U sklopu projekta Godine novog preporoda, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata priredio je 13. ožujka 2026. program kojim je obilježena 175. obljetnica rođenja Titusa Mačkovića (Subotica, 15. 3. 1851. – Subotica, 15. 9. 1919.), najznačajnijeg subotičkog arhitekta i gradskog inženjera. Program je održan u svečanoj dvorani Učiteljskog fakulteta na mađarskom nastavnom jeziku u Subotici, objekta nekadašnje banke i štedionice, izrađenog upravo po Mačkovićevim planovima.
Na početku večeri nazočne su pozdravili Josip Bako, v. d. ravnatelja ZKVH-a i Svetislav Milanković uime Učiteljskog fakulteta na mađarskom nastavnom jeziku u Subotici. Josip Bako istaknuo je da Zavod kao ustanova koja se bavi kulturom hrvatske zajednice, a koja ima sjedište u gradu Subotici, želi obilježiti 175. obljetnicu rođenja Titusa Mačkovića kako bi se upoznavajući njegov lik i djelo, bolje upoznala i Subotica. Naglasio je i da to poznavanje grada nosi i odgovornost i želju da ono što je naslijeđeno i sačuvamo, te promišljamo kakav grad ostavljamo budućim naraštajima.
Uvodno izlaganje održao je Branimir Kopilović, stručni suradnik ZKVH-a dok je o opusu Titusa Mačkovića govorila mr. Gordana Prčić Vujnović, arhitektica i konzervatorica. U uvodnom izlaganju Kopilović je istaknuo činjenice iz biografije Titusa Mačkovića te se osvrnuo na Suboticu s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Titus Mačković, kao arhitekt i gradski inženjer, zaslužan je za veliki segment izgleda današnjeg centra Subotice, građenog u razdoblju razvoja, period koji se može uokviriti s dva značajna događaja, jednim lokalnim, pristizanjem željeznice u Suboticu 1869. godine i jednim globalnim događajem iz 1914. godine i početka Velikog rata kako su tad nazivali Prvi svjetski rat. Subotica je 1870. godine treći grad Ugarske po broju stanovnika, odmah iza Budimpešte i Segedina, veći od Novog Sada i Sombora. Od 1880. godine, po rezultatima državnih popisa koji su rađeni svake desete godine, stanovništvo Subotice konstantno se povećavalo. U ovom razdoblju, u vremenu dvaju gradonačelnika – Lazara Mamužića i Bíróa Károlya, u Subotici se podiže više značajnih javnih objekata. To su zgrada Nacionalne kasine (današnje Gradske knjižnice), gimnazija, Gradska bolnica, župne crkve Sv. Roka i Sv. Jurja. Izgrađene su brojne gradske i salaške škole, crkve i vrtići, željeznička stanica, Sinagoga i Gradska kuća, električna i telefonska centrala, i uveden je tramvajski prijevoz. Mačković je radio za klijentelu svih konfesija i nacija koje su činile Suboticu njegova doba, većinom za tadašnju klasu u usponu, zemljovlasnike, bankare, industrijalce i druge, ali i za katoličku i pravoslavnu crkvu – gradio je kapele na grobljima, dogradio sakristiju katedrale, i radio na adaptaciji današnje subotičke biskupije (tadašnje župe). Također je bio projektant paviljona gradske bolnice te odgovorni nadzornik izgradnje gradske kuće. Gradio je u eklektici kao i tzv. neo stilovima - neorenesansi, neobaroku i neogotici, ali se dolaskom novog vremena prilagođava i secesijskim tendencijama nakon 1900. godine. Mačković se bavio i pisanjem, 1904. godine objavio je stručnu studiju o izgradnji vila, parkova i vinograda na Paliću pod nazivom Palics kiépítése (Izgradnja Palića); izdavao je časopis Jelen és jövő (Sadašnjost i budućnost), i pisao za nekoliko subotičkih listova. Kopilović je u izlaganju naglasio i da je Titus Mačković kao svestrana osoba, umnogome zaslužan za izgled centra Subotice, i imao je pogodnost da je karijeru započeo u doba velikog ekonomskog razvoja Subotice što mu je donijelo poslove i angažmane, u ulozi gradskog inženjera ili samostalnog projektanta. Njegov opus istraživali su Bela Duranci, Gordana Prčić Vujnović, Viktorija Aladžić, Olga Kovačev Ninkov i drugi. Titus Mačković ipak je slabo prisutan u memoriji stanovnika Subotice te je Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata upravo tim povodom priredio 175. obljetnicu rođenja ovog arhitekta kao doprinos pamćenju zaslužnih građana.
Mr. Gordana Prčić Vujnović, arhitektica i konzervatorica, dugogodišnja uposlenica Međuopćinskog zavoda za zaštitu spomenika Subotica u svom je predavanju naglasila kako Titus Mačković spada u prvu generaciju arhitekata rođenih u Subotici. U zaštićenoj gradskoj jezgri, koja se proteže od Željezničkog kolodvora do Zagrebačke ulice, postoji četrdeset objekata koje je on projektirao. Posljednjih godina obraća se sve više pažnje na njegovo djelo, dok se ranije u javnosti i struci bavilo uglavnom arhitektima secesije. Titus Mačković rođen je u Subotici, a obrazovanje je stjecao u Budimu, Zürichu, Aachenu i Beču, gdje je upoznao tadašnje europske arhitektonske trendove, posebno neorenesansni stil koji je kasnije najviše koristio u svom radu. Po povratku u Suboticu 1874. godine otvorio je projektni ured te je nakon ženidbe Katinkom Manojlović, započeo plodonosnu karijeru. Među najpoznatijim zgradama koje nose njegov potpis su objekt Štedionice i banke (danas objekt Učiteljskog fakulteta u Subotici), palača Manojlović na korzu, više reprezentativnih najamnih kuća u središtu grada, niz javnih i stambenih objekata koji su oblikovali urbani identitet Subotice. Posebnu pozornost u izlaganju mr. Prčić Vujnović dobili su brojni Mačkovićevi objekti koje je gradio za subotičko građanstvo, najamne palače Luke Aradskog, Sime Popovića, Lazara Mamužića, Bíróa Károlya i drugih. Predavačica je povukla i paralele s nekim od značajnih građevina u Budimpešti i Beču kao mogućim uzorima za Mačkovićeve objekte u Subotici.
Svojoj projektantskoj karijeri Titus Mačković pridodao je i funkciju gradskog inženjera u dva mandata tijekom kojih je radio na urbanizaciji Subotice, njenom prelasku iz palanke u moderan srednjoeuropski grad. Osim arhitekturom, bavio se i poduzetništvom – kao vlasnik ciglane bio je aktivan sudionik u privrednom životu grada. U zaključku, predavačica je istaknula kako briga o graditeljskom nasljeđu započinje poznavanjem svoga grada i onoga što se želi zaštititi, kao i da konzervacija podrazumijeva i građenje novoga, ali u skladu i u duhu prethodno izgrađenog.
U glazbenom dijelu programa obilježavanja nastupio je jazz duo koji čine Bojan Temunović i Ferenc Burai a voditeljica programa bila je Ivana Petrekanić Sič.
ZKVH
