Pozovite » (+381) (0)24 535-533

uskrsni koncert vajska2012-1Uskrsni koncert što ga priređuje HKPU „Zora" upriličen je u crkvi sv. Jurja Vajskoj, 3. svibnja 2012. godine, na spomendan sv. Filipa i Jakova. Ovaj je glazbeni događaj - ispunjen korizmenim, uskrsnim, duhovnim, te popularnim klasičnim skladbama i duhovnim šansonama - bio višestruko zanimljiv i poticajan.

U programu što ga je vrlo umješno vodio tajnik HNV-a i tajnik udruge „Zora" Željko Pakledinac, sudjelovali su Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo „Vladimir Nazor" iz Sombora, Komorni zbor i orkestar „Zvony" iz Selenče, te HKPU „Zora" iz Vajske.

Nakon uvodnih i pozdravnih riječi Željka Pakledinca, pjesmom „Uskrsnu Isus doista" koncert je otvorio mješoviti pjevački zbor HKPU „Zora" pod vodstvom voditeljice i orguljašice Nermine Košutić. Zbor je ovoga puta, iz objektivnih razloga, malo reduciran, no to nije umanjilo uspjeh izvedbe nekoliko tradicijskih uskrsnih pjesama s vidljivim napretkom u pojedinim glazbenim elementima u odnosu na prijašnje nastupe.

uskrsni koncert vajska2012-3Mješoviti zbog HKUD-a „Vladimir Nazor" iz Sombora, koji je obnovljen 2007. godine, a čija je pročelnica Vesna Čuvardić, izveo je pod ravnanjem Tereze Zujić niz višeglasnih korizmenih i uskrsnih pjesama uz izvrsnu gitarsku pratnju Dalibora Beretića. Publiku su u vrlo akustičnoj crkvi impresionirale dinamičke nijanse i intonativna čistoća interpretacije, što je zasigurno rezultat redovitog i ozbiljnog rada ovoga zbora.

Kao i uvijek, dojmljiv nastup i na ovome koncertu imao je ovdašnji međunarodno poznati Komorni zbor i orkestar „Zvony" iz Selenče, pod vodstvom iskusnog mr. Juraja Suđija. Iz svojega bogatog repertoara, zbor je izveo više duhovnih skladbi i šansona kršćanskog nadahnuća, a nakon pjesme „Krist na žalu" oduševio je sve nazočne izvedbom „Zbora sužnjeva" iz opere Nabucco G. Verdija.

Osobito je dojmljiv, kao i prošle godine, bio završetak koncerta, kada su svi nazočni u lijepo uređenoj crkvi skupa zapjevali pjesmu „Kraljice neba, raduj se".

uskrsni koncert vajska2012-2

Tekst i fotografije: Zvonimir Pelajić

U nakladi čuvene zagrebačke kuće „Profil" nedavno je objavljena nova knjiga Nevena Ušumovića naziva „Rajske ptice". Šest objavljenih priča na neki način potvrđuje kako je riječ o piscu spremnom na eksperimente koji se u prozi manifestiraju na sadržajnoj, ali i formalnoj razini, zapisala je kritičarka Jagna Pogačnik.

„U 'Rajskim pticama', tako, polazi od 'stvarnih' i svakodnevnih događaja - jezičnih instrukcija, situacije u domu umirovljenika, nastupa death metal benda, susreta u supermarketu - no Ušumoviću je ta 'stvarnosna' razina samo podloga na kojoj razvija svoje osebujne, uvijek pomalo začudne fabule u koje često ubacuje elemente iracionalnog, halucinantnog ili snovitog", navodi Pogačnik.

Rođen i studirao u Zagrebu, odrastao u Subotici, a danas živi i radi na relaciji Umag - Kopar, Ušumovića u kontekstu suvremene hrvatske scene smatraju „piscem granice", navodi se u najavi knjige.

„Bilo da je riječ o granicama između prostora ili jezika, života i smrti, vanjskog i unutarnjeg, oniričkog i zbiljskog, valja reći da Ušumovićeve nikada nisu oštre - upravo suprotno izvornoj namjeni, one su ovdje da povezuju, spajaju, otkrivaju sličnosti. 'Rajske ptice' knjiga je takvih granica, katalog žudnji. Svi Ušumovićevi mladi promatrači i starci rasuti po pograničjima (jezičnim, zemljovidnim, životnim, inim!), likovi zarobljeni u svojim dobima i pojavnostima - svi oni pred nas dolaze tek po snazi želje! Ako postoji gorivo koje ih, makar i nakratko, iz njihove osamljeničke dovršenosti tjera u pokret, onda je to žudnja za životom, žudnja - štoviše - za onim što je više od života. I baš tu gdje ih nalazi autor, u zenitu, ukida se i posljednja granica, ona između likova i čitatelja ovih priča. Žudnja da se život i čitanje nastave. 'Rajske ptice' Ušumovića potvrđuju kao jednog od najintrigantnijih domaćih pisaca srednje generacije", zaključuje se u najavi knjige.

neven usumovicNeven Ušumović rođen je 1972. godine u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je filozofiju, komparativnu književnost i hungarologiju, studirao turkologiju. Objavio je zbirku priča „7 mladih" (1997.), kratki roman „Ekskurzija" (2001.) i zbirku priča „Makovo zrno" (2009.). S mađarskog je prevodio Bélu Hamvasa, Ferenca Molnára, Pétera Esterházyja i Ádáma Bodora. Uvršten je u američku antologiju „Best European Fiction" (2010.). Radi kao ravnatelj Gradske knjižnice u Umagu.

Tekst: Davor Bašić Palković

Kulturni sadržaji koji prevladavaju razbibrigu i laku zabavu, obilježje je Četvrtih dana A. G. Matoša i dr. Josipa Andrića, koji su održani u Plavni 28. travnja 2012. godine, u organizaciji mjesnog HKUPD-a „Matoš" i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.

Manifestacija na kojoj se provjerava vlastita tehnička, organizacijska i umjetnička razina te spremnost sredine na percepciju sadržaja u kojima se odaje spomen zaslužnim velikanima zavičajno povezanim uz ovaj kraj, ove je godine prvi puta svedena na samo jedan dan. Ipak, dobro koncipiran program ispunio je u potpunosti svoj cilj i omogućio sudionicima i publici doživljaj različitih umjetničkih izričaja, koji su i ovoga puta poprimili širi kulturni značaj.

U bogatom programu koji se odvijao u predvorju OŠ „Ivo Lola Ribar" održano je predavanje o Matošu, predstavljena je knjiga članaka i studija Josipa Andrića, a programom posvećenim Anti Jakšiću HKPUD „Matoš" se na dostojan način pridružio obilježavanju stote obljetnice rođenja ovoga književnika, koja se odvija u okviru Godine hrvatskih velikana u Vojvodini.

U sklopu manifestacije nastupili su najmlađi „Matoševi" folkloraši, zbor i tamburaši ove udruge, a vrhunac glazbenoga programa bio je nastup HGU „Festival bunjevački pisama" iz Subotice. Svetom misom za tri hrvatska velikana u župnoj crkvi sv. Jakova i otvorenjem izložbe slika u Vatrogasnom domu članova HLU „Cro Art" iz Subotice, završeni su ovogodišnji Matoševi i Andrićevi dani, a Matoš i Andrić i dalje ostaju glavni likovi, koji će biti trajna inspiracija u radu plavanjske kulturne udruge.

Manifestacija je započela u jutarnjim satima otvorenjem likovne kolonije na čardi Ranč kod Bođana. Ovaj ambijent, smješten na obali rječice Berave uz sam Dunav, u neposrednoj blizini granice s Hrvatskom, već je poznat slikarima udruge „Cro Art" i njezinom idejnom tvorcu Josipu Horvatu. Slikari su se odmah dali na posao kako bi do večeri ostvarili svoje kreacije i priredili slike za izložbu.

Svečano otvorenje manifestacije priređeno je u 11 sati u predvorju škole nastupom „Matoševe" dječje folklorne skupine i tamburaškog sastava te obraćanjem publici predsjednice „Matoša" Kate Pelajić. Nakon što je predsjednica podsjetila nazočne o cilju i načinu odvijanja manifestacije i potpori koju joj od samog početka pruža Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, kao i druge relevantne institucije i kulturne udruge, predavanje o Matoševoj umjetničkoj prozi održala je dr. sc. Sanja Vulić iz Zagreba, koja također aktivno sudjeluje na ovoj manifestaciji od njezina osnutka.

dani agm i j.andrica2012-2Temu, koju nije ni malo lako predstaviti široj javnosti, jer se Matoš najčešće prepoznaje kao pjesnik, dr. Vulić je znalački izložila i pri tome iznijela niz detalja i primjera o kojima se do sada rijetko govorilo. Naglasivši da je Matoš bio veliki majstor riječi, dr. Vulić je duhovito istaknula kako su Matoševe pjesme jedne od većih njegovih djela, a prozna djela su mu uglavnom eseji, putopisi, polemike, pogledi. On je bravurozan u književnoj prozi, a svaki njegov lik govori svojim jezikom, te je Matoš začetnik hrvatske dijalektalne proze. On je, kao što je poznato, majstor malog umjetničkog teksta, a s malo riječi može izraziti velike stvari. Dr. Vulić analitički je govorila i o pojedinim Matoševim proznim tekstovima: Moć  štampe, Duševni čovjek, Kip domovine..., gdje prvi puta doznajemo da je riječ „kip" u to vrijeme imala značenje slike (pod utjecajem mađarskoga jezika). Matoš rabi i riječi: jedared, odjedared, koje se, nesumnjivo, koriste samo u krajevima Bačke, čak i riječ „svinje" koristi u muškom rodu, što čine jedino Šokci. Jedna od šokačkih riječi je i „sigrati se", a upotrebljava i riječ „namađariti", koju, da nije boravio u ovim krajevima, zasigurno ne bi nikada uporabio. Matoš je često u svojim djelima naglašavao sudbinu Hrvata da budu sluge, a kao i u običnom životu i u književnosti je bio nostalgičar, cinik, znanstvenik i rugalac. Ipak, da bi se razumjela Matoševa proza, potrebno je određeno obrazovanje, poznavanje društvenih prilika i književnih stilova, zaključila je dr.sc. Sanja Vulić.

dani agm i j.andrica2012-3Mlada profesorica Marina Balažev iz Bačkog Brega u svom je predavanju o Jakšićevoj zavičajnoj lirici govorila o ovome pjesniku i književniku, koji je, poput mnogih hrvatskih autora, bio dugo zapostavljan, prešućivan i marginaliziran. Posebice jer je bio pjesnik kršćanskog nadahnuća.

„Čežnja i tuga za zavičajem stalno je prisutna u pjesničkom opusu Ante Jakšića", istaknula je prof. Balažev te dodala „da je taj rad mnogo vredniji od njegove ljubavne lirike".

S obzirom da je prof. Marina Balažev priređivačica Jakšićeve knjige „Duše zemlje", u svom je predavanju ujedno predstavila i to djelo. Osobito se usredotočila na dva dijela ovoga izbora. Prvi, s naslovom „Brazde" i sjećanja sadrži Jakšićeve pjesme u kojima su veze sa zemljom bile izraženije i u kojima se njena snaga probija kroz stihove. Drugi dio izbora, naslovljen „Zavičaj, to su ljudi", donosi pjesme inspirirane njemu dragim i bliskim osobama (majka, otac, dida, baka...), uz koje ga vežu često gorka sjećanja.

Za pohvalu je dobar izbor lirike zavičaja, pjesnika, koji zaslužuje iznimnu pozornost čitatelja, osobito onih što osluškuju smisao ljudskog postojanja i poimaju ga u kršćanskoj slici svijeta. Uvrštenjem Ante Jakšića u ovogodišnje Dane, ova se manifestacija znakovito proširila i time doprinijela obilježavanju Godine obljetnica hrvatskih velikana u Vojvodini.

dani agm i j.andrica2012-4Drugi dio manifestacije započeo je predstavljanjem knjige Hrvatstvo i katolička obnova: članci i studije Josipa Andrića (priređivača dr. Vladimira Lončarevića), a koja je bila povodom da prof. T. Žigmanov, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata prikaže dr. Andrića kao intelektualca od formata, koji je zasukao rukave u mnogim područjima za koja je imao dara.

U ovoj je knjizi osvijetljeno jedno manje poznato Andrićevo područje djelovanja, a to je njegov publicistički rad. Nikad do sada nismo čuli toliko toplih riječi o ovom svestranom kulturnom pregaocu, koji je cijeli svoj život žrtvovao za svoj narod. Žigmanov je analitički predstavio Andrića kao glazbenika, bilježnika glazbene građe Bačke i Srijema, književnika, angažiranog katoličkog laika i političkog djelatnika.

Knjiga predstavlja izbor od 19 članaka i studija s područja djelovanja dr. Josipa Andrića. Među člancima osobito je zanimljiva studija Hrvatska katolička književnost, koja ima važnost za nastanak suvremene književnosti katoličkog nadahnuća, a u člancima se predstavljaju i Andrićevi pogledi kao reprezentativna stajališta Hrvatske pučke stranke i upućuju na svojevrsnog političkog teoretičara, koji piše u duhu katoličkoga društvenog nauka. Žigmanov naglašava Andrićevu brigu o malim narodima i navodi da on, iako je prije svega glazbenik, ima relevantne političke poglede, a na koncu svoga izlaganja Žigmanov toplo preporučuje ovu knjigu svima koji žele unaprijediti znanja o hrvatskim velikanima, prešućivanim i neopravdano zanemarivanim.

Poslije predavanja publici se obratio prigodnim stihovima posvećenim Anti Jakšiću poznati pjesnik iz Bođana Josip Dumendžić Meštar.

dani agm i j.andrica2012-5Nakon književno-poetskih sadržaja uslijedio je glazbeni dio programa. Na početku se predstavio „Matošev" ženski zbor koji je uz tamburaše izveo pet narodnih popijevaka iz Plavne, prema zapisu dr. Josipa Andrića iz 1957. godine. To su bile izvorne pjesme koje je HKUPD „Matoš" dobio od Instituta za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba na korištenje i obnovu repertoara, a ovom svojevrsnom praizvedbom, vrlo solidno uvježbanom, publika je bila ugodno iznenađena.

Kruna glazbenog poslijepodneva bio je nastup tamburaša Hrvatske glazbene udruge „Festival bunjevački pisama" iz Subotice pod vodstvom prof. Mire Temunović. Savršena izvedba besprijekorno uvježbanog orkestra i solista s bogatim i različitim repertoarom od šokačkih, bunjevačkih i klasičnih skladbi, oduševila je publiku. Ovakav glazbeni događaj rijedak je u ovome kraju.

dani agm i j.andrica2012-6Potom su svi nazočni, nadahnuti dobro osmišljenim umjetničkim programom, u župnoj crkvi sv. Jakova nazočili svetoj misi. Njima su se pridružili i drugi mještani, a tijekom sv. mise ponovno je pjevao vrlo korektno „Matošev" zbor.

Prije zajedničke večere u Vatrogasnom domu otvorena je izložba radova nastalih na likovnoj koloniji, a umjetnike i njihove radove publici je predstavio Josip Horvat, koji je u svom obraćanju istaknuo da je u jednom danu uz riječ i glazbu posvećenu velikanima, pridodana i slika, kao osobit izričaj za njihove zasluge i ljubav prema svom kraju. „Nadam se da će ovo biti poticaj da se i u buduće ovakvi događaji obogaćuju i ovim dijelom umjetničkog stvaralaštva", kazao je Horvat.

dani agm i j.andrica2012-7Budući da je manifestacija trajala cijeli dan, neki su uzvanici bili na prvom, neki na drugom, a pojedinci su pratili cijeli program. Prisutnost predsjednika općine Bač mr. Tomislava Bogunovića i predsjednika Skupštine općine te konzulice Generalnog konzulata iz Subotice Vesne Njikoš Pečkaj, zamjenika Pokrajinskog tajnika za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice Mate Groznice, ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislava Žigmanova, ravnatelja NIU „Hrvatska riječ" Ivana Karana, predstavnika „Pučke kasine 1878" i lijep broj predstavnika hrvatskih udruga, te župnika Josipa Štefkovića, dalo je osobito obilježje i veću važnost ovogodišnjoj manifestaciji. Ovome treba dodati nesebično angažiranje ravnateljice škole u Plavni Svetlane Nedimović, koja je svesrdno pomagala u organiziranju i ostvarenju manifestacije. Zahvaljujući njezinoj predanosti ova je manifestacija u potpunosti ostvarena.

Plavanjce su osobito obradovale riječi koje je konzulica Vesna Njikoš Pečkaj, na svoj poznati način uputila publici: „Nešto me veže za Plavnu i zato svake godine dolazim na ove Dane. Vrijedno je sjetiti se naših velikana i nadam se da ćemo se vidjeti i sljedeće godine".

Tekst: Zvonimir Pelajić
Fotografije: Zvonimir Pelajić i
Ljiljana Dulić Mészáros

Svoju drugu knjigu, zbirku pripovjedaka „Šokica pripovida", autorica Ruža Silađev je svojim sumještanima predstavila 26. travnja 2012. godine, u velikoj dvorani Doma kulture u Sonti.

Moderator predstavljanja bio je Zvonko Tadijan, a u ovoj ugodnoj književnoj večeri, osim autorice, sudjelovali su dr. sc. Sanja Vulić iz Zagreba, književnik Milovan Miković iz Subotice, sonćanska kantautorica Božana Vidaković i učenice 8. razreda OŠ „Ivan Goran Kovačić" Ivona Mihaljev i Katarina Vodeničar. Zvonko Tadijan je pozdravio prisutne, najavio sudionike i ukratko predstavio Ružu Silađev.

O ne tako zavidnoj poziciji Hrvata kao autohtonog stanovništva u ovim krajevima i problemima priznavanja hrvatskog jezika i njihovog govora općenito govorio je urednik nakladničke djelatnosti NIU „Hrvatska riječ" Milovan Miković.

„Međutim, njegovo postojanje i mogućnost njegova korištenja, proučavanja i dubljeg upoznavanja osnažuje i učvršćuje ne samo naše znanje suvremenog standardnog hrvatskog jezika, već i njega samog kao jezični sustav i medij. Knjigama poput djela Ruže Silađev 'Šokica pripovida' otržemo od zaborava i čuvamo i one govorno-jezične osobine koje su ovdje nerijetko znale biti izvrgavane ruglu, ili su bile proganjane, pa i nasilno zaboravljane. Zato neka nam šokačka rič svakodnevno zvoni na pozdravljenje", zaključio je Miković.

predstavljanje sokica pripovida sonta-2O samoj knjizi, kroz stilsku i jezičnu analizu govorila je recenzentica dr. sc. Sanja Vulić.

„Čitatelj ove knjige naučit će puno toga o jeziku, zabavit će se i nasmijati, a isto tako i razmisliti koliko je važno ne zaboraviti vlastitu tradiciju i zbog pukog pomodarstva ili vlastite komocije ne odbacivati sve ono dobro što su naši prethodnici generacijama brižno njegovali", rekla je Sanja Vulić.

Autorica Ruža Silađev pročitala je dvije pripovijetke iz ove knjige, a djevojke Ivona Mihaljev i Katarina Vodeničar otpjevale su napjeve iz pripovijetke „Kraljice".

Tekst i fotografije: Ivan Andrašić

ministri kulturePiše: Tomislav Žigmanov

Oporosti ogromnoga nerazmjera u financijskim sredstvima

Nekako u isto vrijeme kada je u Zagrebu potpisan Protokol o povratu kulturnih dobara iz Republike Srbije u Republiku Hrvatsku, u Beogradu je ministar kulture, informiranja i informacijskoga društva Predrag Marković donio odluku o „dodjeli sredstava za sufinanciranje projekata u oblasti zaštite, očuvanja i prezentacije arheološkoga nasljeđa, nepokretnoga kulturnog nasljeđa, muzejskoga nasljeđa, nematerijalnoga nasljeđa, arhivske građe, iz oblasti bibliotečno-informacijske djelatnosti te zaštite, očuvanja i prezentacije stare i rijetke bibliotečne građe po raspisanome javnom natječaju Ministarstva kulture od 13. listopada 2011. godine, za sufinanciranje projekata iz oblasti kulturnoga nasljeđa u Republici Srbiji u 2012. godini". Podsjetit ćemo ovom prigodom javnost da je cilj toga natječaja bio pomoć onim programima kulturnih institucija i ustanova u Republici Srbiji koji pridonose očuvanju, unaprjeđenju, razvoju i održivoj upotrebi kulturnoga nasljeđa i razvoju bibliotečne djelatnosti u Srbiji bilo na nacionalnoj, bilo na regionalnoj, bilo na lokalnoj razini.

I dok je vijest o prvome događaju bila, dakako s razlogom, udarna u gotovo svim informativnim medijima u Srbiji i Hrvatskoj, o posljednjem nije objavljen niti redak, premda je za Hrvate u Srbiji, barem kada je riječ o gore spomenutim dijelovima njihove kulture, od velike važnosti. Dodatnu zanimljivost u svemu donosi i činjenica što je povrat kulturnih dobara iz Srbije u Hrvatsku od značaja za hrvatske Srbe. Sve narečeno otvara onda i određene komparativne perspektive kada je riječ o odnosu ovih država kako prema kulturnome nasljeđu svojih nacionalnih manjina tako i o odnosu država matičnih naroda prema kulturnom nasljeđu svojih dijaspora u susjednim državama, o čemu će biti riječi u ovome našem kratkom analitičkom napisu.

Saga o povratu otuđenog kulturnog blaga

Prema informaciji, objavljenoj na internetskoj stranici Ministarstva kulture Republike Hrvatske 23. ožujka, u Zagrebu su toga dana hrvatska ministrica kulture prof. dr. sc. Andrea Zlatar Violić i njezin srbijanski kolega, ministar kulture Predrag Marković potpisali „Protokol o povratu kulturnih dobara iz Republike Srbije u Republiku Hrvatsku". Većina medija je također prenijela i tumačenje ovoga događaja kao događaja od izuzetne važnosti. U tom smislu, prenijeta je konstatacija kako je riječ o okončavanju dugogodišnjega rada između Republike Hrvatske i Republike Srbije „na povratu kulturnih dobara otuđenih u vrijeme Domovinskog rata", pa se na taj način ujedno „zaključuje i jedno od otvorenih pitanja između dviju zemalja". Sve je to skupa, naravno, za pozdraviti.

Valja istaknuti kako je nakon potpisivanja Protokola, predsjednik Hrvatske Ivo Josipović primio dvoje ministara s njihovim suradnicima te također istaknuo kako je „potpisivanjem Protokola o povratu kulturnih dobara iz Republike Srbije u Hrvatsku završena važna faza u rješavanju jednog od otvorenih pitanja između Hrvatske i Srbije - povratu kulturnog dobra koje je odneseno iz Hrvatske tijekom Domovinskog rata". Josipović je, prema pisanju medija, još istaknuo „kako je jedan dio kulturnoga dobra u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, što je iznimno važno za očuvanje identiteta srpske manjine u Hrvatskoj".

Hrvatska je ministrica kulture Andrea Zlatar Violić istom prigodom istaknula „kako će predmeti koji trebaju biti vraćeni biti smješteni u primjerenim uvjetima u prostorijama Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, ali i u onim objektima koje će obnoviti Ministarstvo kulture u suradnji s lokalnim zajednicama i restauratorima". Od posebnoga je značaja za ovu našu kratku analizu i ministričin odgovor na novinarsko pitanje koliko je novca potrebno za obnovu tih objekata - ministrica Zlatar Violić odgovorila je kako je iz državnoga proračuna Republike Hrvatske glede takve namjene „za ovu i sljedeću godinu osigurano između šest i osam milijuna kuna", što je u protuvrijednosti iznosi oko milijun eura!

{xtypo_rounded2Iskustva pomoćnice srbijanskoga ministra
Ovdje valja primijetiti kako je na potpisivanju ovoga Protokola nazočila i pomoćnica u srbijanskome Ministarstvu kulture za zaštitu kulturnoga nasljeđa Dušica Živković, inače članica hrvatsko-srpskog međuvladinog Mješovitog odbora za manjine, u čijoj je neposrednoj nadležnosti i dio problema o kojima je u ovome napisu riječ. Naime, u preporukama ovoga međudržavnoga tijela eksplicite stoji da države trebaju podržavati projekte zaštite i očuvanja materijalne i nematerijalne baštine hrvatske manjine u Srbiji i srpske u Hrvatskoj. Očito, ona je mogla vidjeti na djelu kako se u Hrvatskoj postupa spram kulturnoga nasljeđa Srba u Hrvatskoj, no, čini se, da je malo toga učinila da se ta iskustva onda primijene i na Hrvate u Srbiji.{/xtypo_rounded2

Zanimljivosti prilika putem usporedbi

Iz svega navedenoga se, naime, dva momenta čine važnim za našu temu. Prvi je taj da je Srbija čuvala „otuđeno" (neki mediji su prenijeli „opljačkano") kulturno dobro iz Hrvatske tijekom rata, od čega jedan broj na neki način pripada srpskoj zajednici - riječ je o blizu 25.000 predmeta. Drugi je, pak, da Hrvatska izdvaja pozamašna sredstva kada je riječ o zaštiti i prezentaciji kulturnog nasljeđa srpske zajednice u Hrvatskoj.

Ovi su zaključci, naime, i to je sada ovdje od presudne važnosti, izravno u suprotnosti s prilikama s kojima se suočavaju Hrvati u Srbiji u svezi s ovom problematikom. Prvo, oni nisu opljačkali kulturno nasljeđe koje smatraju svojim u Srbiji tijekom devedesetih godina XX. stoljeća i odnijeli, recimo, u Hrvatsku, i drugo, Republika Srbija izdvaja beznačajna sredstva kada je u pitanju zaštita, očuvanje i prezentacija kulturnoga nasljeđa koje Hrvati u Srbiji smatraju svojim!

Za prvu našu tvrdnju, dakako, nisu potrebni dokazi, budući da je njezina evidencija svima u Srbiji bjelodana. Za drugu, pak, konstataciju mogu nam poslužiti rezultati posljednjeg, u uvodnom paragrafu navedenoga, natječaja za sufinanciranje projekata srbijanskoga Ministarstva kulture, informiranja i informacijskoga društva. On je, inače, dostupan na njihovoj internetskoj stranici.

Naime, od 596 podržanih projekata iz sedam područja kulture - zaštite, očuvanja i prezentacije nepokretnog kulturnoga nasljeđa, zatim zaštite, očuvanja i prezentacije arheološkoga nasljeđa, zaštite, očuvanja i prezentacije muzejskoga nasljeđa, zaštite, očuvanja i prezentacije arhivske građe, zaštite, očuvanja i prezentacije nematerijalnoga nasljeđa, zaštite, očuvanja i prezentacije stare i rijetke bibliotečne građe te, na koncu, bibliotečno-informacijskih djelatnosti - izravno s hrvatskom zajednicom imaju tek tri!?

{xtypo_rounded2Zasebna sredstva za kulturu nacionalnih manjina
Istine radi, kada je riječ o politici financiranja potreba u kulturi nacionalnih manjina u Srbiji od strane Ministarstva kulture, informiranja i informacijskoga valja spomenuti i činjenicu da Ministarstvo raspisuje jednom godišnje natječaj za programe „kulturnih djelatnosti nacionalnih manjina". U kontekstu naše rasprave, navest ćemo još i podatak da je srbijanski ministar kulture Predrag Marković početkom ožujka 2012. godine donio odluku o dodjeli sredstava za sufinanciranje projekata u području „kulturnih djelatnosti nacionalnih manjina" prema raspisanom javnom natječaju Ministarstva od 1. listopada 2011. Za hrvatsku je zajednicu, prema toj odluci, od 8.000.000 dinara opredijeljeno 500.000 dinara, koje je podijeljeno za sufinanciranje šest projekata. Ističemo kao problematičnu činjenicu to što Ministarstvo prilikom raspodjele sredstava nije uvažilo mišljenje Hrvatskoga nacionalnoga vijeća, već je donijelo odluku koja se uvelike razlikuje od mišljenja HNV-a.{/xtypo_rounded2

franjevacki samostan bacHrvatima 1.200 eura!?

Ističemo ovdje ne manje frapantnu činjenicu da su samo dva aplikanta neposredno vezana za područje hrvatske kulture u Srbiji. Riječ je o Hrvatskom kulturno-prosvjetnom društvu „Tomislav" iz Golubinaca i Franjevačkom samostanu iz Subotice. Kao ne nevažni moment navodimo i podatak da prilikom raspodjele ovih sredstava projektima iz gore navedenih područja kulture, srbijansko Ministarstvo nije tražilo mišljenje Hrvatskoga nacionalnog vijeća, što onda baca dodatno negativnu sjenu na cijeli slučaj.

Naime, srbijanski ministar kulture je donio odluku da se u 2012. godini podrži projekt HKPD-a „Tomislav" za snimanje kratkometražnoga filma „Sremačka hrvatska svadba" i to u visini od 75.000 dinara, a Franjevački samostan u Subotici je za projekt „Restauracija franjevačkih portreta" dobio 50.000 dinara. To, dakle, znači da je za kulturno nasljeđe Hrvata u Srbiji država opredijelila ukupno 125.000 dinara, što u protuvrijednosti, prema današnjem kursu dinara, iznosi manje od 1.200 eura. Tim prije ovo držimo diskriminatornim za Hrvate u Srbiji, jer je Ministarstvo podijelilo na ovim natječajima ukupno sredstava u iznosu od gotovo 270 milijuna dinara!!??

Ovdje smo dužni još napomenuti da projekt Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata „Barok XVIII. stoljeća u Vojvodini - barokna arhitektura samostana, rimokatoličkih crkava i kapela u Vojvodini", za što su tražena financijska sredstva u visini od 805.000 dinara, nije dobio financijsku potporu srbijanskoga Ministarstva, što dodatno čini problematičnim njegovu financijsku politiku podrške kulturnoj baštini Hrvata u Srbiji.

Naime, na ovaj je način na djelu folklorizacija u zaštiti kulturnoga nasljeđa - Hrvati, drugim riječima, mogu konzervirati svoje folklorne običaje u neprofesionalnim uvjetima, ali ne smiju raditi profesionalno ozbiljnije i po posljedice značajnije programe u području zaštite svojega kulturnoga nasljeđa u Srbiji, državi gdje je to naslijeđe višestoljetno stvarano i gdje i danas postoji. Ako se to već i mora događati, onda će to raditi uime njih drugi, pa makar i s upitnom stručnošću.

Treba, s druge strane, u ovome kontekstu istaknuti kako je Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture iz Petrovaradina, među ostalim, dobio respektabilnih 2.500.000 dinara (to je točno 20 puta više od gore spomenuta dva hrvatska projekta) za projekt „Arheološko istraživanje s pratećim multidisciplinarnim istraživanjima Franjevačkog samostana u Baču - I. faza (kao dio projekta Istraživanje, zaštita i prezentacija Franjevačkog samostana u Baču, koji se realizira u okviru Razvojnog projekta integrativne zaštite 'Stoljeća Bača')". Istina, problem s ovim projektom jest u činjenici što su za zaštitu Franjevačkoga samostana u Baču, prema mišljenju stručnjaka koji ne rade u Pokrajinskom zavodu, potrebna ne sredstva za arheološka istraživanja nego kvalitetno rješavanje pitanja vlage, koja je na gdjekojem mjestu došla sve do stropa, te pitanja adekvatnoga odvoda atmosferskih i drugih otpadnih voda. U suprotnom, ovaj sakralni objekt - inače, najstariji vjerski objekt u Bačkoj - neće trebati zaštitu. Na ovakav se način, stječe se naime dojam, bolesniku koji je na samrti manikiranjem noktiju želi spasiti život, to jest ovakvim se, budimo posve određeni, neadekvatnim aktivnostima ne pridonosi zaštiti kulturnoga nasljeđa Hrvata u Srbiji već se, strahujemo, samo odmaže.

{xtypo_rounded2Kako su prošli Bošnjaci?
Valjalo bi detaljnije iz rakursa etničke senzitivnosti proanalizirati Ministrovu odluku o kojoj je ovdje riječ, no za tako što u našem napisu nema mjesta. Pa ipak, istaknut ćemo da je srbijansko Ministarstvo, u odnosu na Hrvate, bilo daleko izdašnije za kulturne potrebe Bošnjaka u navedenim područjima kulture. Tako je, na primjer, Multimedijalni centar iz Tutina za projekt „Nasljeđe jučer, danas, sutra" dobio 1.850.000 dinara, a općina Tutin za prvu fazu projekta „Zavičajni muzej" 2.800.000 dinara. Tomu treba pridodati da je Odbor islamske zajednice iz Tutina za projekt „Vjera i kulturno nasljeđe" dobilo 680.000 dinara. Treba reći kako je riječ o općini na čijem teritoriju, prema popisu stanovništva iz 2002. godine, živi nešto više od 30 tisuća stanovnika. Isto tako, napomenut ćemo da su i projekti drugih lokalnih samouprava gdje su Bošnjaci u većini dobili značajnu podršku. Recimo, Ustanova kulture Sjenica za projekt „Čuvari sjeničke kulturne baštine i tradicije" dobila je 2.471.000 dinara. Odbor islamske zajednice iz ovoga sandžačkog mjesta dobio je za dva projekta - „Značaj vjere u očuvanju baštine" i „Vjera, kultura, nasljeđe" - 680.000 i 590.000 dinara. Riječ je o općini s nešto više od 34 tisuće stanovnika.{/xtypo_rounded2

crkva sv. spiridona u skradinuSrbima u Hrvatskoj 30.000 eura

Istodobno, valja ukazati da je srbijanski ministar bio daleko „šire ruke" kada je riječ o zaštiti kulturnoga nasljeđa Srba u Hrvatskoj negoli Hrvata u Srbiji! Tako je, konkretno govoreći, Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture iz Petrovaradina dobio značajnu količinu novac za realiziranje čak pet projekata zaštite kulturnih spomenika hrvatskih Srba. Riječ je o sljedećim projektima: „Konzervacija i restauracija ikonostasa hrama sv. Georgija u Boboti, R. Hrvatska" (650.000 dinara), zatim „Konzervatorsko restauratorski radovi na ikonostasu SPC sv. Velikomučenika Dimitrija u Dalju" (600.000 dinara), „Urgentni sanacijski radovi na ikonama ikonostasa SPC sv. Georgija u Opatovcu" (300.000 dinara), „Konzervacija i restauracija 8 ikona, jedne darohranilnice i jednog križa s raspećem i konzervacija 12 metalnih eksponata iz riznice hrama Uspenja Presvete Bogorodice u Šibeniku, R. Hrvatska" (500.000 dinara) i „Projekt konzervatorskih i restauratorskih radova na ikonostasu SPC sv. Spiridona u Skradinu, R. Hrvatska" (1.200.000 dinara). Ukoliko se sve zbroji, ukupna pomoć srbijanskoga Ministarstva kulture za zaštitu kulturnoga naslijeđa Srba u Hrvatskoj iznosi 3.250.000 dinara (oko 30.000 eura), ili gotovo 30 puta više nego što su dobili Hrvati u Srbiji za zaštitu svoje kulturne baštine.

Očito, riječ je o, teško razumljivoj i zacijelo neopravdivoj, etničkoj pristranosti Republike Srbije glede proračunske pomoći u zaštiti kulturnoga naslijeđa koja pripada njezinim građanima i sunarodnjacima u drugim državama. Drugim riječima, Srbija pokazuje veći interes i više skrbi za kulturno nasljeđe Srba u Hrvatskoj, negoli spram Hrvata u Srbiji, koji veoma uredno plaćaju sve poreze državi Srbiji! Kada bi se, na temelju svega i svih problema koji proizlaze iz u napisu navedenoga, predstavnici Hrvata u Srbiji, recimo, obratili Ministarstvu kulture Republike Hrvatske i ukazali na ovu vrstu diskriminacije koji ih drže paraliziranima u naporima za očuvanje vlastita kulturnoga nasljeđa te tražili da se dio novca iz proračuna Republike Hrvatske, namijenjenih Srbima u Hrvatskoj, opredijeli za potrebe ovdašnjih Hrvata, onda bi to bilo unaprijed prokazano, posve razumljivo dakako, kao negativna politika reciprociteta. No, pitanje koje ostaje na koncu jest lenjinovsko - što je Hrvatima u Srbiji činiti kako bi se situacija promijenila? Naime, postojeća situacija ne nudi druge solucije. Stoga molimo sve za pomoć kako da se ovome problemu pristupi!

{xtypo_rounded2Podrška nevladinim udrugama bliskih vlasti??
Zanimljivim nam se čini iznijeti i podatak da su i neke nevladine udruge, u čijem se javnom djelovanju do sada nije prepoznavao rad u području zaštite kulturnoga nasljeđa, dobile u odnosu na Hrvate u Srbiji ne mala financijska sredstva. Riječ je, čini se, o nevladinim udrugama koje su bliske vladajućim strankama ili oni čiji su članovi istaknuti njihovi pripadnici. Tako je, na primjer, malo poznato „Udruženje građana kooperativa" iz Subotice, koje se do sada istaknulo organiziranjem akcije „Očistimo Palić" i „Festivala elektronske muzike Summer3p" za svoj „Projekat Subotica - grad secesije - multimedijalna inicijativa unapređenja zaštite i očuvanja kulturnog identiteta" dobilo podršku od Ministarstva kulture u iznosu od 430.000 dinara, gotovo četiri puta više nego što iznosi potpora projektima vezanim za područje hrvatske kulture u Srbiji.{/xtypo_rounded2

Fotografije: Hrvatska riječ

bunjevacko-kolo-mHrvatski kulturni centar „Bunjevačko kolo" mora povratiti stare pozicije, ugled i izgraditi novu, čvrstu i pozitivnu percepciju u javnosti, poručio je novoizabrani predsjednik ove ustanove Josip Stipić. On je na ovu dužnost izabran na redovitoj Izbornoj skupštini HKC-a održanoj 21. travnja 2012. godine, na kojoj je, poslije više od četiri sata rasprava i diskusija, izabran i novi Upravni odbor s 12 članova, te nadzorno i disciplinsko povjerenstvo. Upravo će vraćanje ugleda i povjerenja biti najveći izazov za novi menadžment „Bunjevačkog kola", kojega očekuje prazna i milijunima zadužena blagajna, osiromašeni programi, prazne prostorije i malobrojno članstvo koje je iz godine u godinu napuštalo Centar, najprije izdvajanjem tamburaške sekcije, potom dijela likovnog odjela kao i Odbora „Festivala bunjevački pisama".

Upravo iz pobrojanih razloga na sjednici je ponajprije otvoreno pitanje milijunskih dugova i financijskih zloporaba, te se i rasprava najviše vodila oko izvješća o poslovanju Centra koje su podnijeli prethodni predsjednik Ivan Stipić i predsjednik Nadzornog odbora Pajo Đurasević.

skupstina bk2012-1Podnoseći izvješće o poslovanju HKC-a, Ivan Stipić je rekao kako je tijekom prošle godine Centar ostvario prihod od deset milijuna dinara, od čega je 8,5 milijuna bilo donacija za Dužijancu, a 1,5 milijun je namijenjen Centru, te da su rashodi na koncu godine iznosili 14 milijuna dinara. On je naveo da je manjak proistekao zbog dugovanja iz prethodnih godina, da je Centar po završnom računu za 2011. godinu u minusu oko 1,9 milijuna dinara, da dug dobavljačima iznosi oko 5 milijuna, te da je račun HKC-a trenutačno blokiran za iznos od 1,7 milijuna dinara. On je iznio i da dio obećanog novca - oko milijun dinara od „Čistoće i zelenila" i oko milijun dinara koji su trebali stići iz Republike Hrvatske za Dužijancu - nisu doznačeni.

Nalaz Nadzornog odbora koji je preispitivao poslovanje Centra od prosinca 2010. do siječnja 2012. godine pokazuje da dugovanje iznosi oko šest milijuna dinara, ali je predsjednik Pajo Đurasević rekao kako dio knjigovodstvene dokumentacije ne postoji, te da provjera poslovanja nije završena. Prema zaključcima Nadzornog odbora, članovi Upravnog odbora Centra, koji su bili potpisnici računa, potpisivali su naloge za isplatu i ugovore koji nisu dokazano u interesu Centra nego pojedinaca, računovodstvena dokumentacija je u većem broju nekompletna i nejasna, a pojedina nedostaje. Nadalje, trošak reprezentacije restoranima je značajan, nisu plaćeni porezi i doprinosi na pojedine izdatke, te postoji sumnja da su počinjena kaznena djela u cilju nezakonitog pribavljanja materijalne koristi u osobne svrhe.

Đurasević je rekao da je u bilanci za prošlu godinu iskazan gubitak od oko dva milijuna, međutim da je iznos sasvim drugi, odnosno dani predujmovi iznose 131.000 dinara, obveze Centra su 5.400.000, neplaćeni doprinosi 147.000, a porezi 217.000 dinara. Ističući da se financijski problem nije sad pojavio, Đurasević je podsjetio kako je osobno, još 2008., upozorio Upravni odbor Centra na nezakonito poslovanje, ali unatoč tomu nagomilavanje dugova je nastavljeno.

U diskusiji nakon podnošenja izvješća, članica HKC-a Josipa Ivanković je pozvala na odgovornost svakog pojedinog člana Upravnog odbora, riječima da su odgovorni za stanje u kojemu se našao Centar, te da svi koji su u tome sudjelovali moraju istupiti.

Inače, sazivanje ove sjednice Skupštine HKC-a danima prije pratile su glasine kako će politička stranka Demokratski savez Hrvata u Vojvodini pokušati uvesti svoju upravu u Centar, te je, navodno, revoltiran takvim razvojem stvari vlč. Andrija Anišić podnio ostavku na svoje dužnosti u „Kolu". On takvo što nije htio službeno potvrditi, no nije niti nazočio sjednici.

skupstina hkc bk 2012S duge strane, zbog osipanja članstva i neplaćenih članarina osiguravanje kvoruma na sjednici Skupštine je bilo upitno, te je Upravni odbor javno, putem medija pozivao na nova učlanjivanja, te su pred početak sjednice evidentirani brojni novi članovi. Na ove špekulacije, ali i iznoseći sumnje da je stečaj u Centru namjerno planiran, u svojoj diskusiji odgovorio je predsjednik DSHV-a Petar Kuntić: „Najgora opcija jest da dignemo ruke i kažemo - ne može se izaći iz ove situacije. Tada HKC odlazi u stečaj. Ne dolazi ovdje sada ovoliki broj novih ljudi da bi preuzeo vlast nego da spriječi stečaj. HKC je 140 dana u blokadi. Je li netko računao na to da HKC ode u stečaj i završi u nekom drugom dijelu grada, a da se odavde do Katedrale izgrade neki velebni objekti, to je druga priča. Sve sada ovisi o nama, o tomu hoćemo li se uspjeti organizirati i spasiti HKC", rekao je Kuntić, te dodao kako je sada na novom vodstvu da pokuša dogovoriti s vjerovnicima skidanje blokade, barem na jedan dan, te onda u sljedećih godinu dana rješavati 60.000 eura duga.

skupstina bk2012-3„Kako bi se vratio ugled i povjerenje, prvenstveno naše matične države Hrvatske, mora se vratiti hrvatsko ozračje u HKC. Može član biti svatko, iz bilo koje političke opcije, mogu i Hrvati koji nisu članovi ni jedne političke stranke, ili oni koji nisu Hrvati, a prihvaćaju ovaj program, ali mora sve to biti na hrvatskoj crti. Onaj tko želi multietničko kulturno-umjetničko društvo to ima u nekom drugom KUD-u. Ovo je KUD s hrvatskim predznakom i mora imati hrvatski duh. Nikakva nam vlast ne treba u HKC-u, želimo samo da se spasi od stečaja i da se ispune ova dva uvjeta - vraćanje hrvatskog ozračja i kontrola poslovanja", rekao je Kuntić. On je istaknuo i da podupire prijedlog da poslovanje Centra ispita državni revizor, te dodao da je novac za te namjene osiguran.

Predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Slaven Bačić istaknuo je da su subotička Dužijanca i somborska Dužionica najznačajnije hrvatske manifestacije, međutim, već godinama unatrag na subotičkoj nema ni jednog, makar službenog manjinskog simbola kakva je hrvatska manjinska zastava.

„Naravno, ne moramo mi mahati hrvatskim barjakom po gradu u povorci, ali mislim da bar toliko zaslužujemo da kažemo kako je Dužijanca i Dužionica naša, hrvatska manifestacija što naravno ne isključuje pravo drugoga da misli drukčije", rekao je Bačić.

On je također podržao financijsku reviziju, te dodao da se za kaznena djela mora podnijeti kaznena prijava kako „više nikome ne bi palo na pamet da tako što radi u ovome Centru".

Novi članovi Upravnog odbora
Na izbornoj sjednici Skupštine glasovalo je 186 članova HKC-a »Bunjevačko kolo« od kojih je 142 povjerenje dalo Josipu Stipiću, inače jedinom kandidatu za predsjednika. Na sjednici je izabran i novi Upravni odbor čiji su članovi: Siniša Babičković, Bela Bašić Palković, Vladislav Horvacki, Zvonimir Horvatski, Pavle Kujundžić, Tomislav Kujundžić, Sandra Lipozenčić, Neven Orčić, Dražen Petrekanić, Blaško Stantić, Vlatko Vojnić Purčar i Ilinka Vukoja.

skupstina bk2012-2Na koncu sjednice, Josip Stipić, novoizabrani predsjednik Centra, govorio je o planovima te kako budući menadžment HKC-a treba temeljiti svoj rad na četirima područjima - unutarnjoj organiziranosti, unapređivanju programske produkcije, unapređivanju ekonomsko-financijskog poslovanja i iznalaženju novih izvora financiranja, te repozicioniranju HKC-a u javnosti. Stipić je najavio otvorenost Centra k mladima, ali i iskusnim profesionalcima, te timski rad na svim razinama, kao i izradu strategije razvoja. Prema njegovim riječima programsku produkciju, osim Dužijance, Velikog prela, božićnih i uskrsnih koncerata, trebaju činiti i programi kroz koje se mogu afirmirati pojedinačni autorski projekti, kulturna suradnja s institucijama i udrugama unutar hrvatske zajednice, Srbije, Hrvatske i međunarodna, kroz radionice i edukacije.

„HKC treba u javnosti biti višeznačni simbol hrvatskog zajedništva, kulture i identiteta. Pa, nismo valjda mi inkorporirani u naš grad jučer i prekjučer. Mi smo gradili povijesne temelje ovoga grada, s njim rasli i nećemo pisati dnevnike samoće i otuđenosti nego želimo biti kreatori kulturne politike našega grada i okruženja, želimo biti kreatori nove arhitekture komunikacije", istaknuo je Josip Stipić.

Tekst: Slavica Mamužić
Fotografije: Hrvatska riječ

hosanafestJedini festival hrvatskih duhovnih pjesama u Srbiji održat će se u Dvorani sportova u Subotici. Humanitarnog je karaktera, a prikupljena sredstva namijenjena su za pomoć Humanitarno-terapijskoj zajednici za pomoć ovisnicima „Hosana".

Organizacijski odbor „HosanaFesta" objavio je naslove pjesama koje su dobile najviše ocjene ocjenjivačkog suda, te time osigurale nastup na sedmom „HosanaFestu" koji će se održati 23. rujna 2012. godine.

Vlč. dr. Marinko Stantić, idejni tvorac i predsjednik Organizacijskog odbora „HosanaFesta" za „Hrvatsku riječ" kaže kako je na natječaj bilo prijavljeno 28 pjesama što je manje nego prijašnjih. „Zadovoljan sam jer su pjesme kvalitetnije. Na natječaj su se, uz domaće autore, prijavili i autori iz matične domovine Republike Hrvatske, kao i autori iz Bosne i Hercegovine. Imamo izvođača starijih po godinama, tj. pjevača koji imaju dulji pjevački staž. Isto tako, mišljenja sam da se moglo prijaviti više naših kvalitetnijih izvođača s ovih prostora", ističe Stantić.

Komentirajući činjenicu da se na popisu onih koji su prošli natječaj mogu vidjeti samo imena pjesama, ali ne i tko su izvođači, Stantić kaže kako je prošle godine odlučeno da izvođači glasuju za glavnu nagradu, ne znajući tko je izvođač pjesme pod određenim imenom kako ne bi bili opterećeni poznatim imenima ili poznanstvima ostvarenim na prijašnjim festivalima. Stoga će, nakon što svi pošalju studijske snimke, svi izvođači dobiti pjesme pod šiframa te glasovati. Tek potom će biti objavljeno i tko je izvođač pojedinih pjesama.

Slogan ovogodišnjega „HosanaFesta" „Jer kada sam slab, onda sam jak!" (2 Kor 12,10), Stantić ovako pojašnjava: „Imali smo iskustvo s dosadašnjim izvođačima duhovnih pjesama da su se potužili kako ne mogu prijaviti pjesmu na naš natječaj, jer nemaju vremena, mogućnosti i tomu slično. Riječju, jer su slabi (bilo u vremenu, bilo u novcu). E, baš tada, kada su slabi, mogu biti jaki, jer će otvorenije vapiti Bogu i s Njim biti jači za ono što žele učiniti Bogu na slavu, a nama ljudima na ugodu."

Sudeći prema odabranim pjesmama ocjenjivačkog suda, vlč. Marinko Stantić kaže kako „smo pokazali kako smo iz godine u godinu bolji", te procjenjuje „da je pred nama kvalitetan festival" budući da je stručni ocjenjivački sud dobro izvršio odabir pjesama. „Predstoji nam velika utrka za statuu festivala", zaključuje Stantić.

Pjesme koje su izborile pravo sudjelovanja na „HosanaFestu 2012.", poredane abecednim redom naziva skladbe, su:

Glasnici Božji
Ješka
Krila ljubavi
Kristov mir
Ljubi Boga svoga
Nek Mu pjeva svijet
Otvori oči
Po Duhu Svetom
Prema Nebu
Prepoznajem Te, Kriste
Ruka spasa
Sluga Tvoj
Tvoj Sveti Duh
Utisni lik svoj Isuse
Uzdam se u Tebe

Izvođači, čije su skladbe uvrštene u program Festivala, trebaju studijsku snimku dotične skladbe, te njenu matricu dostaviti Organizacijskom odboru najkasnije do 20. svibnja 2012.

Organizatori zahvaljuju svima koji su se odazvali prijaviti pjesmu na natječaj „HosanaFesta 2012.".

Priređeno prema tekstu Josipe Dević

Manifestacija „Divan je kićeni Srijem«", čiji je organizator Hrvatski kulturni centar „Srijem - Hrvatski dom", održana je 22. travnja 2012. godine, u srijemskomitrovačkom kazalištu, pred oko 400 gledatelja.

U programu su se predstavila kulturna društva HKC „Srijem-Hrvatski dom" i Hrvatsko društvo „Šid". U holu kazališta bili su izloženi radovi od slame članova ateljea „Sveta Anastazija" Hrvatskoga kulturnog centra „Srijem - Hrvatski dom" i Slamarskog odjela HKPD-a „Matija Gubec" iz Tavankuta. Folklorni odjel HKC-a „Srijem-Hrvatski dom", pod vodstvom Bojana Kadra, predstavio se dječjim folklorom „Divan je kićeni Srijem", dok je starija dobna skupina izvela dvije koreografije „Slavonija" i „Banatsko nadigravanje". Recitatorski odjel predstavljale su Ana Dujić, Sara Žurovski i Marija Krpan kazivanjem pjesama hrvatskih pjesnika Augusta Šenoe, Vesne Parun i Gustava Krkleca, dok je Pjevačko društvo „Nada", pod ravnanjem Edija Tajma, otpjevalo pjesme „Blagoslovljena ova zemlja" i „Oj, ti vilo Velebita". Hrvatsko društvo „Šid" predstavilo se folklornom izvedbom „Oj, travice sitna" u koreografiji Dubravke Čitarić, pod tehničkim vodstvom Helene Čanj i glazbenom izvedbom tamburaškog odjela, pod vodstvom Pavla Skenara.

divan je kiceni srijem2012-2Krunoslav Đaković, predsjednik HKC-a „Srijem - Hrvatski dom", u povodu ove manifestacije rekao je:

„Grad Srijemska Mitrovica je regionalno središte i svi u Srijemu se oslanjaju na Srijemsku Mitrovicu. Radi toga je više puta u prošlosti bilo ideja da se u Srijemskoj Mitrovici organizira zajednička priredba svih srijemskih društava. Nažalost, uvijek je sve ostajalo samo na ideji, a do realizacije nije dolazilo, jer uvijek mora biti netko tko će na svojim leđima iznijeti organizaciju", rekao je Đaković.

Ove je godine manifestacija „Divan je kićeni Srijem" prvi puta organizirana, a Đaković nadalje kaže: „Želimo da na ovoj manifestaciji svake godine bude gostiju iz Srijema i Hrvatske. Pokušat ćemo dati regionalni karakter ovoj manifestaciji kako ne bi bila samo godišnji koncert našeg Društva, nego predstavljanje još jednog ili više hrvatskih društava. Moram, također, naglasiti da je na ovom koncertu prvi put nakon II. svjetskog rata, otkada je ugašeno, nastupilo i obnovljeno Hrvatsko pjevačko društvo 'Nada' kojim želimo nastaviti tradiciju hrvatskih mitrovačkih pjevačkih društava 'Nada', 'Ceclilija', 'Tomislav' i 'Hrvatska omladina'".

divan je kiceni srijem2012-3U organizaciji ovakvih manifestacija uvijek ima puno obveza i odgovornosti, tvrdi Đaković te je ovom prigodom zahvalio na trudu članovima Upravnog odbora, voditeljima odjela, garderobijerima, sviračima i plesačima, te mnogima koji su pomogli.

„Bez svakog od njih ne bismo mogli napraviti ništa. Želim naglasiti da u Srijemu 'nas mal', al' hrabar je broj' i da jedino radeći svi zajedno i složno u istom cilju - čuvanju hrvatske kulturne baštine - možemo sačuvati naš nacionalni identitet i Hrvate na ovim prostorima", ustvrdio je predsjednik HKC-a „Srijem-Hrvatski dom".

Koncertu su nazočili predstavnici Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu i gradskih vlasti iz Srijemske Mitrovice.

Tekst i fotografije: Dario Španović