Zajednički kalendar hrvatskih manjinskih institucija u Srbiji za 2026. godinu prikazuje odabrana djela hrvatskih arhitekata u Srbiji. Mjesec svibanj predstavljaju radovi dvojice zemunskih inženjera – Franje Katinčića i Pavla Horvata.

Zemunski graditelji

Franjo Katinčić (Sisak, 1861. – Zemun, 1941.) porijeklom je iz okolice Siska, a skupa s ocem, majkom i bratom Josipom dolazi u Zemun između 1865. i 1867. godine. U Zemunu je završio zidarski zanat nakon čega počinje raditi kao zidarski majstor, a krajem 19. stoljeća postaje i građevinskim poduzetnikom. Tada se oženio Cecilijom Poitier iz zemunske obitelji podrijetlom iz Alzasa s kojom je imao dva sina i jednu kćer. Stariji sin Stjepan radio je s njime kao poduzimač, a imao je i kćerku Anu te mlađeg sina Franju.

Kao građevinski poduzetnik Katinčić je bio član ceha zemunskih obrtnika te je izgradio više kuća u Zemunu po željama naručitelja. Izgradio je i vlastitu kuću u Pantelićevoj ulici za stanovanje odnosno rentiranje. Kuća je dovršena 1912. godine, a sastojala se od 4 troipolsobna stana u glavnoj zgradi i tri jednosobna stana u dvorišnoj zgradi. U zemunskoj Prigrevici izgradio je nekoliko objekata: svoju obiteljsku kuću, potom kuću za svojeg bratića te kuću obitelji Veseli. S tvrtkom Kraus i Cimerman 1913. surađuje pri izgradnji zemunske Gradske dječačke škole. Gotovo do kraja života bavio se građevinskim radom i poduzetništvom, a u dva mandata bio je zastupnik u zemunskom Gradskom poglavarstvu. Također je bio predsjednik Hrvatskog obrtničkog i trgovačkog pjevačkog društva Rodoljub i Hrvatskog sokola. Umro je u Zemunu u listopadu 1941. Njegovo poduzeće naslijedio je njegov sin Stjepan, koji se školovao u Zagrebu.

Kada se promatra razvoj, izgradnja i širenje Zemuna u 19. stoljeću te sve do 1914. godine treba naglasiti važnost Magistrata (kasnije Gradskog poglavarstva) i građevinskih stručnjaka koji su pri njemu djelovali. U prvoj polovici 19. stoljeća baudirektor Miroslav Mihailović je (u svojstvu vojnog lica) odobravao planove i izgradnju. Polovicom 19. stoljeća šef Građevinskog ureda bio je inženjer Eduard Steiner. Inženjer Dragutin Kapus vodio je građevinske poslove općine u vrijeme vrlo intenzivne izgradnje počevši od 1870-ih. Njega je 1905. zamijenio gradski inženjer Pavle Horvat (Zemun, 1879. – Zagreb, 1936.). Horvat je oženio Marijanu Benko, kćerku Franje pl. Benka i Jelene, te su se preselili u Zagreb kada je on 1911. godine imenovan za redovitog profesora na Šumarskoj akademiji na tamošnjem sveučilištu. Prije odlaska u Zagreb inženjer Horvat je iste godine izradio i regulacioni plan Zemuna. Pavle i Marijana Horvat imali su četiri sina – Vladimira, Nikolu, Ivana i Aleksandra. Vladimir je bio poznati zagrebački odvjetnik, Nikola je bio građevinski inženjer i profesor zagrebačkog sveučilišta, a sa suprugom Gizelom imao je sina Pavla koji je također bio inženjer.

Obiteljska kuća Pavla Horvata

Kuća koju je inženjer Horvat izgradio za svoju obitelj nalazi se u današnjoj Ivićevoj ulici u blizini gradskog parka, odnosno u graničnom području zaštićene prostorne kulturno-povijesne cjeline starog jezgra Zemuna. Objekt je izgrađen 1910. godine u eklektičnom stilu, s neobaroknim pročeljem i pojedinim secesijskim elementima. Ona i danas služi nameni za koju je i napravlјena tj. za stanovanje.

Stambeni objekt izgrađen je kao jednokatnica s podjelom na podrum, visoko prizemlјe, kat i potkrovlјe. Osnova objekta je pravokutni tlocrt s pripadajućim dvorištem na ostatku parcele. Ulaz je postavljen bočno, te je on jedini asimetrični element pročelja. Središnji rizalit naglašen je timpanonom u kojem se nalazi dekorativna kartuša. Na atici se nalaze slobodnostojeće skulpture u punoj plastici. Mansardni krov izvorno je bio pokriven eternit pločama i tzv. „biber“ crijepom koji su vremenom zamijenjeni profiliranim limom. Vizualno, pročelje je podijeljeno na gornju i donju etažu, odvojene vijencima. Prozorski otvori dekorirani su raskošnom profilacijom i ukrasima. Fasada je danas u prilično lošem stanju, ali je sačuvan njen izvorni izgled s većinom dekorativnih elemenata.

Zgrada Dječjeg doma kraljice Marije

Objekt u komu su prostorije današnjeg Regionalnog centra za talente izgrađen je 1919. godine, a nalazi se u ulici Cara Dušana. Zgrada je izgrađena namjenski, za Dječji dom kraljice Marije, odnosno kao dom za srijemsku siročad financiran sredstvima fonda kraljice Marije Karađorđević. Ovo pokroviteljstvo prezentiranja njegove brige za nezbrinutu djecu bilo je promidžbeni pokušaj tadašnjeg Dvora. Nakon Drugog svjetskog rata objekt se nastavio koristiti za istu namjenu ali pod imenom Dom pionira Anđa Ranković. Kada je prestala potreba za domom, zgradu su koristile društveno političke organizacije općine Zemun poput Narodne tehnike i Zrakoplovnog kluba Franjo Kluz. Zgrada je renovirana, a 2019. je na visoki postament lijevo od ulaza postavljena bista kraljice Marije Karađorđević, autora akademskog kipara Miloša Komada, na mjestu nekadašnjeg poprsja iz 1932. godine – nestalog u vihoru Drugog svjetskog rata.

Domski objekt izgrađen je kao prizemna i slobodnostojeća kuća uvučena od uličnog fronta, s tlocrtnom osnovom u obliku slova T, prema projektu inženjera Franje Katinčića. Pročelja objekta arhitektonski su oblikovana u duhu postsecesije. Fasadna platna geometrijski su formirana te lišena dekoracije, a odlikuju se naglašenim vertikalama u zidnoj profilaciji i velikim trokrilnim prozorima. Blago je naglašen samo ulazni portal iznad kojeg se u plitkom reljefu nalazi dekorativni element s oznakom godine izgradnje. Odlukom Vlade R. Srbije iz 2007. godine ovaj objekt proglašen je za nepokretno kulturno dobro s obzirom na to da posjeduje arhitektonsko-stilske i kulturno-povijesne vrijednosti, kao dio povijesnog građevinskog nasljeđa Zemuna iz vremena njegovog privrednog, društvenog i kulturno-prosvjetnog uspona.

Izvori:

Aleksandra Dabižić, „Obnova biste kralјice Marije Karađorđević u Dečijem domu u Zemunu“, Glasnik Društva konzervatora Srbije 43 (2019), 127-130.

Vlatko Rukavina, „Zemun iz hrvatskog ugla“ u: Dejan Arsić, Knjižica o Zemunu, samizdat, 2010.

nasledje.gov.rs

beogradskonasledje.rs

nezavisne.com/novosti/ex-yu/U-Zemunu-otkrivena-biste-kraljice-Marije/567163

Foto:

Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda