Jedan od istaknutih kulturnih djelatnika Hrvata u Vojvodini bio je Ivan Prćić - Gospodar, čiji je život i rad neraskidivo vezan uz Tavankut. Kao učitelj, kulturni organizator i pjesnik, svojim je djelovanjem pridonosio očuvanju i razvoju kulturnoga identiteta bunjevačkih Hrvata te ostavio trag u prosvjetnom, dramskom, književnom i kulturnom životu ovoga kraja.
Rođen je 19. rujna 1901. godine na salašu nedaleko od Subotice, u Gornjoj Čikeriji (današnja R. Mađarska) u obitelji Stipana i Kate (rođ. Kujundžić) Prćić. Otac Stipan je umro mlad, a majka Kata ostala je sa sinovima Ivanom i Đukom.
Prva tri razreda osnovne škole završio je u Gornjem Tavankutu, u seoskoj školi koja se nalazila pored kapele sv. Ane. Nastava se održavala na mađarskom jeziku i sva djeca su bila zajedno, u jednoj velikoj učionici. U mnoštvu djece isticao se Ivan Prćić. Na učiteljev nagovor majka Kata poslala je Ivana u Suboticu gdje je on završio četvrti razred, a potom upisao klasičnu gimnaziju.
Ivan Prćić - 4. razred osnovne škole
Političko stanje u Subotici za vrijeme Prvog svjetskog rata nije bilo najsjajnije, tada je Ivan pauzirao jednu školsku godinu i napisao je molbu za primitak u Učiteljsku školu u Čakovcu (R. Hrvatska), Baji i Kaloči (R. Mađarska). Primljen je u Kaloču gdje je i maturirao 1921. godine. Učiteljsku karijeru Ivan Prćić započeo je u osnovnoj školi u Donjoj Čikeriji (današnja Čikerija, R. Srbija) uz obvezu da položi diferencijalne ispite na srpskom jeziku.
Ivan Prćić - kao maturant 1921.
Svoj kulturni rad započinje kao mladi učitelj dvadesetih godina XX. stoljeća, pripremajući dramska djela za blagdane u tadašnjem Hrvatskom seljačkom pjevačkom društvu Sudarević, a kasnije u Hrvatskom seljačkom prosvjetnom domu.
U godinama nakon Drugog svjetskog rata bio je među onima koji su nastojali ponovno pokrenuti kulturni život tavankutske sredine. Godine 1946. zajedno s tamošnjom mladeži pokrenuo je dramsku sekciju koja će prerasti u HKUD Matija Gubec. Ivan Prćić je jedan od utemeljitelja ovog poznatog društva i njegov prvi predsjednik.
Prćić je bio aktivan u njegovu dramskom radu, a među najpoznatijim predstavama koje je priredio i postavio na scenu bila je Trnoružica, koja je 1963. godine bila uvrštena i u program III. festivala djeteta u Šibeniku. Napisao je još i igrokaze Plava svitlost, Tri kapi krvi, Na zdravlje - ili ko je lud i dr.
Njegov je kulturni rad obuhvaćao i šira područja , a osobito je značajan njegov doprinos razvoju Likovne kolonije u Tavankutu i uključivanju slamarki u njezin rad. Na njegov je prijedlog u rad kolonije pozvana Ana Milodanović, tada već poznata po izradi predmeta i ukrasa od slame.
Njegovo prepoznavanje vrijednosti tradicijskoga umijeća i poticanje njegova uključivanja u suvremeni likovni izraz pokazuju širinu njegova kulturnoga djelovanja.
Prćićev je pjesnički opus nastajao tijekom nekoliko desetljeća. Svoje je pjesme objavio u zbirkama Zrnca biserja (1981.) i Zrnca biserja i sedefa iverja (1988.). U njima je osobito snažno izražena njegova povezanost sa zavičajem, Tavankutom i ljudima s kojima je dijelio život. Njegova poezija svjedoči o ljubavi prema rodnom kraju, ali i o njegovim promišljanjima o čovjeku, životu, samoći, ljubavi i miru.
Ivan Prćić - 1977. godine
Četiri njegove pjesme objavljene su u knjizi Antologija poezije bunjevačkih Hrvatasastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske u Zagrebu 1971. godine. Pisao je pod pseudonimom Stipan Privančić.
Ivan Prćić - Gospodar preminuo je 9. prosinca 1988. godine. Sahranjen je na groblju u Donjem Tavankutu. U nekrologu objavljenom u Bačkom klasju opisan je kao kulturni radnik, pjesnik i učitelj. Svojim je dugogodišnjim prosvjetnim i kulturnim djelovanjem, kao i pjesničkim stvaralaštvom, ostavio vrijedan trag u kulturnoj povijesti Tavankuta, ali i očuvanju i razvoju kulturnoga identiteta Hrvata u Bačkoj. Njegov je rad jedan od svjedočanstava o ljudima koji su svojim predanim djelovanjem čuvali, razvijali i prenosili kulturnu baštinu hrvatske zajednice na ovim prostorima.
Priredila Ksenija Ivanković Radak prema:
B. Gabrić: Put pjesnika i osamljenika uZrnca biserja, Ivan Prćić, Subotica – Tavankut, 1981.
I. Bašić, M. Godar: Umjesto predgovora u Zrnca biserja i sedefa iverja, Ivan Prćić, Globus, Subotica, 1988.
Bačko klasje: vjersko - informativni list, Godina XVIII, broj 50, stranica broj 36, 1988
Naslovna fotografija: Ivan Prćić kao učitelj 1940.
