Zajednički kalendar hrvatskih manjinskih institucija u Srbiji za 2026. godinu prikazuje odabrana djela hrvatskih arhitekata u Srbiji. Mjesec veljaču predstavljaju radovi Titusa Mačkovića – subotičke najamne palače Manojlović i Fazekas, te palača gradonačelnika Lazara Mamužića.
Najamna palača Manojlović
Tijekom 80-ih godina 19. stoljeća Titus Mačković dobiva brojne porudžbine brzo rastućeg sloja subotičkog građanstva te projektira najamnu kuću Luke Aradskog u Strossmayerovoj ulici (1880.), obiteljsku palaču Đure Manojlovića na Korzu (1881.) i potom najamnu kuću Ferenca Sümegija u ulici Maksima Gorkog (1885.) – sve u neorenesansnom „ruhu“. Samko Manojlović bogatstvo je stekao zahvaljujući trgovini željezarske robe te je bio na popisu najvećih poreznih obveznika u gradu. Bio je i zastupnik u gradskoj skupštini, blagajnik i direktor Pučke gazdačke banke d.d. Angažirao je 1881. godine arhitektu Mačkovića za projekt raskošne neorenesansne palače na Korzu. Na katu su se nalazili stanovi dok su u prizemlju bili lokali namijenjeni izdavanju. Do stanova se pristizalo kroz središnji portal sa šetališta a kroz dekorativno oslikane ulazne prostore i hodnike. Pročelje okrenuto ka Korzu bogato je ukrašeno neorenesansnim elementima ali i baroknim značajkama na bočnim rizalitima. U prizemlju fasadno platno ima rustičnu obradu te polukružno završene izloge. Ulazni portal je naglašen jonskim stupovima koji nose trokutasti timpanon. Na njemu se nalaze poluležeće ženske figure u punoj plastici kao klasični motiv posuđen iz talijanske renesanse. Iznad ulazne kapije na kosinama timpanona postavljene su figure muškarca i žene. Figure su izvedene u punoj plastici kao slobodne skulpture, prikazane frontalno i polunage. Prozorski otvori na katu su također obogaćeni timpanonima, na rizalitima su balkoni a iznad balkonskih vrata također su postavljene ženske figure. Objekt ima i dvorište, trenutno u zapuštenom stanju. Palača je proglašena za nepokretno kulturno dobro od velikog značaja.
Palača Lazara Mamužića
Palača Lazara Mamužića (1847. – 1916.) sagrađena je 1891. kao obiteljski dom tadašnjeg gradonačelnika na isušenom zemljištu gdje se do 1888. nalazila tzv. Rogina bara. Nalazi se na parceli koja izlazi na dvije ulice a ima tlocrtni oblik slova L. Ovdje se Mačković također služi klasičnom talijanskom renesansom kao uzorom pri oblikovanju fasadnog platna zgrade kojoj dodaje i reprezentativni ulazni portik. Renesansa mu je bila uzor i kasnije, prilikom projektiranja objekata poput današnje Osnovne škole Ivan Goran Kovačić (1892.), zatim prizemne kuće Palotay (1893.) te raskošne stambeno-poslovne palače Ignáca Kunecza na uglu Drapšinove i Strossmayerove (1895.) koja pokazuje i Mačkovićevo poznavanje francuskih renesansnih oblika. Mačković se inače u svom opusu služio i neobarokom koji ulazi u modu u posljednjem desetljeću 19. stoljeća te tako koncipira pročelje svoje obiteljske kuće u ulici Braće Radić (1892.) kao i zgradu današnje Glavne pošte (1894.). Palača Mamužić orijentirana je prema današnjem parku Ferenca Raichlea (tadašnji park Marije Terezije), a započinje niz od četiri reprezentativne palače u smjeru ka željezničkom kolodvoru. Poslovno-stambena palača ugostitelja Karla Lichtnekerta (1898.) preko puta kolodvora posljednja je u nizu a izgrađena je također po projektu Titusa Mačkovića. Izgrađena je i ukrašena u stilu neogotike, te se odlikuje odmjerenošću proporcija, naglašenim vertikalizmom te istaknutim ulaznim dijelom sa lođom. U unutrašnjoj organizaciji Mamužićeve palače Mačković je vodio računa o funkcionalnom diferenciranju i povezivanju prostorija, te je udobnost stanova i njihova funkcionalnost bila veća od onih u drugim subotičkim palačama. Objekt je izgrađen kao jednokatnica s velikim kolskim prilazom koji više ne postoji, danas se tamo nalazi zgrada osiguravajuće kuće. U prizemlju su se nalazila dva stana za izdavanje, a na katu se nalazio Mamužićev obiteljski stan. Ugao zgrade definiran je erkerom sa tzv. kibic-fensterom i manjim tornjem dok je ulaz od strane parka naglašen balkonom kojeg nose dva jonska stupa. Ulazni stubišni prostor ukrašen je zidnim oslikom. Prizemni pojas pročelja ožbukan je u formama kvadera, a dekoracija na katu je smještena oko prozorskih otvora. Objekt je uvučen u odnosu na ulicu, te se ispred njega nalazi mali vrt s ogradom od kovanog željeza. Palača je obnovljena, a danas se u njoj nalazi poslovnica jedne privatne banke.
Najamna palača Lajosa Fazekasa
Stambeno-poslovni objekt Lajosa Fazekasa izgrađen je 1899. godine i nalazi se u današnjoj ulici Age Mamužića, iza Učiteljskog fakulteta. Objekt je poznat među Subotičanima i kao Volan, po nazivu radnje koja se dugo godina nalazila u prizemlju objekta. Ovu reprezentativnu dvokatnicu Titus Mačković projektira za Lajosa Fazekasa, lokalnog inženjera koji je gradio uglavnom jednostavne prizemne kuće. Ova zgrada predstavlja jedan od najranijih primjera secesijske arhitekture u Subotici (skupa s Raichleovim najamnim kućama iz iste godine) ali koja svoje izvorište ima u bečkim uzorima – njena dva pročelja odlikuju se vertikalnošću, strožijim linijama, dekoracijom i plitkom pilastrima koji se od visokog sokla protežu sve do krovnog vijenca. Ugaona parcela na kojoj je zgrada smještena izlazi na jednu od važnijih prometnica u gradu, današnju ulicu Maksima Gorkog. To je uvjetovalo raspored i namjenu prostorija palače koja je u cijelosti bila predviđena za rentiranje te su poslovni prostori smješteni tako da se njima pristupa s pločnika navedene ulice, a na koju i veći stanovi imaju pogled, dok skromniji stanovi „gledaju“ na malu ulicu. Pročelja su projektirana simetrično s pravokutnim erkerom iznad ulaza na uglu zgrade koji je dodatno naglašen malom kupolom. U stanove se ulazilo kroz bočni portal. Na starim razglednicama može se vidjeti izvorni izgled pročelja na kojem je danas očuvano tek nešto dekoracije u vidu konzola ispod erkera. Raščlamba zidne mase definirana je na obje strane velikim pravokutnim otvorima – ulazima i izlozima u prizemlju, potom prozorskim otvorima na katovima, smještenih u pet osi sa svake strane i jednu na uglu. Krajnji dijelovi pročelja naglašeni su malim atikama s dekorativnim detaljima. S inženjerskog aspekta treba spomenuti inovaciju u vidu primjene armiranog betona u međukatnoj konstrukciji palače, prvi put na jednom stambenom objektu u Subotici. Objekt se krajem 2025. godine našao „pod skelama“ te je u planu zamjena krova, a u nekom doglednom vremenu i obnova fasada. Zgradu trenutačno koristi više subotičkih udruženja, a mlađoj publici objekt je poznat po udruženju Hardwired – Čvrsto povezani, koje od 2021. godine u prostorijama na drugom katu priređuje izložbe, koncerte, književne večeri i druga događanja s fokusom na alternativnu kulturu.
Za Titusa Mačkovića može se reći da je bio čovjek svoga vremena te da je po završetku svoga školovanja, poput mnogobrojnih kolega arhitekata koji su pronijeli neostilsku arhitekturu po cijeloj Austro-Ugarskoj, dao Subotici tipičan srednjoeuropski „štih“. Svoju karijeru on je započeo upravo u vrijeme velikoga privrednog razvitka Subotice što mu je omogućilo brojne narudžbe. Njegove zasluge za izgled grada su nesumnjivo velike, bilo to u ulozi gradskog inženjera ili samostalnog projektanta. Njegov opus u stručnoj literaturi je istražen i obrađen od strane istraživača subotičke arhitekture prije svega Bele Durancija, Gordane Prčić Vujnović i Viktorije Aladžić. Međutim, iako se bliži 175. godišnjica njegovog rođenja, Titus Mačković još uvijek nema svoje spomen obilježje i slabo je prisutan u kolektivnoj memoriji stanovnika grada Subotice.
Priređeno prema:
Viktorija Aladžić, Titus Mačković kao graditelj secesije, u: Rukovet 4-6, 1998, Subotica, st. 67-71.
G. Prčić Vujnović, V. Aladžić, M. Grlica, Gradotvorci I : subotički stambeni objekti od baroka do moderne = Városteremtők I. : szabadkai lakóépületek barokktól modernizmusig, Udruženje građana Zagrad, Subotica, 2008.
Maja Rakočević Cvijanov, Neda Džamić, Fasadni reljefi i skulpture u zaštićenom jezgru Subotice : (antropomorfni opus), Međuopštinski zavod za zaštitu spomenika kulture, Subotica, 2022.
heritage-su.org.rs/palata-gradonacelnika-lazara-mamuzica
Foto:
Nada Sudarević (Hrvatska riječ)
