Pozovite » (+381) (0)24 535-533

vinkoU Katoličkom mjesečniku Zvonik nema tabloidizacije i površnosti, a o tome što karakterizira ovaj list te o ustrajnosti onih koji list stvaraju, distribuciji i financiranju razgovarali smo s urednikom vlč. Vinkom Cvijinom. Vlč. Vinko Cvijin je župnik u bačkim naseljima Vajska i Bođani u Vojvodini. Odrastao je na Bikovu kraj Subotice, svećeničku formaciju započeo je u Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji i sjemeništu Paulinum u Subotici, a teološki studij završio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. U ovome razgovoru otkriva i što za njega znači biti vjernik.

medijiU svjetlu težnji za povezivanjem raspršenih pojedinaca i mikrozajednica u okviru zajednice Hrvata u Vojvodini, uloga društvene mreže Facebook postala je, sada je to sigurno, nezamjenjiva. Čini se da su vojvođanski Hrvati u priličnoj mjeri prepoznali mogućnosti društvene mreže Facebook, najstarije i još uvijek dominantne u podneblju u kojem žive, te da je u priličnoj mjeri koriste. Motivi i očekivanja su im, zaključak je pri pokušaju sagledavanja Facebook scene među hrvatskim udrugama kulture, slični.  

urbani sokciUdruga građana Urbani Šokci iz Sombora predstavila je početkom ožujka u Etnološkom centru baranjske baštine u Belom Manastiru Zbornik radova s međunarodnog okruglog stola O Šokcima je rič 2016.- 2019. Uz Zbornik radova priređena je i izložba starih vjenčanih fotografija iz Monoštora, Berega, Sonte i Baranjskog Petrovog Sela. 

drayen prcicSubotički novinar i pisac Dražen Prćić pokretač je i autor rubrike Priča o fotografiji u vojvođanskom tjedniku Hrvatska riječ. Rubrika postoji neprekidno od 2009. godine. Veliki dio njegovih tekstova iz ove rubrike, uz nove specijalno pisane za ovo izdanje, donosi Prćićeva najnovija knjiga Subotica – Priča o fotografiji koja je u nakladi subotičke Minerve izišla ovih dana.  
Knjiga sadrži sedamdesetak priča o fotografiji. Kako i naslov knjige sugerira, sve su tematski vezane za Suboticu a kronološki pokrivaju razdoblje od sredine 17. stoljeća do 70-ih godina prošloga stoljeća. 

Marko VukovMarko Vukov – pobjednik nade

Kada se u četvrtak 2. ožujka 1995. godine pronijela vijest da je Marko Vukov preminuo naglom smrću u Končanici u Hrvatskoj, 45 km južno od Virovitice, gdje je bio u posjetu Marijanu Đukiću, prijatelju svećeniku (tadašnje) Zagrebačke nadbiskupije i bivšem župniku u Đurđinu, njegovi prijatelji u Zagrebu i drugdje ostali su tužno iznenađeni. (Datum smrti Marka Vukova u knjizi Ja, buntovnik s razlogom je krivo otisnut /26. 2. 1991./). U srijedu 8. ožujka 1995. g. Markov kolega svećenik Matija Stepinac je organizirao kombi kojim smo nas nekoliko Markovih prijatelja otišli iz Zagreba u Viroviticu na ispraćaj njegova tijela za Suboticu. Bilo je to u vrijeme Domovinskog rata kada je područje zapadne Slavonije bilo nesigurno za promet i pod upravom UNPA-e (United Nations Protected Areas, tj. Zaštićene zone Ujedinjenih naroda). U Franjevačkoj crkvi u Virovitici je nakon sv. Mise zadušnice uslijedio ispraćaj pokojnika u njegov rodni kraj, Suboticu. Bio je to naš zadnji ovozemaljski pozdrav s Markom Vukovom, ali onaj naš duhovni odnos s njim ostao je do današnjeg dana. O tom nekadašnjem prijateljevanju preko izgovorene riječi, misli, razgovora, a u ovom slučaju poezije, želim nakon 24. godišnjice njegove smrti reći nešto više u ovom osvrtu.

bunjevacke i sokacke novine na portalu ZKVHNa dan sv. Josipa, 19. ožujka 1870. godine, pred čitateljstvom se pojavio prvi broj Bunjevačkih i šokačkih novina. Bio je to, kako je pisalo, „od stranaka nezavisni“ politički tjednik, koji je u Kalači pokrenuo vođa narodnog preporoda među Hrvatima u ugarskom Podunavlju i tamošnji kanonik Ivan Antunović (Kunbaja, 1815. – Kalača, 1888.). Izlazio je nepune tri godine – od 21. III. 1870. do kraja 1872., a objavljeno je ukupno 146 brojeva na po 4 stranice maloga četvrtinskog formata. Tjednik je imao i kulturni prilog, u početku Nadometak, a od 1871. Bunjevačku i šokačku vilu. Nakon gašenja Novina, Vila je do kolovoza 1876. izlazila samostalno.

knjizevno preloRiječ i „rič” u svojim različitim oblicima – od pjesme zbora, preko kazivanja poezije i podsjećanja na stari tisak do kazališnog komada – ponudilo je i ovogodišnje, četrnaesto po redu, Književno prelo Hrvatske čitaonice koje je održano u petak, 21. veljače 2020.godine u velikoj dvorani HKC-a Bunjevačko kolo u Subotici. Ovo pokladno okupljane, za razliku od većine drugih, u fokusu ima „hranu za dušu”. Ujedno nastoji sumirati godišnji rad Hrvatske čitaonice, a kako je jedan od njihovih programa ljetni Etno kamp, večer je otvorio zbor „kampovaca” koji je pripremio Darko Temunović. 

hrcko monostorHrckov makenbal je prošao i taman se Hrcko pripremio za zasluženi odmor, kad ono od odmora i ljenčarenja ništa. Hitno su ga pozvali u Monoštor na njihov Pokladni bal. Kako ne udovoljiti kada vas djeca zovu? Hrcku zato nije bilo druge nego spakirati se i žurno krenuti u Monoštor. A tamo doček kakvom se nije nadao. Iz šume je, samo da bi se družio s njim, izašao patuljak na pečurci, jedan vrtuljak napustio je cirkus, Snježana je ostavila sedam patuljaka, dvije mumije probudile su se iz višestoljetnog sna samo da bi dočekale Hrcka. I nije to sve. Jedna sočna krafna pobjegla je s vrelog ulja, jedan kuhar ostavio je šerpe i lonce, slikari svoja platna i kičice, svježe prženi krumpir iskočio je iz tanjura, jer sve je to manje važno od Hrcka. A iskreno: Hrcko se baš pokazao i uklopio u društvo monoštorskih mališana. Zna Hrcko i red, pa u goste nije otišao praznih ruku. Svu maskiranu djecu nagradio je jednim lijepim darom. Potrudili su se djecu obradovati i organizatori KUD-a Hrvata Bodrog, koji su, osim zabave mališanima koji su se sami ili uz pomoć roditelja najviše potrudili oko svojih maski, i dodatno darivali. 

Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)