KUDH Bodrog organizirao je 29. kolovoza gastronomsku manifestaciju Sastali se alasi i bećari, jednu od svojih tradicionalnih manifestacija. U dvorištu kuće časnih sestara riblji paprikaš kuhali su majstori iz Sonte, Vajske, Sombora, Subotice, Baranje i Monoštora.

Riblji paprikaš kuhao se od šarana, a finese mu je dao svaki kuhar po svom ukusu.

Generalno, važan je omjer vode, paprike i luka, jaka vatra, a s kuhanjem ne treba pretjerati da se riba ne raskuha.

Izgleda jednostavno, ali ipak i nije.

„Kako se kuha riblji paprikaš? Ovisi od čovjeka do čovjeka. Ja papriku stavljam odmah kako bi se skuhala, jer riblji paprikaš se kratko kuha, brže se skuha od paprike. Naučio sam to od starih lovaca koji su kuhali i divljač i ribu. Tijekom kuhanja može se zbog ljutine dodati ljuta paprika, koja će malo popraviti i boju", kaže Igor Sabo iz Vajske.

I njegove mjere slične su kao i kod drugih majstora kotlića: kilogram ribe, 1,2 litra vode, žlica paprike na kilogram ribe i 25 do 30 minuta kuhanja.

„Dobro je dodati malo soma uz šarana", kaže Igor.

Može riblji paprikaš, vjerovali ili ne, biti i s dodatkom meda. Tako ga kuha poznati monoštorski pčelar Ivica Periškić.

„U svaki paprikaš stavljamo žlicu meda, pa i riblji. Neće biti sladak, med samo daje gustinu i poveže sastojke. Nisam ja to izmislio već su tako radili stari pčelari koji su u svaki paprikaš dodavali jušnu žlicu meda. Na kraju se stavlja da med ne izgubi svojstvo", kaže Periškić.

„Jesu Monoštorci dobri majstori ribljeg kotlića, ali mislim da su Sonćani ipak malo bolji. Šalim se, naravno. Kuhamo na isti način. Šaran, som, štuka, paprika i luk, sol i to je to. Ne treba pretrejati ni s vodom, ni s lukom. Dobra glavica luka na kilogram ribe. Vode od 1,1 do 1,25 litara po kilogramu ribe, ovisi koliko je veliko društvo. Rajčicu ne dodajem", kaže Igor Jakšić iz Sonte.

Orhabrili su se u Monoštor doći i Subotičani. Naravno, sa svojim receptom za riblji paprikaš.

„Jeste, hrabrost je doći među ove vrsne majstore. Ipak su oni najbolji kuhari ribljeg paprkaša, ali potrudit ćemo se i mi. Kuhamo tako što prvo dinstamo luk, začine, rajčicu, vodu i ribu na kraju. Kada kuhamo, tako treba više od sata za kuhanje", kaže Mirko Stipančević iz Subotice.

No, Sastali se alasi i bećari nije samo susret kuhara i nadmetanje u pripremanju ribljeg paprikaša. To je susret ljudi koji svoju svakodnevicu, sjećanja i znanje vežu uz vodu, ribu, šumu i život koji se stoljećima odvijao uz Dunav i njegove rukavce.

U Monoštoru ta priča posebno snažno živi. Ovo je prostor koji i danas čuva tradiciju alasa, ljudi koji su živjeli od rijeke, poznavali njezine ćudi, pratili vodostaj, znali gdje riba nailazi i kako je pripremiti. Znanje se prenosilo s generacije na generaciju, baš kao i recepti za paprikaš. Svaki je imao svoj način, svoju mjeru i svoju malu tajnu, ali su svi počivali na istom iskustvu – onome stečenom uz vodu i u prirodi.

I nije najvažnije tko je skuhao najbolji paprikaš, niti čiji je recept pravi. Važnije je da se oko vatre okupe ljudi i da se nastavi priča koja pripada tom šokačkom prostoru.

Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)