U praksama kulturnog prostora Hrvata u Vojvodini u godini za nama imali smo pravu eskalaciju događaja u području znanosti – od gdjekojeg istraživanja i prvih koraka u kadrovskomu snaženju, preko publiciranja znanstvenih i stručnih uradaka pa do kvantitete sudjelovanja i organiziranja znanstvenih skupova. Pri tomu, ljudi koji se bave znanstvenim istraživanjima među Hrvatima u Vojvodini, uz napomenu da im rezultati imaju različite dosege i relevantnost, nastupali su po prvi puta u duljem kontinuitetu kao minimalno organizirana, ali i kao planskim djelovanjem vođena skupina osoba, i to ne samo kada su u pitanju pojedinačni nastupi na znanstvenim skupovima ili organiziranje tribina, predavanja ili kolokvija, već i kada je riječ o organiziranom nastupu na znanstvenim i stručnim skupovima.

S ponosom mogu podsjetiti cijenjenje čitatelje da je ove godine bilo čak sedam znanstvenih i stručnih skupova na kojima su se u značajnom obujmu, a što je posljedica planskog pristupa i organiziranoga, predstavljale i teme koje se tiču Hrvata u Vojvodini. Prvo je u Somboru u svibnju održan znanstveni simpozij „Pasionska baština podunavskih Hrvata“ uz sudjelovanje devet osoba iz Vojvodine. Početkom lipnja u Zagrebu je održan znanstveno-stručni skup „Annales Pilar : nacionalne manjine u Hrvatskoj i Hrvati kao manjina – europski izazovi“, uz sudjelovanje dvoje ovdašnjih znanstvenika. Uslijedio je zatim znanstveni skup u kolovozu u Golubiću Obrovačkom „Srpskohrvatski odnosi : rješavanje aktualnih pitanja“ na kojem su bila i četiri sudionika Hrvata iz Vojvodine. U Pečuhu, na XI. međunarodnom kroatističkom znanstvenom skupu u listopadu, cijela jedna sesija bila je posvećena književno-jezičnim temama Hrvata u Podunavlju („Književnost, jezik, povijest i kultura bunjevačkih Hrvata – 150. obljetnica rođenja A. E. Miroljuba, 100. obljetnica rođenja Ante Jakšića, Balinta Vujkova i Ivana Kujundžića“), a sudjelovalo je šestero Hrvata iz Vojvodine.

U listopadu je održan, također tradicionalni, stručno-znanstveni skup u okviru „Dana Balinta Vujkova“ na kojemu su tematizirani elementi i motivi u djelima, izazovi obrade i pristupi stvaralaštvu te sudbine hrvatskih književnika iz Vojvodine, na kojemu je sudjelovalo 12 istraživača i znanstvenika iz Vojvodine. U studenom je u Zagrebu održan znanstveni skup „Bunjevci u vremenskom i prostornom kontekstu“, na kojemu je među sudionicima bilo i čak 12 iz Vojvodine. Na koncu, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata bio je suorganizatorom međunarodnog znanstveno-filozofskog skupa „Misaona popudbina Tome Vereša“, na kojem je sudjelovalo šestero znanstvenika iz Vojvodine. Sve navedeno, dakako, mora imponirati, napose ako se imaju u vidu institucionalni deficiti i preskromna financijska sredstva s kojim raspolaže prostor kulture Hrvata u Vojvodini.

S druge strane, objavljen je i cijeli niz znanstvenih publikacija: osim „Godišnjaka za znanstvena istraživana“, kojega prati izuzetno pozitivna recepcija u znanstvenim krugovima i u Hrvatskoj i u Srbiji, objavljeno je i nekoliko zbornika („Zbornik radova s jubilarnog, X. međunarodnog kroatističkog skupa“, u kojem su objavljene četiri radnje koje s raznih motrišta referiraju na status i stanje hrvatske zajednice u Vojvodini; zatim zbornik „Croatia – Serbian relations; resolving outstanding issues“ s pet radnji Hrvata iz Vojvodine; pred tiskom je zbornik „Hrvati u Vojvodini : identitet(i), procesi i društvene aktivnost“, što će ga skupa izdati Institut za migracije i narodnosti iz Zagreba i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, uz objavu radnji devet autora koji su Hrvati iz Vojvodine, a ozbiljno razgovaramo da Zavod bude sunakladnikom i zbornika radova sa skupa „Bunjevci u vremenskom i prostornom kontekstu“), te jedna znanstvena monografija – riječ je o knjizi Tomislava Žigmanova „Izazovi – sabiranja, sumjeravanja, tumačenja : studije i ogledi o knjiškim i književnim temama hrvatskoga istočnoga zagraničja“.

Sve je to imalo za posljedicu da se povećao broj osoba koji se bave temama Hrvata u Vojvodini, a kojima do sada to nije bilo na agendi znanstvena interesiranja i nisu Hrvati iz Vojvodine (dr. sc. Dražen Živić, dr. sc. Nevena Škrbić Alempijević, dr. sc. Darko Gavrilović, mr. sc. Snežana Ilić…), što samo kazuje da Hrvati u Vojvodini postaju dostojan predmet znanstvenih interesa. S druge strane, pojavio se i ustalio cijeli niz mlađih znanstvenih istraživača (Bojana Poljaković, Marina Balažev, Biserka Jaramazović, Ljubica Vuković Dulić, Vladan Čutura, Marjan Ostrogonac i dr.), jedan broj je stekao titulu doktora znanosti (npr. Jasminka Dulić), a pet mladih osoba iz Vojvodine je započelo doktorske studije na sveučilištima u Hrvatskoj, što sve skupa budi nadu da znanstveni segment prostora kulture vojvođanskih Hrvata ima svoju čvrstu perspektivu te da će znanstvena samotematizacija vremenom dovesti i rezultirati snaženjem naravi i obogaćenjem sadržajnih sastavnica kolektivne memorije i sjećanja.

Drugo što bih istaknuo je neformalni projekt Godine hrvatskih velikana, koju je inicirao i skupa s većinom hrvatskih udruga kulture i realizirao Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata. Podsjećanja radi, reći ću da je tijekom 2012. godine održano više od 50 različitih manifestacija u više od 20 mjesta u Vojvodini na kojima se obilježila obljetnica nekog hrvatskog odličnika – kiparice Ane Bešlić, književnika Ante Jakšića i Balinta Vujkova, svećenika Ivana Kujundžića, književnika i svećenika Ante Evetovića Miroljuba, franjevca i povjesničara Beata Bukinca te književnika i glazbenika Stanislava Prepreka. Među njima se ističe nekoliko akademija u Beregu, Subotici, Baču, Somboru i Petrovaradinu te literarni i književni natječaj za učenike „Moj lijepi zavičaj“. U okviru ovih aktivnosti, objavljene su i četiri zanimljive publikacije (tri u sunakladi Zavoda i NIU „Hrvatska riječ“ – Ante Jakšić „Duša zemlje : lirika zavičaja“, Ante Evetović Miroljub „Vječnosti doba“ i Balint Vujkov „Šta u oca to u dice“, a jedna kao samostalno izdanje Zavoda – „Prognanik iz svijeta svjetlosti : život i djelo Stanislava Prepreka“, što je za tisak priredio Ivan Balenović), a opusi spomenutih velikana bili su, kako rekoh, predmet tematiziranja i valorizacije na nekoliko znanstvenih i stručnih skupova.

Knjige su predstavljene i na beogradskom sajmu knjiga, a među predstavljačima je bio i veleposlanik Republike Hrvatske u Beogradu mr. sc. Željko Kuprešak, što držim izuzetno važnim, jer se i na taj način svjedoči jedinstvo hrvatskoga kulturnoga prostora. Pri tomu je ostvarena zavidna razina kohezije, zajedničkoga djelovanja i jednoga sinkronoga okupljanja gotovo svih subjekata unutar hrvatske zajednice – od Hrvatskog nacionalnog vijeća, preko NIU „Hrvatska riječ“, do segmenta obrazovanja na hrvatskome i hrvatskih udruga kulture – na ovome, unaprijed definiranome, planu prezentacije vrijednih ostvarenja i prinosa znamenitih Hrvata iz Vojvodine u području kulturnog stvaralaštva i znanosti. Brine, mora se i to spomenuti, ekskluzivno i otočno djelovanje nekoliko pojedinaca i udruga u ovim programima – oni su, čini se, Godinu hrvatskih velikana doživjeli kao povod za vlastitu promociju i sebesilje, a njihovi napori su imali mahom dezintegracijske učinke.

I treći, unatoč brojnim neprilikama i nepovoljnostima, pozitivni fenomen koji bih izdvojio jest, možemo to i tako nazvati, velesilje entuzijazma u radu gotovo svih udruga! Njega, hvala Bogu, nije manjkalo ni ove godine, pri čemu su se rizici za javni angažman oko hrvatskih stvari povećali zbog izborne godine, neizvjesnosti koje su pratile ishode izbora, pa i nove vlasti, napose dok se nije znalo tko će je činiti i, nakon što se vidio njezin sastav, dok nije prošlo prvih 100 dana njezinoga djelovanja. S druge strane, valja ukazati u kontekstu ovih problema, kako su dionici prostora kulture Hrvata u Vojvodini ove godine mogli računati na manju količinu financijskih sredstava. Tim prije brine činjenica da financijska sredstva za redoviti rad hrvatskih udruga u Srbiji koje dodjeljuje Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske nije podijeljeno ni do pred kraj ove godine. To držim ne samo prijepornim nego i ponižavajućim! I na planu simboličnog priznanja bilo je nedostataka: izostao je, recimo, tradicionalni božićni prijam u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske Subotici za predstavnike hrvatskih institucija i organizacija. Još ćemo istaknuti da je došlo i do stanovitog procesa čišćenja prostora hrvatske kulture u Vojvodini, u smislu da su oni koji su hrvatstvo razumijevali kao prostor sebične grabeži i privilegija, nekontroliranoga očitovanja bahatosti i ostvarenja lukrativnih intencija, kao i onih koji su tako što dopuštali, otišli u neke druge vode, ali su pri tome ostavili iza sebe razorene institucije i financijsku pustoš.

Na koncu, zaključno ću ustvrditi kako i u 2012. godini, unatoč navedenim negativnostima, bilježimo rast i razvoj kulturnih praksi u kulturnom prostoru Hrvata u Vojvodini, napose u području znanosti i zajedničkom djelovanju različitih subjekata na istome planu. Jedan dio toga posljedično je imao veću vidljivost sadržaja Hrvata u Vojvodini u brojnim prostorima javnosti, kako u domicilnoj tako i u matičnoj državi. Drugim riječima, Hrvati u Vojvodini sve su manje predmet koji se prešućuje. To je, s jedne strane, posljedica planski vođenih nastojanja, napose u dijelu ostvarenja pojedinih dijelova kulturne politike, a s druge strane riječ je i o nekontroliranom bujanju zasada u području kulture i znanosti iz ranijih vremena. Obje pojave pri tomu hrabre!

Tomislav Žigmanov