Odlaskom Slobodana Miloševića s političke, državne i društvene scene, otvoren je prostor slobode, ali ona nije na taj način sama po sebi darovana, za nju se treba boriti, istaknuo je profesor Pravnog fakulteta u Osijeku dr. Josip Vrbošić govoreći o novoj knjizi ovogodišnjeg dobitnika gradske nagrade „Pro urbe" Tomislava Žigmanova „Osvajanje slobode - Hrvati u Vojvodini deset godina nakon listopadskoga prevrata 2000.". Knjiga je 2. rujna predstavljena u Velikoj vijećnici Gradske kuće, a o njoj su govorili i predsjednik Hrvatskog akademskog društva dr. sc. Slaven Bačić, politolog Pavel Domonji te sam autor.
Žigmanovljeva knjiga je znanstvena studija o aktualnom društvenom položaju Hrvata u Vojvodini, koja je izašla u nakladi Hrvatskog akademskog društva.
Na egzistencijalnim činjenicama Hrvata u Srbiji i Vojvodini, ogleda se sva težina prijelaza iz statusa konstitutivnog ili državotvornog naroda u bivšoj Jugoslaviji, naravno unutar svojih republika, u status nacionalne manjine, rekao je profesor dr. Josip Vrbošić.
„Usudio bih se ustvrditi da su proteklih deset godina, kako autor kaže 'osvajanja slobode', Hrvati u Srbiji prošli put manjinske samoidentifikacije, koji nije bio lagan. Ne treba zaboraviti ni od strane oficijelnih državnih vlasti favoriziranje tzv. bunjevačke nacionalne zajednice, kao samostalnog nacionalnog subjekta nevezanog s hrvatstvom, čak dapače."
Knjiga nije štivo rezignantne provenijencije, ona je putokaz, jer u proteklih deset godina i u Hrvata u Vojvodini ustrojene su, u minimumu ali su ipak tu, institucije koje su stare manjine poput Mađara, Slovaka, Rumunja, Ukrajinaca ili drugih, već odavno usvojili. Hrabre potezi prodemokratskih vlasti koji su usmjereni na otklanjanje manjkavosti putem vođenja reformskih i proeuropskih politika, što sve izravno uvjetuje kvalitetu društvenog položaja hrvatske zajednice u Srbiji, izdvojio je iz knjige u rezimeu prof. Vrbošić.
Problemi i poteškoće pripadnika manjina nikada nisu problem samo pripadnika manjine, rekao je tom prilikom politolog Pavel Domonji.
„Ako pripadnici većine ne osjećaju, ne vide i ne prepoznaju problem manjina kao dio svog problema, onda su mogućnosti reprodukcije nekih temeljnih vrijednosti u društvu, do kojih je Žigmanovu izuzetno stalo, a to su vrijednosti slobode, pravde i jednakosti, veoma ograničene. Ja znam da ću vlastita prava i slobode najbolje i najučinkovitije obraniti tako što ću ustati u obranu drugoga čovjeka kada su njegova prava ugrožena. Ako šutim kada treba govoriti, nitko neće govoriti kada ja dođem na red."
Knjiga je dakako, namijenjena pripadnicima hrvatske zajednice, ali bilo bi loše kada bi zanimanje za nju ostalo samo u tim okvirima. Pitanje manjina je pitanje od javnog interesa, a oni koji se znanstveno bave pitanjem manjina imaju u autoru ove knjige kompetentnog sugovornika, a u samoj knjizi obilje dragocjenog materijala, rekao je Pavel Domonji.
Knjiga je prema riječima autora, skromni prinos boljem samo-razumijevanju Hrvata u Vojvodini i njihovoj boljoj prezentaciji.
„Položaj ovdašnje hrvatske zajednice ponajviše ovisi o društvenim i političkim konstelacijama u Srbiji. Hrvati u Vojvodini ne žive u zrakopraznom prostoru nego su užlijebljeni u društveno-političku zbilju Republike Srbije. Mi nismo otok, premda je takvo shvaćanje često u samo-razumijevanju hrvatske zajednice. Imali smo to priliku vidjeti tijekom 2006. i 2007. godine kada se hrvatstvo razumijevalo kao nekakav izdvojeni prostor, gdje smo se mi unutar sebe borili za određene pozicije. Međutim, previđamo elementarnu stvar, a to je da društveni položaj hrvatske zajednice u našoj zemlji najviše određuje društveno i političko okružje unutar Republike Srbije."
Na 150 stranica, knjiga među ostalim sadrži dio o udjelu Hrvata u slomu režima Slobodana Miloševića, uz naznaku o ostvarenim rezultatima u političkoj reprezentaciji sve do danas. Govori se i o tranziciji u Srbiji, prije svega, kroz prizmu njezinih posljedica po Hrvate, a zatim o izgradnji nacionalno-manjinske institucionalne infrastrukture i ostvarivanju manjinskih prava Hrvata u Vojvodini. Na kraju, umjesto zaključka, elaborira se ukratko pitanje perspektive Hrvata u Vojvodini te donosi bibliografska građa o Hrvatima u Vojvodini u razdoblju od listopada 2000. pa do konca 2010. Knjiga također sadrži i imenski registar.
Urednik knjige je Mario Bara, recenzenti Robert Skenderović i Aleksandar Vukić, lektorice Katarina Čeliković i Ljiljana Dulić Mészáros, likovna oprema djelo je Darka Vukovića, korekturu je radio Mirko Kopunović, a tehnički ju je uredio Gábor Mészáros. Do knjige se može doći u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata.
Tekst: Siniša Jurić
Fotografije: Nikola Tumbas
