Pozovite » (+381) (0)24 535-533

Svečanom akademijom, izložbom publikacija i dodjelom nagrada za najbolja zavičajna knjiška ostvarenja Gradska knjižnica u Subotici obilježila je 13. listopada 120 godina svojega postojanja.

Program je započeo otvorenjem izložbe „Biblioteka na prekretnici dvaju milenija" na kojoj su predstavljene knjige koje je Knjižnica dobila na dar, među kojima je i stotinu knjiga koje je darovala Ljerka Alajbeg, generalna konzulica Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici. Na izložbi su predstavljeni napisi iz tiskovina o radu Gradske knjižnice. Izložbu je otvorila pomoćnica gradonačelnika Ljubica Kiselički.

dan biblioteke draganRavnatelj Knjižnice Dragan Rokvić u uvodnoj je riječi mnoštvo prisutnih podsjetio na bogatu prošlost Grada i na vrijeme kada je osnovana Knjižnica, prisjetivši se velikana koji su inicirali njezino otvorenje. Naznačivši kako je glavni cilj modernizacija Knjižnice, on je zahvalio kolegama knjižničarima na velikom trudu, a napose onima koji su slavili trideset godina rada u ovoj ustanovi.

Ovom je prigodom, Gradska knjižnica je dodijelila i priznanje Mariji Šimoković za najbolju zavičajnu knjigu „Velosiped gospodina Vermeša".

Nagradu za cjelokupni zavičajni opus dobio je Tomislav Žigmanov. U obrazloženju se, među ostalim, kaže:

dan biblioteke tome„Subotički književnik i publicist, po zanimanju profesor filozofije, trenutačno u funkciji ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, plodan je književnik zanimljiv književnim i drugim kritičarima u zavičaju, ali i izvan njega. (...) Tomislav Žigmanov je do sada dobio nekoliko vrijednih nagrada, kako u Subotici, tako i u Hrvatskoj što je posebno značajno za naše književnike, koji teško probijaju granice. Među nagradama izdvajamo subotičko Priznanje „Ferenc Bodrogvari" (2003.), potom nagradu „Zvane Črnja" (2007.) za najbolju knjigu eseja objavljenu u Hrvatskoj, te čak dvije nagrade za knjigu „Prid svitom" u 2010. godini: to je srebrna plaketa Matice hrvatske i najsvježija nagrada, koju je Žigmanov primio početkom listopada ove godine, a dodjeljuje ju Društvo hrvatskih književnika iz Zagreba i ZIRAL - Zajednica izdanja „Ranjeni labud" iz Mostara za najbolje književno djelo, objavljeno u razdoblju od 2006. do 2010., koje za temu ima život Hrvata izvan Hrvatske. Spomenutim nagradama pridružuje se Gradska biblioteka Subotica svojim priznanjem Tomislavu Žigmanovu za njegovo posve originalno književno tematiziranje zavičaja, kako tematski i stilski, tako i jezično."

Kao i prethodnih godina, nagrađeni su i najvjerniji čitatelji.

U programu su sudjelovali recitatori Hrvatske čitaonice Ivan Kovač i Marija Jaramazović.

Proslavi obljetnice prisustvovali su, među ostalima, i generalna konzulica Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici Ljerka Alajbeg i konzulica Vesna Njikoš Pečkaj, te zamjenik pokrajinskog tajnika za kulturu Radoslav Petković.

U posjet Vojvodini 9. listopada doputovalo je Društvo geografa Dalmacije pod vodstvom fra Zvonka Tolića, među kojima je bio i Mario Mimica sa svojim kolegama iz Agencije za odgoj i obrazovanje Splita, ujedno predsjednik ogranka Matice hrvatske u Splitu.

Nakon posjeta Petrovaradinu i Baču, posjetili su Franjevački samostan u Subotici, a primljeni su i u Hrvatskom nacionalnom vijeću.

U srdačnom i toplom ozračju, goste je pozdravio zamjenik gradonačelnika Subotice i član Izvršnog odbora HNV-a zadužen za obrazovanje Pero Horvacki.

geografi1 malaU ime Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata gostima se obratila djelatnica Zavoda Katarina Čeliković uručivši im publikacije o Hrvatima u Vojvodini i upoznavši ih s aktualnim prilikama u kulturi.

Fra Zvonko Tolj je Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata i Katoličkom institutu za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović" u Subotici predao nekoliko paketa izdanja zbornika „Kačić" kao doprinos njihovim knjižnicama.

geografi malaGosti su iskazali veliku spremnost pomoći učenicima u obrazovanju na hrvatskom jeziku o kojoj će biti riječi u narednom razdoblju.

darko macan-mDjeci treba govoriti istinu i to je način na koji svoja djela, knjige i stripove stvara hrvatski romanopisac i autor stripa, Darko Macan. On je 6. listopada u Gradskoj knjižnici ispred učenika hrvatskih odjela osnovnih škola «Matko Vuković» i «Sveti Sava» demonstrirao vlastito umijeće, uz dakako sudjelovanje nazočne djece. Susret su organizirali Gradska knjižnica, Hrvatsko akademsko društvo te Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata.

Darko Macan piše knjige kakve se sviđaju njemu i kakve bi se mogle svidjeti djeci. No, od stvarnosti ne bježi i ne želi risati svijet onakvim kakav on zapravo nije.

drako macan u su s djecom«Djeca mogu shvatiti više nego što razumijemo i ne shvaćaju sva djeca jednako. Djeca će u knjizi naći ono što ih zanima. Možda neće razumjeti sve, ali ono što ne razumiju ostavit će za kasnije. I meni su neke stvari u knjigama naknadno postajale jasnije, kada bih se s njima susreo u životu. Ali bitno je da ne treba lagati, najgore su knjige u kojima imamo samo cvjetiće i leptire. To bi bilo u redu da izlaze iz autorovog osobnog iskustva, ali one nastaju iz želje da se djeci ne priča ni o čemu ružnom.»

Umjetnik iz Zagreba u prvih je pola sata rada s učenicima prikazao kako nastaje strip, od zamisli preko tijeka pripovijetke do crteža. Nakon toga su učenici mogli postavljati pitanja o njemu i njegovu radu. Tako doznajemo da Darko Macan trenutačno radi na seriji horora za djecu. To predstavlja odmak od onoga što se smatra da jest knjiga za djecu, kaže Macan.

drako macan u su«Horori govore i o umiranju i o gubicima i o žrtvovanju i, zapravo, o izostanku sretnoga kraja. Sada pokušavam pričati o svijetu kakvog ga ja vidim: to jest svijet koji je gadan, ali u kojemu mogu postojati dobri ljudi. Vežimo se uz njih i onda će svijet biti manje gadan.»

Gradska knjižnica ovim susretom nastavlja tradiciju predstavljanja hrvatskih književnika, kaže informatorica na hrvatskom jeziku u Gradskoj knjižnici Bernadica Ivanković. Ona ističe da je zainteresiranost djece za knjigu nakon svakog ovakvog predstavljanja puno veća.

«Očito je da djeca poslije svakog susreta traže upravo knjige koje smo im predstavili. I, općenito, kada imamo radionice ili događaje u Knjižnici, ono što im pokažemo i bolje im predstavimo, traži se za čitanje. To je korak k poticanju na čitanje i razvijanju čitalačkih navika. To je i korak k upoznavanju materinjeg jezika izravno od hrvatskih književnika.»

drako macan u su-djecaDjeca i danas čitaju jednako koliko su čitala i prije dvadesetak i više godina, podsjeća Darko Macan, a to su potvrdile i učenice Ivana Dulić i Ivana Romić.

«Čitam uglavnom lektiru, a ponekad uzmem nešto iz Gradske knjižnice. Nema dovoljno knjiga na hrvatskom, ima nas puno u razredu i nema knjiga za sve. Sviđa mi se knjiga 'Koko u Parizu'.»

«Omiljena knjiga mi je 'Heidi'. U školi kažu da trebamo čitati najmanje jednom mjesečno, ali ponekad volim i sama otići i uzeti knjigu.»

drako macan u su 2Dvije Darkove knjige izdao je i preveo «Kreativni centar», njegova knjiga «Žuta minuta» prodana je u Srbiji u desetostruko većoj nakladi od hrvatskog izdanja, a hrvatski književnik sudjelovat će i na predstojećem Međunarodnom beogradskom sajmu knjiga.

Književnik je posjetio i Osnovnu školu «Ivan Milutinović» u Subotici, a u čitaonici Gradske knjižnice susreo se s učenicima Gimnazije i Politehničke srednje škole, odjela na hrvatskom jeziku. Također, ovaj hrvatski romanopisac posjetio je učenike osnovnih škola u Tavankutu, Đurđinu i Maloj Bosni.

Tekst: Siniša Jurić

Tekst je preuzet s portala Uredništva na hrvatskom jeziku Radio Subotice.

Generalna konzulica Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici Ljerka Alajbeg uručila je 101 knjigu Gradskoj knjižnici u Subotici, u povodu 120 obljetnice od osnutka ove ustanove. Većinom se radi o knjizi Ante Sekulića «Bački Hrvati», ali i o knjigama drugih autora čije su knjige stigle putem donacije Hrvatske matice iseljenika. Ovo je samo prvi korak ovoga tipa u suradnji s hrvatskim Konzulatom u Subotici, te je najavljena i još jedna donacija knjiga iz Hrvatske putem Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Tijekom razgovora ravnatelja Gradske knjižnice Dragana Rokvića i konzulice Ljerke Alajbeg, bilo je riječi o položaju knjige na hrvatskom jeziku u našoj zemlji, te općenito o kulturnim odnosima i položaju kulture Hrvata u Vojvodini.

Kada je riječ o hrvatskom korpusu, Konzulat je upoznat s činjenicom da nema dovoljno novije građe koja pripada hrvatskoj književnosti, kaže konzulica Ljerka Alajbeg.

«Ustanovili smo da u ovoj knjižnici nema dovoljno literature na hrvatskom jeziku. To se osobito odnosi na lektiru za učenike koji pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku. Poznato je da ima i velikih problema s udžbenicima, a tu spada i lektira. Učinit ćemo sve što je u našoj moći da obogatimo fond knjiga na hrvatskom jeziku kako bi i učenici hrvatskih odjela ravnopravno sa svima ostalima mogli čitati na hrvatskom, koristiti lektiru. Uz to, činimo i napore da se riješi problem s udžbenicima.»

Sustav nabave knjiga se nakon raspada zajedničke države također raspao i zbog toga su svakako stradali i manjinski jezici i kultura jer se novi sustav koji bi zadovoljio potrebe za popunom knjižnog fonda, a i u ostalim segmentima kulture, nije još dovoljno konsolidirao. Stoga će Konzulat učiniti ono što je u njihovoj moći kako bi se popravilo stanje.

Konzulica Ljerka Alajbeg izrazila je zahvalnost zbog toga što je Gradska knjižnica pokazala razumijevanje za suradnju s nacionalnim zajednicama.

Gradska knjižnica ima veliki značaj za kulturu Hrvata u Vojvodini, kaže njezin ravnatelj Dragan Rokvić. On ističe da je povećanje broja čitatelja temeljni cilj ove knjižnice.

«U našoj su knjižnici svi zavičajni i izvorni pisci, djela Balinta Vujkova su u cijelosti kod nas i slično. Kada govorimo o sadržaju tih kulturnih odnosa, moramo povećavati kapacitete subotičke knjižnice, a ne baviti se marginalijama. U kulturi se često dolazi u situaciju da se zbog raznih interesa, cijela kulturna djelatnost pretvara u manifestacijsku. To je sve prigodnog, festivalskog, svečarskog ili estradnog karaktera. Pri tom se zaboravlja činjenica da naša djeca još uvijek nemaju lektiru na vlastitu jeziku.»

Tijekom ove jeseni pokreće se cijeli niz sastanaka i razgovora s nacionalnim vijećima kako bi se još jasnije formulirala njihova primarna zadaća, zaštita identiteta, jezika, kulture i baštine, navodi Dragan Rokvić.

On dodaje da se mapa kulturnih odnosa ne samo u Gradu nego i u cijeloj Pokrajini mijenja. Razlog tomu je da su nacionalne zajednice dobile diskrecijsko pravo uređivati zbivanja u četirima glavnim područjima očuvanja nacionalnog identiteta.

Izborom nacionalnih vijeća sada postoje legitimna tijela i partneri za razgovore o reformi, ne samo Knjižnice nego i ostalih ustanova kulture, kaže Dragan Rokvić.

Gradska knjižnica u Subotici osnovana je 13. listopada 1890. godine, a prema riječima njezina ravnatelja, u njoj je sačuvano gotovo 70 posto kulturne baštine grada Subotice.

Tekst: Siniša Jurić

Tekst je preuzet s portala Uredništva na hrvatskom jeziku Radio Subotice.

izlozba sokci i bastina - nosnjaBogatstvo šokačke baštine

Udruga građana „Urbani Šokci" iz Sombora, u suradnji s Gradskim muzejom, priredila je izložbu „Šokci i baština 2010.", koja je otvorena u 30. rujna, a mogla se pogledati do 10. listopada. Izložbeni prostor je na dan otvaranja bio premalen da primi sve zainteresirane za ovu tematsku izložbu koja se sastoji od materijala sakupljenog između društava koja njeguju tradicionalne običaje i koja čuvaju kulturnu baštinu regionalne grupe hrvatskog naroda Šokaca, a smještena su uz rijeku Dunav na području Mađarske, Hrvatske i Srbije.

Izložene su originalne svečane narodne nošnje podunavskih Šokaca Bačke i narodne nošnje gostujućih društava. Pokraj nošnji, posjetitelji izložbe mogli su vidjeti i sitnije upotrebne predmete iz domaćinstva vezane za svakodnevni život kao što su alati za različite poslove, sakralni predmeti religiozne namjene, stare fotografije, knjige i rukopis za knjigu Dušanke Dubaić iz Apatina s crtežima i likovnim prikazima šokačke narodne nošnje, ali i tradicionalne glazbene instrumente kao što je tambura dr. Josipa Andrića s kraja 19. stoljeća.

izlozba sokci i bastina - bmasulovicTri dobra razloga

Članice pjevačke skupine KUDH „Bodrog" iz Bačkog Monoštora svojim su skladnim, dvoglasnim pjevanjem šokačkih pjesama uljepšale svečanost otvorenja izložbe, dok je uvodna riječ pripala direktoru Gradskog muzeja Sombor Branimiru Mašuloviću. Gradski muzej je bez razmišljanja početkom godine prihvatio ponudu biti suradnikom ovog projekta, a za to su po riječima Branimira Mašulovića, postojala bar tri razloga.

„Prvi je razlog poštivanje svekolike kulturne baštine Šokaca u Vojvodini, drugo, ne manje važno, jest iskazivanje zajedničke volje za zaštitu te iste baštine jer je projekt međunarodnog karaktera i briše virtualno bar za vrijeme svoga trajanja granice triju država. Treće, što se projekt pojavljuje u vremenu snažne posvećenosti očuvanju europskog, ali i autohtonog kulturnog nasljeđa čiji smo i mi nezaobilazni dio", rekao Branimir Mašulović.

izlozba sokci i bastina - seremesicPredsjednica UG „Urbani Šokci" Marija Šeremešić izrazila je zadovoljstvo povodom realiziranja sedmog projekta ove udruge u dvije godine od njenog osnivanja, te je zahvalila pokroviteljima i svim sudionicima - izlagačima.

Dunav spaja

Nazočne je pozdravila i projekt podržala u ime Generalnog konzulata Republike Hrvatske, ali i u ime veleposlanstva Republike Hrvatske, generalna konzulica Ljerka Alajbeg.

izlozba sokci i bastina - alajbeg„Sve ono što su Šokci donijeli sa sobom darovali su drugima, ali su isto tako kao dar preuzimali nešto od drugih. To zajedničko bogatstvo i zajednička sinergija može uroditi jedino tako lijepim, plemenitim i bogatim rezultatima koji se djelomice vide i na ovoj izložbi. Izložbe ove naravi također su jedan dio očuvanja identiteta naroda na ovim prostorima. To je bogata baština i značajan identitet koji je svojom nazočnošću ovdje obogatio ovaj dio Vojvodine, ali i cijelu državu i zajedno sa drugim narodima pokazao put kako se surađuje, kako se zajedno živi, kako zapravo Dunav i ostale rijeke nisu nešto što nas razdvaja, nego što nas spaja i što će nas u budućnosti spajati", rekla je Ljerka Alajbeg.

izlozba sokci i bastina - gligorevicŠokce simbolizira baština

Izložbu je otvorila mr. sc. Ljubica Gligorević, etnologinja i muzejska savjetnica Gradskog muzeja u Vinkovcima.

Ona smatra kako od naziva „Šokci i baština" nije mogao naći primjereniji naziv izložbe, jer Šokce iznad svega simbolizira upravo baština. Izrazila je zadovoljstvo što su u Gradskom muzeju u Somboru izloženi predmeti Šokaca iz triju država, ali je napomenula da i u okolici Temišvara u Rumunjskoj žive Šokci koji su tamo doseljeni iz vinkovačkog kraja i Babine Grede, te da bi jednoga dana bilo lijepo vidjeti i njihove eksponate na jednoj od ovakvih izložbi. Ljubica Gligorević smatra kako je vrlo značajno što postoje udruge i KUD-ovi, čija je neizmjerna važnost u njegovanju šokačke baštine i svih etnosa koji žive na našim prostorima.

„Nedavno su održane 45. „Vinkovačke jeseni". One se ne bi mogle održavati da nema kulturno-umjetničkih društava. Takve udruge i takva društva njeguju baštinu uz sve pojedince, sve obitelji i sve nas koji je promičemo na sve moguće načine. I ova je izložba rezultat jedne udruge i jedne stručne institucije. Veselit će nas svi budući projekti, a veselit će nas i da ova izložba putuje po Bačkoj, Mađarskoj, Hrvatskoj i po svijetu, te da je još upotpunimo svim onim raskošnim i lijepim što imao u posjedima - po institucijama ili u obiteljima", istaknula je Ljubica Gligorević čestitajući svim sudionicima i svima koji čuvaju dragocjene i lijepe predmete.

izlozba sokci i bastina - sudioniciVelik broj sudionika i suradnika

Sudionici izlagači ovog projekta Udruge građana „Urbani Šokci" su HKPD „Silvije S. Kranjčević" iz Bačkog Brega, KUDH „Bodrog" iz Bačkog Monoštora, KPZH „Šokadija iz Sonte, HKUPD „Dukat" iz Vajske, HKUPD „Matoš" iz Plavne i HKUPD „Mostonga" iz Bača, kao i gosti izlagači, Hrvatska manjinska samouprava iz Santova iz Mađarske i izlagači iz Hrvatske: „Vinkovački šokački rodovi" iz Vinkovaca i KUD „Seljačka sloga" iz Gajića.

Pokraj spomenutih, na otvorenju izložbe bili su nazočni i ministar savjetnik i voditelj konzularnog odjela Veleposlanstva RH u Beogradu Filip Damjanović, savjetnik predsjednika Skupštine Vojvodine Đorđe Čović, djelatnica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Katarina Čeliković, voditelj podružnice HMI u Vukovaru Silvio Jergović, dopredsjednik HNV-a Mata Matarić, predstavnici gradskih vlasti grada Sombora i drugi.

Predsjednica UG „Urbani Šokci" Marija Šeremešić rekla nam je kako ova udruga radi na tome da se omoguće svi uvjeti kako bi izložba mogla putovati i po drugim mjestima i državama. U planu je i izrada kataloga u kojem će se moći vidjeti izloženi predmeti.

izlozba sokci i bastina - korpePo malobrojnim zapisima saznaje se da su Hrvati Šokci prostore na lijevoj obali Dunava u Bačkoj naselili tijekom XVIII. stoljeća. Bogato prirodno okruženje odredilo im je i tradicionalna zanimanja. Šokci od davnina njeguju zanate zasnovane na uporabi prirodnih materijala, rogoza, trske i drva. Od njih su izrađivali korpe, torbe, čamce, klompe i druge predmete za svakodnevnu upotrebu, ali i za održavanje kulturne tradicije. Ova grana hrvatskoga naroda je generacijama čuvala svoju vjeru, ikavicu, pjesmu, igru, izvorne običaje i nadaleko poznato tradicijsko ruho. Ručno tkanje na razboju, vezenje, pletenje i ukrašavanje ruha stariji su već više od 200 godina. Iako se razlikuju od mjesta do mjesta, po svojim specifičnostima Šokci su generacijama čuvali i sačuvali obilježja i ljepotu svoje baštine koja uz nasljeđa drugih naroda čini neprocjenjivo kulturno blago ovog područja.

Tekst: Zlatko Gorjanac

tomislav s predstavnicima dhkDanas, točno u podne, u prostorijama Društva hrvatskih književnika uručena je nagrada „Fra Lucijan Kordić" Tomislavu Žigmanovu, za njegovu knjigu Prid svitom : saga o svitu koji nestaje. Riječ je o nagradi koju dodjeljuju Društva hrvatskih književnika iz Zagreba i ZIRAL - Zajednica izdanja „Ranjeni labud" iz Mostara za najbolje književno djelo, objavljeno u razdoblju od 1. rujna 2006. do 1. rujna 2010., koje za temu ima život Hrvata izvan domovine.

Knjiga se inače pojavila u javnosti na današnji dan prije dvije godine, a objavljena je kao samizdat autora s mjestom izdanja Čikerija, u sunakladništvu osječkoga ogranka Matice hrvatske, uz pomoć desetak pokrovitelja i više od 230 prenumeranata.

Što je ljudski život spram beskonačnog mora vremena, koje je teško pojmiti, mišlju obuhvatiti, raciom izmjeriti. Tek tren, drhtaj, uzdah i izdah, i prahu se vraćaš iz kog si i potekao. Ustvari, istinski si živio samo onoliko koliko si traga ostavio tamo gdje si živio, u sjećanju onih koji su s tobom dijelili zemaljske trenutke, ili možda koliko je iza tebe ostalo onog što se u prah ne pretvara, što ostaje na planetu ovom na kojem smo sasvim slučajno, ili možda nečijom promišlju, i traje od pećinskog čovjeka, ili možda Adama, do danas, i trajat će dok bude ovog planeta. Nezaborav je privilegij, nagrada koju dobivaš za nešto čime svijet i bližnje svoje zadužiš, radilo se o pronalasku, ideji, pisanoj riječi, umjetnosti, glazbi...

Iako je vremenska distanca nužna za spoznaju nečije veličine, postoje ljudi koji „ulaznicu" za nezaborav pribave još za života. Jedan od njih je Golubinčanin Ilija Žarković Žabar, koji se prošle godine iz „zemaljskog nezaborava" preselio u onaj pravi, vječni. Znanstvenici su dokazali da je sve oko nas energija, uključujući i nas same, i da se energetsko polje svakog od nas može vidjeti u spektru boja. Što je veće i izraženije, boje su življe i toplije. I zato nije simbolično kada kažemo da je Ilijin život bio sjajna zvijezda koja je poput Siriusa (zvijezda Danica) treptala i obasipala svjetlošću rodne Golubince (i mnogo šire), a nakon njegovog odlaska ostat će ta svjetlost još mnogo svjetlosnih godina, obasjavajući Golubinčanima njegovim, i svim ljudima koji su ga poznavali i koji su barem naslutili, ako ne i ponikli u tajne umjetnosti i magije riječi, put kojim treba ići, ne bi li se možda u nekoj zlatnoj vječnosti ponovno pronašli.

ilija zarkovic 2-malaDa bi predočili samo djelić onog što je za zemaljskog vakta Ilija radio, trebao bi nam cijeli jedan broj Pazovačkog ogledala. Njegov kreativni potencijal najviše je došao do izražaja u muzici, poeziji, istraživačkom i publicističkom radu. Ostat će zabilježeno da je bio prvi roker u Srijemu koji je sa svojim bendom „Asteroidi" davne 1970. godine snimio album s rok muzikom. Jedan je od najpoznatijih hrvatskih pjesnika u Vojvodini i kao član Društva hrvatskih književnika uvršten je, s čak nekoliko svojih pjesama, u trotomnu antologiju poezije manjina u Srbiji „Trajnik", kao i u antologiju hrvatskog pjesništva u Vojvodini „Budi svoj". Iza njega su ostale dvije zbirke pjesama „Lice ravnice" (1996.) i „Ni tamo ni ovamo" (2007.), kao i zbirka anegdota „Iz naše avlije". Zrele godine su ga iz rok muzike usmjerile k narodnoj tradiciji i instrumentima, pa se posvetio tamburici, godinama nastupajući kao primaš u golubinačkim tamburašima i HKPD „Tomislav", a baveći se i teorijom i pedagoškim radom napisao je i dvije knjige Škole tambure: „Tanke žice tamburice" i „Svirac svira". U izdanju Srpske knjige iz Rume i Saveza amatera Stare Pazove objavljena mu je knjiga „Zaboravljeni rečnik ruzmarinskog Srema", a u izdanju Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata „Zaboravljeni rječnik - govor golubinačkog kraja", koje se smatraju vrijednim štivom leksikografskog žanra. Ipak, mnogi će se složiti, najveća veličina mu je bila u onom što je neštedimice poklanjao ljudima u neposrednom kontaktu, što najbolje znaju oni koji su imali privilegij s njime se družiti.

Karizma koja se rijetko sreće, iznimno poznavanje psihologije i mentaliteta ljudi, kao svemir velika, „prosta duša panonska" i vrckavi humor, činili su ga izuzetnim sugovornikom i dobrodošlim u svako društvo. Kada se Žabar na Petrovo prošle godine „svom nekom dalekom suncu zlatnih očiju vratio" privilegij onih koji su ga poznavali i s njime podijelili neke dragocjene trenutke njegovog i svog života, prerastao je, gotovo neprimjetno, u obvezu da mu se oduže za sve ono što je dao njima, svojim Golubincima, svojim najbližima i svim ljudima dobre volje. Znali su da to nipošto ne smije ostati izlizana floskula i prazno slovo u posmrtnom govoru, već da to nešto mora biti veliko i trajno, kao čovjek kome time vraćaju dug. Tako je, slobodno možemo reći, već u posmrtnoj povorci rođena ideja da se na dostojan način obilježi ime i postojanje ovog velikog čovjeka, i tako je nastala ideja o održavanju „Večeri i noći Ilije Žarkovića Žabara".

Realizacije ovog prešutnog amaneta prihvatili su se oni koji su mu bili najbliži, formirajući najprije inicijativni, pa potom organizacijski odbor u kome su bili Mato Groznica, Zoran Lepšanović i Staniša Opačić, da bi im se ubrzo priključio, naročito u vizualnom i kreativnom dijelu i Sava Nikolin. Svodeći njegovu životnu i umjetničku svestranost na tri ključna područja: poeziju, rok muziku i sve ono vezano za tamburicu, odlučili su da manifestacija traje tri dana, točnije večeri, s tako definiranim tematskim cjelinama. A onda je nastao mukotrpan rad kako bi, za relativno kratko vrijeme, veliki i ambiciozno zamišljeni projekt bio razrađen do najmanje sitnice i realiziran kako treba. Manifestacija „Večeri i noći Ilije Žarkovića Žabara" je zakazana za 17., 18. i 19. rujna 2010.godine.

zabar-publikaU jeseni sjetne

Prvi dan pod simboličnim nazivom „U jeseni sjetne" održan je u predvorju Osnovne škole „23. oktobar" u Golubincima i okupio je veliki broj sudionika i poštovatelja Ilije Žarkovića Žabara. Nakon što je Mato Groznica uime Pokrajinskog tajništva za propise, upravu i nacionalne zajednice pozdravio nazočne, podsjetivši ih na preveliki Žabarov utjecaj na pozicioniranje Golubinaca na kulturnoj mapi općine i Srijema, i proglasio manifestaciju otvorenom, prisutnima se obratio i Goran Jović, predsjednik općine Stara Pazova koja je financijski i organizacijsko stala iza ove manifestacije, izražavajući nadu da će ona veoma brzo prerasti u golubinački i općinski brend. Cijeneći Iliju kao osobnog prijatelja, izrazio mu je zahvalnost za sve što je za života učinio, kao i svima koji žele nastaviti tim putem, tamo gdje je Žabar stao.

zabar-goran jovic„Ono što je on nama podario, nikad mu nećemo uspjeti vratiti i ova sredina će dugo čekati na nekog s takvim elanom i takvom energijom, kao što je bio Žabar", dodao je Goran Jović.

Nakon obraćanja predsjednika općine Gorana Jovića, predsjednik Vijeća MZ Golubinci Staniša Opačić, poklonio je HKPD-u „Tomislav" crtež Ilije Žarkovića Žabara, rad umjetnika Branka Oreščanina, koji je inače i na plakatu manifestacije, smatrajući da mu je u njihovoj galeriji mjesto.

U dvosatnom, izuzetnom poetsko -glazbenom kolažu, nakon jedne numere koju je izvela sopranistica Natalija Nikolić u pratnji mr. Ljubinka Lazića, Stefana Fuksa i Save Nikolina, o Iliji Žarkoviću Žabaru je nadahnuto i na trenutke sjetno kazivao medijator i prijatelj njegov Mića Dudić, da bi nakon toga, naizmjenično s Mišom Valokom, kazivali njegove „seoske i šeretske pjesme" iz zbirke „Lice ravnice".

zabar-mato groznicaDijelove lirske proze iz zbirke „U jeseni sjetne" govorila je Boba Latinović, glumica „Zvezdara teatra" iz Beograda, a onda je Milica Dudić među prisutne unijela dašak sjete govoreći (po meni) najsnažniju Žabarevu pjesmu „Svečanu pozivnicu (za Izabelu)", koja nikog nije ostavila ravnodušnim. Nizale su se pjesme u izvođenju Bobe Latinović, Milice Dudić i Miće Dudića, začinjene odlomcima proze, anegdotama.

A onda su o Žabaru govorili oni koji su imali privilegij biti mu prijatelji. Milan Krković je govorio svoju pjesmu „Bio sam drugi", koju je Ilija volio. Mato Groznica je također nadahnuto kazivao stihove Brane Petrovića, koje su on i Ilija neizmjerno voljeli. Veliki pljesak pobrao je inđijski boem Veljko Grujić Vedža „Besmrtnom pjesmom" Mike Antića. Đoka Filipović je sve dirnuo pričom kako se jednom Žabar radovao kao dijete kada je na vojačkoj slavi svirao sa svojim nekadašnjim učenikom Ljubinkom Lazićem.

zabar-radivoje prokopljevi prokaKako je to bilo „Kad Bog stvori Srijem" svojim snažnim baritonom je „opričao" prisutnima Radivoje Prokopljević Proka, pjesnik iz Karlovčića. Pjesmu „ Ne vjerujem" koju je napisao na vijest o smrti Žabarevoj govorio je pjesnik Radovan Drljača iz Obreža, a onda je došao „on", nakon čega više nije ništa bilo isto. Zaustavio je na trenutak vrijeme i prodrmao cijelo školsko zdanje iz temelja.

Ratomir Rale Damjanović, mag riječi, pjesnik nad pjesnicima, u par navrata od dugog čekanja na svoj nastup „ožežen" domaćom rakijom u Žabarevo ime donesenom, negdje iz dijelova duše u koje nikog ne pušta, iznjedrio je pjesmu posvećenu Žabaru, točnije samo dio nje, kakva se dugo u Golubincima nije čula, niti će se čuti (do sljedeće godine, kad slijedi drugi doo). Poput nekog šamana ili istočnjačkog gurua, omađijao je prisutne dovodeći ih u stanje nekog polutransa snagom svoje imaginacije, vještinom da od riječi čini čuda. I na samom kraju, kao iznenađenje večeri i potvrda da „iver ne pada daleko od klade" Nenad Đurović pročitao je pjesmu osobe Iliji bliske, koja ne može biti bliskija. Ništa više nećemo reći osim da je u posveti stajalo „mome ocu". Ako je Žabar negdje iz zlatnih visina gledao i slušao ovo, a iskreno vjerujemo da jeste, teško da i on ovu večer nije završio duboko dirnut i vlažnih očiju, poput prisutnih u dvorani.

zabar-jamajkaniRok fest Asteroidi

Druga večer pod nazivom „Rok fest Asteroidi" bila je posvećena Žabarovom rok angažmanu. Kako je večer odmicalo ispred bine montirane iza školske zgrade preko puta seoske crkve, pristizalo je sve više mladih (i onih koji se tako osjećaju), a na ulazu, kao u kakvom koralu, mirovalo je možda čak stotinjak niklovanih i moćnih motora. Prvi su publiku, koja se tek zagrijavala, pozdravili članovi inđijske rok grupe „Old hooks". U klasičnom rok ili heavy metal imidžu i maniri izveli su desetak rok pjesama, baziranih na standardima rock and rolla, ritam i bluesa, a na kraju i jedan moćan blues, a po mišljenju pisca ovih redova, pjevač je dobar dio svog života bio pod utjecajem Joea Cockera (iz vremena Mad Dogs and Englishmen), što mu nikako ne treba zamjeriti. Ne računajući nastupe po nekim kafićima u Staroj i Novoj Pazovi „Jamajkanima" je ovo bio prvi veći javni nastup, iako su već stvorili famu o sebi kao skupini koja u svom repertoaru ima izuzetne obrade (tribute) velikih rok hitova, od Chrisa Isaaca (Blue Hotel) do Billyja Idola (White Weeding). Nastup im je bio kratak i efektan i jedno je sasvim izvjesno, o njima će se tek čuti.

zabar-yu grupaOno što je brojnim posjetiteljima donekle pokvarilo večer bila je suviše duga tonska proba pred nastup zvijezda večeri - „Yu grupe". Problemi sa zvukom pratili su koncert do kraja, pa je starim prekaljenim rokerima bilo potrebno dodatno angažiranje kako bi održali privid da je sve u redu. Publika na sreću nije bila sitničava poput „novinarskih zakerala" pa je posljednja topla i ugodna večer ovog varljivog ljeta iskoristila za provod i opuštanje uz standarde koje svi znaju.

Ono što je karakteristično za „Yu grupu" je da na svojim koncertima nema izvođačkih amplituda. Njihovi koncerti su standardno i provjereno dobri, a višedesetljetno iskustvo i epitet najstarije jugoslavenske (sada srpske) rok grupe im ne dopuštaju da od tog odstupe.

zabar-suboticki tamburasiHej, primaši

Treća i posljednja večer manifestacije „Večeri i noći Ilije Žarkovića Žabara" bila je posvećeno tamburici. Bio je to pravi praznik za poklonike ove vrste glazbe, budući da je nastupilo nekoliko izuzetnih tamburaških orkestara, a poseban užitak predstavljalo je zavodljivo i maestralno vođenje programa, kako to samo umije mlada i nadarena Mina Đurić.

Prvi su se publici predstavili HKPD „Matija Gubec" iz Rume, pri kojemu djeluje i istoimeni tamburaški orkestar koji vuče korijene još od 1903., a pod današnjim imenom djeluje od 1964. godine i broji oko 400 članova. Do sada su sudjelovali na brojnim Festivalima muzičkih društava Vojvodine, a posebno je aktivan Veliki tamburaški orkestar koji broji 28 članova. Pri društvu postoji i djeluje i „Škola tambure" iz koje se regrutiraju budući članovi orkestra. Oni su izveli skladbe „Ramona" Josipa Jurce, „Pod tvojim prozorom" i „Tamburaši moji" s Dunjom Divić kao solisticom, „Napolitansku igru" Petra Iljiča Čajkovskog, „Nisi ti vidio sklopljene ruke" i „Đenka" s Marijom Ratančić kao solisticom i „Vojvođansko kolo br.2" Save Vukosavljevića.

Zvijezde večeri svakako su bili članovi „Subotičkog tamburaškog orkestra" pod umjetničkim vodstvom Stipana Jaramazovića. Iako tradicija tambure kao instrumenta i tamburaških bandi na prostoru Subotice datira još od prve polovice 19. stoljeća, „Subotički tamburaški orkestar" nastao je 1976.godine i u početku je brojao dvadesetak članova. Do danas je imao na tisuće nastupa i koncerata diljem nekadašnje Jugoslavije i u mnogim zemljama Europe. Danas, u nekoliko sekcija raspoređenih, broji oko 150 članova, dobitnik je brojnih priznanja i nagrada. Za večer posvećenu Iliji Žarkoviću Žabaru iz svog repertoara odabrali su Valcer iz baleta „Maske" Arama Hačaturijana, „Kad zaigra srce u primaša" (Janika Balázs/Zoran Mulić), „Lijepi li su mostarski dućani" i „Splet pjesama iz Vojvodine" s Antunom Letićem Nunetom kao solistom, „Mila majko, šalji me na vodu" i „Tamburaši moji, svirajte mi vi" s Marijom Jaramazović kao solisticom, „Perfidija" i „Sway" s Antonijom Piuković u ulozi solistice.

zabar-ljubinko lazicNajmlađi od tamburaških orkestara, što se po muzici nikako nije moglo primijetiti, bio je Gradski tamburaški orkestar Stara Pazova, pod umjetničkim vodstvom mr. Ljubinka Lazića. On postoje tek nekoliko godina (od 2007.), ali je već nastupao u mnogim gradovima Srbije, gdje je pobrao brojne aplauze. Orkestar je te večeri odsvirao „Dančicu" (muzika V. Jovanović, aranžman: Sava Vukosavljev), „Brkino kolo" i „Svilen konac" (aranžman: Konstantin Blagojević), „Dunda" Makse Popova, „Money, Money, Money" Bennyja Andersona i „Vratit će se rode" (Momčilo Bajagić Bajaga/Saša Lošić) sa Zoranom Lepšanovićem kao solistom.

zabara-golubinacki tamburasi. jpgPosljednji te večeri nastupili su „Dejkini" tamburaši iz njegovih voljenih Golubinaca (Tamburaški orkestar HKPD „Tomislav"), ovog puta bez njega. Svoje korene vuku u radu dvaju starih muzičkih društava, jedno s imenom „Jelačić", koje je djelovalo od 1925. do 1948. godine i drugo s imenom „Vladimir Nazor", koje je postojalo od 1948.do 1990. godine. Pod današnjim imenom postoje i aktivno djeluju odskora, čuvajući i njegujući kulturnu baštinu Hrvata na ovim prostorima. Od 1999. godine, kad je formiran, uspješno djeluje i mlađi orkestar, a često se za velike nastupe oba orkestra spajaju u jedan. Te večeri izveli su pjesme za koje je, po tekstovima Pavla Peršića, muziku i aranžmane napisao, tko drugi nego, Ilija Žarković Žabar, a solisti su bili Dubravka Ćaćić i Zoran Lepšanović.

A negdje pred kraj koncerta dogodilo se nešto čudno. Kao u nekoj kolektivnoj iluziji, neka tuga i sjeta uvukla se, najprije u muzičare, pa potom polako prešla i na publiku. Kao da su tek tog trena i muzičari na sceni i publika spoznali da ga zaista više nema. I kao da su se te večeri, odnosno noći, posvećene upravo njemu bolno i teško opraštali od njega.

Na kraju ove manifestacije, za koju se već prilikom prvog održavanja vidjelo da će postati brend i zaštitni znak, ne samo Golubinaca, već i cijele općine, recimo i to da je organizator bio HKPD „Tomislav", a pokrovitelj Općina Stara Pazova.

Manifestaciju su pomogli i Pokrajinsko tajništvo za propise, upravu i nacionalne zajednice, Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Beogradu, Mješovito poduzeće „Infosoft", „Coopservis BMK" d.o.o., „Grubin", JP „Urbanizam", JP „Vodovod i kanalizacija", JKP „Čistoća", svi iz Stare Pazove, SR „Natron", SR „Basket" i „Kov-plast", MZ Golubinci, GTO Stara Pazova, „Panons" Stara Pazova, Savez amatera općine Stara Pazova, Centar za kulturu Stara Pazova, KUD „Branko Radičević" i SKUD „H. J. Čmelik" iz Stare Pazove, Janko Šaš, „Agrina" i „Agroline" iz Golubinaca, velečasni Jozo Duspara, Pavle Borčić, „Maestro Nikola" i OŠ „23. oktobar" iz Golubinaca, dok su se za cjelokupni identitet manifestacije pobrinuli Sava Nikolin i njegova marketinška agencija „Makromedija".

Autor teksta i slika: Zoran Milić

Napomena: Članak je, uz dopuštenje autora i uredništva, preuzet iz mjesečnog lista „Pazovačko ogledalo", IX. 2010. Tekst je preveden na hrvatski jeziku uz pristanak autora, koji nam je ustupio i fotografije s događaja.

cecilija miler u budimpesti 2010-mU organizaciji Saveza kolekcionara Srbije, od 24. do 26. rujna 2010. godine održani su „10. vojvođanski susreti" u Svjetskom savezu Mađara u Budimpešti.

Na ovoj izložbi rukotvorina sudjelovala je i Cecilija Miler s Udruženjem likovnih stvaralaca „Likovna grupa 76" iz Sombora.

Nakon tri dana intenzivnog druženja i posjeta Nacionalnom muzeju Mađarske, Sentandreji, Skanzenu - etno kompleksu te Muzeju lijepe umjetnosti u Budimu, izložba je zatvorena, a sudionici su dobili diplomu sa zlatnom medaljom.