Davna 1938. godina. Esteri Đurković tek je 14 godina i s puno uzbuđenja sprema se na prelo. U novom ruvu, kako i dolikuje prelu, pa još onom prvom. Bezmalo 80 godina poslije, 2017. godine opet prelo i Esterina kći Marija Maširević u onom istom ruvu koje je njena mati nosila prije bezmalo osam desetljeća.

„Na prvo prelo ja sam došla sa 16 godina. Za to svoje prvo prelo dobila sam novo ruvo, kako se kaže mama me je ponovila. Bila je to haljina građanskog kroja. Međutim, ja sam večeras odjenula ruvo moje mame iz 1938. godine. To je terakot, francuski somot, molovani, sa srebrnim nitima. Ovo ruvo je original, ništa nije na njemu mijenjano, prepravljano. Znači takvog ga je nosila moja mama 1938. godine, a ja ga nosim večeras iz poštovanja prema njoj“, kaže Marija Maširević. I to je ta priča o kontinuitetu, trajanju, pa i žilavosti tog naroda da očuva ono što jeste.

Od obiteljskih do javnih prela

Julijana Kekezović, iako je napunila 80 godina, ne propušta ni jedno prelo, ali pamti da su ona nekada bila i drugačija.

„Mi salašari okupljali smo se u našim salašima. Poslije rata počela je i mladež sa salaša dolaziti u grad. A za poklade tri dana smo se okupljali. Nekad se dogodilo da smo se ujutro vraćali na naše salaše, a snijeg sve zavijao. Ali bili smo mladi i sve nam je bilo lijepo. Meni je i sada lijepo na prelu“, kaže Julijana i priču vraća nekoliko desetljeća unazad kada su i prela u Hrvatskom domu bila malo drugačija. Kaže, mame su na prelo dovodile cure i birale buduće zetove. Moralo se znati iz koje su obitelji, tko su, što su i odakle su. Kaže, možda su to i bili razlozi zbog čega su brakovi nekada trajali puno duže nego li danas. Za razliku od Bunjevaca, u Šokaca nije nikada bilo javnog, velikog prela, ali se preljalo u obiteljskom okruženju.

„U Monoštoru nije bilo ovakvih velikih prela kakva prave Bunjevci, ali su Šokci uvijek rado bili njihovi gosti. Meni je baka pripovijedala da su se prela organizirala u obiteljima, i ja se sjećam da mi je kao djetetu na tim prelima bilo jako lijepo. Moji stari i stara Đanići imali su sedmoro djece, 15 unučadi i stalno smo se okupljali. Stara bi zamijesila gibanicu, kuhao se paprikaš, a mi djeca trčimo po sobama. Nama je zato to obiteljsko zajedništvo nešto što nosimo iz svojih kuća“, kaže Marija Turkalj iz Monoštora, koja je zajedno s još nekoliko Monoštoraca i Berežana s članovima Nazora sudjelovala u prikazu bunjevačko-šokačkih svatova.

A kako to izgleda kada se Šokica, pa još iz Berega udaje za momka, Bunjevca s Nenadića pokazali su domaćini i njihovi gosti. A u ulozi snaše i đuvegije Jelena Katačić i Pera Firanj. Tko zna, možda su se zagledali baš na nekom prelu, zavoljeli na nekom folklornom nastupu, odlučili da se uzmu poslije Dužionice. I bit će svadba. Na jesen, ali prava. I nije to jedino što su domaćini pokazali. Pokazali su umijeće svojih mlađih i onih malo starijih folkloraca, tamburaša, ali i modnu reviju novih ruva koja su upotpunila fundus ove udruge.

Riječ gostiju, riječ domaćina

A kakvo bi prelo bilo da nema gostuju. Kako kaže Zvonko Bogdan – a na prelu nebrojeno svita. Ove godine od Zagreba, Osijeka, Berega, Stanišića, Bača, Plavne, pa do Subotice.

„Kada neka manifestacija traje toliko dugo to je hvale vrijedno, jer općenito malo je manifestacija s tolikom tradicijom. Dokaz je ovo i da je budućnost hrvatske nacionalne manjine u Srbiji izvjesna. Preduvjet toga je međusobno uvažavanje Hrvata prije svega, jer veliki broj problema proizlazi iz te, mogao bih reći, čak netrpeljivosti pojedinih udruga, pojedinaca, krajeva, gradova. Zbog toga uvijek želim dati do znanja da je meni podjednako draga i Subotica, ali isto tako i šokačko Podunavlje, a napose Sombor“, kaže generalni konzul RH u Subotici Velimir Pleša.

„Nazor jeste jedno od najstarijih aktivnih hrvatskih udruga u Vojvodini. Drago mi je što je Hrvatski dom mjesto u kome se okupljaju svi Hrvati iz Sombora i okolnih salaških naselja. Prigoda je ovo da se okupe, porazgovaraju, druže, provesele“, riječi su predsjednika HNV-a Slavena Bačića.

I na koncu, predsjednika HKUD-a Vladimir Nazor pitali smo kako to da je Prelo starije od same udruge koja će ove godine obilježiti 81. obljetnicu.

„Prvo prelo održano je 1935. godine, kada zbog raznih prepreka HKD Miroljub (danas HKUD Vladimir Nazor) još nije bio formalno osnovan. Taj kontinuitet smo održali iako smo, sve na istoj adresi, promijenili šest država i tri društveno-politička uređenja“, kazao je predsjednik Nazora Mata Matarić.

Izvor: Hrvatska riječ (Zlata Vasiljević)