Ivan Sokač objavio je u vlastitoj nakladi knjigu Beogradski Međimurci – trag u vremenu 2025. godine. „Nekadašnji, onaj stari Beograd pamti. Grad ljubavi. Grad koji je privlačio ljude sa različitih strana, da dođu, borave ili zauvijek ostanu. Zračio je silnu ljubav kada mu je bilo najteže, nakon Prvog i Drugog svjetskog rata. Tada su i sa krajnjeg sjevera Hrvatske Međimurci dolazili, kao vrhunski intelektualci, umjetnici i radnici. Dolazili su i svojim djelima ostavljali trag u vremenu. Ponosan, čestit, marljiv i nenametljiv narod, koji duboko poštuje tuđu, a njeguje svoju baštinu, tradiciju, jezik i kulturu.“

Veliki je trud utkan u stranice ove knjige. Puno toga je potonulo, pa se zavrnutih rukava izvlačilo iz zaborava. Puno toga se izvlačilo iz starih ormara, kutija sa slikama pod krevetom i ladica starih kredenaca… Neka baka, sadašnja beogradska Međimurka, pripovjedajući autoru, prisjećala se kroz suze svojih roditelja, njenih ili njihovih dolazaka nekada davno…

Knjiga je puna svjedočenja i o utjecajnim javnim ličnostima. Gđa. Marina Bojić (r. Kašanin), ustupila je autoru Ivanu Sokaču neobjavljivane osobne dokumente kompozitora Josipa Slavenskog, uticajnog Međimurca iz najelitnijih umjetničkih i intelektualnih krugova. Kustosi su svjedočili o Zdravku Pečaru, koji je kao svoje životno zaveštanje Beogradu ostavio Muzej afričke umetnosti, jedini takav muzej na svijetu koji se ne nalazi u centru neke kolonijalističke metropole.

U knjizi je prisutna i Marijana Gregoran, heroina radničkog pokreta i pokreta otpora u Beogradu. Spoj vrijedne Međimurke i prave Beograđanke, koja je kao simbol borbe za slobodu, jedina Hrvatica iz političkog života dobila tako veliku ulicu u glavnom gradu. Tu su, naravno, i Andrija Habuš, Olga Bruči, Miroslav Ribner, kao i mlađe generacije; Antun Vrbanec, Vlado Sokač, Dijana Ištvanović i drugi. Ne treba zaboraviti da je autor Ivan Sokač u knjizi našao mjesta i za goste Kristiana Novaka i Željka Kipkea, zatim za Laleta Pavlovića scenaristu serije Moj rođak sa sela, kao i za emotivne životne priče i zanimljivosti kroz epohe.

Kažu kako bi bilo dobro kada bi i drugi Beograđani, iz raznih krajeva bivše Jugoslavije, našli predanog kroničara kakav je Ivan Sokač, koji je u ovoj knjizi ljubavlju i trudom spojio svoja dva zavičaja. Svakako treba pročitati i imati ovako vrijednu monografiju, o jednom malom narodu koji je ostavio veliki trag u vremenu.

IZVOR: Ivan Sokač