Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata organizirao je u Sonti 77. znanstveni kolokvij Nematerijalna kulturna baština zapadnobačkog Podunavlja: očuvanje, mogućnosti i perspektive u petak, 28. studenoga 2025. godine.
O nematerijalnoj kulturnoj baštini šokačkih Hrvata u Bačkoj govorila je etnologinja i stručna suradnica za kulturne projekte i programe u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata Senka Davčik. Ona je predstavila elemente koji su sustavno dokumentirani u katalogu Živa Baština: nematerijalna kulturna baština Hrvata u Srbiji, Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.
„Projekt Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, koji traje već niz godina, uključuje suradnju stručnjaka iz područja etnologije, kulturne antropologije, jezikoslovlja i muzikologije. Korištene su metode terenskog istraživanja, razgovora s kazivačima, snimanja glazbenih i plesnih izvedbi te bilježenja autentičnih dijalekatskih izraza. Tako su prikupljeni i evaluirani podaci koji pokazuju kako se elementi šokačke tradicije – od govora do običaja – prenose, obnavljaju i reinterpretiraju u suvremenim društvenim kontekstima”, kazala je Davčik.
U katalogu su obuhvaćeni brojni elementi: šokački govor, običaj tuta u Plavni, tamburaške prakse i bećarac, dvoglasno pjevanje Šokica iz Monoštora, šokačko kolo, izrada papuča te priprema ribljeg paprikaša kod podunavskih Šokaca.
„Svaki od ovih elemenata pokazuje drugačiju dimenziju tradicijskog života – od jezika i običaja do glazbe, plesa, rukotvorina i prehrane – no svi zajedno svjedoče o slojevitosti i kulturnoj raznolikosti šokačke zajednice“, kazala je Davčik.
U suvremenom kontekstu nematerijalna baština šokačkih Hrvata obnavlja se, kako je kazala Davčik, kroz djelovanje kulturno-umjetničkih društava, kroz etno-kuće, školske programe i manifestacije.
„Digitalizacija i medijska dostupnost omogućuju da se snimke, pjesme i izrazi sačuvaju za buduće generacije. Upravo taj spoj tradicije i suvremenosti pokazuje da baština nije relikt, nego živi proces identitetske kreativnosti. Uloga mlađih generacija ključna je – kada oni preuzmu dijalekt u pjesmi, priči ili svakodnevici, on postaje dio budućnosti, a ne prošlosti. Možemo zaključiti da je šokački dijalekt živ u riječima, ali i u gestama, melodijama i okusima. Nematerijalna baština pokazuje da kultura nije statična, nego se neprestano preobražava – baš kao što se i govor mijenja, ali ne gubi svoje korijene.
Perspektive očuvanja uključuju razvoj etno i ruralnog turizma, osnivanje interpretacijskih centara, edukativne programe za djecu i digitalne baze narodnog leksika. Na taj način baština može postati i izvor gospodarskog i društvenog razvoja lokalne zajednice“, kazala je Davčik.
Domaćin kolokvija bila je KPZH Šokadija, a kolokvij je održan u njihovoj Šokačkoj kući. Davčik je pozvala članove Šokadije na suradnju na prikupljanju i prezentiranju baštine Šokaca u Sonti.
Izvor: Hrvatska riječ
