Pokrajinski susret hrvatskih pučkih pjesnika, 23. po redu, pod nazivom Lira naiva 2025., u organizaciji Hrvatske čitaonice i Katoličkog društva Ivan Antunović iz Subotice održan je 13. rujna na etnosalašu Balažević u Tavankutu. Ove godine prijavilo ih se 50, a na samom susretu, posvećenom pučkoj pjesnikinji Kati Ivanković, sudjelovalo je oko 25-ero.

Pučko pjesništvo – najvjernija škola jezika, pamćenja i solidarnosti

Ovogodišnji susret Lira naiva bio je u znaku 100. obljetnice rođenja pučke pjesnikinje, rodom iz Tavankuta, Kate Ivanković, što je i, kako je istaknula potpredsjednica Hrvatske čitaonice i organizatorica susreta Katarina Čeliković, jedan od razloga zbog kojih se on održava upravo u ovom selu.

„Kata Ivanković je bila na prvom susretu hrvatskih pučkih pjesnika održanom u Subotici. Tada je organiziran izlet, i to upravo u Tavankut, gdje smo bili gosti kod župnika, vidjeli crkvu, slike od slame i gdje je s blagoslovom počeo taj susret prije 22 godine, na kojem je bilo 15-ak pjesnika“, kaže Čeliković.

Nazočnima se ovom prigodom obratila i v. d. pomoćnice pokrajinske tajnice za kulturu, javno informiranje i odnose s vjerskim zajednicama Nevena Baštovanović koja je istaknula kako je Kata Ivanković, kao rijetko tko, vjerno bilježila život hrvatske zajednice – od crkveno-liturgijskih događaja, svećeničkih ređenja i jubileja, Dužijance, raznih običaja, preko posjeta značajnih gostiju do ljudi iz našeg naroda. Ujedno, osvrnula se i na samo pučko pjesništvo:

„Pučko pjesništvo nije samo sjećanje u stihu, ono je živa tradicija koja nastaje među ljudima i za ljude. Oblikuje ga naš govor, naši naglasci, hrvatski standard, naši bunjevački i šokački izrazi, djeluje da živi u varijantama, prilagođava se prigodi, obredu, mjestu; u njegovu središtu su jezik, zajednica i funkcija, a možemo jednostavnije reći – to je naša najvjernija škola jezika, pamćenja i solidarnosti“.

O majka Kati iz pera unuka

Biografiju Kate Ivanković pripremio je njen unuk, predsjednik Katoličkog društva Ivan Antunović, preč. Josip Štefković, a dio teksta pročitao je pročelnik nakladničkog odjela Ivan Evetović pri spomenutom Društvu, vlč. Daniel Katačić.

„Kata Stantić, prvo od desetero othranjene djece Pere i Dominike, r. Jozić, rođena je 19. kolovoza 1925. godine u Tavankutu. Uspješno je završila četiri razreda osnovne škole, koliko je u ono vrijeme bilo u Tavankutu. Potom je privatno učila i polagala ispite te je završila i jedan razred građanske škole. Upoznala je karmelsku duhovnost i u Kati raste želja da se sva posveti Bogu kao redovnica karmelićanka. Međutim, Drugi svjetski rat i napose dolazak komunizma, osujetili su te njezine planove. Na životni put Bog joj je poslao muža Grgu Ivankovića koji se zanosio sličnim idealima. Otvorenost životu i duboko vjerničko osvjedočenje glavna su obilježja njihovog obiteljskog života. Te su činjenice odredile životni put, ali i pjesničko stvaralaštvo Kate Ivanković. Svakako, među njene najvrjednije pjesme spadaju one u kojima pjeva o Bogu, o osobi Isusa Krista, o Duhu Svetom. Njezina druga najveća skupina pjesama posvećena je Majci Mariji, blaženoj Gospi. Posebnu pažnju posvećuje evanđeoskim poslenicima, a daljnja skupina njezinih stihova posvećena je bačkoj ravnici kao užoj domovini, zavičaju iz kojega smo ponikli. Cijeli jedan ciklus svojih pjesama posvećuje čuvarima obiteljskog i narodnog ognjišta“, naveo je, među ostalim, vlč. Katačić.

Zbirka i sudionici

Kao i svake godine, za susret je tiskana zbirka izabranih stihova sudionika koja nosi naslov Ruke pune čekanja. Izbor pjesama sačinila je Klara Dulić Ševčić, a predstavila ju je urednica Katarina Čeliković:

„Jedna je pjesnikinja, koja je poslala svoje pjesme, napisala u pjesmi ‘ruke pune čekanja’. Ovo je bio motiv oko kojeg su se okupili pjesnici ove godine u knjizi koja sadrži 50 pjesama. One su poslane iz Hrvatske, iz Vojvodine, Beograda, Surčina i drugih mjesta, a danas je s nama oko 25-ero pjesnika“.

Boro Karadža, živi u Subotici, a rodom iz Livna: „Inspiracija se javi u trenutku, gdje god da sam, pa sam tako i danas, dok su drugi čitali svoje pjesme, kod svoje nešto ispravljao. Počeo sam pisati kao mlad, poglavito ljubavne pjesme, onda dolazi period kada se, primjerice, promijeni rodno mjesto, kao što je u mom slučaju, pa se javlja nostalgija i pišete o rodnom kraju, roditeljima, dragim ljudima. Potom dođe period kada pišete o trenutnoj situaciji, o tome što vas nosi, što vas zanima, a imam i socijalnih pjesama. Dosta pjesama pišem na mom bosansko-hrvatskom jeziku, a budući da mi je žena Bunjevka, imam ih oko sto i na bunjevačkom govoru. Sudionik sam ovog susreta negdje od treće godine kako se održava“.

Ruža Silađev iz Sonte: „Na Liri naivi sudjelujem malo manje od 20 godina. Pišem na šokačkoj ikavici i na hrvatskom standardnom jeziku, a najviše me nadahnjuju motivi iz mojega sela – crkva, sokakovi, bašče, vinogradi, šuma, ledine... Još kao mlada osjećala sam želju za pisanjem, ali nisam posvećivala tomu pažnju. Poslije puno godina, već sam došla i u penziju, počela sam pisati prozu, a uz to se pojavila želja da napišem koju pismu jer tako je bilo momenata ‘kad sam vidila pismu u kakegod stvari, u kakemu događaju, u bašči, u parku’. Najviše željim prikazati prošlost, koliko god sam zapamtila od malih nogu, možda već od pet godina, sve u želje da mladi znadu i da budu upoznati ‘kako se kadgoda živilo’. Sadašnjost mi puno znači, punim plućima dišem i živim, svašta radim i o tomu ne pišem jer mislim da svi znadu to. A za budućnost ‘triba da znadu’ i o prošlosti, i o sadašnjosti, trudim se da ‘zabiližim’ sve ono što je nestalo“.

Ivo Mijatović Ico iz Gradišta kod Županje (Hrvatska): „Ovo je 12. godina kako sudjelujem na Liri naivi. Pišem od 16. godine, a tematika mojih pjesama je široka – rodoljubiva, misaona, pejzažno-ljubavna, ljubavna... Od početka osnutka Hrvatske čitaonice pratim njen rad i kada sam vidio da su se na natječaj prijavili neki i iz Hrvatske, i ja sam se pokrenuo. Ovakve susrete imamo i u Hrvatskoj, npr. Sijelo pučkih pisaca u Županji, potom u Dželetovcima, u Rešetarima. I sam radim jedan program, sada u listopadu će biti sedma književna manifestacija Trojica iz Gradišta, gdje, uz pjesnike naivce, gledamo za posebne goste imati renomirane književnike. Bio sam i organizator Lire naive 2017. godine u Gradištu gdje smo pokazali da postoji spona, veza između ovdašnjih pučkih pjesnika i ondašnje hrvatske književne scene i da bi se još čvršće trebali povezivati“.

U prvom dijelu susreta domaćini su s gostima obišli mjesnu crkvu Presvetog Srca Isusovog, župni dvor, novoizgrađeni vrtić te pastoralni centar. Središnji dio događaja bio je sam susret pučkih pjesnika, koji su pročitali svoje nove pjesme te u čast Kate Ivanković stvorili novu od svojih stihova.

Ovom su prigodom nastupile tavankutske kraljice s kraljičkim pjesmama Kate Ivanković, dječji tamburaški sastav tavankutskog HKPD-a Matija Gubec, te Denis Kovač iz Zagreba na gitari.

Izvor: Hrvatska riječ (I. P. S.)