Josip Bako devet godina radi u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, a više od pola godine prošlo je od njegovog imenovanja za ravnatelja prve i za sada jedine profesionalne ustanove Hrvata u Vojvodini u području kulture. S njim smo razgovarali o svim aspektima rada Zavoda, postojećim i koji su u planu, budući da je radio različite poslove u ovoj ustanovi, od administrativno-poslovnih i pravnih kao tajnik, do sudjelovanja u programskim i projektnim aktivnostima Zavoda, a od ožujka ove godine imenovan je za v. d. ravnatelja ove ustanove.

Bako smatra kako je biti ravnatelj dužnost a ne pozicija „nešto što je privremeno bez obzira je li v. d. ili redovan mandat“. „Dok traje to privremeno trudim se raditi najbolje što znam, nastojat ćemo da Zavod ostane središnja ustanova hrvatske zajednice u domeni kulture otvorena za sve, apolitična i stručna“, kaže. Ističe da će razvoj Zavoda dok on bude mogao utjecati na to „biti jedan evolutivni proces" gdje će zadržati i unaprijediti sadržaje koje imaju i osvojiti neka nova područja koja do sada nisu bila unutar funkcioniranja Zavoda. „Pri tome se oslanjamo na iskustva onih koji su postavili temelje rada ustanove i želimo kao novi naraštaj dati novu kvalitetu, a uz to se oslanjamo i na brojne postojeće suradnike i širimo suradničku mrežu“, kaže Bako.

U Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata radite sada već devet godina. Što Vas je opredijelilo za rad u području kulture?

Kulturni kontekst iz kojeg ja dolazim je ruralni prostor Đurđina u kojem sam odrastao i u kojem cijeli život živim. Kulturološki je na mene najviše utjecalo što sam tijesno bio povezan s Crkvom od malih nogu i s jednom vrlo značajnom osobom i za hrvatsku zajednicu, iako ja to tada nisam znao i još uvijek saznajem, a to je bio župnik u Đurđinu Lazar Ivan Krmpotić, jedna sveobuhvatna i vrlo zanimljiva osobnost. Od svoje sedme godine pa sve do njegove smrti 2006. uvijek smo surađivali, bio je kućni prijatelj mojih roditelja i to je ostavilo značajnog traga na mene. Recimo, često je govorio o značaju obrazovanja na hrvatskom jeziku. Tu ljubav koju je Krmpotić gajio prema hrvatskom narodu i kulturi širio je i na ljude koji su bilo oko njega i u tom pedagoškom smislu vrlo je afirmativno utjecao na sve nas koji smo bili blizu. Što se tiče formalnog obrazovanja, nakon završene osnovne škole u Đurđinu završio sam društveno-jezični smjer u Gimnaziji Svetozar Marković u Subotici, a nakon toga sam upisao Ekonomski fakultet u Subotici gdje sam stekao zvanje master ekonomista. Jedan semestar pohađao sam u Belgiji na engleskom jeziku koji solidno govorim. Nakon diplomiranja šest sam godina radio u privatnom sektoru na poslovima prodaje, komercijale, odnosa s kupcima i u bankarskom sektoru. U to vrijeme nisam očekivao da ću raditi u javnom sektoru jer se smatralo kako to nije izazovno polje za jednu mladu osobu. Spletom životnih okolnosti zaposlio sam se u ZKVH-u na Svi svete, 1. studenoga 2016. godine kao tajnik zbog toga što je moja prethodnica na mjestu tajnice Ljiljana Dulić Mesaroš na žalost rano preminula zbog bolesti. Evo već punih devet godina sam u Zavodu, a posljednja promjena dogodila se kada sam, nakon što je prethodna ravnateljica Katarina Čeliković otišla u mirovinu, imenovan 5. ožujka 2025. za v. d. ravnatelja. Smatram kako mi je iskustvo iz privatnog sektora bilo veoma značajno i za rad u Zavodu zbog postizanja efikasnosti, orijentacije na rezultate i naviknutost na rad pod pritiskom.

Kakva je bila situacija u Zavodu kada ste došli raditi, a kakva je danas? Što se sve izmijenilo – kadrovi, projekti...

Izmijenilo se puno toga, prije svega u kadrovskom smislu. Od osnutka Zavoda 2008. godine pa sve do početka 2023. jedina kadrovska promjena u Zavodu sam bio ja. Radile su prije toga tri iskusne osobe, prvi ravnatelj Tomislav Žigmanov, Katarina Čeliković i Ljiljana Dulić Mesaroš. Postavljeni su dobri temelji funkcioniranja ustanove, a urađeni su veliki poslovi u odnosu na broj zaposlenih. Zavod je bio specifičan po tome što je bilo samo troje uposlenih od osnutka a što znači da samo jedna osoba pokriva kompletno funkcioniranje jedne profesionalne pokrajinske ustanove u financijskom, pravnom i administrativnom segmentu, ali me je to i osposobilo da proširim neka svoja znanja. U međuvremenu sam položio i državni stručni ispit i vremenom kada sam usvojio sve ono što je bilo jezgra mojih poslova, zbog toga što sam osoba zainteresirana i za kulturu, društvene i političke procese općenito, i budući da nas je bilo samo troje pa smo pokrivali jedni druge, onda sam se sve više uključivao u programske stvari pa sam ne samo administrirao web portal Zavoda nego sam ga i urednički oblikovao a nakon nekoliko godina predložio sam da se uradi nova web stranica. Tako sam sudjelovao od idejnog rješenja pa do kompletne realizacije u tome. Uključivao sam se zatim u različite vrste vođenja projekata skupa s kolegicom Čeliković, koja je radila programski a ja administrativni i financijski dio. Tako da su svi projekti što je Zavod radio prošli kroz moje ruke, pisao sam ih, pravdao i bio visoko uključen u programsku djelatnost Zavoda. Nakon toga je došla topoteka pa sam se i u to uključio, ali ne samo u administriranje već i u operativni rad, te sam išao na teren, istraživao, pričao s ljudima, snimao... Nekako su se godine nanizale i radeći u Zavodu stekao sam dubinski uvid u stanje hrvatske kulture, prije svega amaterske na terenu a razgovarajući i putujući stekao sam i poznanstva s osobama i upoznao rad institucija s kojima Zavod ima suradnju. Iako nas je dugo vrijeme bilo samo troje, to je bilo razdoblje kadrovske stabilnosti i uhodanog rada. Nakon odlaska prvoga ravnatelja Tomislava Žigmanova i imenovanja Katarine Čeliković za ravnateljicu otvorio se prostor za upošljavanje nove osobe, a od kraja 2023. i početkom 2024. još dvoje kolega počelo je raditi u Zavodu, tako da sada u programskom području rade tri osobe – profesorica komparativne književnosti Klara Dulić Ševčić, etnologinja Senka Davčik i povjesničar umjetnosti Branimir Kopilović. A nakon moga imenovanja za v. d. ravnatelja imamo i novu administrativno-poslovnu tajnicu, ekonomisticu Kristinu Mamužić. Imamo i brojnu mrežu suradnika, što stalnih što povremenih. Bivša ravnateljica ostala je kao stalna suradnica što smatram jako važnim kako bismo osigurali kontinuitet u ustanovi i postigli spoj iskustva i energije mladosti. Sada smo vrlo dobro ekipirani, te ćemo moći s novim kadrovima bolje pokriti određena područja koja do sada nisu bila dovoljno istražena. Imali smo određene ishode i na infrastrukturnom planu. Imali smo 2023. godine proširenje službenih prostorija za jedan novi ured što je omogućilo proširenje i uređenje zavičajne knjižnice Biblioteca Croatica, uredili smo sve postojeće urede, sredili dvorišnu fasadu, izgradili novu ogradu koja je još u postupku uređenja i novu kapiju s uličnom knjižnicom, a 2024. godine zamijenjen je kompletan krov na zgradi koju koristi Zavod, zahvaljujući Hrvatskom nacionalnom vijeću koje je bilo investitor.

Kakva je Vaša vizija i planovi daljeg funkcioniranja ZKVH-a?

Smatram jako važnim nastaviti s višegodišnjim i ustaljenim programima. Nastojimo zadržati postignutu visoku razinu u svim segmentima funkcioniranja. Novi kadrovi u Zavodu omogućit će da se više posvetimo etnološkim temama i materijalnoj kulturnoj baštini. Osim nakladničke djelatnosti koja je do sada bila vrlo plodonosna, nastojat ćemo osnažiti afirmaciju likovne scene, kako profesionalne tako i amaterske, organiziranjem redovitih izložbi ili suradnjom u časopisu Nova riječ, kao i stvaranjem reprezentativnog likovnog fundusa u Zavodu. Nastojat ćemo biti vidljiviji i na lokalnoj gradskoj kulturnoj sceni u Subotici, gradu u kojem nam je sjedište. Nastojimo proširiti mrežu suradnika, s naglaskom na mlade snage, a udrugama kulture ponudit ćemo edukativne sadržaje koji će unaprijediti njihov rad. Nastojimo pružiti još vidljiviju i konkretniju potporu najznačajnijim manifestacijama. Također je važno objedinjavati kulturnu scenu, koja je zbog velikog područja na kojima žive Hrvati u Srbiji često rascjepkana po subetničkom i geografskom principu. Naše područje djelovanja je Vojvodina, pa tako želimo znamenite osobe ili umjetnike npr. iz Srijema afirmirati i među šokačkim i bunjevačkim Hrvatima, i obrnuto... To je sve naša zajednička hrvatska kulturna scena u Srbiji i važno je djelovati integrativno. Nastojat ćemo rezultate istraživanja i kulturne sadržaje ponuditi i na suvremenije načine, u formi kratkih dokumentarnih filmova npr. Planiramo predstaviti neke segmente nematerijalne kulturne baštine u većim kulturnim centrima kao što je Novi Sad ili Beograd. Želimo s Ciklusom hrvatskog filma ići i u manja mjesta koja nemaju kino, tako da je u planu nabava kvalitetnije opreme za prikazivanje filmova. Što se tiče naklade, u planu su i dva vrlo značajna projekta, ali su još u fazi dogovaranja i stvaranja tima tako da će javnost biti blagovremeno informirana. Sve spomenuto nastojat ćemo u što većoj mjeri predstaviti i u matičnoj domovini. Dakle, vizija Zavoda je razvoj kroz evolutivne procese i prilagođavanje vremenu u kojem živimo.

Koji su glavni projekti na kojima ZKVH sada radi?

Brojni su programi koji su višegodišnji gdje je kontinuitet jako važan. Nastavljamo rad na izdavanju dva časopisa: Godišnjak i Nova riječ. S Hrvatskom čitaonicom suorganiziramo Dane hrvatske knjige i riječi kada dodjeljujemo naše književne nagrade, nastavljamo rad na digitalizaciji književne građe, redovito popunjavamo topoteku Baština Hrvata u Srbiji… Nadalje, suorganiziramo znanstvene skupove, redovito održavamo znanstvene kolokvije u različitim mjestima, surađujemo i organiziramo susrete s udrugama kulture, dajemo potporu najznačajnijim manifestacijama, i to je samo dio naših redovitih aktivnosti. Od značajnijih projekata izdvojio bih obilježavanje 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva u suradnji sa Srijemskom i Subotičkom biskupijom, u okviru kojega smo pripremili izložbu i prateću brošuru i spomen-ploče kao trajni materijalni trag, te ćemo se na taj način navezati i na obilježavanja u Hrvatskoj jer je Hrvatski sabor ovu godinu proglasio godinom obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva. Značajan projekt je istraživanje nematerijalne kulturne baštine. Puno toga je urađeno, napravljen je popis s 29 elemenata, imamo dva izdanja Žive baštine. Sada je cilj nominacija elementa na popis nematerijalnog kulturnog naslijeđa Srbije. Predali smo nominaciju za slamarstvo i dvoglasno pjevanje Šokica u Monoštoru. Nominacija slamarstva ušla je u proceduru i tu imamo radni tim koji se po potrebi sastaje. Želimo pojedine elemente koji su više istraženi i za koje imamo dovoljno materijala obraditi tako da dobiju posebnu monografiju. Ove smo godine izdali knjigu o bunjevačkim kraljicama, a sljedeće je u planu knjiga o slamarstvu. Započeli smo i istraživanja materijalne kulturne baštine. Imali smo seriju znanstvenih kolokvija, pokušavamo okupiti suradnike, formirati tim, pronaći partnere u Hrvatskoj; radimo tematski kalendar koji je i za 2025. godinu bio a i za 2026. će biti posvećen materijalnoj kulturnoj baštini. Izrada kalendara također zahtijeva prethodno istraživanje, što efektuiramo na više načina, redovitim objavljivanjem članaka kroz godinu za svaki mjesec, a u pripremi je i izložba s brošurom pod nazivom Tragovi hrvatskih kipara u Srbiji. Radimo na obogaćivanju likovnog fundusa u Zavodu, a paralelno radimo na tome da osiguramo uvjete za adekvatno skladištenje umjetničkih slika, plakata i printova velikog formata, arhivske građe. Za koji dan trebaju početi radovi na konačnom uređenju ograde Zavoda, koja treba dobiti i dodatnu funkciju. Kao što smo prilikom obnove kapije napravili uličnu knjižnicu, tako sada uređenje ograde želimo iskoristiti za postavku male dvorišne galerije. Što se tiče naklade, u tijeku je rad na knjizi lirike iz Bunjevačko-šokačkih novina i Bunjevačko-šokačke vile, te etnografski zapisi Stevana Ilijevića iz Boke u Banatu, što će uskoro biti u tisku. Također radimo i na suorganiziranju velikog znanstvenog skupa Šokačka rič, koji će biti u studenome u Monoštoru, u suradnji s Fakultetom za odgojne i obrazovne znanosti iz Osijeka, HNV-om i drugim partnerima.

Ima li poteškoća u funkcioniranju ZKVH-a?

Velikih poteškoća u funkcioniranju ustanove, Bogu hvala, nema. Iz proračunskih sredstava AP Vojvodine i sredstava koja dobivamo preko natječaja, prije svega preko Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske imamo dovoljno sredstava za redoviti rad i programske aktivnosti. Kada su infrastrukturni projekti u pitanju, oni iziskuju suradnju s HNV-om koji je vlasnik zgrade i dobivanje značajnijih sredstava na projektima, npr. prekogranične suradnje. S tim u vezi je najalarmantnije stanje fasade zgrade u kojoj se Zavod nalazi. Povremeno otpadaju dijelovi fasade i neophodna je njezina temeljita obnova, te se nadam da ćemo u dogledno vrijeme to sanirati. Imamo također kronični nedostatak prostora za skladištenje knjiga i arhivskog materijala, kao i za realiziranje određenih kulturnih programa. To ćemo nastojati riješiti u kontekstu stvaranja interpretacijskog centra hrvatske zajednice. Time ćemo nadam se nadomjestiti i nedostatak galerijskog prostora.

Kakva je suradnja s ustanovama kulture u Srbiji – gradskim, pokrajinskim, republičkim?

Suradnju s kulturnim institucijama u Srbiji mogu ocijeniti kao pozitivnu. S Gradskom knjižnicom u Subotici suorganiziramo Dane hrvatske knjige i riječi, njihov prostor redovito koristimo za predstavljanje knjiga. Surađujemo s Gradskim muzejom u Subotici, Suvremenom galerijom. Imali smo uspješnu suradnju i s Gradskim muzejom u Srijemskoj Mitrovici gdje smo organizirali izložbu u čast Roberta Frangeša Mihanovića, također smo s ustanovama kulture u Novom Sadu imali uspješne suradničke pothvate (KS Svilara, Egység), surađujemo s Muzejom Vojvodine u radu na nominaciji nematerijalne kulturne baštine, s ostalim zavodima smo prije nekoliko godina realizirali koncert u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu. Napomenuo bih da prostor za napredak postoji prije svega u okviru znanstvenih ustanova u Srbiji gdje nismo u potpunosti zadovoljni ostvarenom razinom suradnje.

A kakva je suradnja s institucijama iz Hrvatske?

Rekao bih da je suradnja ne samo dobra nego je i ključna, prije svega na znanstvenoj razini, ali svakako i na financijskoj preko natječaja. Imamo redovite kontakte s Ministarstvom kulture, gdje se trudimo doznačiti koje su poteškoće i izazovi s kojima se suočava hrvatska zajednica u području kulture. Isto to činimo i u Središnjem državnom uredu koji za nas ne predstavlja samo ustanovu koja pruža materijalnu potporu nego predstavlja ključan čimbenik u povezivanju s tijelima vlasti i politikama u Hrvatskoj. Ali svakako ističem suradnju s brojnim prethodno pobrojanim institucijama na znanstvenoj razini. Trudimo se nametnuti znanstvenim krugovima u Hrvatskoj, kako bismo bili predmet istraživanja, da time nadomjestimo nedostatke kadrova i institucionalnih kapaciteta, jer ipak u Zavodu radi samo pet osoba, na kulturnim programima tri, a kulturna i povijesna baština je vrlo bogata, višestoljetna, disperzirana na velikom području, heterogena i neistražena. Tako da su potrebe velike, posla je puno, i tu se oslanjamo na stručnu pomoć institucija i pojedinaca iz Hrvatske. Sjajan primjer je istraživanje Filozofskog fakulteta iz Zagreba s praksom studenata.

Tko čini publiku i konzumente programa ZKVH-a?

Konzumenti programa su vrlo heterogeni jer su i programi koje radimo vrlo različiti budući da kultura kao područje ljudskog duha ima mnoštvo različitih izričaja. Od znanstvene javnosti koja prati sadržaje časopisa koje objavljujemo i sudjeluje na znanstvenim skupovima, do srednjoškolaca koje povremeno okupljamo u programima koje radimo isključivo za njih. Često smo prisutni na terenu preko znanstvenih kolokvija gdje nam dolazi najrazličitija publika iz lokalnih zajednica; kada organiziramo koncert, očekujemo publiku koja gaji afinitet prema glazbi. U okviru književnog salona i predstavljanja knjiga nastojimo okupiti pratitelje književne scene i ljubitelje pisane riječi. Predstavnike udruga okupljamo barem jednom godišnje na redovitim susretima udruga kulture. Na seminare i predavanja dolaze zainteresirani pojedinci ovisno o temi koja se obrađuje. Na koncu, imamo vrlo dobru, informativnu i izrazito dobro posjećenu web stranicu, koja osim o radu ustanove, javnost informira i o kulturi hrvatske zajednice općenito. Vrlo smo dobro pozicionirani na Google pretraživaču, te sam siguran da imamo brojnu publiku koja izlazi i van okvira hrvatske zajednice.

Izvor: Hrvatska riječ (J. D.)