Pozovite » (+381) (0)24 535-533

trojni susret bezdan 2012_1-mSelo Bezdan na tromeđi Mađarske, Hrvatske i Srbije u kome većinu čine Mađari, Srbi i Hrvati pravo je mjesto na kome se treba pokazati tradicijsko i kulturno bogatstvo triju naroda koji žive u ovom dijelu panonske ravnice. Da to urade prvi su na ideju došli u Nevladinoj organizaciji „Puls" iz Bezdana. Pokazalo se kako je ideja dobra, originalna, pa Podunavski dani kulture „Trojni susreti" u Bezdanu traju već osam godina, a imaju potporu pokrajinskih i republičkih institucija i jedne zaklade iz Mađarske.

„Trojni susreti", osmi po redu, održani su 4. kolovoza 2012. godine, na prelijepoj kanalskoj obali u Bezdanu. Folklorna tradicija pograničnih mjesta u Mađarskoj, Hrvatskoj i Vojvodini, proizvodi starih zanata i rukotvorine, kao i ponuda kulinarskih specijaliteta Bezdana činili su ovogodišnju manifestaciju.

„Mi smo kao problem prepoznali to što su se, kao posljedica 90-ih godina, ljudi razišli, udaljili. S obzirom da smo na tromeđi Srbije, Mađarske i Hrvatske i da su ta tri naroda najbrojnija u Bezdanu htjeli smo pokazati koje bogatstvo donosi njihova različitost. Tako su nastali 'Trojni susreti'", kaže Marijana Gagro, tajnica NVO „Puls" iz Bezdana.

U ovoj organizaciji kažu da su zadovoljni kako je prihvaćen njihov projekt, jer iz godine u godinu ima sve više sudionika. „Imamo potporu Ministarstva kulture Republike Srbije, Pokrajinskog tajništva za nacionalne manjine, Grada Sombora, MZ 'Bezdan' i donatora Zaklade 'Betlen Gábor' iz Mađarske. Za ovih osam godina gostovale su nam udruge iz Osijeka, Valpova, Zmajevca, Belog Manastira, Luga iz Hrvatske, zatim Baje, Bačalmaša, Gare iz Mađarske. Imali smo goste i iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, izviđače iz Italije i, naravno, udruge iz Vojvodine. Još uvijek ne možemo predstaviti stare zanate iz drugih država, jer je problem što udruge iz Mađarske i Hrvatske ne mogu jednostavno preko granice prenijeti svoje proizvode. Nadamo se da će se nešto promijeniti i da ćemo idućih godina osim folklornih udruga moći vidjeti i ovaj dio tradicije naših susjeda u Mađarskoj i Hrvatskoj", kaže tajnica NVO „Puls".

Turistička udruga „Vikend" iz Bezdana potrudila se da „Trojni susreti" budu u znaku Olimpijskih igara. I to s razlogom. Čak sedmero Bezdanaca sudjeluje ove godine na Olimpijadi u Londonu. Na to su Bezdanci osobito ponosni jer, kažu, sigurno nema mjesta u svijetu, koje razmjerno broju stanovnika, ima više sudionika na Olimpijskim igrama. Bezdan ima više sportaša na ovom sportskom natjecanju od 76 zemalja, sudionica Olimpijade.

trojni susret bezdan 2012_2-m„Moramo napraviti veliku promociju ovakvog uspjeha. Još nismo ni svjesni koliko su ovi sportaši uradili za Bezdan. Na Olimpijadi sudjeluju kajakašice Antonia Horvat-Padna, Antonia Nađ, Marta Tibor, Renata Kubik, Ervin Holpert, izbornik ženske kajakaške reprezentacije Janoš Panda i rukometarš Dalibor Čutura. Od njihova odlaska na Olimpijadu kajak je u Bezdanu postao još popularniji i mnogo djece želi se baviti kajakom", kaže predsjednica TD „Vikend" Borbala Varongi.

Potrudili su se Bezdanci pokazati i kulinarsku tradiciju, a za to se pobrinulo Lovačko društvo „Fazan", pa dvojbe nema, u pitanju je divljač. „Pripremili smo kobasice i paprikaš od divlje svinje. To je nešto što se rijetko može jesti, a eto naši gosti imaju prilike probati te specijalitete", kaže predsjednik TD „Fazan" Janoš Takač.

Na „Trojnim susretima" nije se samo dobro jelo, već su se tijekom cijelog dana mogle pogledati rukotvorine vještih ženskih ruku, kao što su ručno tkane krpare, ručni radovi, predmeti od oslikanog stakla, grnčarija. U poslijepodnevnim satima počeli su nastupi folklornih društava koja su predstavila dio tradicije područja iz kojeg dolaze. Kulturno društvo „Sándor Petőfi " iz Luga, kraj Osijeka, na „Trojnim susretima" gostovalo je nekoliko puta. „Društvo postoji pet godina, a ovo nam je treća godina kako gostujemo u Bezdanu. Plešemo plesove koju su iz Baranje i Mađarske", kaže Žužana Ognjenović, voditeljica kulturnog društva iz Luga koje osim iz Luga okuplja i članove iz Vradarca i Kopačeva. Gosti iz Hrvatske bili su i članovi HKUD-a „Valpovo" iz Valpova, a iz susjedne Mađarske „Veseli Santovčani" iz Santova, omladinska plesna skupina iz Gare i orkestar puhača iz Vaškuta. Šarolikost vojvođanske tradicije predstavile su udruge iz Sombora, Stanišića, Vajske, Banatskih Karlovaca.

Tekst i fotografije: Zlata Vasiljević


sokadiji racunalo-mU prvom ciklusu, a u suradnji s Apatinskom pivovarom, pod nazivom „Prozor u svijet", koncem mjeseca srpnja 2012. godine podijeljeno je prvih 15 računala prosvjetnim, kulturno-umjetničkim, sportskim i drugim subjektima s područja Općine Apatin. Pokraj ostalih, jedno računalo iz donacije dodijeljeno je i Kulturno-prosvjetnoj zajednici Hrvata „Šokadija" iz Sonte.

Podjela računala organizirana je na prigodnoj maloj svečanosti u predvorju Apatinske pivovare, a korisnicima ih je uručila manadžerica za pravne poslove Svetlana Vukelić.

„S ovim subjektima imamo jako dobru poslovnotehničku suradnju. Medijski smo pokrovitelji brojnih kulturnih, zabavnih i sportskih zbivanja, ne samo na području naše općine, nego i u okruženju. S ciljem poboljšanja uvjeta rada, ali i s idejom afirmacije informatičke pismenosti, pokrenuli smo ovu akciju i evo, prvih 15 računala uručeno je subjektima s područja Općine Apatin.

Akcija će biti nastavljena i u narednom razdoblju", kaže vlasnik Radio Dunava Aleksandar Dukić.

Po riječima predsjednika „Šokadije" Zvonka Tadijana, ovo računalo će znatno poboljšati uvjete rada društva, a akcije poput realizirane za svaku su pohvalu, jer upravo ciljani subjekti zbog sve očitije krize u našem društvu i sve manjega priljeva dotacija, rade u vrlo nepovoljnim uvjetima.

Tekst i fotografija: Ivan Andrašić


duzijanca mbosna 2012_2Vjernici župe Presvetoga Trojstva u Maloj Bosni su 29. srpnja 2012. godine svečanim žetvenim slavljem zahvalili Bogu za ovogodišnji urod pšenice. Proslava Dužijance započela je svečanom svetom misom u župnoj crkvi ukrašenoj novim žitom, gdje su mladi mještani u narodnim nošnjama, risari i risaruše, dočekali bandaša i bandašicu Ivana Pelhea i Jovanu Kovač, te malene bandaša i bandašicu Miroslava Stantića i Ivanu Poljaković.

Nakon što je predana slika od slame, kao simbol Dužijance, započelo je svečano misno slavlje koje je predvodio vlč. Marijan Vukov, župni vikar župe Imena Marijina u Novom Sadu, uz koncelebraciju mjesnog župnika vlč. Lazara Novakovića.

U prigodnoj propovijedi vlč. Vukov ukazao je vjernicima da je Dužijanca blagdan kojim se treba čuvati sjećanje na pretke i njihovu ostavštinu, te zahvaljivati za dar obitelji.

duzijanca mbosna 2012_3„Nema zdravoga društva bez zdrave obitelji, a to je ona koja se redovito moli i zahvaljuje na svemu Bogu Ocu svemogućemu. Roditelji se trebaju pobrinuti da njihova djeca dobiju ono najbolje, a to je kršćanski odgoj u katoličkoj vjeri. Osim naslijeđene i sačuvane vjere, važni su i naša hrvatska kultura i običaji, među kojima značajno mjesto ima Dužijanca, koja je prije svega vjerom prožeta. Naša je obveza i dužnost sačuvati Dužijancu i prenijeti je na mlađe naraštaje, te ostati vjerni Crkvi, ali i narodu kojemu pripadamo. Stoga, čuvajmo i volimo našu Dužijancu. Ona je prisutna ne samo u našim običajima, nego i u Crkvi. Bit Dužijance nije samo ljepota mladih u nošnji, već što zahvaljujući Bogu za darovani kruh, zapravo sažimamo Kristovo otkupiteljsko djelo, a to je da kruh, kao plod naporna rada, na Dužijanci prinosimo na oltar i on se milošću pretvara u kruh naš nebeski. U tome se zapravo očituje dubina i bogatstvo naše Dužijance, čija je najveća vrijednost upravo duhovna komponenta", naglasio je u svojoj propovijedi vlč. Marijan Vukov.

duzijanca mbosna 2012_1

Bogu se u nedjelju u Maloj Bosni zahvalilo za uspješan svršetak žetve i pjesmom župnog zbora i vjernika, a žetveno slavlje nastavljeno je navečer u prostorijama župe, gdje je održana akademija u sklopu koje su mladi župljani i Vokalno-instrumentalni sastav „Ritam vjere" priredili pjesničko-glazbeni program, a potom je u dvorištu župe održano i tradicionalno Bandašicino kolo.

Tekst i fotografije: Marija Matković


duzionica2012_5-mHrvatsko kulturno-umjetničko društvo „Vladimir Nazor"iz Sombora organiziralo je 29. srpnja 2012. godine, tradicionalnu manifestaciju - Dužionicu, kojom se proslavlja završetak ovogodišnje žetve i zahvaljuje Bogu za novi kruh. Proslava je počela dan ranije prigodnim programom na kome su se predstavili gosti iz Hrvatske i domaćini. Čast da ove godine budu bandaš i bandašica imali su Lidija Firanj iz Nenadića i Tomislav Firanj iz Obzira. Oni su iz crkve ponijeli krunu ispletenu od žita i posvećen kruh koji je bandašica predala gradonačelniku Sombora.

izlozba kruna jozefina2U okviru programa Dužijance, 27. srpnja 2012. godine, u galeriji gradske Suvenirnice otvorena je izložba dvadesetak kruna od slame autorice Jozefine Skenderović, čime je odano priznanje ovoj slamarki čije su vještina i umijeće oblikovanja i stvaranja u tehnici slame obilježili posljednjih tridesetak godina rada sa slamom. Krune pletene od slame predstavljaju simbol zahvale Bogu za plodove žetve, a na izložbi se mogu pogledati one koje je Jozefina Skenderović izradila od 1994. godine za proslave župnih, odnosno seoskih dužijanci u Maloj Bosni i Tavankutu, kao i za katedralnu dužijancu u Subotici posljednje četiri godine.

„Raditi za Dužijancu za mene je poseban osjećaj. Shvaćam to kao veliku odgovornost kada radim predmet koji će na simboličan način predstavljati zahvalu svih ljudi koji će te godine imati kruh. To je veliko zadovoljstvo, odgovornost i jako sam sretna što sam svih ovih godina u Dužijanci dio tog 'kotačića' i što svojim darom mogu to napraviti u ime sveg našeg svita", kaže Jozefina.

izlozba kruna jozefina3Premda oblikovanje u slami za nju nije bila nepoznanica, kaže kako se ohrabrila da se okuša u ovoj vještini tek kao mlada nastavnica u školi „Matija Gubec" u Tavankutu, gdje je vidjela kako djeca od desetak godina rade zanimljive predmete od slame, perlice i sličice. Rad sa slamom započet će 1979., s početka kao hobi i zabavu, a 1986. godine jedna je od prvih sudionica Kolonije naive u tehnici slame, te je od '92. i njezina voditeljica. Također je voditeljica slamarske sekcije u HKPD-u „Matija Gubec", gdje i jedna od utemeljitelja Galerije Prve kolonije naive u tehnici slame. Njezine se slike i predmeti od slame danas nalaze u zbirci Subotičke biskupije, likovnoj zbirci Gradskog muzeja, u župi u Tavankutu te u privatnom vlasništvu.

„Time što je odabrana da kao slamarka naslijedi Mariju Ivković Ivandekić i Katu Rogić, koje su na neki način nastavile narodnu tradiciju izrade kruna od slame, znači da rad Jozefine Skenderović ima i osobitu stvaralačku i umjetničku vrijednost", kaže Ljubica Vuković Dulić, povjesničarka umjetnosti i autorica spomenute izložbe. Ona ističe da ova izložba kruna od slame prikazuje zanimljiv osvrt kako na povijest nastanka kruna i razvoj njihovih oblika, tako i jedan pregled suvremenih kruna koje nastaju u današnje vrijeme.

„One su za povijest umjetnosti bunjevačkih Hrvata izuzetno važne jer proizlaze iz narodne tradicije, ali ih rado prihvaćaju i suvremene stvarateljice u tehnici slame. Stvaralaštvo u toj tehnici nekako je na granici etnologije, odnosno, narodnog stvaralaštva i primijenjene umjetnosti i na granici suvremene umjetnosti. Kada to kažem, mislim na ovu umjetnost koja se radi danas", kaže Ljubica Vuković Dulić.

Manji dio izložbe čine perlice od slame, kao i stare fotografije koje posjetitelje na najbolji način vode kroz povijest oblika kruna.

izlozba kruna jozefina1-m„Ovdje se vide veoma rijetki eksponati koji se jedanput godišnje prave i koji se rade u okolici Subotice već od početka 20. stoljeća. Ovdje vidite i dokumentarne fotografije koje se vezuju za bandaša i bandašicu i uopće ljude koji su nosili te krune. Recimo, između dva svjetska rata vi vidite modu toga vremena i ljude koji su vjerovali u te krune, a vjeruju i naše slamarke kao Jozefina. Ona se veoma istakla i svojim pedagoškim radom, i to je jedna od njenih velikih pozitivnih karakteristika, taj humani stav prema onome što ona zna i što želi predati to znanje. Predavala je taj predmet u školi 'Ivan Milutinović', odavno je voditeljica sekcije u Tavankutu, tako da se ona ne bavi samo izradom kruna od slame nego svoj rad kruniše i pedagogijom, tj. predajom svog znanja drugim ljudima", otvarajući izložbu rekla je povjesničarka umjetnosti Olga Kovačev Ninkov.

Izložbu je realizirao Gradski muzej kao doprinos dvjema manifestacijama koje se održavaju preko ljeta u Subotici - gradskoj Dužijanci i Interetno festivalu, koje na specifičan način predstavljaju dio narodnog stvaralaštva Subotice.

Izložba se može pogledati do 27. kolovoza 2012. u Suvenirnici ispod Gradske kuće.

Tekst: Slavica Mamužić
Fotografije: Hrvatska riječ


folk seminar2012-1Folklor kao narodna umjetnost koja svjedoči o životnosti i maštovitosti jednoga naroda, u Tavankutu se njeguje već desetljećima, a bunjevački narodni plesovi zastupljeni su i u brojnim kulturno-umjetničkim društvima izvan ovoga podneblja. Stoga su, u cilju boljeg upoznavanja s folklornim nasljeđem Hrvata-Bunjevaca, članovi HKPD-a „Matija Gubec" iz Tavankuta odlučili organizirati četverodnevni seminar folklora, koji je koncem mjeseca srpnja 2012. godine okupio ljubitelje folklorne tradicije iz Hrvatske i Mađarske, kao i iz Subotice, Sombora, Tavankuta i Male Bosne.

Voditelj seminara Ivica Dulić kaže da se ovim seminarom bunjevačkih plesova, koji se po prvi puta održava u mjestu njihova nastanka, želi sudionicima predstaviti što izvorniji način plesa, ali i sve ostalo što čini tradiciju i općenito način života Hrvata na ovim prostorima:

„Razmišljajući o tomu kako se u Hrvatskoj, te u nekim mjestima u Srbiji održavaju seminari na kojima su zastupljeni i bunjevački plesovi, a na prostoru gdje žive Bunjevci, a to su Tavankut i okolica, te Sombor, uopće ih nema, odlučili smo organizirati upravo jedan takav. Smatram da je polaznicima zanimljivo doći na teren gdje žive Hrvati-Bunjevci i ne samo upoznati se s narodnim plesom, nego i vidjeti način njihova života. Budući da se seminar održava po prvi puta, zadovoljni smo brojem sudionika i namjera nam je nastaviti organizirati ovakvu vrstu edukacije."

Među trinaest sudionika seminara, nalaze se i polaznici iz Zagreba i Krapinskih Toplica u Republici Hrvatskoj. Bunjevački plesovi nisu im nepoznanica, ali priliku bolje se upoznati s tehnikom i stilom plesa, nikako nisu htjeli propustiti, navodi Marko Robinić, voditelj HKUD-a „Željezničar" iz Zagreba:

„Budući da je ovo prvi seminar o bunjevačkim plesovima u Tavankutu, takvo nešto se ne propušta. Plešem već 30 godina i do sada sam u sklopu naše koreografije plesao samo četiri bunjevačka plesa. Na ovome seminaru imam priliku naučiti i sve ostale i pravilni, izvorni način plesa, što ću kasnije moći primijeniti u svom radu, napraviti neku novu koreografiju, promijeniti stil plesa i slično tomu. Najviše mi se, za sada, dopalo Gajdaško i Babačko kolo. Što se tiče narodne nošnje, doista je prekrasna. U našemu KUD-u u Zagrebu imamo nešto originalne bunjevačke nošnje, ali je stara preko 100 godina i nije više za uporabu. Stoga želimo, iako se teško dolazi do kvalitetnog materijala, pokušati izraditi novu nošnju za bunjevačke plesove."

Narodni ples ima značajnu društvenu i odgojnu ulogu - ljudi se bolje upoznaju, šire se horizonti, razvija se multikulturnost. Bunjevački plesovi odavno su dio nastupa i folkloraša KUD-a „Tanac" iz Pečuha. Članica ovoga Društva, Vesna Velin ističe kako će putem seminara steći nova poznanstva i znanja koja će kasnije moći primijeniti u praksi:

„KUD 'Tanac' bavi se folklorom Hrvata iz Mađarske, dakle i bunjevačkim plesovima Hrvata iz Mađarske, a cilj nam je isto tako bolje se upoznati i s bunjevačkim plesovima iz Vojvodine. Voditelj KUD-a i ja smo odlučili sudjelovati na seminaru i mogu reći da smo vrlo zadovoljni. Plešemo, pjevamo, družimo se, tako da nam je jako lijepo."

seminarci u zkvh 2012Narodni plesovi, skupa s nošnjom, frizurama, nakitom, čine integralni dio folklora, te će stoga tijekom seminara, osim plesanja i pjevanja, polaznici imati priliku kroz radionice se upoznati i s poviješću i radom HKPD-a „Matija Gubec", potom s bunjevačkom nošnjom i izradom perlica od slame koje ju krase na žetvenim svečanostima, te doznati nešto više i o tamburaškoj glazbi, kao sastavnom dijelu folklorne plesne izvedbe bunjevačkih Hrvata.

Sudionici seminara 25. su srpnja posjetili Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata gdje ih je ravnatelj Zavoda Tomislav Žigmanov upoznao s misijom i djelovanjem ustanove, te ukratko predstavio osnovne činjenice o Hrvatima u Vojvodini, s posebnim osvrtom na bunjevačke Hrvate.

Tekst: Marija Matković

Fotografije: Marija Matković i Ljiljana Dulić Mészáros

tavankut kolonija 2012Rad slamarki na XXVII. sazivu Prve kolonije naive u tehnici slame u Tavankutu završen je 21. srpnja 2012. godine, prigodom čega je već tradicionalno upriličen i svečani program, koji su priredili članovi Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva „Matija Gubec" iz Tavankuta.

U sklopu programa posjetitelji su također imali priliku vidjeti izložbu radova s radionice pod nazivom „Očuvanje starih zanata", koja je održana 20. srpnja u Galeriji Prve kolonije naive u tehnici slame, gdje su svoje umijeće u ručnoj izradi predmeta pokazali Ivan Piuković iz Subotice, koji je demonstrirao izradu zvečki, potom Ekološki forum žena iz Starog Žednika koji se predstavio tradicionalnim vezom - šlingom, članice Slamarske sekcije HKPD-a „Matija Gubec" iz Tavankuta pokazale su rad u tehnici slame, a obućar Vlado Kuntić iz Sombora prikazao je način izrade muških čizama i papuča od kože.

Poneki od ovih predmeta, kao dio kulturnog nasljeđa, nalaze svoje mjesto na tržištu suvenira, međutim, neki još uvijek imaju i uporabnu namjenu, poglavito u kulturno-umjetničkim društvima. Tako, primjerice, Ivan Piuković, zvečke prodaje udrugama koje se bave folklornom tradicijom u Republici Hrvatskoj:

projekcijafilmatavankut2012-5„Zvečke sam počeo izrađivati prije 20-tak godina. Nije ih teško napraviti, ali je vrlo bitan zvuk, kao i materijal, koji je u osnovi mesing, odnosno legura cinka i bakra. Poglavito zvečke radim za Hrvatsku, gdje su bunjevački plesovi vrlo popularni, a oni se nikako ne mogu zamisliti bez zvečki. Osim toga, radio sam zvečke i za BiH, Sloveniju, a neke su se našle i u Kanadi i Australiji. Godišnje napravim oko 20 pari zvečki, a jedan par staje 25 eura, što mnogi kažu da je prilično jeftino, ali tako nastojim udovoljiti i sebi i kupcima. Dakle, u biti se od ovoga zanata ne može živjeti, ali dobro dođe kao dodatna zarada."

Prilikom zatvaranja Kolonije predstavljeni su ovogodišnji bandaš i bandašica - Anita Kolar i Tomislav Tumbas, kojima je uručena kruna od slame, koju kao simbol tavankutske Dužijance, svake godine izrađuje voditeljica slamarske Kolonije Jozefina Skenderović. Ona kaže da je Kolonija protekla u druženju, ali i radnoj atmosferi, koja će uroditi novim slikama od slame:

„Tijekom rada na Koloniji smo se družili i bilo nam je vrlo lijepo, ali i poučno, jer svake godine razmjenjujemo iskustva i naučimo ponešto novoga. Sudjelovalo je 26 slamarki i nekoliko djece. Motivi na slikama su tradicionalni, mada je bilo i nekih novih ideja, što će se moći vidjeti na izložbi slika s ovogodišnje Kolonije, koju ćemo prirediti 10. kolovoza, u predvorju Gradske kuće, s početkom u 19 sati. Što se tiče kruna od slame, koje posljednjih godina izrađujem i za gradsku dužijancu, one se međusobno razlikuju po pletivu i ukrasima. Na mojim krunama neminovno je da budu ukrašene žitom, te se tako i na kruni za ovogodišnju tavankutsku dužijancu nalaze žito i suncokret, plodovi zemlje za koje zahvaljujemo Bogu", rekla je voditeljica slamarske Kolonije Jozefina Skenderović.

projekcijafilmatavankut2012-1Tavankutska kruna moći će se vidjeti na njezinoj samostalnoj izložbi kruna i perlica od slame, koja će biti otvorena 27. srpnja, s početkom u 19 sati, u Suvenirnici ispod Gradske kuće.

XXVII. saziv Prve kolonije naive u tehnici slame zatvorio je predsjednik HKPD-a „Matija Gubec" Ladislav Suknović, izrazivši zadovoljstvo odzivom sudionica ovogodišnje Kolonije, čiji se rad, kako je najavio, u sljedećem razdoblju planira još više promovirati kroz različite projekte.

Tijekom večeri upriličena je i projekcija filma redatelja Branka Ištvančića „Od zrna do slike", koji je ovom prilikom premijerno prikazan u Tavankutu, gdje je i snimljen veliki dio ovoga dokumentarca o umjetnosti u tehnici slame. Podrijetlom Tavankućanin, Branko Ištvančić kaže da mu je inspiracija za film, koji je posvetio svojim roditeljima, bilo njegovo rodno mjesto, koje je nadaleko poznato upravo po slikama od slame.

„Bilo mi je vrlo važno da ne prikažem naše ljude i naš kraj kroz folklor, već kroz nešto što je, ne samo zanimljivo, nego je i fenomen. Slike od slame i naše slamarke su fenomen i ne predstavljaju folklor, već kulturnu baštinu kojom su, po mom mišljenju, zadužile cijeli svijet. Neki najveći stručnjaci su rekli da je umjetnost u tehnici slame nešto što nigdje na zemaljskoj kugli ne postoji, osim u Tavankutu. Najveće svjetske institucije za slamu, kojima sam proslijedio svoj film, reagirale su sjajno i odlučile 2014. godine održati Svjetski festival slame u Tavankutu, gdje bi se okupilo desetak najvećih svjetskih stručnjaka za umjetnost u tehnici slame", ističe Branko Ištvančić.

projekcijafilmatavankut2012-2Film „Od zrna do slike" sniman je pet godina, i to na različitim lokacijama u Tavankutu, potom u Subotici, Maloj Bosni, Starom Žedniku, te u Italiji, budući da je 1964. godine tijara izrađena od slame, darovana Papi. Branko Ištvančić istaknuo je da je tijekom snimanja imao veliku potporu mještana Tavankuta, članova HKPD-a „Matija Gubec", Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, kao i samih slamarki, koje su napose i glavne protagonistice njegova dokumentarca. Osim njih, u filmu se pojavljuju i vrsni poznavatelji slamarstva i kulturne baštine ovoga kraja - Bela Duranci, Naco Zelić, Ivo Škrabalo i Andrija Kopilović. Film je proljetos prikazan na festivalu „Zagrebdox", gdje je izazvao oduševljenje Ištvančićevih kolega i ostale publike, a pristigli su i prvi pozivi na brojne međunarodne festivale.

tavankut duzijanca 2012-2U znak zahvale Bogu za urod pšenice, u Tavankutu je 22. srpnja održana Dužijanca, koja je započela misnim slavljem u crkvi, gdje se okupilo mnoštvo vjernika, kao i djece i mladih u narodnim nošnjama, predvođeni bandašem i bandašicom. Misno slavlje predvodio je vlč. dr. Marinko Stantić, koji je u prigodnoj propovijedi naglasio važnost prepoznavanja Božjih darova, na kojima bi, kako je istaknuo, vjernici trebali svakodnevno zahvaljivati. Proslava svršetka žetve nastavljena je navečer uz ples i pjesmu u već tradicionalnom Bandašicinom kolu.

Tekst: Marija Matković
Fotografije: Ivan Ivković Ivandekić i Marija Matković

duzijancalemes2012-1Tradicionalno, ovogodišnja lemeška dužijanca je trajala četiri dana, od 19. do 22. srpnja 2012. Započela je u četvrtak, 19. srpnja, kada je bila sveta ispovijed za bandaše, bandašice, članove udruge i puk. U petak je u velikoj dvorani mjesne zajednice otvorena izložba ručnih radova u različitim tehnikama i od različitih materijala. U večernjim satima priređeno je predavanje o velikanima hrvatske manjinske zajednice čije se okrugle obljetnice smrti obilježavaju ove godine. Predavač je bio ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov koji se, među ostalim, osvrnuo i na Lemešane koji nisu „jubilarci", ali su mnogo pridonijeli hrvatskoj zajednici, kao što su Gaja Alaga, Mirko Vidaković, te braća Zdenko i Ivo Škrabalo, čija je majka rodom Lemešanka.

Nakon ovog ozbiljnog djela večeri promovirana je knjiga pjesama „Lira naiva 2012". Stihove pjesnikinja Mariške Pravdić, Ivane Petković i Lucie Knezi čitali su novi bandaši i bandašica te Marija Kovač, članica recitatorskog odjela. Da ova večer ne bude samo od riječi pobrinula se Aleksandra Pletikosić, svirajući i pjevajući teme iz filmova.

U subotu je na malom sportskom terenu priređen kulturno-umjetnički program koji su vodili Jašo (Ilija Ezgeta) i Joso (Kristijan Kovač), dva paora, usput „bistreći" politiku. U programu su sudjelovali gosti iz Mađarske, iz Bácsbokoda (Bikić), KUD „Bácsbokod". Oni su se predstavili njemačkim (švapskim) plesovima iz toga dijela Mađarske uz pratnju vlastitog puhačkog orkestra. Svojom pjesmom ovu je večer uljepšao i zbor „Musica viva" iz Lemeša, a naravno domaćin HBKUD „Lemeš" je pokazao svoje umijeće plesa - od mališana do veterana.

duzijancalemes2012-2Prema starom običaju, baćo, ove godine Danijel Kanjo, i nana, ove godine Ivana Petković, predstavili su nove bandaše i bandašice, a to su: veliki bandaš Dario Brkić, velika bandašica Marta Tošaki, mali bandaš Mladen Brkić i mala bandašica Kristina Kemenj.

Zvijezde večeri bile su članice tamburaškog sastava „Garavuše" iz Kutjeva. Ove mlade glazbenice lako su osvojile srca publike i zagrijale atmosferu najljepšim pjesmama iz svog repertoara.

Središnji događaj Dužijance bio je u nedjelju, 22. srpnja, popodne kada je služena svečana sveta misa zahvalnica u mjesnoj crkvi rođenja Blažene Djevice Marije. Svečanu svetu misu predvodio je župnik iz Telečke Árpád Pásztor, a koncelebrirali su župnik iz Berega Davor Kovačević, župnik iz Bácsbokoda Gábor Pata, đakon Stipan Periškić uz pomoć mjesnog župnika Antala Egedija. Misno slavlje uveličao je dječji crkveni zbor uz pomoć pjevača HBKUD-a „Lemeš" predvođenih Melindom Batalo.

duzijancalemes2012-3Tijekom svete mise, molitvom kod križa zahvalilo se Bogu na urodu i lijepom vremenu u žetvi. Povorka je nastavila put mjesne zajednice, gdje ih je dočekao predsjednik MZ Aleksandar Vidaković. Novi bandaš i bandašica predali su mu blagoslovljeni kruh i krunu. U dvorištu Doma kulture odigralo se „bandašicino kolo", a nakon toga slavlje je nastavljeno u velikoj dvorani Doma kulture. Članovi HKPD-a „Silvije Strahimir Kranjčević" iz Berega priredili su kratak program, a druženje se nastavilo uz večeru i glazbeni sastav „Zlatni zvuci Sombora".

Domaćin lemeške dužijance i ove je godine bio HBKUD „Lemeš", ali je organizator bio Savjet Mjesne zajednice, dok su financijska sredstva osigurana iz IPA programa prekogranične suradnje.

Tekst: Lucia Knezi
Fotografije: Ivan Horvat