Pozovite » (+381) (0)24 535-533

folk seminar2012-1Folklor kao narodna umjetnost koja svjedoči o životnosti i maštovitosti jednoga naroda, u Tavankutu se njeguje već desetljećima, a bunjevački narodni plesovi zastupljeni su i u brojnim kulturno-umjetničkim društvima izvan ovoga podneblja. Stoga su, u cilju boljeg upoznavanja s folklornim nasljeđem Hrvata-Bunjevaca, članovi HKPD-a „Matija Gubec" iz Tavankuta odlučili organizirati četverodnevni seminar folklora, koji je koncem mjeseca srpnja 2012. godine okupio ljubitelje folklorne tradicije iz Hrvatske i Mađarske, kao i iz Subotice, Sombora, Tavankuta i Male Bosne.

Voditelj seminara Ivica Dulić kaže da se ovim seminarom bunjevačkih plesova, koji se po prvi puta održava u mjestu njihova nastanka, želi sudionicima predstaviti što izvorniji način plesa, ali i sve ostalo što čini tradiciju i općenito način života Hrvata na ovim prostorima:

„Razmišljajući o tomu kako se u Hrvatskoj, te u nekim mjestima u Srbiji održavaju seminari na kojima su zastupljeni i bunjevački plesovi, a na prostoru gdje žive Bunjevci, a to su Tavankut i okolica, te Sombor, uopće ih nema, odlučili smo organizirati upravo jedan takav. Smatram da je polaznicima zanimljivo doći na teren gdje žive Hrvati-Bunjevci i ne samo upoznati se s narodnim plesom, nego i vidjeti način njihova života. Budući da se seminar održava po prvi puta, zadovoljni smo brojem sudionika i namjera nam je nastaviti organizirati ovakvu vrstu edukacije."

Među trinaest sudionika seminara, nalaze se i polaznici iz Zagreba i Krapinskih Toplica u Republici Hrvatskoj. Bunjevački plesovi nisu im nepoznanica, ali priliku bolje se upoznati s tehnikom i stilom plesa, nikako nisu htjeli propustiti, navodi Marko Robinić, voditelj HKUD-a „Željezničar" iz Zagreba:

„Budući da je ovo prvi seminar o bunjevačkim plesovima u Tavankutu, takvo nešto se ne propušta. Plešem već 30 godina i do sada sam u sklopu naše koreografije plesao samo četiri bunjevačka plesa. Na ovome seminaru imam priliku naučiti i sve ostale i pravilni, izvorni način plesa, što ću kasnije moći primijeniti u svom radu, napraviti neku novu koreografiju, promijeniti stil plesa i slično tomu. Najviše mi se, za sada, dopalo Gajdaško i Babačko kolo. Što se tiče narodne nošnje, doista je prekrasna. U našemu KUD-u u Zagrebu imamo nešto originalne bunjevačke nošnje, ali je stara preko 100 godina i nije više za uporabu. Stoga želimo, iako se teško dolazi do kvalitetnog materijala, pokušati izraditi novu nošnju za bunjevačke plesove."

Narodni ples ima značajnu društvenu i odgojnu ulogu - ljudi se bolje upoznaju, šire se horizonti, razvija se multikulturnost. Bunjevački plesovi odavno su dio nastupa i folkloraša KUD-a „Tanac" iz Pečuha. Članica ovoga Društva, Vesna Velin ističe kako će putem seminara steći nova poznanstva i znanja koja će kasnije moći primijeniti u praksi:

„KUD 'Tanac' bavi se folklorom Hrvata iz Mađarske, dakle i bunjevačkim plesovima Hrvata iz Mađarske, a cilj nam je isto tako bolje se upoznati i s bunjevačkim plesovima iz Vojvodine. Voditelj KUD-a i ja smo odlučili sudjelovati na seminaru i mogu reći da smo vrlo zadovoljni. Plešemo, pjevamo, družimo se, tako da nam je jako lijepo."

seminarci u zkvh 2012Narodni plesovi, skupa s nošnjom, frizurama, nakitom, čine integralni dio folklora, te će stoga tijekom seminara, osim plesanja i pjevanja, polaznici imati priliku kroz radionice se upoznati i s poviješću i radom HKPD-a „Matija Gubec", potom s bunjevačkom nošnjom i izradom perlica od slame koje ju krase na žetvenim svečanostima, te doznati nešto više i o tamburaškoj glazbi, kao sastavnom dijelu folklorne plesne izvedbe bunjevačkih Hrvata.

Sudionici seminara 25. su srpnja posjetili Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata gdje ih je ravnatelj Zavoda Tomislav Žigmanov upoznao s misijom i djelovanjem ustanove, te ukratko predstavio osnovne činjenice o Hrvatima u Vojvodini, s posebnim osvrtom na bunjevačke Hrvate.

Tekst: Marija Matković

Fotografije: Marija Matković i Ljiljana Dulić Mészáros

tavankut kolonija 2012Rad slamarki na XXVII. sazivu Prve kolonije naive u tehnici slame u Tavankutu završen je 21. srpnja 2012. godine, prigodom čega je već tradicionalno upriličen i svečani program, koji su priredili članovi Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva „Matija Gubec" iz Tavankuta.

U sklopu programa posjetitelji su također imali priliku vidjeti izložbu radova s radionice pod nazivom „Očuvanje starih zanata", koja je održana 20. srpnja u Galeriji Prve kolonije naive u tehnici slame, gdje su svoje umijeće u ručnoj izradi predmeta pokazali Ivan Piuković iz Subotice, koji je demonstrirao izradu zvečki, potom Ekološki forum žena iz Starog Žednika koji se predstavio tradicionalnim vezom - šlingom, članice Slamarske sekcije HKPD-a „Matija Gubec" iz Tavankuta pokazale su rad u tehnici slame, a obućar Vlado Kuntić iz Sombora prikazao je način izrade muških čizama i papuča od kože.

Poneki od ovih predmeta, kao dio kulturnog nasljeđa, nalaze svoje mjesto na tržištu suvenira, međutim, neki još uvijek imaju i uporabnu namjenu, poglavito u kulturno-umjetničkim društvima. Tako, primjerice, Ivan Piuković, zvečke prodaje udrugama koje se bave folklornom tradicijom u Republici Hrvatskoj:

projekcijafilmatavankut2012-5„Zvečke sam počeo izrađivati prije 20-tak godina. Nije ih teško napraviti, ali je vrlo bitan zvuk, kao i materijal, koji je u osnovi mesing, odnosno legura cinka i bakra. Poglavito zvečke radim za Hrvatsku, gdje su bunjevački plesovi vrlo popularni, a oni se nikako ne mogu zamisliti bez zvečki. Osim toga, radio sam zvečke i za BiH, Sloveniju, a neke su se našle i u Kanadi i Australiji. Godišnje napravim oko 20 pari zvečki, a jedan par staje 25 eura, što mnogi kažu da je prilično jeftino, ali tako nastojim udovoljiti i sebi i kupcima. Dakle, u biti se od ovoga zanata ne može živjeti, ali dobro dođe kao dodatna zarada."

Prilikom zatvaranja Kolonije predstavljeni su ovogodišnji bandaš i bandašica - Anita Kolar i Tomislav Tumbas, kojima je uručena kruna od slame, koju kao simbol tavankutske Dužijance, svake godine izrađuje voditeljica slamarske Kolonije Jozefina Skenderović. Ona kaže da je Kolonija protekla u druženju, ali i radnoj atmosferi, koja će uroditi novim slikama od slame:

„Tijekom rada na Koloniji smo se družili i bilo nam je vrlo lijepo, ali i poučno, jer svake godine razmjenjujemo iskustva i naučimo ponešto novoga. Sudjelovalo je 26 slamarki i nekoliko djece. Motivi na slikama su tradicionalni, mada je bilo i nekih novih ideja, što će se moći vidjeti na izložbi slika s ovogodišnje Kolonije, koju ćemo prirediti 10. kolovoza, u predvorju Gradske kuće, s početkom u 19 sati. Što se tiče kruna od slame, koje posljednjih godina izrađujem i za gradsku dužijancu, one se međusobno razlikuju po pletivu i ukrasima. Na mojim krunama neminovno je da budu ukrašene žitom, te se tako i na kruni za ovogodišnju tavankutsku dužijancu nalaze žito i suncokret, plodovi zemlje za koje zahvaljujemo Bogu", rekla je voditeljica slamarske Kolonije Jozefina Skenderović.

projekcijafilmatavankut2012-1Tavankutska kruna moći će se vidjeti na njezinoj samostalnoj izložbi kruna i perlica od slame, koja će biti otvorena 27. srpnja, s početkom u 19 sati, u Suvenirnici ispod Gradske kuće.

XXVII. saziv Prve kolonije naive u tehnici slame zatvorio je predsjednik HKPD-a „Matija Gubec" Ladislav Suknović, izrazivši zadovoljstvo odzivom sudionica ovogodišnje Kolonije, čiji se rad, kako je najavio, u sljedećem razdoblju planira još više promovirati kroz različite projekte.

Tijekom večeri upriličena je i projekcija filma redatelja Branka Ištvančića „Od zrna do slike", koji je ovom prilikom premijerno prikazan u Tavankutu, gdje je i snimljen veliki dio ovoga dokumentarca o umjetnosti u tehnici slame. Podrijetlom Tavankućanin, Branko Ištvančić kaže da mu je inspiracija za film, koji je posvetio svojim roditeljima, bilo njegovo rodno mjesto, koje je nadaleko poznato upravo po slikama od slame.

„Bilo mi je vrlo važno da ne prikažem naše ljude i naš kraj kroz folklor, već kroz nešto što je, ne samo zanimljivo, nego je i fenomen. Slike od slame i naše slamarke su fenomen i ne predstavljaju folklor, već kulturnu baštinu kojom su, po mom mišljenju, zadužile cijeli svijet. Neki najveći stručnjaci su rekli da je umjetnost u tehnici slame nešto što nigdje na zemaljskoj kugli ne postoji, osim u Tavankutu. Najveće svjetske institucije za slamu, kojima sam proslijedio svoj film, reagirale su sjajno i odlučile 2014. godine održati Svjetski festival slame u Tavankutu, gdje bi se okupilo desetak najvećih svjetskih stručnjaka za umjetnost u tehnici slame", ističe Branko Ištvančić.

projekcijafilmatavankut2012-2Film „Od zrna do slike" sniman je pet godina, i to na različitim lokacijama u Tavankutu, potom u Subotici, Maloj Bosni, Starom Žedniku, te u Italiji, budući da je 1964. godine tijara izrađena od slame, darovana Papi. Branko Ištvančić istaknuo je da je tijekom snimanja imao veliku potporu mještana Tavankuta, članova HKPD-a „Matija Gubec", Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, kao i samih slamarki, koje su napose i glavne protagonistice njegova dokumentarca. Osim njih, u filmu se pojavljuju i vrsni poznavatelji slamarstva i kulturne baštine ovoga kraja - Bela Duranci, Naco Zelić, Ivo Škrabalo i Andrija Kopilović. Film je proljetos prikazan na festivalu „Zagrebdox", gdje je izazvao oduševljenje Ištvančićevih kolega i ostale publike, a pristigli su i prvi pozivi na brojne međunarodne festivale.

tavankut duzijanca 2012-2U znak zahvale Bogu za urod pšenice, u Tavankutu je 22. srpnja održana Dužijanca, koja je započela misnim slavljem u crkvi, gdje se okupilo mnoštvo vjernika, kao i djece i mladih u narodnim nošnjama, predvođeni bandašem i bandašicom. Misno slavlje predvodio je vlč. dr. Marinko Stantić, koji je u prigodnoj propovijedi naglasio važnost prepoznavanja Božjih darova, na kojima bi, kako je istaknuo, vjernici trebali svakodnevno zahvaljivati. Proslava svršetka žetve nastavljena je navečer uz ples i pjesmu u već tradicionalnom Bandašicinom kolu.

Tekst: Marija Matković
Fotografije: Ivan Ivković Ivandekić i Marija Matković

duzijancalemes2012-1Tradicionalno, ovogodišnja lemeška dužijanca je trajala četiri dana, od 19. do 22. srpnja 2012. Započela je u četvrtak, 19. srpnja, kada je bila sveta ispovijed za bandaše, bandašice, članove udruge i puk. U petak je u velikoj dvorani mjesne zajednice otvorena izložba ručnih radova u različitim tehnikama i od različitih materijala. U večernjim satima priređeno je predavanje o velikanima hrvatske manjinske zajednice čije se okrugle obljetnice smrti obilježavaju ove godine. Predavač je bio ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov koji se, među ostalim, osvrnuo i na Lemešane koji nisu „jubilarci", ali su mnogo pridonijeli hrvatskoj zajednici, kao što su Gaja Alaga, Mirko Vidaković, te braća Zdenko i Ivo Škrabalo, čija je majka rodom Lemešanka.

Nakon ovog ozbiljnog djela večeri promovirana je knjiga pjesama „Lira naiva 2012". Stihove pjesnikinja Mariške Pravdić, Ivane Petković i Lucie Knezi čitali su novi bandaši i bandašica te Marija Kovač, članica recitatorskog odjela. Da ova večer ne bude samo od riječi pobrinula se Aleksandra Pletikosić, svirajući i pjevajući teme iz filmova.

U subotu je na malom sportskom terenu priređen kulturno-umjetnički program koji su vodili Jašo (Ilija Ezgeta) i Joso (Kristijan Kovač), dva paora, usput „bistreći" politiku. U programu su sudjelovali gosti iz Mađarske, iz Bácsbokoda (Bikić), KUD „Bácsbokod". Oni su se predstavili njemačkim (švapskim) plesovima iz toga dijela Mađarske uz pratnju vlastitog puhačkog orkestra. Svojom pjesmom ovu je večer uljepšao i zbor „Musica viva" iz Lemeša, a naravno domaćin HBKUD „Lemeš" je pokazao svoje umijeće plesa - od mališana do veterana.

duzijancalemes2012-2Prema starom običaju, baćo, ove godine Danijel Kanjo, i nana, ove godine Ivana Petković, predstavili su nove bandaše i bandašice, a to su: veliki bandaš Dario Brkić, velika bandašica Marta Tošaki, mali bandaš Mladen Brkić i mala bandašica Kristina Kemenj.

Zvijezde večeri bile su članice tamburaškog sastava „Garavuše" iz Kutjeva. Ove mlade glazbenice lako su osvojile srca publike i zagrijale atmosferu najljepšim pjesmama iz svog repertoara.

Središnji događaj Dužijance bio je u nedjelju, 22. srpnja, popodne kada je služena svečana sveta misa zahvalnica u mjesnoj crkvi rođenja Blažene Djevice Marije. Svečanu svetu misu predvodio je župnik iz Telečke Árpád Pásztor, a koncelebrirali su župnik iz Berega Davor Kovačević, župnik iz Bácsbokoda Gábor Pata, đakon Stipan Periškić uz pomoć mjesnog župnika Antala Egedija. Misno slavlje uveličao je dječji crkveni zbor uz pomoć pjevača HBKUD-a „Lemeš" predvođenih Melindom Batalo.

duzijancalemes2012-3Tijekom svete mise, molitvom kod križa zahvalilo se Bogu na urodu i lijepom vremenu u žetvi. Povorka je nastavila put mjesne zajednice, gdje ih je dočekao predsjednik MZ Aleksandar Vidaković. Novi bandaš i bandašica predali su mu blagoslovljeni kruh i krunu. U dvorištu Doma kulture odigralo se „bandašicino kolo", a nakon toga slavlje je nastavljeno u velikoj dvorani Doma kulture. Članovi HKPD-a „Silvije Strahimir Kranjčević" iz Berega priredili su kratak program, a druženje se nastavilo uz večeru i glazbeni sastav „Zlatni zvuci Sombora".

Domaćin lemeške dužijance i ove je godine bio HBKUD „Lemeš", ali je organizator bio Savjet Mjesne zajednice, dok su financijska sredstva osigurana iz IPA programa prekogranične suradnje.

Tekst: Lucia Knezi
Fotografije: Ivan Horvat

U subotu, 21. srpnja 2012. godine, u Brđanima je upriličena predaja donacije u cilju pomoći vojvođanskim Hrvatima, točnije onima koji se okupljaju oko Hrvatske čitaonice u Subotici. Donaciju - financijska sredstva u iznosu od 3.000 kuna Katarini Čeliković, osnivačici ove institucije i prvoj predsjednici, sada dopredsjednici, predao je dožupan Davor Vlaović. Upriličena je i skromna svečanost koju su pjesmom oplemenile žene Brđana i članice Općinske organizacije Hrvatskog srca općine Rešetari. U njihovo ime pozdravne riječi uz poziv na daljnju suradnju uputila je predsjednica Jasmina Akmačić, a bili su nazočni i dopredsjednica Ivanka Grgić te Antun Grgić predsjednik HSS-a općine Rešetari.

„Ovo su skromna sredstva jer u kratko vrijeme nismo mogli više prikupiti, a pomogla je županija. Nastavit ćemo vezu s Hrvatima u Vojvodini koja je počela njihovim sudjelovanjem na ovogodišnjim Susretima pučkih pjesnika u Zapolju", naglasio je Antun Grgić.

donacija citaonici brdjani 2U radni posjet koji bi se trebao dogoditi ove jeseni planira putovati i dožupan Vlaović i proširiti, kako je istaknuo, započetu  suradnju.

Na donaciji je zahvalila Katarina Čeliković iskreno dirnuta ovom gestom pažnje te naglasila kako će o događaju koji za njih znači puno više od vrijednosti sredstava izvijestiti sve medije, ali i djecu koja se okupljaju u Hrvatskoj čitaonici.

„Upravo će djeca, zahvaljujući vama, dobiti knjigu poezije njima namijenjenu. Radi se o poeziji Josipa Dumendžića - Meštra, jednog Šokca iz Bođana, svojevrsne dijaspore unutar Vojvodine", rekla je Čelikovićeva i uputila poziv domaćinima na predstavljanje knjige kako bi se uvjerili što djeci znači knjiga i hrvatska riječ.

Tekst i fotografije: Ivanka Herceg

 

Dvadeset i sedmi Saziv Prve kolonije naive u tehnici slame otvoren je u petak, 13. srpnja, u Galeriji Prve kolonije naive u tehnici slame, u Donjem Tavankutu. Tom je prigodom priređen kulturno-umjetnički program koji su izveli članovi folklornog i tamburaškog odjela HKPD-a „Matija Gubec", a brojni gosti imali su priliku pogledati i izložbu slika od slame, nastalih na prošlogodišnjem Sazivu.

Predsjednik HKPD-a „Matija Gubec" Ladislav Suknović istaknuo je značajan doprinos slamarki u radu Društva:

„Ove vrijedne slamarke punih 27 godina pronose ime našeg Društva, šireći jednu 'zlatnu priču', sada već, kroz cijelu regiju. Kolonija naive u tehnici slame prepoznata je od strane brojnih institucija i pojedinaca, kao događaj vrijedan pozornosti i potpore. S ponosom također možemo reći da je Kolonija uvelike zaslužna što je naše Društvo ove godine imalo čast i dobiti Povelju predsjednika Republike Hrvatske, dodijeljenu za poseban doprinos u kulturi i za 50 godina rada u tehnici slame."

Među brojnim gostima, otvorenju ovogodišnje Kolonije prisustvovale su i organizatorice manifestacije „Vinkovačke jeseni" Ana Cvenić i Marija Maslov, dok je Koloniju svečano otvorila direktorica pokrajinskog Zavoda za ravnopravnost spolova, Vesna Šijački. Ona se prošle godine, posjetom Tavankutu, upoznala s umjetnošću u tehnici slame, kojom se pretežito bave žene u ruralnim naseljima. U tom smislu, Šijački je naglasila da žene imaju najveću ulogu u očuvanju kulturnog nasljeđa nacionalnih zajednica:

kolonijaslamarki2012-2„Čast mi je i zadovoljstvo promovirati na sve načine ovo doista posebno stvaralaštvo. Zavod je posljednjih nekoliko godina sudjelovao u predstavljanju kulturne baštine Tavankuta i u sklopu toga i slamarskih rukotvorina, koje su uvijek bile prihvaćene s oduševljenjem posjetitelja sajmova i manifestacija koje smo organizirali. U takvim prigodama zaključimo kako su žene, usprkos svojim brojnim talentima, vještinama, sposobnostima, dugo vremena bile gotovo nevidljive, a na tim sajmovima po prvi su se puta imale priliku susresti sa stvaralaštvom žena iz drugih ruralnih krajeva i spoznati čime se sve mogu baviti u životu", rekla je Vesna Šijački.

Tridesetak sudionica ovogodišnje Kolonije su svoj 'zlatni' rad započele na manifestaciji „Natjecanje risara", održanoj u subotu na Gornjem Verušiću, navodi voditeljica Kolonije, Jozefina Skenderović:

„Prvi radni dan Kolonije svake godine provodimo na Natjecanju risara, gdje pletemo starinske perlice od slame, koje potom darivamo svima koji posjete naš štand. Tijekom ostalih dana smo u prostorijama tavankutske škole, gdje radimo slike od slame. One će se premijerno moći pogledati na izložbi, koju ćemo prirediti uoči proslave gradske Dužijance, 10. kolovoza, u predvorju Gradske kuće."

Tijekom sljedećih dana, od 9 do 18 sati, tridesetak slamarki je u prostorijama tavankutske škole nastavilo stvarati nove slike od slame, a u sklopu Kolonije su 20. srpnja, u Galeriji Prve kolonije naive u tehnici slame bile održane i radionice, pod nazivom „Očuvanje starih zanata".

Tekst i fotografije: Marija Matković

nazor u djakovu 2012Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo „Vladimir Nazor" imalo je zapažen nastup na ovogodišnjim Đakovačkim vezovima. Somborska udruga bila je među osam udruga iz dijaspore i jedina udruga iz Srbije koja je sudjelovala na ovoj manifestaciji. „Vladimir Nazor" predstavio je svadbene običaje bunjevačkih Hrvata, a njihov defile i nastup nekoliko je tisuća posjetitelja ispratilo velikim pljeskom.

Na završnici kulturno-turističke manifestacije 46. Đakovački vezovi, 8. srpnja 2012. godine, predstavile su se 62 udruge iz svih dijelova Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Sjedinjenih Američkih Država, Kanade i Srbije. Čast da budu jedini predstavnici Srbije imalo je Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo „Vladimir Nazor" iz Sombora.

„Nama je posebna čast što smo dobili poziv da budemo sudionici jedne ovako značajne državne manifestacije u Hrvatskoj. Posebice nam je drago što smo bili jedna od osam udruga iz dijaspore koja je sudjelovala na ovoj manifestaciji. Zadovoljni smo kako su nas organizatori dočekali i kako su nas posjetitelji manifestacije pozdravili. Kada je voditelj programa, najavljujući našu udrugu, istaknuo da smo dobitnici Povelje Republike Hrvatske, koju nam je dodijelio predsjednik Ivo Josipović prigodom obilježavanja 75 godina postojanja društva, dobili smo veliki pljesak koji nas je pratio tijekom defilea i nastupa", kaže predsjednik HKUD-a „Vladimir Nazor" Mata Matarić. Prema njegovim riječima „Vladimir Nazor" na djelu pokazuje ono za što je dobio Povelju, a to je promicanje međunarodne kulturne suradnje, čuvanje i njegovanje kulture i tradicije Hrvata u Vojvodini.

Nastup HKUD-a „Vladimir Nazor" počeo je svečanim defileom u kojemu je sudjelovalo 62 udruge. Bunjevačke nošnje, vesele svatovske i salašarske pjesme iz Vojvodine nisu ostavile posjetitelje ravnodušnima i prolazak „Vladimira Nazora" popraćen je pljeskom.

„Mi smo se u programu koji je održan na pozornici u Strossmayerovu parku predstavili izvornim folklornim običajima bunjevačkih Hrvata i tradicionalnom svadbom. Imali smo mladenku obučenu u bijelo, djevere, svatove, mladenkine i đuvegijine roditelje. Prikazali smo prosidbu mladenke", kaže koreograf folklorne sekcije u HKUD-u „Vladimir Nazor" Šima Beretić.

nazor-somb-ljeto-2012-mSomborsko ljeto

Ispraćeni velikim pljeskom, Tradicionalna manifestacija „Somborsko ljeto", koja se održava po 16. put, počela je 16. srpnja 2012. programom u kome su sudjelovala kulturno-umjetnička društva iz Sombora.

Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo „Vladimir Nazor" predstavljali su: dječja folklorna skupina, te folklorna i pjevačka skupina. Prije nastupa ukratko je predstavljeno društvo. Kako je rečeno, društvo je osnovano 1936. godine, s ciljem čuvanja kulture i običaja Hrvata, Bunjevaca i Šokaca iz Sombora i okolice. Društvo danas ima oko 300 članova koji su aktivni u desetak sekcija.

Najmlađi članovi HKUD-a „Vladimir Nazor" izveli su splet bunjevačkih plesova. Nastup mladih „Nazorovaca", koje vodi Kristina Pekanović, ispraćen je velikim pljeskom. Starija folklorna skupina, koju vodi Šima Beretić, izvela je bunjevačke plesove i plesove iz Banata. Za ovaj nastup pjevačka skupina odabrala je pjesme: „Lipo ti je rano uraniti", „Da je višnja ko trišnja", „Kad te vidim na sokaku" i „Crne oči".

Organizator „Somborskog ljeta" je Turistička organizacija Grada Sombora.

Tekst i fotografije: Zlata Vasiljević

duzijancazednik2012-1Dužijanca u Starom Žedniku svečanom je misom zahvalnicom proslavljena u 15. srpnja 2012. godine, u crkvi sv. Marka. Predvodnici ovogodišnje Dužijance bili su bandašica Martina Kopunović i bandaš Mario Vojnić Zelić, te mala bandašica Marijana Vojnić Hajduk i mali bandaš Luka Beneš. Misno slavlje predvodio je povjerenik za mlade vlč. Marijan Vukov, zajedno s domaćim župnikom Željkom Šipekom i đurđinskim župnikom Lazarom Novakovićem.

Velečasnog Marijana Vukova oduševio je veliki broj mladih i djece koja su bila obučena u nošnje. Članovi zbora, koji su pjevali na misi, također su bili u nošnjama, a crkva je bila puna vjernika. VIS „Markovi lavovi", uz pratnju tamburaškog orkestra Festivala bunjevački pisama, glazbeno su predvodili misno slavlje.

Bandaš i bandašica su navečer u dvorištu župe otvorili Bandašicino kolo. Nazočni su plesali, pjevali i družili se uz ansambl „Boemi".

Tekst i fotografija: A. Sudarević

duzijancabajmok-1Dužijanca u Bajmoku - zahvala za kruh naš svagdašnji

Svečanost Dužijance, kojom se proslavlja svršetak napornog žetelačkog rada risara i risaruša i zahvaljuje Bogu za novi urod pšenice, održana je u Bajmoku, 15. srpnja 2012. godine, u crkvi svetog Petra i Pavla. Žetveno slavlje započelo je dolaskom sudionika žetvenoga slavlja odjevenih u svečane narodne nošnje. Predvoditelji risara i risaruša, bandašica Ana Sabo Šipoš i bandaš Jasmin Blatnjak, donijeli su sliku od slame, na kojoj su ove godine prikazani sveci po kojima bajmočka župa nosi ime.

U ozračju mladosti i tradicije, upriličena je svečana sveta misa koju je predvodio mjesni župnik vlč. Zsolt Bendei, koji je u svojoj propovijedi ukazao vjernicima na značaj molitve i svakodnevne zahvalnosti za Božju milost i darove:

„Dužijancu smo, kao i sve ostale lijepe običaje, preuzeli od Boga. Svi važni događaji u našemu životu obilježeni su svečanošću, jer smo stvoreni biti u zajedništvu i skupa se veseliti i slaviti. Naš Bog to dobro zna i stoga nam i daruje zajedništvo. Kada vidimo djecu u narodnoj nošnji, prisjetimo se svoga djetinjstva i mladosti. Svaka godina donosi svoje radosti i stoga uvijek nanovo zahvaljujemo Bogu na darovima koje primamo iz njegovih ruku. Tako i na Dužijanci slavimo Gospodina što nam je darovao plodove zemlje i kruh naš svagdašnji", istaknuo je u svojoj propovijedi vlč. Bendei.

Misno slavlje uljepšano je pjevanjem župnog zbora i mladih u narodnim nošnjama, koji su se ujedno, uoči Dužijance redovito okupljali čistiti žito, kako bi ukrasili crkvu vijencima ispletenima od žita. A kako mladi vjernici u Bajmoku čuvaju i svoju plesnu tradiciju, pokazali su nakon svete mise, kada su u dvorištu župe zaplesali neke od tradicionalnih bunjevačkih narodnih plesova, a žetveno slavlje nastavljeno je navečer, kada je, već uobičajeno održano Bandašicino kolo, u kojemu su se mladima pridružili i ostali mještani, kao i brojni ljubitelji žetvenih svečanosti.

Tekst i fotografija: Marija Matković

Približno najtočniji broj posjetitelja ovogodišnjeg „Takmičenja risara" - koje je 14. srpnja 2012- godine održano na imanju Martina Gabrića na Hrvatskom Majuru - sigurno se dao utvrditi za vrijeme „ručka". Rijetki je, naime, gost koji nije sjeo na balu slame i kod kojega se, onako slučajno, nije zatekla „brica" kao najpotrebniji alat u tako važnom poslu kao što je degustacija lokalnog specijaliteta, iz svakodnevnog menija uglavnom izbačenog. Da je kojim slučajem netko dobio zadaću u tim trenucima prebrojati one koji jedu i one koji ih poslužuju, mogao bi reći da je u jutarnjim satima bilo 318 ili 697 gostiju. U svakom slučaju - ako izuzmemo onu već zaboravljenu kišnu godinu na Bikovu - mnogi će gost potvrditi da je ove godine bilo najmanje posjetitelja.

takmicenjerisara2012-1To se, međutim, ne bi moglo reći i za same natjecatelje: 30 risarskih parova - pristiglih iz okolnih mjesta Subotice, Vojvodine, ali i Mađarske, Hrvatske, pa čak i iz Bosne i Hercegovine - spremno je dočekalo start i za tili čas pokosilo ona dva i pol lanca žita što ih je domaćin ostavio za ovu prigodu. I bez opisa samih sudionika lako se dalo uočiti da je - i pored toga što je žetva završena znatno ranije - pšenica bila dobra za ovaj posao: niti je pocrnjela, niti polegla, a oni koji su je kosili kažu da se i zrno dobro očuvalo. Naravno, s obzirom na to da mu sin Marinko nije bio prisutan, pobjednik je bio već unaprijed odlučen: Stipan Kujundžić i risaruša mu Ruža Juhas jednostavno nisu imali pravu konkurenciju u borbi za prvo mjesto. Treba, međutim, vidjeti parcelu nakon što je ovaj par obradi: čisto i ravno poput tepiha, i još za najkraće vrijeme.

takmicenjerisara2012-2Stipan, koji iza sebe ima brojna prva mjesta ne samo na „Takmičenju risara" nego i na sličnima u zemlji i inozemstvu, kaže kako mu je ipak najdraže što su mu njegovi učenici bili dostojna konkurencija. Kao svojevrsni „instruktor košenja" Kujundžić ističe da je prošle godine ovome poslu obučavao osamnaestoricu, a ove dvanaestoricu mladih ljudi. Dovoljno dobar broj da se na budućnost ovoga natjecanja gleda sa svjetlije strane. Svoju tajnu znanja ima, naravno, i Ruža Juhas. Kaže da se s poslom risaruše upoznala još kao dvanaestogodišnja djevojčica, ali su u to vrijeme parcele bile mnogo veće, radni sati mnogo dulji, a jedino natjecanje bilo je ono s vremenom.

A nije ni Stipanu Kujundžiću znanje palo s neba. Dapače. Kaže kako je ručno košenje u vrijeme njegove pune mladosti već „izašlo iz mode" i da ga je osnovama pravilnog zamahivanja naučio Stipan Romoda iz Male Bosne. Kakav je Romoda bio učitelj najbolje svjedoči činjenica da je Kujundžić na prvom svom „Takmičenju risara" 1991. osvojio drugo mjesto.

Skroman i pošten, kakvim ga je Bog dao, sedamdesetsedmogodišnji Stipan Romoda oprostio se ove godine od daljnjeg sudjelovanja u organizaciji „Dužijance". Zahvalivši svima s kojima je još od 1969. iz godine u godinu brinuo istu brigu oko organizacije, Romoda je odlučio povući se i svoje mjesto prepustiti nekome drugom. Šteta, međutim, što je to čuo tek mali broj ljudi koji su sačekali ceremoniju proglašenja pobjednika.

takmicenjerisara2012-3„Povijesti radi", recimo da su na temelju odluke sudačkog žirija drugo mjesto osvojili Mario Dulić i Suzana Kovačević, a treće Perica Tikvicki i Emera Poljaković.

Za činjenicu da je broj posjetitelja na „Takmičenju risara" iz godine u godinu manji krivnju sigurno ne snose domaćini. Poput Martina Gabrića i brojnih prije njega, domaćini se zaista pošteno spreme za održavanje ove manifestacije. Krivnja se zacijelo ne može svaliti niti na Organizacijski odbor „Dužijance", koji već godinama unatrag kroz to jedno prijepodne nastoji pokazati različite tehnike nekadašnje žetve. Ne, krivi su ljudi. Otuđeni, zasićeni, nesvikli i lijeni da nekoliko sati provedu na suncu i prašini, odustaju od dolaska i prije polaska. Možda bi trebalo početi razmišljati o uvođenju ulaznica. Ili pozivnica.

takmicenjerisara2012-5Solidarnost lokalne samouprave sa zahtjevima poljoprivrednika
Među malobrojnim, aktualnim, dužnosnicima lokalne samouprave koji su došli na „Takmičenje risara" bili su novoimenovani gradonačelnik i dogradonačelnik Modest Dulić i Blaško Stantić, te predsjednica Skupštine Grada Subotice Marija Kern Solya. Riječima kako je ris bio posao u kojemu je zajednički sudjelovalo više ljudi Dulić je istaknuo da „Takmičenje risara" kod starijih budi uspomene, a mlađi se mogu upoznati s nekadašnjim načinom teškog rada. Ipak, ono što će i one koji nisu bili na Hrvatskom Majuru vjerojatno najviše obradovati su njegove riječi da će lokalna samouprava formirati komisiju koja će raditi na procjeni štete, nastale od svega pomalo: mraza, leda i ponajviše suše kako bi se izašlo ususret inicijativi poljoprivrednika i zadruga da u Subotici bude proglašena elementarna nepogoda i da se na taj način pokuša pomoći onima od čijih plodova rada živi cijelo društvo.
Među gostima iz Hrvatske na „Takmičenje risara" ove je godine došla predstojnica Državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske Daria Krstičević, kao i gradonačelnici Križevaca i Sesveta, a kao i svake godine, prisutni su bili predstavnici hrvatske zajednice, među njima, republički zastupnik Petar Kuntić i pokrajinski zastupnik Mata Matarić. Prisutni su bili i prethodni gradonačelnici Saša Vučinić i Géza Kucsera.

Tekst: Zlatko Romić
Fotografije: Zoran Vukmanov Šimokov
i Antonija Sudarević