Posljednja seoska Dužijanca, pred proslavu središnje žetvene svečanosti u Subotici, održana je 2. kolovoza u Mirgešu (Ljutovu) u Domu kulture.
Nositelji mirgeške Dužijance bili su tavankutski bandaš Nemanja Pokornić i bandašica Milica Tikvicki, skupa s malim bandašom Ivanom Vojnićem Mijatovim i malom bandašicom Marijom Žarić. Proslavi su, kao i na ostalim seoskim žetvenim svečanostima, prisustvovali i nositelji središnje gradske Dužijance – bandaš Teo Margetić i bandašica Mila Kujundžić te bajmački bandaš i bandašica David Martinović i Ema Crnković.
Svetu misu, u znak zahvale Bogu na novome kruhu, predvodio je župnik tavankutske župe Presveto Srce Isusovo vlč. Marijan Vukov, koji se, među ostalim, osvrnuo na aktualnu sušu i njezine posljedice po proizvodnju hrane.
„Je li moguće biti zemljoradnik, gledati u nebo, a ne moliti se Bogu? Iz moje perspektive, nekog tko je došao tu prije pet godina i uči s prve linije proizvodnje hrane, nije moguće. Pogotovo što više ne možemo kazati – jednom u sedam godina je suša. Kako sam došao u Tavankut, Bože dragi, kao da je svake godine suša. A svake godine imamo dužijancu, jedni druge potičemo, hrabrimo i idemo zahvaliti Gospodinu. Zato postavljam izazovno pitanje – imamo li mi uopće na čemu Bogu zahvaliti unatoč ovim surovim prilikama i uvjetima? Neću ja odgovoriti na ovo pitanje, nego oni koji su stariji od mene, oni s kojima sam okružen, pa i oni koji su mlađi. Ipak, vjerujem da možemo ovaj dan, kada dođe dužijanca, je li u župnoj crkvi u Tavankutu, je li ovdje u vikariji u Mirgešu, Bogu kazati – hvala Ti na svemu što si nam darovao, hvala Ti što ne razumijemo zašto je to baš sve tako, hvala Ti na iskušenjima, hvala Ti na tom križu kojeg dugo nosimo. Dokle će i kako će to biti u budućnosti, ne znamo, ali znamo da ako nosimo naš zemljoradnički, ratarski, vinogradarski ili bilo kakav križ, s Tobom Gospodine, onda vjerujemo da nećemo biti ostavljeni na cjedilu, vjerujemo da nećemo biti zaboravljeni, nego da će se Bog pobrinuti ne samo za nas i naše obitelji, već i za to da dobiju ono što im treba te da na taj način možemo, proizvodnjom hrane djelovati lokalno, ali s globalnim karakterom. Ako je Gospodin Isus Krist u svoje vrijeme nekoliko puta nahranio 15 tisuća osoba, što je njemu djelovati na taj način da naše duše i pameti čuva i u svetoj kršćanskoj vjeri, a svakako da nam blogoslivlja našu svakodnevicu, naš posao, naše usjeve i njive da dobiju ono što im je potrebno“, naveo je vlč. Vukov.
Nakon mise, u dvorištu Doma kulture održano je druženje uz tamburaše i igru u kolu.
Izvor: Hrvatska riječ (I. P. S.)
