Međunarodni dan nematerijalne kulturne baštine obilježava se 17. listopada s ciljem promicanja svijesti o vrijednosti živih tradicija te važnosti njihova očuvanja i prenošenja budućim naraštajima. Tim povodom Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata predstavlja trideseti element u Registru nematerijalne kulturne baštine Hrvata u Republici Srbiji – umijeće izrade šokačkih uskrsnih jaja broćki, zabilježeno u Beregu koji je dio kulturnog prostora Šokaca u Gornjem Podunavlju.
Broćke su uskrsna jaja koja se, umjesto bojenjem, ukrašavaju oblaganjem tekstilom. Nakon što se jaje ispuhne i osuši, na njegovu se površinu lijepe pažljivo izrezani komadići tkanine, najčešće svile ili pliša, a upotrebljavaju se i ostaci tekstila od kojega se izrađivala narodna nošnja. Spojevi se prekrivaju ukrasnim trakicama, dok se površina dodatno ukrašava ručno izrađenim ružicama, oblikovanima od tankih trakica tkanine. Posebnu skupinu čine broćke s drtavicom – ukrasom od tankih niti izdvojenih iz dijelova tradicijskoga ženskog oglavlja.
Izrada broćki zahtijeva preciznost, strpljenje i poznavanje svojstava materijala. Tkaninu je potrebno izrezati i oblikovati tako da prati jajoliku površinu, a posebna se pozornost posvećuje lijepljenju i obradi spojeva. Nekoć su se kao ljepilo upotrebljavali brašno i voda, dok su poslije uvedena suvremena ljepila. Ovo umijeće svjedoči o vještom korištenju raspoloživih materijala i povezanosti s tradicijskim tekstilnim rukotvorstvom.
Podatke o broćkama donosi i knjiga Od zaborava spašeno, koja sadržava rukopisnu baštinu Josipa Ilića (1885. – 1963.), bereškoga novinara i kulturnog djelatnika. Riječ je o vrijednoj jezičnoj, književnoj i etnološkoj građi Hrvata u zapadnobačkom Podunavlju, objavljenoj u nakladi Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta u Osijeku, Katoličkog društva Ivan Antunović iz Subotice i HKPD-a Silvije Strahimir Kranjčević iz Berega.
Osim načinom izrade, broćke se ističu i značenjem koje su imale u tradicijskom životu zajednice. U Beregu se pamti običaj prema kojemu su kumovi na Uskrs darivali broćke, a posebno mjesto u običajima darivanja imalo je jaje ukrašeno drtavicom, koje je djevojka darivala mladiću za kojega se trebala udati. Prema sjećanjima kazivača, takvo se jaje izrađivalo posebno za tu prigodu, a izrađivale su ga vješte žene iz sela. U pojedinim se kazivanjima spominje i uzvratni dar mladića – licitarsko srce – nakon kojega se na jesen očekivalo vjenčanje.
Broćke su se čuvale i unutar obitelji, gdje su se prenosile s generacije na generaciju. Za Uskrs su se vješale na grančice cicamace i služile kao ukras na blagdanskom stolu, a nakon blagdana spremale su se za sljedeću godinu. Tako su, čuvajući se desetljećima, postajale dio obiteljskoga nasljeđa i trajna poveznica između generacija. Njihovo značenje stoga nije proizlazilo samo iz izgleda i umijeća izrade nego i iz običaja, prigode darivanja te odnosa među ljudima.
Među rijetkim današnjim nositeljicama ovoga umijeća u Beregu jest Anica Krizmanić, rođena 1954. godine. Tehniku izrade broćki usvojila je samostalno, promatrajući primjerke koje je sačuvala njezina baka te usavršavajući postupak vlastitim iskustvom. Izrađivati ih počela tijekom 1990-ih godina, a u razdoblju najveće aktivnosti izrađivala ih je i po nekoliko stotina, koja su pronalazila kupce i izvan Berega. I danas njeguje ovo umijeće, premda više ne izrađuje sve ukrasne elemente kao prije.
Očuvanju i prenošenju ove tradicije pridonosi i Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo Silvije Strahimir Kranjčević iz Berega, koje već niz godina organizira radionice za djecu i mlade. Takve aktivnosti omogućuju neposredno upoznavanje s umijećem i učenje kroz praktičan rad, promatranje i iskustvo. U suradnji s nositeljicama tradicije, lokalna kulturna udruga tako pridonosi tome da znanja i vještine povezane s izradom broćki ostanu prisutni u životu zajednice.
Uvrštavanje broćki u Registar nematerijalne kulturne baštine Hrvata u Republici Srbiji važan je korak u prepoznavanju njihove vrijednosti i uloge u kulturnom životu Šokaca u Gornjem Podunavlju. Dokumentiranje postupaka izrade, bilježenje lokalnoga nazivlja i prikupljanje svjedočanstava nositelja tradicije stvaraju osnovu za daljnja istraživanja, predstavljanje i prijenos znanja. Očuvanje nematerijalne baštine pritom ne podrazumijeva samo bilježenje prošlosti nego i potporu njezinu daljnjem življenju u zajednici.
Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata nastavlja istraživati, dokumentirati i digitalizirati nematerijalnu kulturnu baštinu hrvatske zajednice u Republici Srbiji te sudjelovati u njezinu očuvanju i predstavljanju javnosti. Svaki novi element Registra doprinosi prepoznavanju bogatstva tradicija koje se održavaju zahvaljujući znanju, sjećanjima i predanosti njihovih nositelja. I ovaj kulturni element podsjeća da se baština čuva ne samo zapisima i predmetima nego i ljudima koji je njeguju te prenose budućim naraštajima.
Senka Davčik (ZKVH)
