Bajsko groblje je najveće i najznamenitije groblje u Subotici. Posvećeno je sv. Petru i Pavlu, a nalazi se zabilježeno na zemljovidu gradskog geometra Gabrijela Vlašića još iz 1789. godine. U prošlosti se prostiralo između današnjih ulica Gajeve (stari Bajski put, odatle i ime), Fruškogorske, Marije Bursać i Mičurinove, pa do današnjeg crkvenog dijela Bajskog grbolja koje je zapadnije. Kako govore pisani podaci, u prvoj polovici 19. stoljeća groblje je premješteno na današnju lokaciju katoličkog dijela groblja. Prošireno je ka sjeveru u drugoj polovici 19. stoljeća, na prostor današnjeg gradskog groblja. Danas, iako izgleda kao cjelina, čine ga crkveni i gradski dio. Za crkveni dio groblja nadležan je župni ured župe sv. Terezije Avilske, a za gradski dio JKP Pogrebno.
Dekretom subotičkog biskupa u miru mons. Ivana Pénzesa zaštitnicima ovoga groblja proglašeni su sv. Petar i Pavao, a proštenje se slavi uvijek u subotu uoči svetkovine Sv. Petra i Pavla (29. lipnja). U crkvenom dijelu Bajskog groblja ima 10 kapelica, a sve su podignute u periodu od 1879. do 1913. godine. One predstavljaju nepokretno kulturno dobro kao spomenici kulture. Nepisano pravilo jeste da su kapele podizale imućne obitelji onoga vremena, a mogli bismo reći da je tako i danas, da ih kupuju i obnavljaju oni koji to mogu priuštiti. Iako je potrebno naglasiti da ima i onih kapela koje se generacijama nasljeđuju, pa su mnogim sadašnjim vlasnicima na teret. Do 1879. godine, kako u svom tekstu navodi Csúszó, na groblju nije bilo vrijednih spomenika, osim dva javna križa Pertics i Szabó, koji su bili samo u privremenom posjedu nasljednika pokopanih. Osim najvećeg broja kapelica koje se nazale na ovome groblju tu su pokopani i brojni velikani prošlosti: Ago Mamužić, Oskar Vojnić, Ilija Kujundžić, Pajo Kujundžić, fra Ivan Jesse Kujundžić, Aleksa Kokić, Mijo Mandić, Matija Evetović, Josip Đido Vuković, Albe Vidaković, Tomo Vereš, Tibor Sekelj, Ladislav Bogešić, Ferenc Gál, Marija Vojnić Tošinica i brojni drugi.
S desne strane od ulaza u Bajsko groblje nalaze se tri kapelice: kapela obitelji Kopilović (ranije kapela obitelji Almás Antunovits), Franjevačka kapela (nekada Vojnić) i kapela obitelji Peić. Po dostupnim podacima, na karti iz 1883. godine ucrtane su Antunović i Vojnić kapela. Obje su građene po projektu arhitekta Titusa Mačkovića 1879. godine.
Kapela Kopilović je osmerokutne osnove, građena u tzv. copf stilu (eklektičnom spoju klasicizma i romantizma), a u unutrašnjosti kapele nalaze se dvije mramorne ploče s obiteljskim grbom i s najranijim zapisom iz 1877. godine. U narodu se ova kapela još zvala kapelom zrcala po zrcalima koja su bila postavljena na mjestu prozorskog okna.
Građevinska dokumentacija za kapelu (zahtjev, dozvola, nacrti) nije sačuvana u Povijesnom arhivu Subotica. Nekoliko lokalnih povjesničara navodi da je kapela građena 1879. godine, iako bez navođenja točnog izvora, a to pojašnjava i Dezső Csúszó i dodaje kako ove kapelice početkom 1879. još nije bilo, ali je 1883. godine već postojala na pomenutoj karti. Unatoč tome, za godinu gradnje smatra se 1879. Kapelu je dao izgraditi Mátyás Almási Antunovics (1828. – 1912.) za svoga sina Istvána Antunovitsa. Neki podaci govore kako je u ovu grobnicu prvi pokopan unuk graditelja Ferenc Antunovics (1886. – 1894.) koji je preminuo kao dijete, dok drugi navode da je prvi u nju pokopan brat graditelja. U veljači 1908. godine tu je pokopana i supruga Mátyása Antunovicsa Júlia, rođ. Kovacsics.
O kapelici je 1983. godine arhitektica Branka Šadi zapisala:
„Kapela obitelji Antunovits sagrađena je u 19. stoljeću. Podignuta je prema nacrtima Titusa Mačkovića (1851. – 1919.). u modnom stilu tog vremena. Kapela je osmerokutna, pokrivena je (rascijepljenom) kupolom“.
Prema izvješću konzervatora 1983. godine, kapelica je još bila u vlasništvu graditeljeve dalje rodbine i nasljednika. Prije nekoliko godina kupila ju je obitelj Kopilović i danas se ova kapelica tako i zove. Originalne nadgrobne ploče djelomično su pokrivene današnjim pločama. Danas se jedva može pročitati da tamo počivaju József Almási Antunovits i Franjo Almási Antunovits. Unutra je postavljen oltar s natpisom Uskrsnut ćemo, a iznad ulaza stoji ploča na kojoj piše Kapela obitelji Kopilović.
Iako Csúszó to ne navodi, prof. dr. Géza Czékus u svom istraživanju govori kako je ova kapelica posvećena Presvetom Srcu Marijinom.
Izvor i foto: Hrvatska riječ (Ž. V.)
Priređeno prema:
Povijesni arhiv Subotica, Ex Pannonia, broj 18. (Dezső Csúszó); prof. dr. sc. Géza Czékus, mons. Stjepan Beretić
