Hrvatska udruga Tragovi Šokaca osnovana je 2010. godine, a cilj je bio očuvati bogato nasljeđe Šokaca na prostorima Bača. Za 15 godina u udruzi su to radili organiziranjem radionica starih zanata, tradicijskog češljanja, seminara tradicijskih glazbala i tradicijskog pjevanja, prezentacijom šokačkih narodnih ruha, organiziranjem radionica u staroj kovačnici i organiziranjem programa čiji je cilj očuvanje starih tradicijskih jela. Osim toga, udruga radi i na prikupljanju znanstvene i stručne literature vezane za Hrvate Šokce, organizira književne večeri, okrugle stolove. Nije zaboravljen ni kraj iz kojeg su Šokci došli u Bač, pa udruga organizira hodočašće u Gradovrhu i dočekuje hodočasnike iz Tuzle.
Obilježavanje 15 godina rada UG Tragova Šokaca bilo je prigoda da se predstavi glazbeni album Tamburaški troplet vojvođanskih Hrvata na kojem je 15 tradicijskih skladbi. Među njima je i skladba Šta nam radi taj naš dida stari, koju je otpjevala Stanka Čoban.
„Na albumu se može poslušati 15 tradicijskih pjesama triju skupina Hrvata u Vojvodini – Srijemaca, Šokaca i Bunjevaca. Uz tradicionalne pjesme, mogu se čuti i bećarci te novije skladbe koje su popularne na slavljima. Suradnici su bili tamburaši iz HKPD-a Matija Gubec iz Rume, kao i tamburaši iz Subotice iz HGU-a Festival bunjevački pisama. Imamo brojne soliste iz Rume, Monoštora, Subotice i Tavankuta i Bača, a među njima je i naša domaćica, Stanka Čoban“, rekla je stručna suradnica ZKVH-a Senka Davčik.
Kao najznačajniji ishod dosadašnjeg rada predsjednica udruge Stanka Čoban izdvaja projekt Žensko tradicijsko češljanje i izrada oglavlja Hrvatica u regiji.
„Naš najvažniji projekt, koji smo započeli 2013. godine, je Žensko tradicijsko češljanje. Tome smo najviše prostora dali u našoj monografiji. Kroz taj projekt prošlo je više od 200 osoba, više od 80 modela koji su se češljali, kazivača i kazivačica, puno udruga, sklopljeno je mnogo prijateljstava. Monografija je tiskana uz potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske“, kazala je Čoban.
Ona pojašnjava da im je, kada su pokretali projekt ženskog tradicijskog češljanja koji je kasnije proširen i na pripremu i odijevanje šokačke nošnje, želja bila posvetiti pažnju pripremi, odijevanju, a osobito frizuri, jer bilo je nedostataka, pa i dijelova koji ne pripadaju toj nošnji.
„U Baču su tradicijsko ruho i odgovarajuća pokrivala za glavu relativno brzo izašla iz uporabe. Već krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća primijećeno je preoblačenje žena u građansku odjeću. Tradicijsko ruho nosile su još samo starije žene, a oglavlja kao što su burundžuk, konđa i šamija potpuno su izašla iz uporabe. Budući da smo primijetili mnogo nedostataka u oblačenju, a posebno u češljanju i pokrivalima za glavu pokrenuli smo naš projekt Žensko tradicijsko češljanje i izrada oglavlja Hrvatica u regiji, što je postalo naša stalna i glavna manifestacija“, kazala je Čoban.
Uz ovaj projekt, u monografiji je predstavljen i rad ženske pjevačke skupine, seminar tradicijskih glazbala i tradicijskog pjevanja, hodočašće u Gradovrh, radionice zlatoveza i kovačkog zanata, kulinarska manifestacija Mirisi iz bakinog kuhara, sudjelovanje na manifestaciji Šokci i baština, predstavljanje šokačkog ruha na manifestacijama.
Uz Stanku Čoban, monografiju su predstavili predstojnik Franjevačkog samostana u Baču fra. Josip Špehar i prof. Tomislav Livaja koji su suautori monografije.
U svom radu Tragovi Šokaca surađuju s brojnim udrugama iz Hrvatske i Vojvodine. Jedna od njih je Etno udruga Vrijedne ruke iz Vinkovaca, koja je u Baču priredila modnu reviju odjeće s elementima nošnje i ručnih radova rađenih starim tehnikama.
„Njegujemo ljubav prema ručnim radovima na mnogo načina. Istražujemo zaboravljene i poznate ručne radove posjećujući muzejske i privatne zbirke nošnji, etno-kuće i festivale ručnih radova. Stečena znanja utvrđujemo i širimo kroz radionice surađujući s KUD-ovima i posudionicom narodnih nošnji iz Zagreba, te udrugama u inozemstvu. Gostovale smo u Italiji, Austriji, Bosni i Hercegovini“, kazala je predsjednica udruge Željka Renić.
Vrijednim rukama to je bio peti dolazak u Bač a članice udruge predstavile su dijelove svoje 23 kolekcije. Kako kaže, prvi puta kada su došle bile su „zaslijepljene ljepotom i tehnikom izrade nošnji iz Bača“.
„Osnovna sličnost je korištenje zlatoveza preko kartona, što je kod nas karakteristika brodskog dijela, drugo su bogati široki rukavi koji imaju bogate čipke. Ono što je specifičnost Bača i okolice je kombinacija svile i zlata, što kod nas ne postoji. Razlika je i u motivima. Kod nas su cvjetni, a ovdje su i motivi ptica, leptira i drugih kukaca“, kazala je predsjednica vinkovačke udruge.
U programu su još sudjelovali HGU Festival bunjevački pisama iz Subotice i Orkestar bački KUD-a Mladost iz Bača. U holu Franjevačkog samostana bila je postavljena izložba oglavlja koja su žene u Baču nosile u različitim progodama i u različitoj životnoj dobi.
Izvor: Hrvatska riječ Z. V.
