Dužijanca kao zahvala Bogu i pohvala čovjeku protekli vikend bila je u svojoj završnici. Proslavljena je svetom misom i svečanom povorkom kroz grad, čemu su prethodile i dvije večeri kulturno-umjetničkog i duhovnog programa.
U svom svojem sjaju, s brojnim simbolima, ova manifestacija je i danas, kada se slavila javno po 116. puta, ujedinila duhovnu zahvalnost Bogu i očuvanje kulturne baštine, te okupila vjernike, kulturno-umjetnička društva, tamburaše, pjevače, plesače, ljubitelje tradicije i građane koji su došli vidjeti, čuti i uživati.
Neka to bude vaš život
Središnja proslava u nedjelju, 9. kolovoza, započela je blagoslovom i ispraćajem bandaša i bandašice u crkvi svetog Roka koja se smatra kolijevkom Dužijance, te je od tamo krenula povorka predvođena konjanicima i svečano ukrašenim zapregama prema katedrali svete Terezije Avilske. Ondje je služena sveta misa zahvalnica koju je predvodio banjalučki biskup mons. Željko Majić skupa s biskupom Subotičke biskupije Franjom Fazekasom, te svećenicima Subotičke biskupije.
Biskup Majić govorio je o značaju Dužijance koja je prije svega zahvala Bogu za sve ono što imamo, što smo od Gospodina dobili, te je ostavio i poruku mladima: „Na poseban način obraćam se vama mladi. Nemojte misliti da je ono što ste primili od svojih roditelja, djedova i baka nešto što se samo po sebi razumije, a onda ne daj Bože nešto što je zastarjelo ili pripada prošlosti koje ćete se samo jednom godišnje prisjetiti. U vaše ruke nije položena samo uspomena. U vaše je ruke Bog stavio budućnost vas i ovoga naroda. Ako vi ne budete nositelji vjere, jezika, običaja, nitko drugi to neće sačuvati. Nitko. Na vama je to. Zato budite ponosni na svoje korijene. Stablo bez korijena lako će vjetar odnijeti. Tako ni čovjek bez vjere, bez obitelji i vlastitog identiteta teško može ostati čvrst pred izazovima vremena. Zato čuvajte ono što ste primili, no, ne samo kao uspomenu, nego neka to bude vaš život“.
Uz predvoditelje žetvene svečanosti – bandaša Tea Margetića i bandašicu Milu Kujundžić, te malog bandaša Danila Cvijanova i malu bandašicu Mariju Šabić, na misi su uz vjernike, mlade i djecu u nošnji, sudjelovali i svi seoski bandaši i bandašice.
Povorka i predaja kruha
Povorka nakon svete mise krenula je od katedrale, a u njoj su sudjelovali brojni članovi folklornih društava u nošnjama različitih naroda, gosti iz Hrvatske, Mađarske, Srbije i Bosne i Hercegovine, a svi s pjesmom i plesom, te drugim elementima tradicijske kulture. Nisu izostali biti prikazani ni brojni simboli Dužijance, poput „velikog klasa“, „krune“ pletene od žita, žitnog vijenca s bandašovog šešira, kruha od novog brašna i krune ovogodišnje Dužijance. Uz to, ove godine su se u povorci mogli uočiti i mali snopovi žita, koje je veliki broj sudionika nosio. Bile su tu i kraljice, djeca iz vrtića, obitelji, prikazani su i gotovo zaboravljeni običaji, poput polivača, rakijara... Pokretne slike prikazivale su Čuvare Božjeg groba, nekadašnje Divojačko i Momačko društvo. Dominirali su i brojni konjanici i kočijaši s nakićenim karucama, haptikama i kočijama, a sve u svjetlu slavlja zahvale.
Svi oni prošli su ulicama grada prema Trgu slobode gdje su naposljetku stigli bandaš i bandašica, koji su izaslanici gradonačelnika Subotice Mariji Ušumović Davčik predali kruh od novog brašna. Ovom prigodom ona je kruh pokazala na sve četiri strane Grada i u svom govoru podsjetila okupljene da Dužijanca nije samo uspomena na prošlost, već živa i snažna potvrda da tradicija ima smisla onda kada se njeguje, razumije i prenosi novim generacijama.
„Dužijanca je mnogo više od jedne manifestacije. Poštovanje prema radu čovjeka, prema kruhu kao simbolu života i prema zemlji koja nas hrani. Dužijanca nije samo svetkovina, ona je i nesvakidašnji kulturni projekt. Živa učionice tradicije, ali i svjedočanstvo da jedna zajednica najbolje čuva svoju budućnost onda kada ne zaboravlja svoje korijene“, rekla je među ostalim Ušumović Davčik.
Predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća Jasna Vojnić u svojem je govoru istaknula kako iza ljepote koju smo toga dana vidjeli stoji nečije vrijeme i trud, vrijeme davanja od svoga. Istaknula je da je to najveća mudrost Dužijance, da nas ona svake godine podsjeti na jednostavnu istinu:
„Sve veliko nastaje tek onda kad svatko od nas da svoj dio. Isto tako i mi na svakog od vas računamo. Ne moramo svi biti isti da bi bili zajedno, samo se trebamo dobro posložiti. Kao što puno sitnih zrna brašna napravi jedan kruv, i ima nešto što ga povezuje, podiže i umnaža, a to nije sila nego kvasac, tako je i među ljudima. Nas podiže naša matična domovina Hrvatska, a kvasac naše zajednice moraju biti strpljenje, blagost, razumijevanje, podrška, molitva jednih za druge i za državu u kojoj živimo, posebno onda kad se ne razumijemo. Zajednica nije jaka kada u njoj svi misle isto, nego onda kada svatko u njoj nađe svoje misto. Dužijanca nas uči zahvalnosti za kruh, a možda još više, uči nas zahvalnosti jedni za druge“ poručila je Vojnić.
Velikim kolom na Gradskom trgu u Subotici završena je središnja proslava Dužijance. Istoga dana u večernjim satima bandaš Teo i bandašica Mila, uz članove UBH-a Dužijanca, posjetili su grob Blaška Rajića i uz 75. obljetnicu njegove smrti ovim činom mu i zahvalili što je uveo Dužijancu u Crkvu još 1911. godine. Navečer je na Gradskom trgu održano i tradicionalno Bandašicino kolo, a okupljene građane zabavljali su ansambli Hajo, Ruže i Amanet.
Večernje, Skupština risara i folklorna večer
Večer uoči središnje proslave Dužijance u katedrali-bazilici sv. Terezije Avilske, Svečano Večernje predvodio je gost, biskup Majić u zajedništvu s biskupom Fazekasom, katedralnim župnikom preč. Draganom Muharemom i svećenicima Subotičke biskupije. Ova pjevana večernja molitva časoslova duhovna je priprema za središnju proslavu Dužijance.
U prigodnoj homiliji biskup Majić je govorio o tome kako je važno čuvati ovu, prije svega duhovnu, a onda svakako kulturnu baštinu, jer kako je rekao, narod koji zaboravi svoje korijene teško može razumjeti vlastitu sadašnjost i graditi blagoslovljenu budućnost. Tako je u homiliji Dužijancu nazvao školom zahvalnosti, jer ona nas podsjeća da čovjek može sijati, obrađivati i žnjeti, ali da život koji iz zemlje izrasta ostaje dar koji nadilazi snagu i pamet čovjeka, istaknuo je biskup Majić i rekao kako nas Dužijanca podsjeća da kruh na našem stolu nije samo proizvod ljudskoga rada, nego Božji dar.
Svečano pjevano večernje, kao i nedjeljnu svetu misu predvodio je Katedralni zbor Albe Vidaković pod ravnanjem zborovođe i orguljaša Miroslava Stantića uz soliste Ivanu Mačković, te Kristinu i Marka Križanovića.
Kako nalaže dugogodišnja tradicija, »krunu« od slame, koja predstavlja jedan od simbola Dužijance, na oltar su prinijeli i nakon Večernja narodu pokazali bandaš Teo i bandašica Mila.
Krunu – koja simbolizira godinu svetog Franje, napravila je članica slamarskog odjela HKPD-a Matija Gubec iz Tavankuta Branka Vujić. Kruna se nalazi na postamentu izrađenom od slame, a grb franjevaca prikazuje prekrižene ruke Isusa Krista i svetog Franje Asiškog ispred križa. Ovaj simbol, kako je rekla autorica krune, predstavlja povezanost sv. Franje s Kristom, poniznost, vjeru, ljubav i spremnost na služenje Bogu i ljudima. Na objema rukama nalaze se stigme (rane) koje podsjećaju na Kristovu žrtvu i na poseban dar koji je sv. Franjo primio kao znak povezanosti s Kristom. Klasje pšenice na kruni podsjeća nas na Dužijancu, te ova kruna spaja franjevačku duhovnost s tradicijom Dužijance.
Istu večer položeni su i žitni vijenci na spomenik Risara i bistu Blaška Rajića u parku ispred Gradske kuće koje su položili vrijedni risari i risaruše. Oni su nakon toga na Gradskom trgu imali i Skupštinu risara i scenski prikaz nekadašnje pogodbe risara s domaćinom salaša u čijoj su ulozi bili Antun i Jasna Kujudžić, te kao dida Stipan Bašić i majka Marga Lendvai, dok je u ulozi predvoditelj – bandaša bio Perica Tikvicki.
U folklornom programu sudjelovalo je osam kulturno-umjetničkih društava i ansambala iz Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Mađarske. Domaćin, HKC Bunjevačko kolo iz Subotice predstavio se bunjevačkim plesovima, kao i koreografijom Momačko kolo. Gosti iz Hrvatske HKUD Osijek 1862. iz Osijeka predstavili su se baranjskim te plesovima iz Bizovca pod nazivom Da si diko ružica rumena, dok je KUD Tamburica iz Slavonskog Šamca izveo slavonske svatovske i žetvene običaje.
Iz Bosne i Hercegovine u Suboticu je došlo i HKUD Fra Jozo Križić iz Roškog Polja, koji su predstavili svadbeni običaj brijanja mladoženje uz gangu i splet kola duvanjskoga kraja, a potom i pjesme i kola duvanjskoga kraja i zapadne Hercegovine uz mušku i žensku gangu. Mađarsku su predstavili Mórahalom Néptánc Egyesület iz Mórahaloma, s palatkaškim te plesovima iz Kalotaszega. Na folklornoj večeri nastupilo je i KUD Vuk Karadžić iz Temerina, s igrama Sarajevskog polja i Dragačevskog kraja, zatim KUD Mladost 1947. iz Subotice sa spletom vlaških igara te MKC Népkör iz Subotice, čiji su članovi izveli Méhkeréki virtus, odnosno plesove iz Méhkeréka.
Ovogodišnja folklorna večer je još jednom podsjetila na vrijeme kada je završetak žetve bio rezultat teškoga zajedničkog rada, ali istodobno i prilika za susret, pjesmu, kolo i veselje, upravo one elemente iz kojih je tijekom stoljeća izrasla Dužijanca kakvu danas poznajemo.
Tamburaška večer i krajnji dojmovi
Središnja proslava Dužijance započela je u petak, 7. kolovoza Tamburaškom večeri, tijekom koje su predstavljeni ovogodišnji predvoditelji Dužijance 2026. Njih je, kako to nalaže dugogodišnja tradicija, predstavio katedralni župnik, preč. Dragan Muharem.
Ova večer poznata je i po izboru pratioca bandaša i bandašice koji su odjeveni u bunjevačku nošnju po vlastitom izboru prošetali binom. Na članovima žirija koji su činili Marija Džeba, Marija Kovač, Slavica Temunović, Marija Dulić i Petar Gaković bilo je ocijeniti nošnju, nastup i hod, frizuru, izabrane detalje i opći dojam. Tako su za prve pratioce izabrani Nikolina Crnković i Mario Kujundžić, za druge pratioce Lea Vojnić i Pavle Tumbas, dok su titulu trećeg para ponijeli Dora Kovačević i Tomislav Mačković.
U glazbenom dijelu programa nastupili su: ansambl Amanet, HGU Festival bunjevački pisama pod dirigentskom palicom prof. Mire Temunović i zbor ove Udruge Raspjevane zvjezdice pod vodstvom Marine Piuković, a večer je završena koncertom tamburaškog ansambla Ruže.
Iste večeri dodijeljene su i nagrade najboljim aranžerima izloga koji uoči Dužijance krase grad Suboticu. Po odluci žirija, prva nagrada pripala je postavci u izlogu butika Fara pod nazivom Molitva za vesele žeteoce koji je aranžirala obitelj Petra i Ane Gaković, druga nagrada pripala je Ani Jaramazović, Anastaziji Ivetić i Ani Kopilović iz likovnog udruženja slamarki LUSA koje su aranžirale postavku Od žita do slike u butiku Mondo, a treća Vesni Čović i Heleni Štrbo za postavku Žito – zlatno na ruvu, zlatno u žitu i bilo u kruvu u izlogu trgovine Venera bike.
Dužijanca je gotova, a o njoj i dojmovima će se još dugo govoriti. Nakon Bandašicinog kola, bandaš i bandašica su za naš tjednik rekli: „Kada smo pristali na ovu ulogu nisam ni znala što će nas sve čekati. Puno je kompliciranije od onoga što sam mislila, ali svakako mi nije žao što sam pristala i ovo je uspomena za cijeli život. Mislim da je sve dobro prošlo, povorka je tekla glatko, mislim da je bilo dosta i posjetitelja i da je sve bilo lijepo i svečano“, rekla je Mila i dodala kako joj je najsvečaniji moment bio kada su u svečenim zapregama došli na Gradski trg. „Meni je inače taj dio povorke jako svečan i lijep, a sada kada sam ja bila u glavnoj ulozi mi je nešto neopisivo“, rekla je Mila.
„Možda i jesam imao generalnu sliku što me sve čeka, jer ovo iskustvo smo već imali u obitelji, ali kada se to osjeti na ‘svojoj koži’ onda je druga priča. Zahtjevno je biti bandaš, ima obveza, velika je odgovornost, ali i velika čast. I nije mi žao što sam se prihvatio ove uloge. Što se tiče današnje svečanosti, nisam mogao zamisliti da će sve biti ovako lijepo i svečano, vrlo sam zadovoljan kako je sve prošlo“, priča Teo s ponosom, te dodaje da je njegov najsvečaniji moment bio isto dolazak na trg, ali i svečani ulazak u katedralu.
Tako je iza naše zajednice, a napose UBH Dužijance kao organizatora, još jedna, 116. Dužijanca. „Slobodno mogu reći da je sve u organizaciji prošlo bez nekih većih ‘problema’. Imali smo dosta organizacijskih izazova s kojima smo se zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu uspjeli izboriti. Što se tiče posjeta – publike, bilo je onako kako smo i očekivali, čak bih rekao više nego prošle godine, ali moramo u obzir uzeti i temperature koje su ovih dana visoke. Ono što su mi drugi prokomentirali jeste da je bilo puno lijepih zaprega, koje su davale svečanost i gracioznost. Također, ove godine smo se potrudili većini sudionika u povorci podijeliti snopove žita, koji su dominirali cijelom povorkom. To smo zamislili da svaki sudionik ima, na tome ćemo još raditi, da je taj snop žita kao simbol Dužijance vidljiv. Gosti iz regije su svakako dali svoj veliki doprinos i ugodno nas iznenadili autentičnim programom i nošnjama. Mi smo svi naviknuli na Dužijancu i svatko je vidi po svome, ali kada dođu gosti sa strane, koji se prvi ili više puta susretnu s njome, ostanu fascinirani svim što imamo pokazati – a to je bogatstvo kojeg često sami nismo niti svjesni“, rekao je direktor UBH-a Dužijanca Marinko Piuković i najavio kako će sljedeće godine, uz neizostavnu subotičku, biti organizirana i Dužijanca u Osijeku.
Izvor: Hrvatska riječ (A. G. / I. U. / Ž. V.)
