: Slavko Žebić

Svečanim koncertom „Srijemci Hrvatskoj", održanom u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, Zajednica protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata obilježila je 16. listopada dvadesetu obljetnicu svoga postojanja. Pokrovitelj koncerta bilo je Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, na čijem je čelu ministar i potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske mr. sc. Božidar Pankretić, a sudjelovala su kulturno-umjetnička društva iz istočnog i zapadnog Srijema, društva prognanih Srijemaca u Republici Hrvatskoj, kao i etablirana imena hrvatske tamburaške scene.

Koncert je u ime organizatora otvorio Mato Jurić, predsjednik Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, podsjetivši kako je ona osnovana 28. prosinca 1991. godine u glavnom gradu Hrvatske, kada su Hrvati iz Srijema, Bačke i Banata u velikom broju bili prisiljeni napustiti svoj zavičaj u kojem su stoljećima živjeli kao autohtono stanovništvo te svoje utočište pronaći u matičnoj državi Republici Hrvatskoj.

„Tijekom Domovinskog rata u Hrvatsku je prognano oko 40.000 Hrvata iz tih krajeva, a Zajednica je osnovana s temeljnim ciljem organiziranja raznih oblika pomoći protjeranim Hrvatima u tim najtežim trenucima svoje povijesti, ali i s namjerom očuvanja, promicanja, razvitka i unapređivanja tradicijske baštine Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, kao i čuvanja vlastitog kulturnog identiteta u širokoj lepezi bogatog mozaika hrvatske kulture", rekao je predsjednik Jurić i dodao kako Zajednica djeluje kroz devet ogranaka diljem Hrvatske: Osijek, Požega, Virovitica, Koprivnica, Bjelovar, Rijeka, Poreč, Zadar i Zagreb, te devet zavičajnih klubova, koji su organizirani prema mjestu stanovanja iz kojih su se Hrvati doseljavali: Beška, Gibarac, Golubinci, Hrtkovci, Kukujevci, Nikinci, Slankamen, Petrovaradin i Srijemska Mitrovica.

srijemcihrvatskoj2011-2U ime Grada Zagreba, domaćina koncerta „Srijemci Hrvatskoj", prisutne je pozdravio i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, dok je pokrovitelj koncerta ministar i potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske Božidar Pankretić zahvalio na ukazanoj časti i čestitao dvadesetu obljetnicu postojanja Zajednice.

„Znate, u ovo teško vrijeme, u danima koji nisu jednostavni ni laki, teško je naći takvu zajednicu kao što je vaša, gdje ima toliko topline, iskrenosti i srca, a koje krasi zajedništvo, evo, već 20 godina. Danas je, nažalost, rijetkost da se ljudi međusobno pomažu. Danas je takvo vrijeme da se mirno prolazi pokraj ljudi u teškoćama, ne pruža se lako ruka pomoći. Zato ste vi jedan veliki, dobar primjer za ono što smo svi mi u svojoj suštini - ljudi, a to znači da uvijek treba biti čovjek, da treba pomoći svakome kome je naša pomoć potrebna", rekao je Pankretić i osvrnuo se na dvadeset godina postojanja Zajednice.

 

„Moja iskrena čestitka za sve ono što ste do sada učinili, na vašem upornom i plemenitom radu, jer samo toplinom vašeg srca mogli ste učiniti sve to što ste do sada napravili, a poglavito je hvale vrijedna činjenica da se držite međusobno na okupu i da se pomažete u dobru i zlu. Znam da nije bilo lako u tom teškom vremenu, a ne znam, pa čak ne mogu niti zamisliti kako je teško napustiti svoj topli dom, kako je teško bilo otići, pa makar i u svoju domovinu, među svoje sunarodnjake, ali ipak otići sa svojih višestoljetnih ognjišta. Kao što rekoh, mnogi od nas to ne mogu ni zamisliti, a vi ste to učinili i nama u domovini bili svijetli primjer kako treba biti jak u svome zajedništvu, cijelo vrijeme ostati zajedno i međusobno se pomagati", završio je Božidar Pankretić.

srijemcihrvatskoj2011-3U prvom bloku svečanog koncerta „Srijemci Hrvatskoj", koji je vodio Branko Uvodić i snimali Hrvatska televizija i Hrvatski radio, nastupio je veliki tamburaški orkestar HKPD-a „Matija Gubec" iz Rume, folklorna skupina Zavičajne udruge Kukujevci iz Suhopolja, KUD „Julije Benešić" iz Iloka, tamburaški sastav HKPD-a „Tomislav" iz Golubinaca i folklorna skupina Zavičajne udruge Gibarac iz Osijeka.

Drugi blok bio je rezerviran za tamburaške sastave u kojem su nastupili: „Suhopoljski tamburaši" iz Suhopolja, „Sremci" iz Berka, „Tamburaši za dušu" i Marinko Blažinkov iz tamburaškog sastava „Dike". Slijedila su vodeća imena hrvatske tamburaške scene: Ćiro Gašparac, Vera Svoboda i Krunoslav Kićo Slabinac, a koncert je završen praizvedbom svečane pjesme (himne) Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata „Vratit ću se zemljo", koju je na stihove pjesnikinje Ljubice Kolarić-Dumić uglazbio maestro Josip pl. degl' Ivellio, a izveo ju je veliki zbor od 120 članova, sastavljen od triju zborova: Hrvatskog pjevačkog društva „Slavulj" iz Petrinje, Hrvatskog pjevačkog društva „Jeka" iz Samobora i Mješovitog pjevačkog zbora „Emil Cosetto" iz Zagreba, pod ravnanjem maestra Jo

sipa pl. degl' Ivellia.

srijemcihrvatskoj2011-1

Obilježavajući svoju dvadesetu obljetnicu Zajednica protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata cijelu je ovu godinu diljem Hrvatske organizirala brojne kulturne i sportske manifestacije, a neposredno je prije koncerta izdala i knjigu memoara pučkog pjesnika Ivana Bonusa „Moj voljeni i kićeni Srijeme" u kojoj je autor na 347 stranica stvorio djelo koje nadilazi njegov život i postaje zapis o stradanjima nedužnih Hrvata u Srijemu, njihovu progonu, prognaničkim traumama i nalaženju novih domova, ali i trajno svjedočanstvo o njihovom samoorganiziranju kroz Demokratski savez Hrvata u Vojvodini, u Republici Srbiji, i Zajednicu protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata u Republici Hrvatskoj.

Naravno, središnji događaj obilježavanja dvadesete godišnjice postojanja bio je svečani koncert „Srijemci Hrvatskoj", koji je pred dvije tisuće ljudi u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog još jednom pokazao kako su prognani Hrvati iz Srijema svojim dolaskom u Hrvatsku donijeli i svoju bogatu tradicijsku kulturu te svojim samoorganiziranjem sačuvali svaki djelić onog srijemskog folklornog tkiva u lepezi hrvatske kulture. Jer, duh naroda je neuništiv, može mu se oteti kuća i selo, ali ne i duša, a upravo je ta duša utemeljenjem Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata 28. prosinca 1991. godine udahnula novi život prognanim Srijemcima i postala simbolom njihovog zajedništva, kao dragocjenom odrednicom životnog puta u kojem su stoljećima, rame uz rame, stajali mnogi Srijemci sačuvavši svoj identitet od zaborava.

Tekst i fotografije: Zlatko Žužić

Godišnji koncert Tamburaškog orkestra Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva „Matija Gubec" iz Tavankuta okupio je u nedjelju, 16. listopada, ljubitelje tamburaške glazbe u mjesnom Domu kulture.

Publici se tom prigodom, prvi puta, predstavio Dječji orkestar ovoga društva, kojega čini šesnaestoro djece osnovnoškolske dobi, te reprezentativni Gupčev orkestar, izvodeći instrumentalne i vokalno-instrumentalne tamburaške skladbe.

Na repertoaru su se našle pjesme poznatih vojvođanskih i hrvatskih izvođača, poput Zvonka Bogdana, Doris Dragović, Garavog sokaka, kao i skladbe s Festivala bunjevački pisama, te instrumentali dobro poznatih narodnih plesova.

Dobroj atmosferi na koncertu svakako su pridonijele i Gupčeve „vokalne snage", a to su Boris Godar i troje vokalnih solista iz obitelji Vojnić-Mijatov: Martin, Bernadica i Veronika, koji su sada već poznati publici po sudjelovanju na Festivalu bunjevačkih pisama, te na ostalim događajima vezanim uz tamburašku glazbu.

koncerttomatijagubec2011-1Orkestri su nastupili pod ravnanjem prof. Vojislava Temunovića, koji je od ove godine umjetnički voditelj Tamburaške sekcije HKPD-a „Matija Gubec". On ističe da je zadovoljan radom sekcije koja trenutačno broji oko tridesetoro djece i šest odraslih članova:

„Probe orkestra održavaju se jedanput tjedno, dok smo se za pripremu ovoga koncerta sastajali i do tri puta tjedno. Imamo odgovarajuće prostorije za rad, a djeca vole dolaziti i vježbati svirati, što je i temeljni preduvjet za kvalitetan rad orkestra. Imamo nekoliko novih polaznika koji žele učiti svirati tamburu, te će tako vremenom vjerojatno doći i do proširenja Dječjeg orkestra", rekao je Vojislav Temunović.

Tekst i fotografije: Marija Matković