Rimokatolička župa Presveto Srce Isusovo osnovana je 1910. godine, kada je podignuta istoimena crkva u sadašnjem Donjem Tavankutu.
Spomen župe je vrlo star, još iz predturskih vremena. Župa je osnovana odvajanjem od subotičke župe sv. Terezije Avilske. Na teritoriju tavankutske župe je i tzv. Tavankutska pustara kao i Tavankutska ili Čikerijska šuma. Na starim mapama župa je prikazana kako objedinjuje Gornji Tavankut, Donji Tavankut, Kaponju, Ljutovo i Čikeriju.
U samim počecima župe, vjerski je život osobito bio aktivan u Gornjem Tavankutu čiji su vjernici zbog blizine crkve, odlazili na liturgijska slavlja u susjedno selo Kunbaja, današnja Republika Mađarska. Godine 1924. sagrađena je u Gornjem Tavankutu kapelica sv. Ane na mjestu stare drvene kapele.
Donji Tavankut kakvog danas poznajemo nije postajao sve do početka 20. stoljeća kada se u današnjem središtu sela podiže crkva (1909. godine), župni dom (1924. godine), zgrada današnje pošte, Mjesne zajednice itd. Mjesto na kojem je podignuta župna crkva bilo je okruženo pašnjacima, vinogradima dok se život odvijao na salašima sa druge strane pruge, prema današnjem Somborskom putu.
Istočno od Donjeg Tavankuta je selo Mirgeš ili Ljutovo koja se vodi kao vikarija Uzvišenja sv. Križa.
U mjestu Čikerija, pod šumom, podignut je Križ kod kojeg se svake godine za blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića slavi proštenje.
Župna crkva građena je u neoromaničkom stilu po nacrtima poznatih mađarskih arhitekata Foerk Ernő-a i Petrovácz Gyula-e. Crkva je dugačka 48 metara, iznutra je visoka 14 metara, između dviju pokrajnjih apsida široka je 29 metara dok je visina tornja 46 metara. Nakon više od dvadeset godina, 1931. godine, crkvu je oslikao poznati slovenski slikar Franc (Frančišek) Horvat iz Maribora. U crkvi se nalazi pet oltara od koji je glavni oltar posvećen Presvetom Srcu Isusovu. Bočni su pak oltari posvećeni: sv. Antunu i Blaženoj Djevici Mariji te Žalosnoj Gospi i sv. Josipu. Crkvu je posvetio subotički biskup Matiša Zvekanović godine 1974.
U župi je od osnutka do 2021. godine bilo 5 župnika: Grgo Romić (1910.-1915.), Antun Berger (1917.-1944.), Ivan Lebović (1945.-1960.), Antun Gabrić (1960.-1998.) te Franjo Ivanković (1998.-2021.). Od 2021. župnik je Marijan Vukov.
Župa je u početku imala i župne vikare koji su djelovali u njoj do Drugog svjetskoga rata.
Svećenička zvanja koja su potekla iz župe Tavankut su: Antun Skenderović, Ivan Lebović, Tome Bukvić, Bela Stantić, Marinko Stantić, Josip Štefković, Mirko Štefković i Tomislav Vojnić Mijatov.
Godine 1958. godine u župu Tavankut dolaze pastoralno djelovati časne sestre dominikanke. One su na župi vršile službe sakristanke, kantorice i katehistice. Prva časna sestra Marija Josipa Vidaković dolazi iz Subotice na molbu biskupa Matiše Zvekanovića. Tijekom više od 40 godina njihove prisutnosti u župi, službovalo je preko 20 časnih sestara. Neke od njih su: s. Marija Vidaković s. Sofija Aladžić, s. Kornelija Geci (kantorica), s. Marija Bešlić, s. Tješimira Bešlić, s. Borislava Malagurski, s. Tea Mišić, s. Gema Prčić, s. Franica Mravak, s. Antonija Matić, s. Beata Zebić, s. Tereza Mačković itd.
Redovnička zvanja koja su potekla iz župe Tavankut su: s. Nada Gabrić, s. Alfonza Ostrogonac, s. Amata Prćić, s. Brigita Stantić, s. Gema Prćić te s. Mala Tereza Mačković.
Kroz više od jednoga stoljeća, broj vjernika je varirao. 1915. godine na širem području Tavankuta bilo je 7.600 rimokatolika. Taj broj je rastao sve do 12.000 tisuća sredinom 20. stoljeća kada polako počinje opadati broj vjernika. Danas župa Tavankut, uključno sa vikarijom sv. Ane u Gornjem Tavankutu te vikarijom Uzvišenja sv. Križa u Mirgešu (Ljutovu) broji oko 3.500 rimokatolika.
