Autor(i): Dušan Škorić
Godina: 2012.
Izdanje: Godišnjak za znanstvena istraživanja 4: 245-272
Sažetak
Povijest franjevaca u Vojvodini snažno je povezana s okolnim regijama i državama, ali se to ne može reći za razvoj franjevačkog slikarstva, koje je ovdje zastupljeno u drugačijem kontekstu. Kao rubno područje na samoj granici dvaju zaraćenih carstava, ušlo je u barokno razdoblje nešto kasnije. To je imalo za posljedicu i daleko skromniju gradnju samostana i crkava i njihov ures. Nažalost, prvi višekatni i bogato opremljeni glavni i bočni oltari i zidne dekoracije iz prvog zamaha franjevačke obnove nisu sačuvani, ili tek fragmentarno kao u Subotici, već je sačuvano slikarstvo iz druge polovice XVIII. stoljeća, primjerice u Baču. Tijekom reformi Josipa II. Habsburga, kada je ugašena većina franjevačkih samostana u Vojvodini, a njihovi oltari, dragocjenosti i biblioteke preprodane Budimskom depou, nestalo je ono što je bilo najvrjednije. Donekle je od pošasti sačuvana oprema nekoć franjevačkog samostana u Somboru, ali su umjetnička djela samostana iz Petrovaradina, Srijemske Mitrovice i Rume netragom nestala. Nije posvećena pozornost ni obradi arhivske građe, naročito Ljetopisa. Slučajno je sačuvan inventar crkve iz Petrovaradina, tako da imamo uvid u obimnu i značajnu umjetničku baštinu i ikonografiju. Sačuvana su djela iz manjih umjetničkih centara, Budima, Pešte, Pečuha i Temišvara, putujućih ili udomaćenih umjetnika, Beč je kao slikarski centar bio daleko i preskup za naše samostane. Od naručitelja djela poznata su važna vojna lica, građanski stalež u formiranju, ali je najviše opremi franjevačkih domova doprinio puk svojim prilozima i privrženošću. Odatle i toliko čašćenih Bogorodičinih slika upravo u franjevačkim crkvama i kapelama. Ali i u povijesnim mijenama, ono što je ostalo svjedoči o stalnoj brizi samostanske braće i puka da ostave trag o svom postojanju, koji moramo i mi uvažavati i čuvati.
Ključne riječi: franjevci, barokno slikarstvo, Vojvodina
PreuzmiObjavljeno: 03.11.2015. Pregleda: 27
