Zajednički kalendar manjinskih hrvatskih institucija u Srbiji za 2025. godinu prikazuje odabrana djela hrvatskih kipara u Srbiji koja pripadaju segmentu javne spomeničke baštine. Mjesec svibanj predstavljaju poprsja Josipa Andrića i Alekse Kokića, radovi Neste Orčića, zagrebačkog kipara i restauratora podrijetlom iz Subotice.
Poprsje Josipa Andrića u Plavni
Josip Andrić rođen je u Bukinu 14. ožujka 1894. godine. Bio je pripovjedač, pjesnik, glazbenik i jezikoslovac. Nakon osnovnog školovanja u Bukinu i Moroviću, gimnaziju pohađa u Slavonskoj Požegi gdje maturira 1913. godine. Potom studira pravo u Zagrebu (1913. – 1917.), potom na Trgovačkom fakultetu u Pragu (1914. – 1916.), skolastičku filozofiju u Innsbrucku (1917. – 1918.), te kasnije i slavistiku u Zagrebu (1943. – 1945.). Glazbu je studirao privatno u Slavonskoj Požegi i Pragu. Doktorirao je pravo 1920. godine u Zagrebu. Od 1919. do 1927. godine bio je urednik Seljačkih novina u Zagrebu kao i glazbeni kritičar Narodne politike. Od 1921. do 1946. bio je glavni urednik katoličke izdavačke kuće Društvo Svetog Jeronima, a od 1946. do umirovljenja 1954. godine radio je u uredništvu Hrvatskoga književnog društva Sv. Ćirila i Metoda. U Zagrebu je preminuo 7. prosinca 1967. godine.
Poprsje ovoga istaknutog književnika, muzikologa i skladatelja izliveno je u bronci u dimenzijama nešto većim od prirodne veličine te postavljeno ispred župne crkve svetog Jakova u Plavni. Identičan odljev postavljen je 1994. godine i u Hrvatskom Grobu, mjestu u Slovačkoj republici, zbog Andrićevih zasluga u stvaranju kulturnih veza sa slovačkim narodom. Napisao je i izdao Slovačku slovnicu (1942.) i Slovačku glazbu (1944.), prvu slovačku gramatiku napisanu izvan Slovačke i prvu cjelovitu povijest slovačke glazbe uopće. Andrić je napisao i roman Velika ljubav o životu slovačkih Hrvata u Hrvatskom Grobu.
Nepune dvije godine nakon Andrićeve smrti 30. kolovoza 1969. godine u motelu Histovača kod Bača održan je simpozij u njegovu čast a sljedećeg dana svečano je otkriveno i poprsje. Bista je međutim srušena već 26. travnja 1972. godine, nakon događanja u svezi tzv. Hrvatskog proljeća i negativnih medijskih napisa o Andriću u NIN-u i Tanjugu što je doprinijelo atmosferi koja je dovela do toga da nepoznati počinitelj obori skulpturu, vjerojatno s podrškom tadašnjih mjesnih čelnika. Potom je skulptura smještena unutar crkvenog objekta, gdje se nalazila sve do 26. travnja 2007. godine kada je ponovno postavljena na mramorni postament. Na njemu su pri vrhu uklesani prim-tambura i svitak skupa sa hrvatskim grbom a u srednjem dijelu tekst Dr Josip Andrić 1894 – 1967. Andrić je realistički portretno predstavljen te u ovome Orčić oblikuje zanatski vješt i precizan prikaz njegova lika. Razlozi za podizanje njegovog poprsja baš u Plavni mogu se naći u činjenici da je Andrićeva majka Eva Fabry rodom iz ovog mjesta. Andrić je stoga volio Plavnu kojoj je posvetio neka svoja djela, primjerice operetu Na vrbi svirala.
Poprsje Alekse Kokića u Subotici
Aleksa Kokić, svećenik i pjesnik, rođen je 14. listopada 1913. u Subotici. Gimnazijsko školovanje završava u Travniku, a studije teologije u Zagrebu. Biskup Lajčo Budanović zaredio ga je 1937. godine nakon čega je godinu dana bio kapelan u Subotici u župi svetog Roka. Potom se Kokić ponovno vraća u Zagreb i gdje započinje studij slavistike na Filozofskom fakultetu. Prije dovršetka studija pozvan je na služenje vojnog roka. Nakon deset dana iznenada umire od posljedica operacije 17. kolovoza 1940. u vojnoj bolnici na Cetinju.
Kokić je pisao je poeziju, duhovnu liriku te prozu. Za života su mu objavljene zbirke pjesama Klasovi pjevaju i Zvona tihe radosti, a posmrtno je objavljena zbirka izabranih pjesama Srebrno klasje te zbirka pjesama Prvijenci. Povodom 100. obljetnice njegova rođenja tiskana je knjiga U sjenama ravnice (2013.), u kojoj su sabrane njegove pjesme nastale od ranih početaka 1928. do njegove smrti 1940. – ukupno 328 pjesama.
Poprsje Aleksi Kokiću nalazi se u dvorištu župe Isusova Uskrsnuća u Subotici a Orčić ga je izradio 1990. godine. Poprsje je izrađeno u bronci premazanoj bojom zlatne nijanse, te donosi realistički prikazan lik mladog pjesnika i svećenika rano preminulog 1940. godine u dobi od dvadeset i sedam godina. Bista je smještena na trodijelni postament koji se sastoji od kvadratne osnove, potom središnjeg kamenog dijela na komu se nalazi pravokutna ploča s natpisom Aleksa Kokić svećenik pjesnik 1913–1940. Na vrhu se nalazi ponovno kvadratna osnova na koju je poprsje pričvršćeno.
Životopis i djela
Nesto Orčić (Subotica, 28. 2. 1929. – Zagreb, 18. 9. 1993.) rođen je u Subotici a odrastao u Đurđinu te je, nakon očeve smrti 1939. godine, s brojnom obitelji prešao živjeti u Suboticu. Nakon šest semestara na Građevinskom fakultetu u Beogradu (1948. – 1951.) prešao na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu (1951. – 1956.). Nakon diplome pohađao je majstorsku radionicu Antuna Augustinčića (1957. – 1961.) koji ga je i angažirao za rad na Spomeniku palim Krajišnicima (brdo Šehitluci kraj Banje Luke, 1961.) te na spomeniku Zastava na kojemu izrađuje reljef Nošenje ranjenika (Sisak, 1965.). Kratko je predavao predmet obrade kamena i drveta na zagrebačkoj Akademiji (1964. – 1966.). Orčićev autorski opus relativno je skroman te se sastoji uglavnom od poprsja, aktova i radova sakralne tematike.
Njegovi radovi mogu se podijeliti u tri skupine: prvu, intimističku, posvećenu motivima majke i djeteta potom na drugi segment radova vjerskog karaktera a treća skupina su portretne biste. U prvoj skupini izdvajaju se brončana Figurina – stilizirani ženski akt (1956.) te kamena skulptura Odmaranje (1963.). Od radova za crkvu izdvajaju se kip Isus u grobu (crkva svetog Josipa radnika u Đurđinu, 1969.), poprsje svećenika Blaška Rajića (Župa svetog Roka u Subotici, 1978.), potom subotičkog biskupa Lajče Budanovića (Biskupski dvor, 1984.). Reljef biskupa Ivana Antunovića u bronci nalazi se u Katedralnoj crkvi svete Terezije Avilske u Subotici a izrađen je 1988. godine. Orčić je ranije izradio kip svetog Nikole Tavelića u bronci kao i reljefne postaje križnog puta za crkvu svetog Nikole Tavelića u Zagrebu (1968.). Među portretima, izdvajaju se poprsje dr. Vinka Perčića 1973. godine koji se nalazi u fundusu Zavičajne galerije dr Vinko Perčić u Subotici. Jedan primjerak ovog portreta nalazi se i u Muzejsko galerijskom centru u Zagrebu, također iz 1973. godine. Orčić je izrađivao i nadgrobna obilježja: poprsje Ivana Balaževića (groblje u Tavankutu kraj Subotice, 1967.) i nadgrobni spomenik obitelji Vereš na Bajskom Groblju u Subotici (Anđeli trubači, 1976.). Izradio je i poprsje narodnog heroja Joze Lozovine Mosora za Brodogradilište u Trogiru (1966.).
Značajan je i Orčićev restauratorski rad. Naime, on je od 1968. sve do 1976. bio vanjski suradnik Restauratorskog zavoda Hrvatske. Potom od 1977. postaje stalni djelatnik, zatim i šef kiparske radionice nakon što je položio konzervatorski ispit 1978. godine. Sudjelovao je u mnogobrojnim radovima obnove spomenika kulture u Hrvatskoj: na sjevernom tornju zagrebačke katedrale, glavnom portalu osorske katedrale (1983. – 1986.), potom na crkvi Svete Marije u Zadru (1970. – 1981.), pri restauraciji Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu (1976. – 1979.). Restaurirao je i tzv. Gljivu, fontanu na zagrebačkom šetalištu Zrinjevac (1976.). Radio je na kapeli na Medvedgradu (1982. – 1985.), na restauraciji Mauzoleja obitelji Meštrović u Otavicama (1977. i 1983.), kao i palače Sponza u Dubrovniku (1979. – 1983.). Tijekom 1991. i 1992. predavao je na simpozijima Klesarske škole u Pučišćima na otoku Braču. Dobitnik je i nekoliko nagrada za svoj rad od kojih se ističu Zahvalnica Restauratorskog zavoda Hrvatske iz 1976. i Povelja Saveza društava konzervatora Jugoslavije iz 1985.
Njegovi radovi nalaze se i u privatnim zbirkama obitelji Orčić i Tuđman u Zagrebu, obitelji Skenderović u švicarskom Fribourgu te u Subotici kod obitelji Orčić.
Izvori:
Naco Zelić, Nesto Orčić, monografija, Hrvatska riječ : Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović, Subotica, 2007.; Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, br. 18/1992. i 19/1993.; Hrvatski restauratorski zavod www.hrz.hr; subotica.info/blog/o-aleksi-kokicu; zkvh.org.rs/aktualnosti-post/znamenite-osobe/o-125-obljetnici-rodenja-dr-josipa-andrica; hbl.lzmk.hr/clanak/andric-josip; hrvatskarijec.rs/vijest/A20965/Vracena-spomen-bista-Josipa-Andrica/
