Narod koji brine o svojoj djeci i njihovom obrazovanju ima budućnost. U Hrvatskom nacionalnom vijeću su ozbiljno promislili o ovoj konstataciji, te su, ne čekajući na druge nadležne institucije u državi, prionuli na veliki posao izrade udžbenika, koji je sada pri samom kraju. No, paralelno s time promišljali su na koji način još djelovati, pomoći mladima da se educiraju i razvijaju u smjeru koji je za njih najbolji. Tako je osmišljen program „Profesionalna orijentacija” koji je svoju šansu za realizaciju dobio uspostavljanjem kontakta s čelnicima Grada Benkovca.
Osmišljen kao desetodnevno promišljanje o mogućnostima, sposobnostima, interesima i očekivanjima za učenike završnih razreda osnovnih i srednjih škola prvi puta je realiziran od 18. do 28. kolovoza u Bruški, mjestu nadomak Benkovca.
Zbog čega Benkovac i koji su ciljevi projekta „Profesionalna orijentacija”, razgovarali smo po povratku s puta s Jasnom Vojnić, dopredsjednicom Odbora za obrazovanje pri Hrvatskom nacionalnom vijeću koja je bila i glavni inicijator ovog programa.
„Mnogi su se pitali zašto i otkud baš Benkovac. Izuzmemo li točan odgovor, možemo reći da smo tamo išli zbog njegovog geografskog položaja. Grad s brojnim križanjima i čvorovima, upravo ono što smo mi morali i razmrsiti kod svakog od nas. A iz Bruške, naselja iznad grada gdje smo i bili smješteni... možete samo zamisliti kako se križanja od gore vide. Idealno za program ‘Profesionalne orijentacije’! Daleko od svih vanjskih utjecaja koji bi nam mogli skretati pozornost s ovog važnog programa, a ipak dovoljno blizu civilizaciji koja nam je neophodna.“
Otvorena mnoga vrata
Prva godina programa „Profesionalne orijentacije” u kojemu je sudjelovalo 23 djece, budućih maturanata hrvatskih odjela, je uspješno okončana. O tome koji su bili ciljevi kada su pokretali ovaj projekt i jesu li zadovoljni rezultatima Jasna Vojnić kaže:
„GPS program (gdje poći sutra?) jedan je među prvim projektima koji je potpisan na dugoročno razdoblje i koji je svojim uspjehom dokazao da će i trajati. Ideja je nastala kada se potreba za profesionalnim orijentiranjem naših mladih i davanjem poruke da su potrebni i važni svojoj zajednici poklopila s otvorenošću i osjetljivošću za naše prilike dogradonačelnika Benkovca Svemira Vrsaljka. Njegovo široko srce i ruke omogućili su nam da realiziramo jedan od onih projekata koji je ovdje dugo čučao i vapio da se ostvari. Bilo nam je jako važno da djeca na njima prijemčiv način dođu do jasnih odgovora na pitanja koja će uskoro pred njih biti postavljena. Primijetili smo da maturanti ne posvećuju dovoljno vremena promišljanju o svom profesionalnom putu, imaju premalo informacija o mogućnostima te se u malom broju odlučuju na studije u Hrvatskoj. Sve ovo na koncu ima za posljedicu mali broj jezično stručnog kadra i mali broj onih koji nakon studija nađu svoje profesionalno mjesto u zajednici. Deset dana odsustva od kuće, u kršu, miru i tišini, mimo posijanog sjemenja već je urodilo i brojnim plodovima. Počevši od upoznavanja jedni drugih, razmišljanja o dosadašnjem životu, usponima, padovima, svojim sposobnostima, interesima, osobinama ličnosti pa sve do upoznavanja zanimanja, svog profesionalnog puta, doprinosa zajednici svojim talentima te prepoznavanja Božje providnosti na osobnom putu. Malo je reći da je program ‘Profesionalne orijentacije’ uspio. On je otvorio mnoga vrata koja su za naše mlade bila nevidljiva ili zatvorena.”
Vruć stolac
S obzirom na to da je ovaj vid rada s djecom prvi put realiziran u hrvatskoj zajednici, morale su se osmisliti i aktivnosti koje su se provodile.
„Program je osmišljen u vidu svakodnevnih radionica i igrica i koje su se koncentrirale oko tri velike cjeline: upoznavanje sebe, upoznavanje zanimanja i područja rada i kombiniranje onoga što želim i što mogu u ‘idealnu’ sliku mog puta. Nakon upoznavanja prošli smo najprije kroz ‘Film moga života’, razmišljanja o predmetima u školi, dosadašnjim uspjesima, hobijima i u manjim ili većim grupama izlagali svoja iskustva. Slijedilo je onda uvođenje u svijet ikonica. Za svako područje rada i svaku sposobnost imali smo ikonicu koja se provlačila kroz sve dane u aktivnostima kako bi se dobro urezale u pamćenje. Iščitavajući pojedinosti o područjima rada, uvjetima u kojima se radi, potrebnim sposobnostima i stupnju školovanja djeca su na razne načine, komične i interesantne osmišljavali igrokaze, pjesme, plakate ne bi li ostalima sve to dočarali. Nakon što smo obradili sve oblasti, kroz intenzivno promišljanje, uslijedio je test interesa nakon čega je svatko izradio osobni grafik s ikonicama. U sposobnostima su se najprije okušali kroz dinamične igrice i osobnu procjenu nakon čega su rješavali profesionalne psihološke testove verbalnih sposobnosti, prostorne orijentacije i perceptivne brzine i ponovo izradili svoj osobni grafik. Djeca su također i od drugih dobivali povratne informacije o tome kako ih ostali doživljavaju i vide. Neke aktivnosti su i mali i
veliki maturanti radili skupa, a na nekim radionicama su se morali razdvojiti. Budućim srednjoškolcima su predstavljeni profili u srednjim školama, a budućim brucošima brojni smjerovi na još brojnijim fakultetima. Razgovarali smo i o maloj i velikoj državnoj maturi i svemu što ih očekuje u narednom razdoblju. Na koncu je uslijedilo uklapanje osobnih grafika s mogućnostima i sačinjavanje liste želja. Kada su već gotovo bili na kraju, svako ponaosob je dolazio na ‘vruć’ stolac gdje smo se trudili isprovocirati djecu i predočiti im loše strane svakog zanimanja kako bi donesene odluke poljuljali ili učvrstili. Kruna je bila izrada osobnog grba. Velečasni Vinko Cvijin je iz svoje perspektive imao radionicu ‘Zvanje vs. zanimanje’, a posljednji dan, budući da je jedna djevojka izradila končane anđele za svakoga, posvetio je te anđele i dijeleći ih na svakog izlio posebni blagoslov za pomoć pri izboru puta. Djeca su sama od sebe u crkvi tiho počela svirati ‘Ima jedna duga cesta’...možete samo zamisliti tu dirljivu atmosferu.”, objašnjava Jasna Vojnić.
Stupovi programa
Prije odlaska u Benkovac, na roditeljskom sastanku bilo je najavljeno i da će se planirane aktivnosti realizirati uz igru i izlete.
„Važno nam je bilo da se djeca ugodno osjećaju kako bi se mogla otvoriti. Kroz dijalog i radionice dolazili smo do saznanja koja su bila svima važna. Nismo svi isti, niti jednako otvoreni, ali uz igru i među vršnjacima je to lakše i prihvatljivije. Djeca su savjesno, zdušno i radosno upoznavala sebe, otkrivala nove sfere i postajala sve otvorenija da se u njihovim životima ostvari remek djelo. Osim svakodnevnih radionica, kojih je bilo dosta, zasluženo smo uživali i u trenucima kupanja u Karinu, Zadru, posjetima znamenitosti Zadra, nacionalnog parka Kornati i okolici Benkovca. Morali smo brinuti o svim važnim segmentima života mladih. Tako je navečer bilo i svirke, plesa i druženja. Sve je to potpomoglo da se što potpunije realiziraju naši ciljevi. Svaki trenutak, pa čak i vožnje brodom, iskoristili smo za ponavljanje naučenog kroz igrice ‘Koga povesti na pusti otok’, ‘Psihijatrija’ i sl. Nakon deset dana djeca su se kući vratila punih portfolija, dojmova, novih iskustava i prijateljstva “, kaže Jasna Vojnić.
Pokretači i nositelji ovog jedinstvenog i za hrvatsku zajednicu važnog projekta i sudionici koji su je oživjeli su uz Jasnu Vojnić Slađana Ivković Ivandekić, Nevena Mlinko, Emina Mukić, vlč. Vinko Cvijin, Ana Čavrgov, Mihajlo Skenderović. Organizatori su bili Hrvatsko nacionalno vijeće i Udruga Naša djeca.
„Veliku zahvalnost dugujemo don Anđelku Buljatu koji nam je osigurao smještaj, Gradu Benkovcu koji je osigurao hranu, Svemiru Vrsaljku i Frani Tokiću koji su bili stupovi priče, prepoznali kvalitetu i značaj ovog projekta za nas Hrvate iz Vojvodine.”
Program profesionalne orijentacije (GPS) bit će realiziran i narednih godina za učenike završenih sedmih razreda osnovne odnosno trećeg razreda srednje škole.
Izvor: Hrvatska riječ (B. I.)
