Tijekom 2026. godine obilježava se 250 godina od izgradnje crkve sv. Josipa u Čereviću, jednog od najznačajnijih sakralnih objekata Srijemske biskupije.
Mjesto i župa Čerević
Ime današnjega sela Čerević kroz povijest se pisalo na različite ali vrlo slične načine počevši s oblikom Chereugh (1339.), Cherewgh (1405.), Cereviza (1689.) te Cserevich (1702.). Ovo naselje nalazi se na ušću Čerevićkog potoka u Dunav te se ono širilo uz podunavsku cestu, putem koji vodi iz Petrovaradina k Iloku. Nekada značajno vinogradarsko mjesto danas je izgubilo svoj značaj, imajući u vidu razvitak Beočina u njegovom susjedstvu.
Prvotna katolička župa u Čereviću postojala je već 1198. godine, kada se spominje u jednom pismu pape Inocenta III. Potom je 1375. godine mačvanski ban Nikola I. Gorjanski izgradio franjevački samostan kraj ranije podignute crkve sv. Petra. Ti su objekti najvjerojatnije porušeni za vrijeme osmanske vladavine. Nakon odlaska Osmanlija, Čerević je bio filijala petrovaradinske župe sv. Jurja sve do 1746. kada je postao filijala župe u Srijemskoj Kamenici. U popisu župa i filijala iz 1766. za Čerević piše da postoji kapela sagrađena od drveta, te da je titular sveti Josip. U Čereviću je u ovom razdoblju sve do 19. stoljeća živio mali broj katolika, svega nekoliko desetina osoba. Primjerice, 1769. godine tamo je bilo nastanjeno 79 katolika i 979 pravoslavaca. Broj katolika je rastao u 19. stoljeću, a uglavnom su ga činili Nijemci, Hrvati i nešto manje Mađari i Česi. Sredinom 19. stoljeća, preciznije od 1850. godine, biskup Strossmayer priznaje Čerević za župu, ali ona to postaje u punom smislu 1900. godine kada je grof Rudolf Chotek dotacijama postao patron župe, a dotadašnji upravitelj župe Antun Bogetić imenovan je za župnika. Godine 1921. broj katolika na području župe (uključujući Beočin i okolna mjesta) iznosio je oko 2.500 osoba. Ovaj broj se održao sve do 1990ih, a 1999. godine zabilježeno je da u Čereviću ima oko 300 katolika, dok u Beočinu taj broj iznosi oko 800.
Kronologija izgradnje
Prije izgradnje današnje župne crkve sv. Josipa, u Čereviću je postojala drvena kapela sagrađena nakon odlaska Osmanlija. Novi sakralni objekt počeo se graditi 1774. godine na trošak carice i kraljice Marije Terezije odnosno njene Kraljevske Komore, a na osnovu projekta Martina Heuselbeckha iz 1773. godine. Crkva je do dolaska biskupa Mateja Franje Krtice 1775. gotovo već bila dovršena. Za dovršetak crkve i unutrašnje uređenje je nedostajalo financijskih sredstava te je biskup preko Dvorske ugarske komore uputio molbu carskoj administraciji za dodatni novac kako bi se nabavili oltari, propovjedaonica, klupe i ostali mobilijar. Postoji podatak o lokalnom zidaru Matiji Meisingeru koji je već 1769. podnio predračun za zidanje crkve, ali ne postoji potvrda je li on potom bio graditelj novog sakralnog objekta. Radovi su dovršeni 1776. godine, a sljedeće godine nabavljena su tri zvona te je 31. svibnja crkva blagoslovljena. Opremanje crkve potrajalo je narednih nekoliko godina. Darodavac velikog dijela mobilijara, kao i za oltarnu sliku sv. Josipa, bio je grof Andrija Hadick od Futoga kojemu je i pripadalo vlastelinstvo Čerević.
Već 1791. za vrijeme kanonske vizitacije franjevac Adalbert Marijanović ustvrdio je da krov crkve prokišnjava o čemu je izvijestio biskupa koji je tri godine kasnije došao osobno u posjet te naredio da se, uslijed siromaštva i nevoljnosti župljana, troškovi podmire iz biskupijske blagajne. Krov je popravljen 1805. godine te iznova pokriven. Ulična ograda oko crkve podignuta je 1902. godine a limena oplata tornja urađena je 1907. godine.
Sve do 1935. godine i otkupa patronata, briga o crkvi i župniku bila je povjerena futoškim grofovima i njihovim nasljednicima. Vremenom je crkva oronula, te je 1934. vukovarski arhitekt Fran Funtak izradio nacrte za obnovu crkve i župnog dvora koja je započela sredinom iduće godine. Nadzor nad radovima vodio je inženjer Aleksandar Schumacher iz Novog Sada. Crkva je tako dobila nove stropove i novi armirano-betonski kor. Unutrašnjost je ožbukana a sakristija uređena, dok su na župnom dvoru maljani zidovi, ugrađeni novi žljebovi na sljemenu krova, popravljeni prozori i brojni sitniji radovi. Radove je vodilo poduzeće Martina Viole iz Apatina.
Crkva je ponovno obnovljena 1976. godine kada je popravljen strop, a unutrašnjost okrečena. Potom je 1980. postavljen novi oltar okrenut prema vjernicima, u skladu s Drugim vatikanskim koncilom, a izradio ga je Viktor Budin iz Osijeka. Potom je 1990. godine crkva iznova uređena, radovima na pročelju i tornju te je crkva ožbukana u nijansu žute i bijele boje. Godine 1996. bilo je pokušaja rušenja ulične ograde, a 1997. pokušana je i provala u crkvu, tijekom čega je razbijeno 10 prozora.
Stilske odrednice i unutarnja oprema
Arhitektonski promatrano, objekt crkve sv. Josipa predstavlja primjer preplitanja elemenata poznog provincijalnog baroka i klasicizma, tipičnog za srednjoeuropsku arhitekturu svojega doba. Zvonik crkve isturen je u odnosu na tijelo crkve, a kružni i ovalni prozorski otvori reminiscencija su rokoko stila. Vanjska dužina crkve iznosi 30m, širina bez sakristije iznosi 14m, visina do gornjeg ruba glavnog vijenca iznosi 12m, a visina do gornjeg ruba krova iznosi 19m. Visina tornja zvonika iznosi 35m. Crkva je zidana u opeci velikih dimenzija, dok je krovna konstrukcija od drvene građe. Zanimljiva je upotreba bačvastog svoda iznad prostora broda. Svodovi su prije obnove 1935. također zidani ciglom, ali su tada odstranjeni i zamijenjeni novom drvenom konstrukcijom koja je s donje strane učvršćena žbukom. Nije utvrđeno jesu li unutrašnji zidovi crkve izvorno i oslikani, te danas njima dominira bijela boja.
Glavni oltar u baroknom stilu, obnovljen je 1902. godine, a obnovu je obavio Ludvig Tausch iz Novog Sada o čemu svjedoči natpis na poleđini svetohraništa. Posebnu vrijednost ima oltarna slika (cca 1778.) koja prikazuje Svetu obitelj. Autor je peštanski slikar Johann Vollenhofer o kojemu ne postoji puno podataka osim toga da potječe iz plemićke obitelji koja je plemstvo stekla 1753. godine. Radio je portrete i oltarne slike za crkvu u Berkenyeu (1786.), glavni oltar za franjevačku crkvu u Érsekújváru (danas Nové Zámky, 1791.) i oltarnu sliku u Erdőteleku (1803.). Čerevićka oltarna pala prikazuje figure Bogorodice, malog Isusa i Svetog Josipa, te anđela koji ukazuje na obalu Dunava i vedutu Čerevića u donjem dijelu kompozicije. Na veduti su uočljivi tornjevi katoličke i pravoslavne crkve i jednostavne seoske kuće.
U unutrašnjosti crkve nalazi se još nekoliko značajnih umjetničkih ostvarenja. Uslijed nedostatka školovanih slikara u ovim krajevima, pravoslavni slikari često su radili i za katoličke naručitelje. Tako je sliku Raspeće Kristovo naslikao je 1817. slikar Arsenije Arsa Teodorović (Perlez, 1767. – Novi Sad, 1826.) dok je Konstantin Pantelić (Ruma, 1802. – Donji Tovarnik, 1882.) autor slike Presveto Trojstvo koja se nalazi na propovjedaonici.
Na vratima propovjedaonice nalazi se također Pantelićev rad Mojsije s kamenim pločama. Obje slike nastale su 1835. godine.
U crkvi su se nalazile orgulje, pribavljene početkom 19. stoljeća, koje su vremenom dotrajale te prilikom obnove 1935. rastavljene. Bočni oltari vjerojatno su nabavljeni u jednoj od tirolskih radionica, dominantnih u drugoj polovici 19. stoljeća.
Crkva je recentno prošla proces obnove. Na crkvi su obavljeni kompletni radovi – kako vanjski tako i unutarnji – počevši od rujna 2014., a završeni su krajem travnja 2015. godine.
Priređeno prema:
Antun Dević, Župe Čerević i Beočin, Mirko Crnčan i Tiskara Pauk, Cerna, Jarmina, 2008.
Dubravka Đukanović, Arhitektura rimokatoličkih crkava Vojvodine od 1699. do 1939. godine, Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture, Petrovaradin, 2015.
Dušan Škorić, Barok u Vojvodini, neobjavljen rukopis, 2024.
hrvatskarijec.rs/vijest/A21677/Crkva-svetog-Josipa--u-novom-ruhu/
Foto:
Ana Hodak (IKA)
Antun Dević, Župe Čerević i Beočin, Mirko Crnčan i Tiskara Pauk, Cerna, Jarmina, 2008.
sremskevesti.rs/biciklom-kroz-vojvodinu-cerevic/
fruskogorska-riznica.co.rs/?nav=data2&data=beocin&sub=2&id=43
nasledje.gov.rs/index.cfm/spomenici/pregled_spomenika?spomenik_id=44738
