Adventski i božićni običaji u Srijemu

Objavljeno: 10.01.2023. Pregleda: 156

Zimski dani krajem prosinca ispunjeni su božićnim duhom koji kroz prizmu tradicijske baštine gaje i njeguju srijemski Hrvati. Tijekom ovog perioda nižu se događaji svojstveni Božiću i često ostaju među najljepšim uspomenama iz ranog djetinjstva. Počevši od misa zornica, Badnjaka i Badnje večeri, položnika, unošenja slame u kući, kićenja božićnog drveta, preko polnoćke, čestitara i betlemaša sve do tradicionalniih narodnih pjesama i čestitki koje se tih dana pjevaju i recitiraju.

Mise zornice

Četiri tjedna pred Božić po ustaljenoj tradiciji organiziraju se mise zornice na kojima se vjernici duhovno pripremaju za veliki blagdan Isusovog rođenja. Ranojutarnjim odlascima u crkvu raduju se, kako stariji tako i mlađi, koji ponekad dolaze sa školskim torbama, spremni da nakon zornica idu u školu na prvi sat. U Srijemskoj Mitrovici ustaljen je običaj da se po završetku mise djeca i stariji zadrže u župnoj dvorani na kratkoj okrjepi i toplom čaju.

„Volim doći na zornicu, ponekad mi je teško ustati rano ali se uvijek sjetim kako naš župnik kaže da je svaka zornica duhovni biser, dragulj, i to me uvijek motivira da dođem ujutro do crkve još po mraku. Ponekad dobijemo i darove od župnika“, kaže učenik šestog razreda Nemanja Živković iz Srijemske Mitrovice. Svake nedjelje se pali po jedna svijeća na adventskom vijencu i na taj način simbolizira četiri nedjelje u adventu koje nose naziv: nada, ljubav, radost i mir. Advent traje sve do Badnjaka kada započinje svečano božićno slavlje.

Badnji dan

Dan uoči Badnje večeri diljem Srijema se još naziva i Tucindan. Naziv je nastao iz običaja da se na taj dan djeca ne tuku da im ne bi ostali čirevi. U Surčinu i Novim Banovcima na ovaj dan ni djeca se međusobno ne trebaju tući. Na taj dan običaj je da kućanince u svojim kuhinjama spremaju pitije (hladetina).

U ovom danu odrađuju se sve završne pripreme i poslovi pred Božić. Tijekom dana ljudi se obično uzdržavaju od jela i pića da bi se naveče poslužila posna ali obilna večera. Prije same večere postojao je običaj koji se sačuvao do danas, a to je unošenje slame u kuću. Kazivači iz srijemskih sela govore kako u slami najčešće budu slatkiši, orasi i pokoji novčić koji djeca kroz igru traže; nekada se prakticiralo da djeca iz kuće u noći s Badnjaka na Božić u toj slami i spavaju. U Kukujevcima je postojao običaj da se pri unošenju slame govori pozdrav: „Faljen Isus i Marija! Čestitam vam Badnje veče, Adama i Evu, da budete živi i zdravi!“ na što bi ukućani odgovorili: „Uvijek faljen, živ i zdrav bio“.

Kićenje bora

Božićno drvce se nekada kitilo na Badnji dan, nakon večere, dok posljednjih godina vidimo da se dekoriranje kuće događa i ranije, u adventu. U zavisnosti od imovinske situacije u kući, kitili su se bor, jelka ili grana. U Kukujevcima kitilo se s liciderskim delicijama, orasima umotanim u zlato te šećerni slatkiši umotani u bijeli papir i staniol u raznim bojama. „Pravili smo od kocke šećera, zlatom je zavijeno i okačimo. Nije bilo za kupiti. Kasnije je bilo za kupiti kuglica, joooj to je bilo božanstveno, veličanstveno... „, prisjeća se Ana Tkalac iz Hrtkovaca.

Večera je bila poslužena na svečano postavljenom stolu na čijoj sredini bi se nalazilo žito, najčešće ukrašeno trobojnom trakom: crveno, bijelo, plavo. Pored žita na stolu se često stave i kruh božićnjak i posuda s više vrsta pomiješanih žitarica. Od hrane najčešće se poslužuje riblja juha, posni grah, kuhana ili pečena riba, krumpir salata, lepinje ili rezanci s makom, te razni voćni kompoti.

Čestitari ili betlemaši

Poslije Badnje večere domaćine su često posjećivali ili još uvijek posjećuju betlemaši. U pojedinim selima i gradovima diljem Srijema ova tradicija se očuvala, dok se u nekim mjestima nastoji ponovno oživjeti. Betlemaši su najčešće bili mladići prerušeni u tri kralja – Baltazar, Melhior i Gašpar koji su se prema predaji došli pokloniti novorođenom Isusu. Njih često prate drugi likovi kao što su dva pastira, kralj Irod, a u nekim mjestima i zli Krampus ili djed Ice. Svoj dolazak betlemaši najavljuju zvoncem te prvo najčešće zapjevaju Radujte se narodi, nakon čega bi izveli kratki igrokaz. Domaćini bi nakon igrokaza darivali čestitare, te im u mali znak zahvalnosti za njihov posjet davali kobasice, vina, jaja ili druge domaće proizvode. Čestitari su sa sobom najčešće nosili i mali betlem – jaslice koje prikazuju svetu obitelj u štalici.

Kata Božanić iz Surčina dodaje kako su u njezino vreme uz betlemaše često išli i dedaci. Dedaci su bili dvije ili tri osobe koje su također išle po kućama na Badnjak i uz priču i rimu zbijale šale. Posjet betlemaša se završava pjesmom Oj, Betleme, nakon čega se nastavlja ophod u druge domove, i to sve do ponoći kada se odlazi u crkvu proslaviti svečanu misu polnoćku. Na misi polnoćki svečano se naviješta i slavi Isusovo rođenje, a po povratku kući obilježava se kraj posta i jede se meso.

Božić

Na prvi dan Božića radili su se samo najnužniji poslovi. Ujutro se odlazilo na svečanu misu nakon čega su najčešće djeca išla po susjedstvu obilazeći i čestitajući Božić. Obično su ih darivali voćem, bonbonama i novčićima. Također, u nekim mjestima kazivači ističu važnost prvog posjetitelja u kući koji se nazivao polaznik ili položnik. Poželjno je bilo da to bude muškarac jer se vjerovalo da će onda u narednoj godini sve životinje biti muške. Položnik je dolazio rano ujutru da čestita Božić i on se darivao jabukama, orasima ili nekim odjevnim predmetom. U Golubincima kazivači svjedoče da se položnik odvodio do posude sa zrnjem (kukuruz, grah ili žito) koje je on zagrabio i bacao. N

a svečanom božićnom stolu jelovnik nije bio striktno određen. Marko Majić iz Rume navodi kako se za Božić u njegovoj obitelji obavezno pripremala purica s mlincima, dok drugi kazivači govore kako se najčešće za ručak služila juha, kuhano meso i umak te različite vrste pečenja (janjetina, prasetina, patka) uz raznovrsne suhe kolače.

U Srijemskoj Mitrovici i Golubincima kazivači se prisjećaju jedne posebnosti božićnog jelovnika – evenke. Evenka je grožđe koje visi obješeno na drveni štap u dvorištu ispod strijehe i suši se sve do Božića. Uz obilan ručak na stolu također stoji i svijeća, te žito povezano trobojnicom i neizostavni kruh božićnjak.

Posno tijesto kruha božićnjaka pripravlja se od vode, kvasca, brašna i malo soli. Njegova posebnost je u tome što se na gornjoj površini pravi križ od tijesta te se ukrašava figuricama od beskvasnog kruha, kako pri pečenju ne bi izgubile oblik. Najčešće su to figurice muškaraca, žene, djece, te raznih domaćih životinja. Neki kazivači navode da se kruh božićnjak lomi i jede na Božić dok ostali navode da se on polijeva vinom i jede za Novu godinu. Ukoliko postoji rupa u sredini kruha, tu se obično postavljala svijeća, a u Golubincima nakon ručka ta svijeća se gasila vinom. Onda bi svi ukućani pili iz te čaše vina kako bi se sačuvali od gušobolje. Ovaj prvi dan Božića se u većini mjesta slavi u užem obiteljskom krugu i ne pozivaju se gosti. U danima koji slijede kuću posjećuju gosti, najčešće prijatelji i rodbina pravoslavne vjeroispovijesti.

Kroz nabrojane običaje možemo naslutiti bogatstvo i raznolikost nematerijalne baštine koja postoji u istočnom dijelu Srijema. Starije i mlađe generacije na svojstven način i dalje njeguju i čuvaju veliku riznicu običaja i tradicijskih baština s različitim kulturnim i nacionalnim obilježjima. Važnost promicanja ove povijesne tradicije ogleda se u dvojakoj snazi duhovnog naslijeđa, te očuvanju hrvatskog manjinskog identiteta u Vojvodini.

Izvor: Hrvatska riječ (Sara Žurovski)

Srijemski narodni običaji

Pogledajte sve

Moglo bi Vas zanimati...

  • 2024
    Najave i kalendar
  • Koncert Veseli se, o Marijo
  • Dužijanca malenih - prvi dan
  • Godišnji koncert Velikog tamburaškog orkestra HKPD Matija Gubec iz Rume
  • Dužijanca malenih - drugi dan
  • XXIX. Festival dječjeg stvaralaštva Djeca su ukras svijeta
Pogledajte sve

Obaveštenje o kolačićima